REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1313/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Mirjana Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe DUKAT d.d. i okrivljene odgovorne osobe PZ, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani (»Narodne novine«, br. 56/13., 14/14., 56/16. i 32/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Slavonskom Brodu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 32. Pp-1839/2022, od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Slavonskom Brodu, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba DUKAT d.d. i okrivljena odgovorna osoba LZ, oslobođeni su od optužbe, da bi počinili prekršaj iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnoj sankciji, u kojoj u bitnome navodi da je inspekcijskim nadzorom višeg poljoprivrednog inspektora Ispostave u Slavonskom Brodu, provedenim 2. lipnja 2022. u obrtničkoj radnji SAMOSTALNA MLINARSKO PEKARSKA RADNJA, vlasnik P i UZ, [adresa], u prodaji zatečena pretpakovina mlijeka označena kao „Mlijeko Velebitskih pašnjaka“, proizvođača Dukat d.d., što upućuje da je podrijetlo mlijeka s Velebita, a iz dostavljene dokumentacije o sljedivosti utvrđeno je da je sirovina za proizvodnju mlijeka s relacija Nuštar, Slavonija, Đakovo, Novska, Vrbovec, Kutina, Novi Marof, Vrbovačka Dubrava, što nije u skladu s praksom poštenog informiranja jer informacije o hrani moraju biti točne, jasne i lako razumljive potrošaču, ne smiju biti obmanjujuće, a posebno glede karakteristika hrane, posebno njene prirode, identiteta, svojstva, sastava, količine, roka, trajanja, zemlje porijekla ili mjesta podrijetla, načina proizvodnje, kako je to navedeno člankom 7. stavkom 1. i 2. Uredbe EU, broj 1169/2011 Europskog parlamenta i vijeća od 25. listopada 2011., što je kažnjivo po članku 10. stavku 1. podstavku 2. i stavku 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani. Žalitelj dalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno oslobodio okrivljenike prihvaćajući njihovu obranu, uz obrazloženje da na strani okrivljenih nije bilo namjere, a ni nehaja za obmanjujućom praksom potrošača, odnosno nepoštenim informiranjem potrošača o hrani, pa čak ni najblažeg oblika krivnje nesvjesnog nehaja, jer okrivljeni za mlijeko Velebitskih pašnjaka kao robnu marku imaju važeći registriran verbalni i dva figurativna žiga, a ne radi se o jamstvenom žigu, za koji je potrebno da proizvod ima određena obilježja, dok s druge strane naziv Mlijeko Velebitskih pašnjaka kao robna marka po mišljenju suda, iako glavni sastojak ne potječe s Velebita, nije u suprotnosti sa člankom 7. stavko 1. i 2. Uredbe EU 1169/2021. jer zapravo asocira prosječnog potrošača na kvalitetu i prirodnost proizvoda, a ne da baš mlijeko potječe sa Velebita. Žalitelj dodaje da prema odgovoru Ministarstva poljoprivrede od 25. ožujka 2021., koji se može primijeniti na ovaj konkretni slučaj, navodi se da je odgovornosti i na subjektu u poslovanju s hranom odgovornog za navođenje informacija na hrani, iako je dobio pravo od strane nositelja žiga da ga može navoditi na proizvodu budući da isti udovoljava uvjetima za korištenje tog jamstvenog žiga, mora ispoštovati i sve druge propise o hrani, a pogotovo imajući u vidu da istom informacijom ne dovodi potrošača u zabludu glede podrijetla hrane.
4, Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, a posljedično je i pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Okrivljenici su tijekom postupka poricali počinjenje prekršaja, navodeći da je DUKAT d.d. nositelj žiga Mlijeko Velebitskih pašnjaka i to kao važeći verbalni žig i dva važeća figurativna žiga ovo mlijeko je zapravo naziv robne marke proizvoda, ali se na radi o jamstvenom žigu za koji je potrebno da proizvod ima određena obilježja.“
8. Prvostupanjski sud prihvaća obranu okrivljenika te svoju odluku temelji na stajalištu da na strani okrivljenih nije bilo namjere, a ni nehaja za obmanjujućom praksom potrošača, odnosno nepoštenim informiranjem potrošača o hrani, pa čak ni najblažeg oblika krivnje nesvjesnog nehaja, jer okrivljeni za mlijeko Velebitskih pašnjaka kao robnu marku imaju važeći registriran verbalni i dva figurativna žiga, a ne radi se o jamstvenom žigu, za koji je potrebno da proizvod ima određena obilježja, dok s druge strane naziv Mlijeko Velebitskih pašnjaka kao robna marka po mišljenju prvostupanjskog suda, iako glavni sastojak ne potječe s Velebita, nije u suprotnosti s čl. 7.st. 1. i 2. Uredbe EU 1169/2021 jer zapravo asocira prosječnog potrošača na kvalitetu i prirodnost proizvoda, a ne da baš mlijeko potječe s Velebita.
9. Nadalje, iz činjeničnih navoda optužnog prijedloga i rezultata provedenog inspekcijskog nadzora proizlazi da je na predmetnom proizvodu, koji je zatečen u prodaji u obrtničkoj radnji SAMOSTALNA MLINARSKO PEKARSKA RADNJA, vlasnik P i UZ, istaknuta oznaka „Mlijeko Velebitskih pašnjaka“, koja upućuje na podrijetlo s područja Velebita. Međutim, iz dokumentacije o sljedivosti proizlazi da sirovina potječe s drugih geografskih područja (Nuštar, Slavonija, Đakovo, Novska, Vrbovec, Kutina, Novi Marof, Vrbovačka Dubrava).
10. U takvim okolnostima, za pravilnu primjenu članka 7. stavka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1169/2011 odlučno je utvrditi može li takva oznaka „Mlijeko Velebitskih pašnjaka“ kod prosječnog potrošača stvoriti dojam o podrijetlu proizvoda koji ne odgovara stvarnom stanju, odnosno dovesti potrošača u zabludu glede podrijetla hrane. Osnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako na strani okrivljenika ne postoji ni najblaži oblik krivnje, a da prethodno nije na potpun i nedvojben način utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na obilježja prekršaja iz članka 7. stavka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1169/2011.
11. Prvostupanjski sud nije na jasan i uvjerljiv način obrazložio zbog čega bi oznaka „Mlijeko Velebitskih pašnjaka“ kod prosječnog potrošača predstavljala isključivo asocijaciju na kvalitetu i prirodnost proizvoda, a ne i na njegovo zemljopisno podrijetlo, niti je tu ocjenu potkrijepio izvedenim dokazima. Također, prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici može li se, s obzirom na utvrđeno podrijetlo sirovine, smatrati da je predmetno označavanje obmanjujuće za potrošače, što predstavlja bitan element inkriminiranog prekršaja.
12. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da postojanje registriranog žiga isključuje mogućnost obmanjujućeg informiranja potrošača. Naime, pravo korištenja žiga ne oslobađa okrivljenike obveze da potrošaču osigura točne, jasne i lako razumljive informacije o hrani, te ne može derogirati obveze koje proizlaze iz Uredbe (EU) br. 1169/2011, osobito u pogledu zabrane obmanjujućih informacija.
13. Sijedom navedenog, prvostupanjski sud nije postupio sukladno članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona, jer nije savjesno i cjelovito ocijenio sve izvedene dokaze, niti je točno utvrdio činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, osobito u pogledu značenja sporne oznake za prosječnog potrošača, utjecaja te oznake na percepciju podrijetla proizvoda, odnosa između registriranog žiga i propisa o informiranju potrošača o hrani.
14. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti i ocijeniti sve već provedene dokaze, po potrebi provesti i druge dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica u odnosu na spornu oznaku proizvoda, te potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.
15. Zbog izloženih razloga riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 31. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
