Poslovni broj Gž-914/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankica Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Novska (OIB 09112913581), Trg dr. Franje Tuđmana 2, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Gačić odvjetnica u Novskoj, protiv tuženika ŽŽ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Klaić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić u Kutinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini Stalna služba u Novskoj poslovni broj P-128/2025-18 od 8. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ŽŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini Stalna služba u Novskoj poslovni broj P -128/2025-18 od 8. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Kutini broj Ovr-542/19. od 11. srpnja 2019. kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 3.964,40 kuna (sada 526,17 eura) s kamatom koja teče od 29. travnja 2005. do isplate, iznosa od 5.216,00 kuna (sada 692,28 eura) s kamatom koja teče od 29. travnja 2005. do isplate i troškova ovrhe u iznosu od 825,00 kuna (sada 109,50 eura).

II Nalaže se tuženiku CŽ da tužitelju Grad Novska naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.012,36 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 8. kolovoza 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti. Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka jer presuda ima razloge koji su nejasni, nerazumljivi i međusobno proturječni. Pobijanom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Kutini broj Ovr - 542/2019 od 11. srpnja 2019. Takav zaključak je protivan pozitivnim propisima, ali i obrazloženju prvostupanjskog suda. Temeljem čl. 6. Zakona o nasljeđivanju smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na grad koji time dobiva jednak položaj kao da je ostaviteljev nasljednik. Odredbom čl. 139. st. 6. istog Zakona propisano je da predmet ovrhe radi ostvarenja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema gradu na koji je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Pljenidba provedena temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kutini broj Ovr-542/2019 od 11. srpnja 2019. nije protivna čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju. Tužitelj nije dokazao da je neki dio ostavine temeljem odredbi čl. 139. st. 7. Zakona o nasljeđivanju otuđen prije podnošenja prijedloga za ovrhu. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini broj O -550/2016 od 15. svibnja 2017. na tužitelja kao ošasnog nasljednika iza pok. ĆŽ prešlo je osim novčanih sredstava po računima i veliki broj nekretnina taksativno navedenih, a iz kojih tužitelj ostvaruje i dodatne prihode. Isto navodi u obrazloženju i prvostupanjski sud, ali pogrešno zaključuje da je ovrha nedopuštena. Tužitelj nije dokazao niti da bi naslijeđene nekretnine bile vrlo male ili nikakve vrijednosti . Teret dokaza takvih činjenica je na tužitelju, a ne na tuženiku jer isti ne može dokazivati negativne činjenica, ali o tome se u obrazloženju odluke niša ne navodi. Suprotno navodima tužitelja, ali i zaključku suda, tužitelj odgovara tuženiku cjelokupnom naslijeđenom imovinom, do visine njihove cjelokupne vrijednosti. Tuženik je svjestan da tužitelj odgovara za ostaviteljeve dugove do visine nasljeđene imovine, a ne cijelom svojom imovinom, pa je ovdje nedopuštenom ovrhom zatražio naplatu svog novčanog potraživanja samo do visine nasljeđene imovine. Temeljem gore navedenih žalbenih navoda sud je donio i pogrešnu odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže se presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno istu u cijelosti ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz obvezu tužitelju da tuženiku naknadi sve već ranije zatražene troškove parničnog postupka, uvećano za trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

5. Prvostupanjski sud je između ostalog u obrazloženju pobijane presude naveo:

- da u tužbi tužitelj navodi da je Općinski sud u Kutini rješenjem broj Ovr-321/2022. od 11. listopada 2023. uputio tužitelja na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

- da je tužitelj nasljednik ĆŽ

- da tužitelj odgovara za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine

- da je u odgovoru na tužbu tuženik potvrdio navode tužitelja da je određena ovrha radi naplate tražbine tuženika

- da osporava stav tužitelja da za dugove ĆŽ odgovara do novčanog iznosa koji je iza njega naslijedio budući da je naslijedio imovinu veće vrijednosti od iznosa koji je platio na ime njegovih dugova

- da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije

- da je tužitelj naslijedio iznos od 5.868,65 eura i da je cijeli iznos utrošio na podmirivanje ostaviteljevih dugova uključujući i dug prema tužitelju u iznosu od 2.115,26 eura

- da je uvidom u spis Ovr-321/2022. utvrđeno da je tužitelj kao ovršenik upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

- da tužitelj smatra da bi ovrha bila nedopuštena jer je naslijeđeni iznos od 5.868,65 eura upotrijebio za podmirenje tražbina drugih vjerovnika umrlog ĆŽ , te djelomično za podmirenje tražbine tuženika iz ovršnog postupka koji se vodi kod ovog suda pod brojem Ovr-321/2022.

6. Suprotno žalbenim navodima nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u obrazloženju presude.

7. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'', broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Stavkom 6. istog članka propisano je da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbine ostaviteljevih vjerovnika prema općini odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Stavkom 7. je propisano da odredba stavka 6. toga članka ne primjenjuje se ako je stvar ili pravo koje je sastavni dio ostavine otuđeno prije podnošenja ovršnog prijedloga odnosno prijedloga za osiguranje.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sisku Stalna služba u Kutini broj O-550/2016. od 15. svibnja 2017. utvrđeno je da je tužitelj osim iznosa koji se nalazio na računima ostavitelja, naslijedio i brojne nekretnine. Tuženik je predložio provođenje ovrhe na računu tužitelja, a da nije dokazao da ne postoji imovina pokretna ili nepokretna na kojoj se može provesti ovrha. Da ta imovina još uvijek postoji proizlazi i iz navoda odgovora na tužbu koji upućuju na to da tužitelj iz naslijeđene imovine ostvaruje dodatne prihode.

9. Ošasna imovina je imovina bez nasljednika, odnosno ostavina koja nema nasljednika i u čijem slučaju, sva ostavina prelazi na općinu ili grad, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici. Općina odnosno grad nemaju izbora i moraju prihvatiti pravne posljedice koje za nasljednike nastaju u vezi odgovornosti za ostaviteljeve dugove, jer stjecatelj ošasne imovine ima poziciju zakonskog nasljednika. To znači da općina odnosno grad odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine ali ne cijelom svojom imovinom jednako kako bi odgovarali i drugi nasljednici da su se prihvatili nasljedstva.

10. Odredbom čl. 139. st. 6. ZN, propisano je da ostaviteljevi vjerovnici mogu protiv općine odnosno grada prisilno ostvariti tražbine samo na stvarima i pravima koja su sastavni dio ostavine. Temeljem čl. 20. ZN propisano je da ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze, dok pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području [adresa], a što ovdje nije sporno.

11. Ovrha protiv nasljednika ošasne imovine, tj. protiv jedinica lokalne samouprave (što je ovdje slučaj) može se provesti samo na naslijeđenim stvarima i pravima , pa jedinice lokalne samouprave odnosno gradovi i općine odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti stečene ošasne imovine te odgovaraju ostavitelju upravo tom ošasnom imovinom.

12. U konkretnom slučaju radi se o stjecanju ošasne imovine, a odgovornost jedinice lokalne samouprave za dugove ostavitelja sukladno odredbi čl. 139. ZN ograničena je ne samo visinom (čl. 139. st. 3. ZN), već i imovinom kojom jedinica lokalne samouprave odgovara (čl. 139. st. 6. ZN). To znači da se, sukladno čl. 139. st. 6. ZN, prisilna naplata tražbine koju je vjerovnik imao prema ostavitelju, može provesti samo na stvarima ili pravima koje je jedinica lokalne samouprave stekla kao ošasnu imovinu.

13. Tuženik to nije učinio već je tražbinu naplatio pljenidbom i prijenosom koju je proveo na računu proračuna tužitelja.

14. Pravno je neodlučno što je vrijednost nekretnina koje je nakon smrti pok. ĆŽ stekao tužitelj veća od tražbine koju je tuženik imao prema njoj. Naime, ta okolnost, ne znači da je tuženik, u konkretnoj situaciji ovlašten provoditi ovrhu na proračunskim sredstvima tužitelja, dok se ne utvrde druge odlučne činjenice , na koje je ukazano, jer ostaviteljevi vjerovnici (ovdje tuženik) mogu protiv općine odnosno grada prisilno ostvariti tražbine samo na stvarima i pravima koja su sastavni dio ostavine.

15. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Tužitelj u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

16. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina