REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-108/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, OIB:84397956623, koje zastupa punomoćnica Andreja Kogej, odvjetnica u Puli, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, koje zastupaju punomoćnici iz OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 16. veljače 2026. održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja i u odsutnosti tuženika koji je opravdao izostanak, na ročištu za objavu presude 31. ožujka 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 989,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku, naknadi parnični trošak u iznosu od 187,75 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. ožujka 2025. navodi da se 7. lipnja 2021. dogodila prometna nezgoda na način kako to proizlazi iz Presude Općinskog suda u Puli broj K - 32/2022 od 9. veljače 2022., prijave o ozljedi i Potvrde MUP, PP Istarska PU Pula od 28. srpnja 2022. u kojoj nesreći da je teške tjelesne povrede zadobio tužiteljev osiguranik ČG, kao vozač osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka]. Općinski sud u Puli da je Presudom posl.br. K-32/2022 od 9. veljače 2022. oglasio krivim LG za predmetni štetni događaj kojeg je skrivio upravljajući osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] (vozilo bilo osigurano policom AO kod prvotuženika) kolnikom 1. dionice državne ceste broj 66 od smjera jugozapada u smjeru sjeveroistoka, na način da je dolaskom u desni zavoj na dijelu kolnika kod 9 kilometra + 400 m 1. dionice navedene ceste, propustio vozilom kretati se sredinom obilježene desne prometne trake već je vozilom skrenuo ulijevo preko uzdužne neisprekidane crte na lijevu prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera, pa da je prednjim lijevim dijelom vozila naletio na prednji lijevi dio osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala ČG, uslijed kojeg sudara da je tužiteljeva osiguranica ČG zadobila tešku tjelesnu ozljedu.

1.2. Rješenjem tužitelja HZMO KLASA:UP/I 141-06/22-01/03497456460, URBROJ: 341-13-05/3-22-6104, od 27. lipnja 2022. utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 30%, sve posljedica predmetne prometne nezgode. Tužiteljevu osiguraniku da se od 6. mjeseca 2022. isplaćuje naknada za tjelesno oštećenje zbog čega da se tužitelj i prije pokretanja ovog postupka vansudski obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, međutim isti da je odbio plaćanje po predmetnom zahtjevu, pa je tužitelj prisiljen svoje pravo ostvarivati sudskim putem.

1.3. Tužitelj da trpi štetu time što osiguraniku ČG isplaćuje naknadu za tjelesno oštećenje, koja šeta za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 31. prosinca 2024. iznosi 989,59 eura.

1.4. Zbog navedenog, a temeljem odredbi čl. 161. st.1. i 2., a u svezi čl. 164.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj podnosi ovu tužbu, radi obeštećenja na ime predmetne naknade štete koja obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu za tjelesno oštećenje u iznosu od 989,59 eura na ime posljedica iz predmetnog štetnog događaja.

1.5. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud primjenom odredbi čl. 161., 164. st.1. i 5., a u pogledu tijeka zateznih kamata čl. 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13, 33/15, 93/15, 151/14, 120/16, 115/18, 102/19) prihvati njegov tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik osporava pravo tužitelja na isplatu iznosa od 989,59 EUR odnosno osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te uzročno-posljedičnu vezu.

2.1. Tuženik ističe da se u predmetima ove vrste primjenjuje isključivo članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), budući da se radi o regresnom zahtjevu HZMO-a prema osiguratelju motornog vozila štetnika.

2.2. Iz navedene odredbe proizlazi da HZMO nije ovlašten zahtijevati puni iznos isplaćene mirovine, već samo razmjerni iznos stvarne štete, u smislu čl. 27. ZOOP -a. Tužitelj je tu razliku u potpunosti zanemario, zbog čega njegov zahtjev nije osnovan ni činjenično ni pravno.

2.3. Iz dostavljenog rješenja tužitelja na temelju kojeg tužitelj vrši plaćanja razvidno je kako je priznata naknada u svoti od (200,99 kn) 26,67 eura mjesečno no iznosi koje tužitelj potražuje ne odgovaraju iznosima koje je dužan isplaćivati prema dostavljenom rješenju.

2.. Slijedom navedenog, predlaže se da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan te da obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, prema priloženom troškovniku zajedno sa zateznom kamatom.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao sve isprave uložene u sudski spis, poziv na plaćanje, odgovor, potvrda MUP-a od 28. srpnja 2022., presuda ovog suda posl.br. K - 32/22, prijava ozljede na radu, rješenje tužitelja od 27. lipnja 2022., nalaz i mišljenje, podaci tužitelja o isplatama.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999. 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnove naknade štete prouzročene isplatom ČG naknade za tjelesno oštećenje, u razdoblju od 1. lipnja 2022. do 31. prosinca 2024., a koja šteta da prema Obračunu tužitelja od 3. ožujka 2025. iznosi 989,59 eura.

6. Sporno je među strankama pravno pitanje primjenjuje li se u ovoj pravnoj stvari Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a posljedično sporan je pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama članka 161. stavak 1. i stavak 2. te članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 118/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. - dalje: ZOMO) kao odredbama koje su bile na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a koja mu je nastala isplatom svake invalidske mirovine. Odredbom članka 161. stavka 1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema stavku 2. istog članka naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu za tjelesno oštećenje. Nadalje, prema članku 164. stavku 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). S druge strane, tuženik smatra da valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene pojedine isplate mirovina.

7.1. Ovaj sud smatra da kod odlučivanja o pravnoj osnovi zahtjeva prvenstveno treba imati u vidu da je tuženik društvo za osiguranje koje je u konkretnom slučaju sklopilo ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti s jednim od sudionika prometne nesreće, ovdje ŠG, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena je odredbama ZOOP. Naime, tuženik kao osiguratelj ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač (štetnik), već njegova obveza proizlazi iz činjenice sklapanja ugovora o osiguranju s vozačem odnosno korisnikom motornog vozila, tako da tuženik može odgovarati samo u okviru ugovorom preuzetih obveza te odredaba ZOOP koje reguliraju ugovor o osiguranju. Osiguravajuća društva, dakle, nisu štetnici, nego temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu, u slučaju ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki, naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe tj. štetnika i to, kako je rečeno, u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja (stavak 11.). Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP kojima je uređen i opseg osiguranog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obujam i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja. Upravo slijedom navedenog ovaj sud smatra da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja treba primijeniti materijalno pravo koje regulira ugovor o osiguranju, dakle ZOOP i to upravo naprijed citirane odredbe članka 27. ZOOP.

7.2. Napominje se da je u brojnim recentnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto pravno shvaćanje o primjeni odredaba ZOOP kao mjerodavnog propisa u pravno i činjenično istovrsnim slučajevima. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. te Rev 444/2023 od 20. rujna 2023).

8. Odredbom članka 27. ZOOP propisani su subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja pa je tako u stavku 1. propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovora o osiguranju. Prema članku 27. stavku 2. ZOOP stvarnom štetom u smislu stavka 1. istog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno članku 27. stavak 3. ZOOP razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8.1. Prema tome, sukladno članku 27. ZOOP obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo ukoliko bi iznos naknade za tjelesno oštećenje koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa je u konkretnom slučaju valjalo utvrditi postoji li razlika između naknade za tjelesno oštećenje utvrđene rješenjem tužitelja u konkretnom slučaju (rješenje Klasa: UP/I 141-06/22-01/03497456460, URBROJ: 341-13-05/3-22-6104, od 27. lipnja 2022.) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8.2. Ovdje valja istaknuti da je tužitelj, kao stranka koja postavlja tužbeni zahtjev, dužan iznijeti činjenice na kojima isti temelji i za te činjenice predložiti dokaze. Tužitelj nije predložio nikakve dokaze na okolnost utvrđivanja visine štete kao razlike u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP.

8.3. Slijedom navedenoga sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje da u konkretnom slučaju u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP ne postoji nikakva razlika između iznosa naknade za tjelesno oštećenje utvrđene u konkretnom slučaju od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te je slijedom navedenoga utvrdio kako tužitelju nije nastala stvarna šteta na način kako je ista određena odredbama članka 27. stavka 2. i stavka 3. ZOOP.

8.4. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

9. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. - dalje u tekstu: Tarifa). Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tuženiku priznao troškove sastava odgovora na tužbu 100 bodova, sastav podneska Tbr. 8. točka 1. Tarife 75 bodova uvećano za vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR propisano u Tbr. 54. Tarife, a to temeljem Tbr. 52. stavak 3. Tarife uvećani za zatraženi porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife što ukupno iznosi 187,75 EUR.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Puli 31. ožujka 2026.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.