Posl. br. Pn-22/2022-155

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa] mah. Yildiz Ozbek apt 3/16, zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Euroherc osiguranju d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Ivici Šimundiću, odvjetniku u OD Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva s osnova nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti što je učinjeno podneskom od 16. rujna 2022. i s osnova materijalne štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom što je učinjeno na ročištu 23. siječnja 2025.

II. Razdvaja se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje izgubljenu zaradu i rentu zbog izgubljene zarade, o čemu će se oformiti parnični predmet.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC Osiguranje d.d. Zagreb ulica grada Vukovara 282 OIB:22694857747 da isplati tužitelju KK iz [adresa], ([adresa]) OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] mah. Yildiz Ozbek apt 3/16:

- na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu

u iznosu

od 11.658,33

eura

(jedanaesttisućašestopedesetosameuraitridesettricenta) s zakonskim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na ime imovinske štete iznos od 5.247,98 eura (pettisućadvjestočetrdesetsedameuraidevedesetosamcenti) s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate,

- parnični trošak postupka u iznosu od 10.328,98 eura (desettisućatristodvadesetosameuraidevedesetosamcenti) s zakonskim kamatama tekućim od 31. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, na način da dosuđene kamate se određuju do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti i to preko dosuđenog iznosa od 11.658,33 eura do zatraženog iznosa od 18.813,00 eura s kamatom, s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, troškova prijevoza, troškova prijevoda dokumentacije s turskog jezika na hrvatski jezik i s troškova uništenih osobnih stvari i garderobe preko iznosa od 5.247,98 eura do zatraženog iznosa od 8.073,82 eura, te se u cijelosti odbija s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje na ime imovinske štete novčani iznos u visini od 1.110,09 eura (tisućustodeseteuraidevetcenti) (trošak liječenja po računu) s z.z. kamatama tekućim od podnošenja tužbe, kao i sa zatraženim troškom postupka preko iznosa od 10.328,98 eura do zatraženog iznosa od 17.770,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nastradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 15. veljače 2013. na autocesti Bregana-Lipovac (A3) kod mjesta Županja u svojstvu pješaka koji se u trenutku nezgode nalazio ispod tegljača reg. oznake [registarska oznaka], koju prometnu nesreću je prouzročio svojom krivnjom DK upravljajući teretnim automobilom marke „Mercedes 15 18L " reg. oznake i broja: [registarska oznaka].

1.1. Nadalje tužitelj u tužbi navodi da je u opisanoj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede radi čega se dugotrajno liječio i bio na bolovanju radi čega mu je tuženik koji je u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran dužan nadoknaditi štetu, iz razloga što je izdao policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08100514641, za teretni automobil reg. oznake i broja [registarska oznaka].

1.2. Nadalje tužitelj navodi da je tuženiku podnio zahtjev za mirno rješenje spora što nije uspjelo stoga tužitelj tužbom potražuje od tuženika na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 193.934,00 kn, pri tom za kvalifikatornu okolnost pretrpljene i buduće fizičke boli iznos od 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah 15.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja aktivnosti 70.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 15.000,00 kn, te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu 12.000,00 kn, za troškove liječenja po računu 8.364,00 kn, za izgubljenu zaradu za putne troškove Vinkovci-Beograd-Istanbul 1.400,00 kn, troškove prijevoda dokumentacije 1.170,00 kn uništenu garderobu i osobne stvari 1.000,00 kn.

1.3. Obrazlažući tužbeni zahtjev tužitelj navodi da je od dana otpusta iz bolnice s osobnim automobilom prevežen do zračne luke Beograd a potom avionom do Istanbula, tako da je navedeni trošak prijevoza osobnim automobilom iznosio 750,00 kn a trošak avionske karte u jednom smjeru Beograd-lstanbul 650,00 kn, dalje navodeći da je do 25.09.2013. bio na bolovanju zbog nesposobnosti za rad što je posljedica predmetnog štetnog događaja a primao je plaću prije štetnog događaja oko 9.500,00 kn kao prijevoznik u tvrtki IBA logistics u Istanbulu, a dok je bio na bolovanju je primao umanjenu plaću tj. oko 5.800,00 kn i gubio na zaradi svaki mjesec 3.700,00 kn, s tim da je zbog nesposobnosti za rad dobio otkaz i u vrijeme podnošenja tužbe je primao svega oko 1.000,00 kn mjesečno, tako da od 25.09.2013. svaki mjesec gubi redovna primanja u iznosu od oko 8.500,00 kn, zbog predmetnog štetnog događaja, tako da je ukupno izgubio na zaradi do podnošenja tužbenog zahtjeva 50.000,00 kn

1.4. Temeljem naprijed navedenog tužitelj u tužbi predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje pravičnu novčanu naknadu u visini od 120.000,00 kn, s kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva te na ime imovinske štete iznos od 71.934,00 kn s kamatom od donošenja presude uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i svoju pasivnu legitimaciju ali opreza radi u cijelosti osporava svoju odgovornost u čemu se obvezao detaljnije očitovati nakon saslušanja svoga osiguranika ZK kao i priklopa kaznenog spisa koji se vodi protiv osiguranika tuženika.

2.1. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je potrebno utvrditi je li liječenje tužitelja završeno s tim da osporava zahtjev za izgubljenom zaradom dok se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu na ime tuđe pomoći i njege smatra previsoko postavljenim kao i troškove liječenja pri tom čini nespornim visinu imovinske štete za uništenu garderobu i troškove prijevoda, a u cijelosti osporava obvezu tuženika da plati tužitelju troškove liječenja po računu u iznosu od 8.364,00 kn za što bi se tužitelj trebao obratiti HZZO jer se tuženik osigurao kod navedenog za naknadu štete na ime troškova liječenja koji su učinjeni u RH temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. U odnosu na zatraženi tijeka kamata, tuženik navodi da je tužitelj odštetni zahtjev tuženiku podnio 2. listopada 2013. a tužitelj se liječio i nakon tog datuma tako da obveza tuženika može dospjeti tek nakon završenog liječenja tužitelja.

2.2. U završnom dijelu odgovora na tužbu tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom te ga obveže na naknadu postupka tuženiku.

3. Tužitelj u podnesku od 10. ožujka 2014. koji je primljen u sudu 12. ožujka 2014. navodi da je tužiteljevo liječenje završeno te vezano za naknadu troškova liječenja po računu navodi da je tužitelj kao strani državljanin morao platiti trošak liječenja u bolnici.

4. Na ročištu od 12. lipnja 2014. tužitelj navodi da s osnova imovinske štete zbog izgubljen zarade potražuje pored zatraženog iznosa od 50.000,00 kn do podnošenja tužbe, od veljače 2014. do lipnja 2014. mjesečni iznos od 8.500,00 kn koji iznos potražuje i nakon lipnja 2014. sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

5. Provedeni su dokazi uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. K-437/2013, uvidom u dokumentaciju ŽDO u Slavonskom Brodu od 21. veljače 2013. priloženu uz tužbu koja se odnosi na službene radnje poduzete povodom predmetnog štetnog događaja, uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja priloženu uz tužbu, uvidom u vještačenje Brod Promet d.o.o. iz priklopljenog kaznenog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskih vještaka prometne i medicinske struke CK i Hrvoja Crnoje iz Ventus Trade d.o.o. sa stranice 179-185 sudskog spisa, uvidom u medicinski nalaz i mišljenje Dumenčić d.o.o. s stranice 188-189 sudskog spisa, uvidom u očitovanje sudskog vještaka Ivanke Zirdum s stranice 196 sudskog spisa, uvidom u očitovanje sudskog vještaka Hrvoja Mitrovića s stranice 197 sudskog spisa, uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja sa stranice 239-262 koja se nalazi u prijevodu s turskog jezika na hrvatski jezik, uvidom u nalaz i mišljenje sudskih vještaka Ivanke Zirdum i Hrvoja Mitrovića s stranice 268-271 sudskog spisa sa njihovim očitovanjem s stranice 277 sudskog spisa, uvidom u očitovanje sudskog vještaka Hrvoja Mitrovića s stranice 289-290 sudskog spisa, uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja s stranice 298-308 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Hrvoja Mitrovića s stranice 313-34 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskih vještaka Đure Šarića i Marcela Marcikića s stranice 439-445 sudskog spisa, uvidom u očitovanje sudskog vještaka Hrvoja Crnoja s stranice 480-482 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dražena Jeđuda s stranice 493-505 sudskog spisa, saslušanjem svjedoka ZK i saslušanjem tužitelja.

6. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbenom zahtjevu djelomično udovoljeno.

7. Nesporno je:

- da je tužitelj bio sudionik u prometnoj nesreći koja se dogodila 15. veljače 2013. na autocesti Bregana-Lipovac (A3) kod mjesta Županja u svojstvu pješaka, da je prije štetnog događaja upravljao teretnim vozilom dok je DK upravljao teretnim automobilom marke „Mercedes 15 18L " reg. oznake i broja: [registarska oznaka],

- da je za nastanak predmetnog štetnog događaja pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. K-437/13-16 od 5. svibnja 2014. proglašen krivim DK,

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede.

8. Sporno je:

- je li tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja te da li postoji njegov doprinos nastanku štetnog događaja,

- visina štete osim visine štete s osnova uništenih stvari i troškova prijevoda dokumentacije s tursko jezika na hrvatski jezik što je priloženo uz tužbu.

9. Svjedok DK u svom iskazu navodi da je bio sudionik predmetne prometne nezgode, da se kretao kamionom iz smjera Slavonskog Broda u smjeru Županje autocestom, da je do štetnog događaja došlo oko 5,00 sati (ujutro) kada su vladali noćni uvjeti vožnje, da je upravljao vozilom sa uključenim kratkim svjetlima, primijetio je zaustavljeni kamion njemu s desne strane na zaustavnom traku s tim da je prikolica tog kamiona bila oko 20 cm na kolničkom traku po kojem se on kretao, a kamion odnosno njegova kabina bila je oko 30 cm na kolničkom traku po kojem se on kretao, to vozilo je primijetio "u zadnji tren" s obzirom da mu je u susret dolazio kamion koji ga je "zaslijepio svojim svjetlima", maknuo je nogu sa papučice za gas, pogledao u lijevi retrovizor te vidio da se u istom smjeru kreće kombi vozilo po lijevom kolničkom traku radi čega nije mogao sa svojim vozilom preći na lijevi kolnički trak nego je nastojao svoje vozilo skretanjem u lijevo približiti što više središnjoj isprekidanoj liniji između lijevog i desnog kolničkog traka, s tim da u trenutku kada je prolazio pored zaustavljenog kamiona osjetio je da je došlo do kontakta između retrovizora na njegovom kamiona i na zaustavljenom kamionu radi čega je zaustavio svoj kamion, te je tada primijetio da se pored zaustavljenog kamiona nalazi još jedan kamion. Nadalje je ovaj svjedok naveo da kada je izašao iz kamiona čuo je glas tužitelja koji je ležao ispod kamiona, s tim da su mu jednim dijelom noge bile na kolničkom traku kojim se on do tada kretao, a kretao se brzinom od 72 km/h.

9.1. Na upit tužitelja ovaj svjedok je naveo da je na kamionu kojeg je on vozio oštećen desni retrovizor, desni bočni pokazivač smjera (žmigavac), desna stepenica i desni blatobran, dok je na kamionu ispod kojeg je ležao tužitelj oštećen jedino lijevi retrovizor, naglasio je da je on svojim kamionom prošao pored prikolice tog zaustavljenog kamiona bez kontakta.

9.2. Na upit tuženika ovaj svjedok je naveo da misli da je kamionu koji mu je dolazio u susret i čija svjetla su mu smetala par puta "blicnuo" tj. na kratko upalio duga svjetla, te da kritične zgode nije poduzeo radnju kočenja jer se sve odigralo u zadnji tren, da nije uočio pješaka koji je smrtno stradao do izlaska iz kamiona kada je primijetio i tužitelja ispod kamiona s tim da mu noge od struka nisu ispod vozila odnosno bile su na voznoj traci a tijelo mu se nalazilo ispod kamiona u predjelu između kabine i prikolice u blizini mjesta gdje se stavlja rezervni kotač. Nadalje je naveo da prije štetnog događaja nije primijetio trokut na cesti, kada je izašao iz vozila primijetio je da se trokut nalazi na udaljenosti 3 do 4 m od kamiona ispod kojeg je bio tužitelj, nije primijetio nikakva druga obilježja na kamionima u smislu upozorenja niti je na smrtno stradaloj osobi i tužitelju primijetio reflektirajuće prsluke.

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kritične zgode vozio kamion iz Njemačke u Tursku, a zajedno sa njim na istoj relaciji je u drugom kamionu putovao i njegov kolega K tim da je tužitelj išao prvi a kolega je išao iza njega, te je primijetio da mu kolega svijetlima daje znak da stane radi čega je skrenuo na zaustavnu traku i upalio sva četiri pokazivača smjera, što je učinio i njegov kolega otprilike 15 m iza njegovog kamiona, tako da je i kamion njegovog kolege bio cijelom svojom površinom na prostoru zaustavne trake. Dalje je naveo da su ispred stražnjeg dijela prikolice vozila kojim je upravljao njegov kolega, postavili dva prometna trokuta, i to prvi na udaljenosti od oko 30 m a drugi na udaljenosti od oko 50 m od prikolice, te je i njegov kolega imao upaljena sva četiri "žmigavca". Razlog za što su stali je taj što se na vozilu njegovog kolege probušila guma te ju je bilo potrebno zamijeniti, započeli su s tim radnjama, a onda je u jednom trenutku naišla i ophodnja hrvatskih autocesta, te su im vidjevši o čemu se radi rekli da požure, nakon toga nastavili su sa radnjama zamjene gume i to na način da su se on i kolega nalazili u čučećem položaju između prednjeg i stražnjeg lijevog kotača koleginog kamiona, te zajednički vršili poslove oko izmjene gume. U trenutku dok su radili osjetio je udarac u prikolicu kamiona a odmah potom je zadobio udarac te je najprije osjetio bol na području glave, za što pretpostavlja da je zadobio udarac glave od prikolicu kamiona, potom je osjetio bol u leđima te bol na području lijeve noge, a tijelo mu se zarotiralo, nije mu poznato od čega je zadobio ozljede noge, s tim da je najprije nalet kamiona bio na njegovog kolegu, koji je od posljedica udarca završio tijelom ispod kamiona, a tužitelj je od udara bio zarotiran te je također završio u položaju gdje mu je veći dio tijela bio ispod prikolice kamiona s tim da je licem bio okrenut u smjeru kolnika, te su mu samo jednim dijelom noge bile na kolniku.

10.1. Nadalje je tužitelj naveo da se ne može očitovati je li uslijed štetnog događaja došlo do pomicanja položaja kamiona njegovog kolege.

10.2. Tužitelj je nadalje naveo da je on na temelju gesta, odnosno položaja ruku i lica ZK zaključio da on pokušava objasniti da je tijekom vožnje zaspao i nije ih vidio. Vezano za troškove liječenja tužitelja naveo da mu je bolnica u Vinkovcima ispostavila račun za troškove liječenja u iznosu od 1.250,00 EUR, a koje troškove je u njegovo ime platio njegov odvjetnik Ivan Ergotić, kojem je on poslije te novce vratio., te da je po izlasku iz bolnice u Vinkovcima taksijem odvezen do zračne luke u Beogradu, što je vozaču taksija platio 100,00 EUR, a da je potom zrakoplovom otputovao za Istanbul, koju kartu je platio 80,00 EUR.

11. Sudski vještaci za promet i vozila CK i Hrvoje Crnoja u nalazu i mišljenju sa stranice 179 do 184 sudskog spisa navode vezano za okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja da je do štetnog događaja došlo na 256 km južne kolničke trake autoceste Bregana-Lipovac (A3) kod mjesta Sikirevci gdje je južna kolnička traka podijeljena uzdužnom isprekidanom crtom na dvije prometne trake namijenjene za kretanje motornih vozila u smjeru istoka, te prometnu traku namijenjenu zaustavljanju vozila u nuždi, cijeli kolnički trak širok je 10,80 metara, a brzina kretanja ograničena na 130 km/h.

11.1. Vezano za vozila i oštećenja navode da je na vozilu kojim je upravljao DK na kojem se nalaze gume dimenzije 285/70 R 19,5 oštećen prednji desni branik, prednji desni blatobran, desna stepenica, desni bočni dio platforme, desni bočni pokazivač smjera, stražnji sanduk za alat te desno bočno osvrtno zrcalo, a na drugom vozilu nalaze se gume dimenzije 315/60 R 22,5, te je oštećen prednji lijevi blatobran, lijeva stepenica, lijevo bočno osvrtno zrcalo te ispušni lonac, a na poluprikolicu reg. oznake [registarska oznaka], na kojoj su se nalazile gume dimenzije 385/60 R 22,5 nije nastala materijalna šteta.

11.2. Analizirajući tijek prometne nesreće ovi sudski vještaci navode da je širina trake za zaustavljanje vozila u nuždi iznosila 2,70 metara, a širina vozne i trake za pretjecanje iznosila je po 3,80 metara, te da se na prometnoj traci za zaustavljanje vozila u nuždi prednjim dijelom okrenut u smjeru istoka nalazio skup vozila Tegljač Iveco Stralis reg. oznake [registarska oznaka] i poluprikolica marke Tirsan TSN reg. oznake [registarska oznaka], stražnji lijevi dio poluprikolice nalazio se na 21,50 m od PTM, a 0,20 metara sjeverno od osovine na desnom prometnom traku. Nadalje su naveli da s obzirom da je u zapisniku o očevidu evidentiran položaj prednjeg i zadnjeg lijevog dijela skupa vozila zaključuju da predmetni skup vozila nije bio zaustavljen ukoso (kako je izjavio DK) nego je isto bilo postavljeno paralelno s uzdužnom osi autoceste, a vozilo kojim je upravljao DK bilo je blago skošeno te je svojim prednjim desnim dijelom ostvarilo kontakt s TA Iveco Stralis.

11.3. Mišljenja su da se tužitelj kao pješak nalazio neposredno uz poziciju pričuvnog kotača odnosno na udaljenosti od oko 34,00 metara od PTM, a vozilo kojim je upravljao DK prešlo je svojim desnim kotačem preko lijeve noge tužitelja, a kako su izostale ozljede desne noge mišljenja su da je ista bila podignuta i nije dosezala položaj desnog kotača TA Mercedes kojim je upravljao DK.

11.4. Nadalje su naveli da u trenutku prelaska TA Mercedes preko lijeve noge tužitelja zadnji lijevi dio TA Mercedes bio je oko 1,00 metar udaljen od pretjecajnog traka, a prednji lijevi bio je udaljen oko 1,50 metara od pretjecajnog traka, brzina kretnja TA Mercedes u trenutku kontakta iznosila je oko 70 km/h, a pravilan bočni razmak pri brzini kretanja od oko 70 km/h prilikom obilaženja zaustavljenog vozila iznosi oko 1,00 metar, tako da vozač DK nije imao dovoljan bočni razmak prilikom obavljanja radnje obilaženja, te u situaciji da je imao bočni razmak od oko 1,00 metra od zaustavljenog vozila ne bi došlo do prelaska preko lijeve noge tužitelja.

11.5. U završnom dijelu nalaza i mišljenja ovi sudski vještaci navode da vozač DK nije svoje kretanje prilagodio uvjetima i stanju na kolniku ispred njega, da se zaustavljeno vozilo nalazilo u snopu desnog svjetla vozila kojim je upravljao DK, tako da je vozač DK imao tehničke mogućnosti uočiti zaustavljeno vozilo puno ranije nego što je on iskazao. Ukazali su da između kolničkih traka na auto cesti nalazi se zaštitna ograda koja djelomično zaklanja prolaz svjetala na suprotni kolnički trak zbog čega smatraju da nije moglo doći do potpunog zasljepljivanja vozača ZK, te je nelogična njegova reakcija jer bi u slučaju zaslijepljenosti morao bitno smanjiti brzinu kretanja jer je prema njegovom iskazu znatno ranije bio zaslijepljen, tako da je u ovome slučaju izostalo bitno smanjenje brzine od strane ZK, iz čega izvode zaključak da vozač DK nije bio fokusiran na prometne uvjete ispred njega, niti su njegove reakcije bile primjerene prometnim uvjetima na kolniku.

12. Sudski vještak medicinske struke Boris Dumenčić u nalazu i mišljenju sa stranice 188-189 sudskog spisa navodi da je tužitelj kritične zgode zadobio ozljede lijeve potkoljenice koje čine jednu cjelinu i kvalificiraju se kao teška tjelesna ozljeda, a ozljeda je nastala prelaskom kotača teretnog vozila preko njegove lijeve potkoljenice, iz čega zaključuje kako je tužitelj najvjerojatnije bio u ležećem položaju na leđima sa ispruženom lijevom potkoljenicom, te s desnom nogom savijenom u koljenu, a pri tom je lijeva potkoljenica bila na kolničkom traku nailazećeg kamiona.

13. Tužitelj u podnesku sa stranice 193-194 sudskog spisa očitujući se na gore navedeno prometno i medicinsko vještačenje ne stavlja primjedbe nego navodi da je iz provedenih vještačenja vidljivo da svjedok DK nije vjerodostojno opisao okolnosti nastanka štetnog događaja.

14. Tuženik u podnesku sa stranice 200-203 sudskog spisa očitujući se na nalaz i mišljenje gore navedenih prometnih vještaka i medicinskog vještaka Borisa Dumenčića navodi da stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje sudskih vještaka prometne struke radi čega predlaže očitovanje istih te predlaže novo prometno vještačenje.

15. Sudski vještak medicinske struke Boris Dumenčić i sudski vještak prometne struke Hrvoje Crnoja su saslušani na raspravi 24. rujna 2015. kada je sudski vještak Boris Dumenčić naveo da je s obzirom na situacijski plan i s obzirom na distribuciju prijeloma lijeve potkoljenice, kompletna tužiteljeva lijeva potkoljenica bila na desnom kolničkom traku, odnosno 0,5 m na desnom kolničkom traku, ukoliko je riječ o čovjeku prosječne visine 170 -175 m za muškarca, u odnosu na drugog sudionika pješaka NK koji je smrtno stradao naveo je da je pok. ŠK svojom lijevom bočnom stranom tijela bio okrenut nailazećem vozilu, i da je bio u stojećem stavu, te nije čitavom širinom svog tijela bio izložen prednjoj plohi vozila već se radilo ili o ulaznom čeonom naletu ili o bočnom okrznuću.

15.1. Sudski vještak prometne struke Hrvoje Crnoja na ročištu 24. rujna 2015. navodi da u slučaju da je teretno vozilo Ivekos tralis bilo parkirano unutar zaustavnog traka eventualno bi bio moguć kontakt samo između retrovizora dva vozila, te da tužitelj navedene ozljede ne bi zadobio da se njegov lijeva noga nije nalazila na desnom kolničkom traku, jer se ne bi nalazio na putanji kojom se kretalo vozilo kojim je upravljao DK, dalje navodeći da po pravilima struke vozilo u zaustavnom traku treba biti čitavom svojom površinom na zaustavnom traku ako je zaustavljeno, sigurnosni trokut treba biti postavljen najmanje na udaljenosti 100 m od vozila i ukoliko ima mogućnosti treba da su uključena sva četiri pokazivača smjera, te da u situaciji da je vozilo inozemnih oznaka čitavom svojom površinom bilo na zaustavnom traku tada do kontakta tog vozila i vozila kojim je upravljao DK ne bi došlo niti njihovim najisturenijim dijelovima, te je nadodao da se u ovom slučaju sigurnosni trokut nalazio na udaljenosti oko 30 m od zaustavljenog vozila. Na pitanje tuženika naveo je da položena noga na kolničkom traku predstavlja neuobičajenu pojavu, te da s obzirom na fotografije neispravan kotač nalazio se zaklonjen od zadnjeg lijevog kotača vozila Ivekos tralis, tako da ga DK nije mogao vidjeti a taj kotač nije se nalazio postavljen na kamion nego je bio demontiran i položen na tlo između prednje i zadnje osovine vučnog vozila Ivekos tralis, tako da DK zbog gabarita vozila Ivekos tralis nije mogao uočiti da se na kolniku nalazi kotač. Na daljnje pitanje tuženika naveo je da u zapisniku o očevidu nigdje nisu evidentirani tragovi klizanja kotača teretnog automobila Ivekos tralis koji bi upućivali na činjenicu da je to vozilo u fazi kontakta bilo pomaknuto, te da nema tragova klizanja kotača ni prednje ni zadnje osovine koji bi u slučaju da je došlo do guranja kabine morali biti vidljivi na kolniku jer se u takvom slučaju kotači ne pokreću nego "stružu" po kolniku, a oštećenja na oba vozila nisu tolikog intenziteta da bi moglo doći do pomicanja zaustavljenog teškog teretnog vozila. Nadalje je naveo da je vozač DK imao tehničkih mogućnosti uočiti situaciju ispred sebe i u režimu kratkih svjetala gdje je mogao na udaljenosti od 80 m primijetiti zaustavljeno vozilo te držati dovoljan bočni razmak, a da je bio dovoljan bočni razmak do kontakta između vozila ne bi došlo.

15.2. Nadalje je naveo da je vozilo marke Mercedes bilo blago skošeno prema zaustavljenom vozilu, te da u danim okolnostima radnja koju je vozač DK napravio nije uobičajena, razlog za takvu radnju prilikom približavanja opasnosti može biti više kao npr. neravnina na kolniku, nekakav problem na vozilu u danom trenutku, umor vozača itd.

15.3. Na daljnje pitanje tuženika kojim je zatražio odgovor na pitanje kada bi teretni automobil marke Mercedes u trenutku sudara bio ukošen u desno kako to da pri tom nije došlo do sudara - udara u poluprikolicu skupa vozila DAF koji je bio zaustavljen oko 17 m ispred skupa vozila Ivekos a radi se o teretnom automobilu marke Mercedes koji nema manevarskih mogućnosti kao osobno vozilo i ima puno duže vrijeme zakretanja upravljivih kotača, vještak je odgovorio da se u konkretnom slučaju radilo o blagom ukošenju što nije moglo dovesti do udara u drugo vozilo koje je bilo parkirano ispred jer je očito vozač DK ranije započeo radnju izbjegavanja što potvrđuje činjenica da je gaženje noge bilo samo sa prednjim kotačima.

15.4. Na pitanje tužitelja ovaj sudski vještak navodi da je osiguranik tuženika pri uključenim kratkim svjetlima mogao vidjeti sigurnosti trokut koji je bio na udaljenosti od 30 m od zaustavljenog teretnog vozila minimalno 80 m, a u slučaju kada bi uključio dugačka svjetla ta udaljenost bi bila minimalno 100 m.

15.5. Nadalje je naveo da je brzina kojom se kretao DK u kamionu prema podacima tahografa prije nastanka prometne nesreće varirala između 70 i 80 km/h, da radnje intenzivnog kočenja nije bilo, nadalje je naveo da u situaciji da je vozač DK sa svojim vozilom kretao se uz lijevi rub desne kolničke trake čija širina iznosi 3,8 m, a širina njegovog vozila iznosi 2,5 m, ostala bi širina od 1,10 m između ta dva vozila bez obzira što je zaustavljeno vozilo svojom širinom od 20 cm bilo na desnom kolničkom traku što znači da u toj situaciji do kontakta između vozila ne bi došlo niti do prelaska preko noge tužitelja, a uz to je DK mogao koristiti i preticajni trak.

15.6. Na pitanje tuženika ovaj vještak je naveo da je kritične zgode kolnik bio mokar, da mokar kolnik odbija svjetlost što dovodi do pojave refleksije i to utječe na vidljivost ali na visini do cca maksimalno 1 m, što znači da je u konkretnom slučaju to moglo utjecati na smanjenu vidljivost u odnosu na nogu tužitelja a ne na zaustavljeni kamion.

16. Prihvaćen je prijedlog tuženika da se provede ponovno kombinirano prometno medicinsko vještačenje koje je rješenjem od 30. listopada 2023. povjereno sudskim vještacima Đuri Šariću i Marcelu Marcikiću radi utvrđivanja okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode uz posebno očitovanje o položaju tijela tužitelja u trenutku kontakta s kamionom budući da je tužitelj u iskazu naveo da nije ležao ispod kamiona kako je to utvrđeno u prethodnom vještačenju nego je naveo da je čučao pored kamiona.

17. Sudski vještak medicinske struke Marcel Marcikić i sudski vještak prometne struke Đuro Šarić u nalazu sa stranice 439-444 sudskog spisa naveli su suglasno kao i prethodno vještaci da se tužitelj u trenutku štetnog događaja nalazio u ležećem položaju ispod kamiona. Vezano za dinamiku događaja, sudski vještak prometne struke Đuro Šarić navodi po pitanju brzine kretanja vozila kojim je upravljao DK isto kao i gore navedeni vještaci a to je brzina od oko 80 km/h, da bi u 05.08 sati njegovo vozilo usporilo na otprilike 70 km/h, pa se potpuno zaustavilo, s tim da slijedi još jedna kratka vožnja brzinom od oko 30 km/h u 05.12 minuta. Nadalje je naveo da je skup vozila IVECO/TIRSAN zatečen zaustavljen na zaustavnoj traci, uzdužna os mu je bila paralelna s osi ceste, bio je pozicioniran je tako da se dijelom nalazi na desnoj prometnoj traci, oko 200 mm.

17.1. Mišljenje je sudskog vještaka prometne struke Đure Šarića da evidentirana oštećenja na vozilima ukazuju kako je do nezgode došlo uslijed naleta prednjeg desnog dijela kabine vozila MERCEDES na prednji lijevi dio kabine tegljača IVECO, da udarac nije bio velikog intenziteta, tako da uopće nije utjecao na putanju kretanja vozila MERCEDES: zbog velike brzine kretanja (oko 70 km/h) i velike mase vozila (7.000 kg plus teret) vozilo MERCEDES odgurnulo je sa svoga puta tegljač IVECO.

17.2. Kako je prilikom očevida tegljač IVECO svojom uzdužnom osi paralelan sa cestom, zaključuje kako je prije naleta bio zakrenut prema sjeveru, do zakretanja je došlo oko vertikalne osi koja prolazi kroz sedlo / oslonac na kojem prikolica pritišće tegljač.

17.3. Nadalje njegovo je mišljenje da je vozilo MERCEDES neposredno prije naleta na tegljač provezlo se uz cijelu dužinu prikolice, bez ostvarivanja kontakta, nakon toga dolazi do naleta prednjeg desnog dijela kabine MERCEDESA na prednji lijevi dio kabine tegljača IVECU, uz preklop od oko 225 mm. Kako je očevidom utvrđeno da je skup vozila IVECO/TIRSAN bio pozicioniran tako da je prelazio u desnu voznu traku za 200 mm (a nije pomaknut uslijed nezgode) može se izračunati da je prednji lijevi dio kabine tegljača IVECO prije nezgode prelazio u desnu voznu traku za oko (225 + 300 + 200) 725 mm. Vozilo MERCEDES kretalo se desnom voznom trakom, tako da se nalazilo 0,5 m od zaustavne trake. Širina vozila je 2,30 m, tako da je na lijevoj strani vozila preostao još 1 metar širine. Dakle, MERCEDES se nije kretao sredinom svoje trake, nego je bio pomaknut u desno za 0,25 metara.

17.4. Vezano za položaj tužitelja u trenutku kontakta s kamionom mišljenja je da je tužiteljeva noga bila ispružena u desni vozni trak oko 1 metar, stopalo tužitelja nalazilo se oko 1 metar u desnoj voznoj traci, a smatra izvjesnim da je tužiteljeva desna noga bila savijena u koljenu te navodi da u situaciji da je tužitelj obje noge savio u koljenima jednako, ne bi bio ozlijeđen ili u najgorem slučaju bi guma kotača kamiona prešla preko prstiju i uzrokovala vrlo blage ozljede.

17.5. Tužitelj u podnesku od 17. svibnja 2024. navodi da ima primjedbe na nalaz i mišljenje sudskih vještaka Đure Šarića i Marcela Marcikića navodeći da je kontradiktorno nalazu i mišljenju vještaka prometne struke Ventus Trade d.o.o. radi čega predlaže da se na raspravi saslušaju vještaci prometne struke Hrvoje Crnoja i Đuro Šarić te vještaci medicinske struke dr. Dumenčić i dr. Marcel Marcikić.

18. Tuženik u podnesku od 27. kolovoza 2024. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Marcela Marcikića i dipl. ing. Đure Šarića.

19. Na ročištu 23. siječnja 2025. saslušani su sudski vještak Marcel Marcikić, Đuro Šarić, i Boris Dumenčić, koji su ostali kod svojih nalaza i mišljenja u cijelosti, te je sudski vještak medicinske struke Marcel Marcikić primijetio da su nalazi i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke sukladni.

19.1. Sudski vještak prometne struke Đuro Šarić je na navedenom ročištu naveo da je da je primijetio razliku njegovog nalaza i nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ventus Trade d.o.o. u odnosu na položaj zaustavljenog kamiona i putanju kretanja kamiona osiguranika tuženika, smatra da je zaustavljeni kamion pod kojim je ležao tužitelj bio pozicioniran tako da je uzdužna os prikolice bila paralelna sa uzdužnom osi ceste dok je uzdužna os tegljača bila smaknuta za možda 20 stupnjeva, dok se u ranijem vještačenju smatra da je i os tegljača bila paralelna osi ceste, on smatra da se vozilo osiguranika tuženika kretao po osi koja je paralelan sa osi ceste i da je tako prošao pokraj zaustavljenog kamiona, dok u ranije provedenom vještačenju stoji da se to vozilo (osiguranika tuženika) kretalo pod blagim kutom a nakon kontakata kabinama se vratilo u os paralelno s cestom, on smatra da u situaciji da je vozilo osiguranika tuženika u kontakt ušlo pod određenim kutom, u takvoj situaciji bi bilo odmaknutije od tužitelja u trenutku prolaska pokraj njega.

19.2. Na pitanje tužitelja sudski vještaci medicinske struke suglasno navode da ozljede koje je tužitelj zadobio upućuju na to da se tužitelj kritične zgode nalazi u ležećem položaju na leđima ispod kamiona sa ispruženom lijevom nogom izvan gabarita kamiona, pri tom navode da je ozljeda glava nastala u trenutku pregaženja zbog trzaja glave uslijed jakog bolnog i refleksnog podražaja zbog pregaženja.

19.3. Na pitanje tužitelja vještak Đuro Šarić navodi da procjenjuje da je sudarni kut kritične zgode bio oko 10-15 stupnjeva, što se može nazvati bočno okrznuće, te da kod bočnog okrznuća može doći do bočnog odbačaja, u konkretnom slučaju došlo je do zanošenja tegljača skupa vozila koji je bio parkiran na zaustavnoj traci, toliko da su mu se poravnale uzdužne osi prikolice i tegljača.

19.4. Nadalje sudski vještak Đuro Šarić je na pitanje tužitelja naveo da u situaciji da se osiguranik tuženika kretao po sredini desne vozne trake tada bi kotač njegovog vozila prešao preko skočnog zgloba i stopala lijeve noge, a u situaciji da se kretao uz lijeve rub svoje vozne trake onda ne bi ozlijedio tužitelja.

19.5. Vezano za mogućnost uočavanja trokuta na cesti naveo je pod kratkim putnim svijetlima trokut se uočava sa udaljenosti oko 100 m, napomenuo je da je to ujedno i zakonom propisana udaljenost te da u slučaju da su zaustavljena dva vozila udaljenost treba udvostručiti na 200 m, s tim da je u ovom slučaju trokut bio postavljen na zaustavnom traku što ukazuje na moguću opasnost na zaustavnom traku, a osiguranik tuženika kretao se voznim trakom.

19.6. Na pitanje tuženika sudski vještak prometne struke Đuro Šarić naveo je da do kontakta između dva vozila ne bi došlo da je vozilo Iveco bilo pravilno zaustavljeno na zaustavnoj traci.

20. Sudski vještak prometne struke Hrvoje Crnoja u očitovanju sa stranice 480- 482 očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Đure Šarića od 11. ožujka 2024. navodi da se ne slaže s ključnim navodima nalaza "Na fotografijama vidljivi su tragovi oštećenja na ceradi TA lveco što upućuje na činjenicu da je vozač TA ostvario prvi kontakt sa lijevim dijelom priključnog vozila." Smatra za razliku od sudskog vještaka Đure Šarića da dugo svjetlo koje osvjetljava minimalnu udaljenost od 100 metara, što prihvatljivije za brzinu od 80 km/h, ne slaže se s mišljenjem sudskog vještaka Đure Šarića kako je vozač mogao uočiti zaustavljeni TA na udaljenosti od 20-25 metara jer da je i vozio u režimu kratkih svjetala imao bi mogućnosti uočiti potpuno neosvijetljeni objekt na udaljenosti od oko 80 metara koliko iznosi duljina snopa kratkog svjetla desnog fara, napomenuo je da su se u konkretnom slučaju na priključnom vozilu sa zadnje strane nalazile retroreflektirajuće ploče koje označavaju dugačko priključna vozilo, koje rade odbljesak prilikom osvjetljenja i omogućuju lakše i brže uočavanje vozila koje se nalazi ispred. Mišljenja je da se ne može prihvatiti pozicija postavljenog trokuta na udaljenosti od oko 30,00 metara, jer je navedeno u spisu da je osiguranik tuženika izvršio micanje stvari, a hipotetski gledano, i da je trokut bio postavljen na udaljenosti od oko 30 metara vozač TA imao je tehničke mogućnosti uočiti trokut sa udaljenosti od oko 150 metara, a UNECE R27 standard propisuje da sigurnosni trokut koji je osvjetljen mora biti vidljiv s najmanje 150 metara, tako da ako se zbroji udaljenost od 30 metara+ 150 metara dolazi se do brojke od 180 metara, koja brojka predstavlja najmanju udaljenost s koje je vozač TA Mercedes mogao uočiti problem na cesti, tako da je mišljenja da je vozač TA Mercedes imao sve tehničke mogućnosti na vrijeme uočiti zaustavljena vozilo.

21. Nakon saslušanja sudskih vještaka na ročištu od 23. siječnja 2025. tužitelj u podnesku od 25. veljače 2025. predlaže da se po treći puta provede vještačenje radi utvrđenja okolnosti nastanka štetnog događaja navodeći da niti saslušanja sudskih vještaka razlike nisu uklonjene koji prijedlog je prihvaćen te vještačenje povjereno sudskom vještaku Draženu Jeđudu radi utvrđivanja okolnosti nastanka prometne nesreće i položaja tijela tužitelja u trenutku prometne nesreće, okolnosti gdje se na navedenom vozilu nalazi ležište rezervnog kotača i na koji način se mijenja kotač na teretnom vozilu, što je sud prihvatio te povjerio vještačenje sudskom vještaku prometne struke Draženu Jeđudu koji u nalazu i mišljenju sa stranice 493-505 sudskog spisa navodi da se prometna nesreća dogodila kao bočno okrznuće između prednjeg desnog bočnog dijela TA reg. oznake [registarska oznaka] i prednjeg lijevog bočnog dijela TA reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), te da su u trenutku kontakta uzdužne osi vozila zatvarale kut od oko 2,5 stupnjeva, da se mjesto kontakta na kolniku nalazi 35,2 m istočno od PTM i 2,9 m ulijevo od osovine, da je kontakt između vozila ostvaren na južnoj (desnoj) prometnoj traci južne kolničke trake, oko 0,2 m ulijevo od uzdužne razdjelne crte koja dijeli južnu prometnu traku i prometnu traku za zaustavljanje vozila u nuždi, gledano u smjeru kretanja TA reg. oznake [registarska oznaka], da je u trenutku kontakta skup vozila kojeg su činili TA reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) i priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) bio zaustavljen približno paralelno sa uzdužnom osi kolnika, gotovo cijelom svojom tlocrtnom površinom se nalazio na prometnoj traci za zaustavljanje vozila u nuždi i lijevim gabaritom izmaknut oko 0,2 m ulijevo od uzdužne razdjelne crte na južnu (desnu) prometnu traku južne kolničke trake, prednjim dijelom okrenut u smjeru istoka. Nadalje sudski vještak navodi da u trenutku prometne nesreće TA reg. oznake [registarska oznaka] kretao južnom (desnom) prometnom trakom južne kolničke trake iz smjera zapada u smjeru istoka i dolaskom do mjesta događaja je skretao u desnu stranu pod kutom od oko 2,5 stupnjeva, da obzirom na rezultate medicinskog vještačenja, u trenutku prometne nesreće TA reg. oznake [registarska oznaka] je svojim prednjim desnim kotačem prešao preko lijeve noge tužitelja koji je vraćao kotač sa oštećenim pneumatikom u ležište i bio je u ležećem položaju ispod TA reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) sa ispruženom lijevom nogom na južnu (desnu) prometnu traku, a nakon toga je TA reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) svojim prednjim desnim kutnim ili bočnim dijelom udario u lijevi bočni dio tijela RK koji se nalazio uz lijevi bočni dio TA reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) ili je izlazio ispred njegovog prednjeg dijela na desnu prometnu traku, da je u trenutku pregaženja lijeva noga tužitelja bila ispružena na južnu (desnu) prometnu traku u duljini oko 0,50 m.

21.1. Suglasan je sa ranijim vještacima da se u trenutku prometne nesreće TA reg. oznake [registarska oznaka] kretao brzinom oko 70 km/h, te je naveo da u situaciji da se u trenutku prometne nesreće TA reg. oznake [registarska oznaka] kretao sredinom svoje desne prometne trake, sa svake strane bi ostala slobodna širina prometne trake od oko 0,65 m, te ne bi došlo do udara u skup vozila, niti bi došlo do pregaženja lijeve noge tužitelja. Također je naveo da u situaciji da je prilikom obilaženja skupa vozila DK s TA reg. oznake [registarska oznaka] osigurao potreban sigurnosni bočni razmak između vozila od oko 1,1 m do kontakta između vozila i do pregaženja lijeve noge tužitelja također ne bi došlo, te da na temelju stanja spisa nije moguće utvrditi jesu li na zaustavljenom skupu vozila bila uključena sva četiri pokazivača smjera niti je moguće utvrditi okolnost koja svjetla su u trenutku prometne nesreće bila uključena na TA reg. oznake [registarska oznaka].

21.2. Nadalje je naveo da ukoliko su na TA reg. oznake [registarska oznaka] bila uključena kratka svjetla, DK je mogao uočiti trokut sa udaljenosti od najmanje oko 40,0 m, odnosno oko 70,0 m prije stražnjeg dijela zaustavljenog skupa vozila i imao je dovoljno vremenske i prostorne mogućnosti izmaknuti TA reg. oznake [registarska oznaka] u lijevu stranu i na taj način osigurati potreban sigurnosni bočni razmak za sigurno obilaženje skupa vozila, a ukoliko su na TA reg. oznake [registarska oznaka] bila uključena duga svjetla, DK je mogao uočiti zaustavljeni skup vozila s udaljenosti veće od 100,0 m s koje bi pravovremenim reagiranjem i izmicanjem vozila u lijevu stranu mogao osigurati potreban sigurnosni bočni razmak za sigurno obilaženje skupa vozila.

22. Tužitelj u podnesku od 22. rujna 2025. navodi da na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dražena Jeđuda nema primjedbi, navodeći da se nalaz vještaka Jeđuda razlikuje od nalaza i mišljenja kojeg je sačinio sudski vještak strojarske struke Đuro Šarić, dok je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Hrvoje Crnoje vrlo sličan nalazu sudskog vještaka Dražena Jeđuda, stoga predlaže da se pozovu sva tri navedena sudska vještaka radi otklanjanja različitosti i eventualnog usuglašavanja oko načina nastupa štetnoga događaja.

23. Prihvaćen je prijedlog tužitelja te su na ročištu od 22. siječnja 2026. saslušani sudski vještaci Dražen Jeđud, Hrvoje Crnoja i Đuro Šarić.

23.1. Na navedenom ročištu sudski vještak Dražen Jeđud je naveo da ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 31. kolovoza 2025. te ne pronalazi neke bitne razlike između svog nalaza i mišljenja i nalaza i mišljenja sudskog vještaka Hrvoja Crnoje vezano za sudarni položaj, dok se nalaz i mišljenje sudskog vještaka Đure Šarića po pitanju sudarnog položaja razlikuje od njegovog utvrđenja i utvrđenja sudskog vještaka Hrvoja Crnoje, sa čim se suglasio sudski vještak Hrvoje Crnoja s tim da je nadodao da nije suglasan sa navodom sudskog vještaka Đure Šarića vezano za mogućnost uočavanje potencijalnih prepreka na udaljenosti od 20-25 m, te smatra da je veća udaljenost s koje je moguće uočiti potencijalnu prepreku, dalje navodeći da je sudski vještak Dražen Jeđud obradio je udaljenost pod režimom kratkih svjetlala i naveo čak rezervirano udaljenost od 40-80m, a u konkretnom slučaju ako je bilo uključeno kratko svjetlo, desni pramen osvjetljava 80m, što znači da je vozač mogao uočiti zaustavljeni teretni automobil na toj udaljenosti, te je ukazao da zaustavljeno vozilo na zadnjoj strani ima reflektirajuće oznake koje doprinose boljem uočavanju.

23.2. Na gore navedenom ročištu sudski vještak Đuro Šarić, je naveo da ostaje kod nalaza i mišljenja te se očitovao na utvrđenja sudskog vještaka Dražena Jeđuda naročito u pogledu naletnog položaja oba vozila, te je naveo da smatra da je prilikom naleta zbog velike kinetičke energije vozila tuženika moralo doći do pomaka drugog vozila, taj pomak bila je rotacija tegljača oko osi koja prolazi kroz sedlo na kojem se prikolica kopča na tegljač. Dalje je naveo da nakon nezgode prikolica i tegljač imaju istu uzdužnu os što ukazuje da je prije naleta tegljač bio zakrenut u odnosu na tu os, smatra da kut od 2,5 stupnja kojeg navodi sudski vještak Jeđud je sasvim premali te da ne bi nastala oštećenja na prikolici vozila tužitelja uslijed struganja desnih retrovizora vozila tuženika. Smatra da u situaciji kakvu opisuje sudski vještak Jeđud, vozilo osiguranika tuženika nakon naleta na vozilo tužitelja ne bi se moglo vratiti na voznu traku a da pri tome ne udari treće vozilo koje se nalazilo parkirano ispred vozila tužitelja.

23.3. Sudski vještak Dražen Jeđud vezano za navode sudskog vještaka Đure Šarića navodi da obzirom na oblik i prostorni raspored oštećenja i drugih tragova na vozilima je utvrđeno da se prometna nesreća dogodila kao bočno okrznuće između prednjeg desnog bočnog dijela teretnoga automobila osiguranog kod tuženika i prednjeg lijevog bočnog dijela skupa vozila ispod kojeg se nalazio tužitelj. U trenutku udara skup vozila je bio postavljen na kolniku paralelno s njegovom uzdužnom osi, a teretni automobil je skretao u desnu stranu po kutom oko 2,5 stupnjeva, te je mišljenja da oblik i prostorni raspored oštećenja na vozilima ne odgovaraju sudarnom položaju koji je utvrdio vještak Šarić, sa čim se suglasio sudski vještak Hrvoje Crnoja.

24. Tužitelj u podnesku od 4. veljače 2026. sa stranice 526-529 sudskog spisa ponovno navodi kako su nalazi prometnih vještaka Dražena Jeđuda i Hrvoja Crnoje vrlo slični, te slični i s prometno tehničkim vještačenjem u kaznenom predmetu koji je izradio prometni vještak Darko Konjević. Stoga se predlaže da sud presudu utemelji na njihovim nalazima i mišljenjima pri tom prihvaća činjenicu da se noga tužitelja djelomično nalazila na kolniku, te da se ista nije nalazila u tom položaju tužitelj ne bi zadobio ozljede, tako da prihvaća minimalan doprinos od 20% na strani tužitelja, iako i nadalje smatra kako se tužitelj nije nalazio u tom položaju već u položaju kako je iskazao tijekom postupka.

24.1. Nadalje u navedenom podnesku tužitelj prihvaća svoj doprinos od 20% ali ukazuje da se sudska praksa zbog inflacije i povećanih troškova života promijenila na način da dosuđuje veće novčane iznose nego ranije, stoga radi jednostavnosti postupka ne smanjuje zahtjev za 20% s obzirom na doprinos tužitelja niti isti povećava za 20% zbog inflatornih kretanja i povišenja plaća, tako da u cijelosti ostaje kod podneska od 10. ožujka 2023 godine, kao i kod potraživanja s osnova tuđe pomoći i njege iz zapisnika od 23. siječnja 2025., kao i kod ostalih potraživanja kako i h je ranije naveo.

24.2. U odnosu na zahtjev za izgubljenom zaradom predložio je da se zbog ekonomičnosti isti razdvoji od postupka naknade štete zadobivenih teškim tjelesnim ozljeda te da se isti nastavi u posebnoj razdvojenoj parnici.

25. Tuženik u podnesku od 14. veljače 2026. iznosi svoje viđenje o okolnostima nastanka štetnog događaja.

26. Nesporno je da je ovoj pravnoj stvari provedeno prometno vještačenje i po prometnom fakultetu iz Zagreba s tim da je navedeni vještak izuzet iz ovog postupka.

27. Temeljem provedenih prometnih i medicinskih vještačenja utvrđeno je da je tužitelj u trenutku prometne nezgode bio pješak na autocesti, da se nalazio u ležećem položaju ispod zaustavljenog kamiona koji je bio u zaustavnoj traci ali je jednim dijelom bio i na prometnoj traci oko 0,2 m, tako da je lijeva noga tužitelja također bila na prometnoj traci.

27.1. Nadalje proizilazi da se vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika kretalo po prometnoj traci brzinom oko 70 km/h, da je na zaustavnoj traci gledano iz smjera dolaska vozila kojim je upravljao DK nalazio trokut na udaljenosti oko 30 m od zaustavljenog vozila što nije u skladu sa propisima niti je u skladu sa propisima bilo zaustavljeno vozilo na zaustavnoj traci jer nije smjelo niti jednom svojim dijelom se nalaziti na prometnoj traci.

27.2. Također je utvrđeno da vozač DK je imao tehničke mogućnosti uočiti gore navedeni trokut i zaustavljeno vozilo kada se nalazio na udaljenosti od oko 80 m, tako da je imao mogućnosti krećući se po prometnoj traci izbjeći bočno okrznuće sa zaustavljenim vozilom do kojeg okrznuća ne bi došlo da se kretao po sredini prometne trake ili malo više prema lijevom rubnom dijelu prometne trake.

27.3. Sva tri sudska vještaka prometne struke su suglasno navela da je zaustavljeno vozilo bilo paralelno sa promet om trakom dok je u odnosu na vozilo kojim je upravljao DK sudski vještak Đuro Šarić naveo da je također bilo paralelno s prometnom trakom dok su sudski vještaci Dražen Jeđud i Hrvoje Crnoja naveli da je bilo blago zakošeno u desno, čemu je sud poklonio vjeru, ali isto nije od ključnog značaja jer je do naleta na zaustavljeno vozilo došlo.

28. Iz provedenih dokaza, dakle proizilazi odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja jer nije brzinu kretanja prilagodio stanju i uvjetima na cesti, tako npr. nije usporio brzinu kretanja svog vozila iako je naveo da ga je zaslijepilo vozilo koje mu je dolazilo u susret te je izostala njegova reakcija kočenja u vrijeme kada je mogao primijetiti situaciju u prometu koja se nalazila ispred njegovog vozila, te uslijed toga nije držao dovoljan bočni razmak između njegovog vozila i zaustavljenog vozila za što je imao tehničke uvjete u kojoj situaciji ne bi došlo do tužiteljevog stradavanja. S obzirom na navedeno postoji odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 1049. ZOO/05 jer je njegov osiguranik štetu prouzročio nepažnjom.

29. Također u smislu odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO/05 za nastanak štetnog događaja postoji i odgovornost odnosno doprinos nastanku štete na strani tužitelja jer je bio pješak na autocesti što je u suprotnosti sa propisima, ležao je u noćnik uvjetima na kolniku autoceste te mu je pri tom lijeva potkoljenica se nalazila na prometnoj traci tako da je svojim ponašanjem pridonio nastanku štete u omjeru od 35%, dok je na strani osiguranika tuženika veća odgovornost koja je ocijenjena u omjeru od 65%.

30. Radi utvrđenja visine štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po psihijatru i ortopedu, s tim da su sudski vještaci medicinske struke Ivanka Zirdum psihijatar i Hrvoje Mitrović ortoped kojima je povjereno vještačenje radi utvrđenja visine štete u svojim očitovanjima sa stranice 196 sudskog spisa naveli da je nedostatna medicinska dokumentacija koja se nalazi u spisu za izradu nalaza i mišljenja.

30.1. Nakon pribavljanja daljnje medicinske dokumentacije sudski vještak medicinske struke psihijatar Ivanka Zirdum u nalazu i mišljenju od 2. siječnja 2017. sa stranice 268 navodi da je obavila pregled tužitelja koji joj je opisao nastanak štetnog događaja, tijek liječenja, obiteljsku situaciju, psihičke tegobe koje ima nakon štetnog događaja te svoju zabrinutost za egzistenciju obitelji.

30.2. Nadalje sudski vještak psihijatar navodi da je tužitelj kod pregleda prisvjestan, uredno orijentiran, da je uspostavila kontakt sa njim, te daje kontakt održan uz zadovoljavajuću spontanu produkciju, ali da je otežana komunikacija zbog posredovanja prevoditelja. Tužitelj joj je iznio egzistencijalnu problematiku, bez psihotične produkcije i obmana ćutila, povremeno je tjeskoban i napet, te povremeno ima košmarne snove, naveo joj je da je tri puta bio pregledan po psihijatru, a opis tegoba koje iznosi tijekom pregleda u svrhu vještačenja odgovaraju klasteru simptoma koji udovoljavaju kriterijima za postraumatski stresni poremećaj prema MKB-10 F43.1, naveo joj je da mu je najgore bilo do kraja 2015. godine, nakon toga ima povremeno noćne more, povremeno je napet, ali bazično smireniji.

30.3. U zaključnom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak psihijatar navodi da je tužitelj nakon prometne nesreće razvio simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, da je zadnji pregled psihijatra bio 11. lipnja 2014., a u nalazu je navedena visoka razina problema (str.240).

30.4. Sudski vještak psihijatar je mišljenja da su duševne boli zbog napetosti tjeskobe, nesanice„ razdražljivosti, nemogućnosti adekvatnog funkcioniranja u obitelji i društvu, osjećaja uskraćene budućnosti do kraja 2015. godine iznosile oko 5%, nakon toga perzistiraju neugodne emocije koje ne udovoljavaju kriterijima za postavljanje dijagnoze te procjenjuje sa 2%.

31. Sudski vještak medicinske struke ortoped Hrvoje Mitrović, u nalazu i mišljenju sa stranice 269-271 sudskog spisa navodi da je utvrdio da je je tužitelj 15. veljače 2013. zadobio slijedeće ozljede: Fractura cruris sin complicata cominutiva gradus III (komplicirani više iverni lom lijeve potkoljenice trećeg stupnja) i gnječno reznu ranu glave, što sudska medicina kvalificira kao tešku tjelesnu ozljedu.

31.1. Vezano za tijek liječenja navodi da je liječenje provedeno u OŽB Vinkovci gdje je nakon preoperativne obrade učinjen operativni zahvat postavljanja vanjskog fiksatora na potkoljenicu, spajanje ulomaka lisne kosti prema AO metodi i obrađena mu je gnječno rezna rana glave, a tužitelj je liječen prema pravilima struke, u bolnici boravi od 15. veljače do 21. veljače 2013. kada se dogovorno premješta u bolnicu u Turskoj, iz izvještaja komisije na bolovanju je bio 6 mjeseci, a navodi se i mogućnost trajne nesposobnosti za rad u izvještaju od 21. listopada 2013. Iz priložene dokumentacije utvrdio je da je 23. rujna 2013. tužitelju postavljena tzv. Sarmiento ortoza, radi nezacijeljenog loma, te je vidljivo da je u bolnici boravi od 23 6.2015.g do 29.6.2015, kada je ponovno operiran 26. lipnja 2015. u smislu spongioplastike i postavljanja unutarnje fiksacije plotom i vijcima, a na kontroli 6. listopada 2015. godine konstatira se da se liječenje nastavlja, Cijelo vrijeme je na bolovanju, zadnji priloženi dokument je 24. studeni 2015. u kojem se navodi da može početi raditi 4. prosinca 2015.

31.2. Nadalje sudski vještak medicinske struke ortoped navodi da je pregledao tužitelja 27. studenoga 2015. uz prisutnost sudskog tumača za turski jezik, tužitelj mu je naveo da je po otpustu iz bolnice u Vinkovcima imao vanjski fiksator 9 mjeseci nakon čega mu je postavljena Sarmiento ortoza (imoblizacija od koljena do gležnja ) koju je nosio 6 mj. Kako lom nije zacjeljivao i cijelo je vrijeme hodao sa štakama 26. lipnja 2015. učinjena mu je ponovno operacija u smislu spajanja ulomaka kosti pločom vijcima uz popunjavanje defekta presatkom kosti iz vlastite zdjelice. Tužitelj je kod pregleda sudskom vještaku naveo da cijelo vrijeme hoda uz pomoć dvije štake, povremeno osjeta bolove u nozi, ne može voziti automobil osim sa automatskim mjenjačem.

31.3. Sudski vještak ortoped navodi da je pregledom tužitelja ustanovio da tužitelj u hodu šepa u frontalnoj ravnini, koristeći dvije štake i pri hodu koči koljeno u ispruženom položaju, da mu je lijeva potkoljenica mu je znatno tanja od desne zbog hipotrofije muskulature, na potkoljenici je uočio tri ožiljka veličine 12x2, 7x2,5 i 12x4 cm, te na zdjelici ožiljak 7x3 cm, t eje uočio da mu je donji dio potkoljenice u okolini gležnja zadebljan u odnosu na desnu potkoljenicu, i trajno promijenjene boje kože zbog vaskularnih promjena uslijed samog lama i operativnih zahvata. Utvrdio je da su tužitelju pokreti koljena u punom opsegu, dok su pokreti lijevog gležnja umanjeni u odnosu na desni i iznose mjereni nultom metodom 5-0-15 stupnjeva, dok desno iznose 10-0-30 stupnjeva, što predstavlja umanjenje pokreta gležnja u lakom stupnju

31.4. U završnom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak ortoped navodi da je zbog navedenih ozljeda te zaostalih posljedica tužitelj je trpio bolove: jakog intenziteta ukupno 7 dana, srednjeg intenziteta 2 mjeseca i slabog intenziteta 4 mjeseci kontinuirano, povremeno osjeća bolove i nadalje kod promjene vremena, dužeg stajanja i hodanja što je uzeto u obzir kod smanjenja opće životne aktivnosti.

31.5. Nadalje sudski vještak ortoped navodi da je tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta 2-3 min, sekundarni strah jakog intenziteta ukupno 3 dana, strah srednjeg intenziteta ukupno 30 dana, te slabog intenziteta oko 10 mjeseci u vidu zabrinutosti za ishod liječenja te budućnost i egzistenciju.

31.6. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka ortopeda tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć zbog liječenja koje je uključivalo imobilizaciju vanjskim fiksatorom, potom Sarmiento ortozom, mirovanje, potom rasterećivanje štakama i otežano kretanje, tako da mu je bila potrebna tuđa pomoć u svakodnevnim aktivnostima (higijena, oblačenje, priprema hrane, nabava namirnica, prijevoz odlasci na kontrole i terapije) u punom opsegu od 8 h dnevno kroz 6 mjeseci a djelomična pomoć od 4 sata dnevno još 4 mjeseca.

31.7. Vezano za umanjenje opće životne aktivnosti sudski vještak ortoped navodi da je u trenutku nesreće tužitelj je bio u dobi od 41 godine, da je profesionalni vozač po zanimanju, što podrazumijeva rad na terenu često penjanje i silaženje sa kamiona, i dugotrajno sjedenje, a zbog posljedica loma i dugotrajnog liječenja, koje za posljedicu ima otok i povremene bolove umanjen je opseg pokreta nožnog zgloba u lakom stupnju i otežano duže stajanje, hodanje, penjanje stubama, čučanje, a naročito izlaganje povećanim opterećenjima poput rada u struci, tako da se tužitelj ne može baviti težim fizičkim aktivnostima, stoga smatra da je zbog navedenog opća životna aktivnost tužitelja smanjena 20%, odnosno u tolikoj mjeri mora ulagati pojačane napore.

31.8. Opisujući preostalu naruženost u vidu zaostalih zadebljanih ožiljaka na potkoljenici i zdjelici, te promijenjenu boju donjeg dila potkoljenice kao i činjenicu da prilikom kretanja šepa i koristi štaku, smatra da je zastalo naruženje u srednjem stupnju u vidu nagrđenosti.

31.9. Sudski vještaci Hrvoje Mitrović i Ivanka Zirdum u očitovanju sa stranice 277 sudskog spisa navode da je njihov objedinjeni zaključak da kod tužitelja duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti do kraja 2015. iznose 25% a nakon toga trajno 22%.

32. Tužitelj u podnesku od sa stranice 278 sudskog spisa navodi da ima djelomične primjedbe i pitanja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ortopeda Hrvoja Mitrovića u odnosu na ocjenu umanjenja životne aktivnosti u kojem dijelu prigovara i nalazu i mišljenju sudskog vještaka psihijatra Ivanke Zirdum, s tim da neovisno o tome smatra da je djelomično poznat obim i visina štete tako da korigira tužbeni zahtjev potražujući za kvalifikatornu okolnost pretrpljene fizičke boli iznos od 40.000,00 kn cijeneći pri tom dužinu i tijek liječenja, dok za pretrpljeni strah potražuje iznos od 30.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 22.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu 29.000,00 kn, a u ostalom dijelu zahtjevi ostaju nepromijenjeni pri tom navodi da s obzirom na težinu tjelesne ozljede, postojanje povremenih trajnih bolova, posla koji je obavljao kao profesionalni vozač kamiona, a koji sada s obzirom na ozljedu ne može obavljati svoj posao; kao i niz aktivnosti a to su bavljenje rekreativno sportom te drugih aktivnost i životnih radosti koje je sputan u svojem kretanju, ocjena od samo 20% umanjenja životne aktivnosti tužitelja nije primjerena, također ocjena psihijatra da je psihička trauma povezana s smrtnom opasnošću, strahom za liječenje a potom kauzalno povezana s materijalnom egzistencijom na svega 5% ili 2 % ukupnog umanjenja životne aktivnosti, nije u skladu s životnim i stručnim postulatima.

33. Tuženik u podnesku sa stranice 281-283 sudskog spisa navodi da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka ortopeda vidljivo da je tužitelj aktivno liječen u vrijeme podnošenja tužbe 16. siječnja 2014. iz čega proizilazi da je tužba preuranjena radi čega smatra da svi troškovi koji su nastali do dostave svih dokaza u spisu trebaju pasti na teret tužitelja a tužitelj je i nakon podnošenja tužbe dostavljao medicinsku dokumentaciju npr. uz podnesak od 6. svibnja 2016., stoga tuženik smatra da se kamata ne može dosuditi od podnošenja tužbe nego najranije od dostave svih dokaza na temelju kojih je tuženik mogao utvrditi opseg i visinu štete.

33.1. Nadalje u gore navedenom podnesku tuženik navodi da je tužitelj priložio vrlo oskudnu medicinsku dokumentaciju iz Turske radi čega očitovanje da je isključivo temeljem priloženog nakaza vještaka kirurga i psihijatra koji su tužitelja pregledali a ukazuje da u sudskom spisu nema podatak o liječenju tužitelja u narednom periodu stoga navodi da ukoliko se radi o kliničkom statusu kako to opisuje vještak tada prema sadašnjim kriterijima nakon prijeloma donjeg dijela potkoljenice uz prisutan funkcijski deficit u lakom stupnju, trajne posljedice cijene se sa 3-5% u kojem dijelu prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka ortopeda ukazujući da iz medicinske dokumentacije nije vidljivo je li tužitelj provodio terapiju po fizijatru.

33.2. Vezano za tuđu pomoć i njegu tuženik navodi da sudski vještak procjenjujući istu nije znao koje je poslove tužitelj obavljao u kućanstvu i u kojem obujmu te koliko ih dugo nije mogao obavljati, stoga sudski vještak vjerojatno daje teorijski nalaz i mišljenje, te smatra potrebnim utvrditi životne okolnosti tužitelja prije štetnog događaja kako bi se potreba za tuđom pomoći i njegom realnije ocijenila radi čega stavlja primjedbe na navedenu ocjenu, također mu nije prihvatljiva ocjena umanjenja životne aktivnosti zbog psihičkih posljedica zbog vrlo male psihijatrijske dokumentacije te ukazuje da kod umanjenja životne aktivnosti nema zbrajanja postotaka.

34. Sudski vještak Hrvoje Mitrović ortoped, u očitovanju sa stranice 289-290 sudskog spisa navodi da je prilikom vještačenja pregledao medicinsku dokumentaciju koja je priložena u spis, s tim da je naknadno je dostavljena dokumentacija u vidu CD- ROM- a na kojem se nalaze RTG snimke, da je prva snimka od 25. ožujka 2013. na kojoj je vidljivo stanje sa postavljenim vanjskim fiksatorom i dvije obuhvatne žice na goljeničnoj kosti i pločica i vijci na lisnoj kosti, 24. lipnja 2013. kao i 23. rujan 2013. stanje je isto stanje, a 8. prosinca 2013. učinjeno CT snimanje koje ukazuje na razvoj pseudartroze, tj. na nesraštavanje kosti. 3. ožujka 2014. utvrđeno je stanje nakon operativnog odstranjenja vanjskog fiksatora, ostavljena je pločica na lisnoj kosti i obuhvatne žice na tibiji, razvijena pseudartroza (Iažni zglob), 15. lipnja 2015. ponovno je navedena pseudartroza tibije, te da je pukla je pločica na lisnoj kosti (fibuli) što ukazuje na nestabilnost mjesta loma- nesraštavanje, a 25. lipnja 2015. utvrđeno je stanje nakon ponovljene operacije, 11. rujna 2015. napravljena je kontrolna snimka, te je utvrđeno da i dalje nema cijeljenja mjesta loma, što je utvrđeno 23. veljače 2016. s tim da je u međuvremenu odstranjen jedan ukotvljavajući vijak u pokušaju tzv. „dinamizacije„ u svrhu cijeljenja, 23. ožujka 2016. ponovno utvrđeno da nema cijeljenja, te da je pukao gornji vijak u čavlu (ukazuje na nestabilnost loma), te je 18. travnja 2016., 20. svibnja 2016. i 21. lipnja 2016. navedeno da nema promjene, što je navedeno i 8. rujna 2016. uz napomenu razvoja osteoporoze uslijed inaktiviteta, 9. rujna 2016. navedeno je stanje nakon nove operacije kada je odstranjen stari čavao i postavljen novi uz osvježavanje mjesta osteoporoze i učinjenim skraćenjem lisne kosti ( fibule ) kako bi se nosiva tibija dovela u kontakt, nakon čega je 12. listopada 2016. navedeno da je stanje nepromijenjeno u odnosu na nalaz od 9. rujna 2016. što je potvrđeno i 4. studenoga 2016. a tek 3. veljače 2017. utvrđen je nešto bolji kontakt na mjestu pseudartroze tibije ali da još nema cijeljenja. dalje je naveo kako se pokušalo uslijed razvoja pseudartorze novim operativnim zahvatima stabilizirati ulomke i potaknuti cijeljenje, a u ovakvim slučajevima uobičajeno je čekati 12 mjeseci nakon zadnje operacije, koja je bila u periodu između 8. rujna i 9. rujna 2016. i tek tada se moglo procijeniti je li je kost zacijelila ili će ostati nesraštena, tako da liječenje u vrijeme davanja tog očitovanja 12. lipnja 2017. nije završeno, radi čega ponovnu procjenu biti će moguće dati tek iza rujna 2017. kada će s obzirom na preglede koji su učinjeni nakon prvog vještačenja i druge operacije biti potrebno ponovno procijeniti i trajanje bolova, te umanjenje opće životne aktivnosti za koje smatra da neće biti manje od prijašnje procjene, nego veća (skraćenje kosti resorpcijom krajeva i kirurški, razvoj artroze gležnja i eventualne cirkulatorne promjene), stoga predlaže pribaviti otpusna pisma iz bolnica u kojima je tužitelj operiran kako bi se mogu utvrditi točni datumi operativnih zahvata i vrijeme provedeno na bolničkom liječenju.

35. Sudski vještak ortoped Hrvoje Mitrović u očitovanju s stranice 313 sudskog spisa navodi da je zaprimljena naknadno dostavljena medicinska dokumentacija tužitelja iz koje je vidljivo da se tužitelj javio u bolnicu radi crvenila i oticanja potkoljenice kada je postavljena dijagnoza pseudoartroze (nesraštenog loma) i sumnja na infekciju radi čega je 31. svibnja 2017. učinjen zahvat tako daje tužitelj u bolnici boravio do 29. svibnja do 2. lipnja 2017. te obavio kontrolni pregled 18. rujna 2017. kada je utvrđeno da nema gubitka položaja ulomaka a tijekom kojeg vremena su sačinjene RTG snimke u četiri navrata od 12. lipnja 2017. do 18. rujna 2017. te se na posljednjoj snimci uočava razvoj kalusa kao znak cijeljenja kosti a od tog datuma nema daljnje dokumentacije tako da se ne može izjasniti o daljnjem razvoju situacije i o posljedicama, ukazuje da mu nije poznato je li Ilizarov aparat još na mjestu ili je odstranjen te je li dozvoljeno puno opterećenje noge a za konačnu ocjenu potrebno je 12. – 18. mjeseci nakon zadnjeg zahvata a budući je zahvat bio u svibnju 2018. smatra potrebnim dostaviti noviju dokumentaciju o liječenju.

36. Tuženik u podnesku sa stranice 317-320 sudskog spisa očitujući se na podnesak tužitelja s stranice 278-279 sudskog spisa navodi da se protivi preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva navodeći da je preinaka tužbe učinjena nakon zaključenja prethodnog postupak koji je zaključen 12. lipnja 2014. Nadalje tuženik u tom podnesku predlaže da se u daljnjem tijeku postupka sudski vještak dr. Mitrović očituje na primjedbe tuženika iz podneska od 1. veljače 2017. a koje se odnose na ocjenu sudskog vještaka o potrebi tuđe pomoći koja je pružana tužitelju, te da sud nakon očitovanja sudskog vještaka donese odluku temeljem stanja spisa u pogledu potraživanja tužitelja na ime naknade imovinske i neimovinske štete, s tim da ukazuje da potraživanje tužitelja na ime neimovinske štete nije dospjelo jer liječenje tužitelja nije završeno, stoga tuženik predlaže da sud sukladno čl. 326. st. 1 ZPP-a odbije tužbeni zahtjev jer činidba nije dospjela na što je tužitelj ukazivao još u odgovoru na tužbu.

37. Nesporno je da je sud rješenjem posl. br. 26 Pn-33/2015-46 od 11. rujna 2018. dopustio preinaku tužbe od 12. lipnja 2014. kojom je tužitelj pored iznosa od 50.000.,00 kn s osnova izgubljene zarade zatražio od veljače 2014. s osnova izgubljene zarade iznos od 8.500,00 kn mjesečno dok za to postoje zakonski uvjeti, te da nije dopustio preinaku tužbe iz podneska koji je u sudu zaprimljen 9. veljače 2017. stranice 298-299 sudskog spisa kada je tužitelj naveo da za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 40.000,00 kn za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kn a za duševne boli zbog naruženosti 22.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 29.000,00 kn, dok je za troškove liječenja i uništenu garderobu i nadalje naveo da potražuje iznose navedene u tužbi.

38. Tužitelj u podnesku od 26. rujna 2022. sa stranice 404-406 sudskog spisa navodi da u skladu s rješenjem VSRH od 15.06.2020 godine te promjeni Orijentacionih kriterija za dosudu neimovinske štete (povišenje 50%), a koji kriteriji vrijede za sve parnične postupke u tijeku i to od 1. siječnja 2006 godine, vrši izmjenu zatraženih iznosa za pretrpljene fizičke boli na iznos od 40.000,00 kn, za pretrpljeni strah na iznos od 40.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti na iznos od 33.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti na iznos od 25.000,00 kn, s tim da je u podnesku od 13. ožujka 2023. sa stranice 415 sudskog spisa uredio tužbeni zahtjev zbog uvođenja eura u Hrvatskoj kao službene valute navodeći da će izvršiti i postaviti konačno tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja i saznanja o novčanim iznosima koje gubi kao izgubljenu dobit.

39. Na ročištu od 21. ožujka 2023. sud je dopustio preinaku tužbe iz podneska od 26. rujna 2022. koji je nadopunjen u pogledu valute podneskom od 13. ožujka 2023., temeljem odredbe čl. 191. st. 1. a u svezi s odredbom 190. st. 2. i 3. ZPP-a budući da su točni navodi tužitelja da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici građanskog odjela zauzeo pravno shvaćanje kojim se mijenja dotadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete koje se primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete, tako da unatoč ranije donesenom pravomoćnom rješenju od 11. rujna 2018. kojim nije dopuštena tada preinaka tužbe po pitanju nematerijalne štete nije zapreka da se nakon tog datuma s obzirom na izraženo tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske dopusti preinaka tužbe jer tužitelj na navedeni način nije mogao izvršiti preinaku ranije bez svoje krivnje a dopuštanje preinake tužbe je svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

40. Nesporno je da je tužitelj na ročištu 23. siječnja 2025. ponovno izvršio preinaku tužbe navodeći da je tijekom ovog dugotrajnog postupka izmijenjena sudska praksa kod dosuđivanja naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege te s tog osnova potražuje 7.600,00 eura navodeći da za 1 sat tuđe pomoći i njege potražuje 4,00 eura.

41. Tuženik se usprotivio gore navedenoj preinaci tužbenog zahtjeva te je opreza radi istaknuo prigovor zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva kao i tijek zatraženih kamata.

42. Sud je na ročištu 23. siječnja 2025. dopustio gore navedenu preinaku tužbe temeljem odredbe čl. 191. st. 1. a u svezi s odredbom 190. st. 2. i 3. ZPP-a budući da su točni navodi tužitelja o dugotrajnosti ovog postupka te do povećanja iznosa koji se dosuđuju za tuđu pomoć i njegu, tako da tužitelj na navedeni način nije mogao izvršiti preinaku tužbe ranije bez svoje krivnje, a dopuštanje preinake je svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

43. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke ortopeda Hrvoja Mitrovića i psihijatra Ivanke Zirdum budući da su isti nalaze sačinili u skladu sa pravilima struke te otklonili sve primjedbe stranaka.

43.1. Nesporno je da je tužitelj kritične zgode zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu kompliciranog višeivernog loma lijeve potkoljenice trećeg stupnja i gnječno reznu ranu glave, radi čega je liječen u bolnici u Vinkovcima od 15. veljače do 21. veljače 2013. gdje je nakon preoperativne obrade učinjen operativni zahvat postavljanja vanjskog fiksatora na potkoljenicu, spajanje ulomaka lisne kosti prema AO metodi i obrađena mu je gnječno rezna rana glave kada se dogovorno premješta u bolnicu u Turskoj gdje je ponovno boravio od 23 6.2015.g do 29.6.2015, kada je ponovno operiran 26. lipnja 2015. u smislu spongioplastike i postavljanja unutarnje fiksacije plotom i vijcima, a na kontroli 6. listopada 2015. godine konstatira se da se liječenje nastavlja, cijelo vrijeme je na bolovanju, zadnji priloženi dokument je 24. studeni 2015. u kojem se navodi da može početi raditi 4. prosinca 2015.

43.2. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka ortopeda tužitelj je zbog navedenih ozljeda te zaostalih posljedica trpio bolove: jakog intenziteta ukupno 7 dana, srednjeg intenziteta 2 mjeseca i slabog intenziteta 4 mjeseci kontinuirano, sud smatra da je tužitelju primjerena naknada za ovu kvalifikatornu okolnost iznos od zatraženih 5.308,91 eura, pri tom je sud cijenio dugotrajnost liječenja i okolnosti liječenja ozlijeđene noge koja nije zacjeljivala radi čega je bio podvrgnut nizu medicinskih zahvata te dva puta operiran.

43.3. Budući da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka ortopeda tužitelj je trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta 2-3 min, sekundarni strah jakog intenziteta ukupno 3 dana, strah srednjeg intenziteta ukupno 30 dana, te slabog intenziteta oko 10 mjeseci u vidu zabrinutosti za ishod liječenja te budućnost i egzistenciju, sud smatra da je tužitelju primjerena naknada za ovu kvalifikatornu okolnost također zatraženi iznos od 5.308,91 eura, pri tom je sud cijenio okolnosti štetnog događaja koje su za tužitelja bile iznimno stresne jer osim toga što je on zadobio teške tjelesne ozljede pored njega je smrtno stradao njegov kolega a postojao je i dugotrajan strah odnosno zabrinutost za ishod liječenja kao i zabrinutost za egzistenciju njegove obitelji jer ima suprugu i djecu a nije bio u mogućnosti raditi.

43.4. Vezano za umanjenje opće životne aktivnosti sudski vještak ortoped navodi da je u trenutku nesreće tužitelj bio u dobi od 41 godine, da je profesionalni vozač po zanimanju, što podrazumijeva rad na terenu često penjanje i silaženje sa kamiona, i dugotrajno sjedenje, a zbog posljedica loma i dugotrajnog liječenja, koje za posljedicu ima otok i povremene bolove umanjen je opseg pokreta nožnog zgloba u lakom stupnju i otežano duže stajanje, hodanje, penjanje stubama, čučanje, a naročito izlaganje povećanim opterećenjima poput rada u struci, tako da se tužitelj ne može baviti težim fizičkim aktivnostima, stoga smatra da je zbog navedenog opća životna aktivnost tužitelja smanjena 20%, odnosno u tolikoj mjeri mora ulagati pojačane napore.

43.5. Vezano za tzv. pojačane napore zbog psihičkih posljedica sudski vještak psihijatar navodi da je temeljem izvršenog pregleda i razgovora s tužiteljem utvrdila da opis tegoba koje tužitelj iznosi tijekom pregleda u svrhu vještačenja odgovaraju klasteru simptoma koji udovoljavaju kriterijima za posttraumatski stresni poremećaj prema MKB-10 F43.1, dalje je navela da je tužitelj nakon prometne nesreće razvio simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, te da je zadnji pregled psihijatra bio 11. lipnja 2014., a u nalazu je navedena visoka razina problema (str.240).

44. Sudski vještak psihijatar je mišljenja da su duševne boli zbog napetosti tjeskobe, nesanice„ razdražljivosti, nemogućnosti adekvatnog funkcioniranja u obitelji i društvu, osjećaja uskraćene budućnosti do kraja 2015. godine iznosile oko 5%, nakon toga perzistiraju neugodne emocije koje ne udovoljavaju kriterijima za postavljanje dijagnoze te procjenjuje sa 2%, te su se sudski vještaci Hrvoje Mitrović ortoped i Ivanka Zirdum psihijatar usuglasili da kod tužitelja duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti do kraja 2015. iznose 25% a nakon toga trajno 22%.

45. S obzirom na gore navedenu ocjenu sudskih vještaka sud smatra da je tužitelju primjerena naknada za kvalifikatornu okolnost tzv. pojačanih napora zatraženi iznos od 3.318,07 eura, te je pri tom sud uzeo u obzir navode sudskog vještaka ortopeda da će tužitelj povremeno osjeća bolove i nadalje kod promjene vremena, dužeg stajanja i hodanja.

46. Vezano za preostalu naruženost kod tužitelja sudski vještak ortoped je naveo da tužitelj u hodu šepa u frontalnoj ravnini, koristeći dvije štake i pri hodu koči koljeno u ispruženom položaju, da mu je lijeva potkoljenica znatno tanja od desne zbog hipotrofije muskulature, na potkoljenici je uočio tri ožiljka veličine 12x2, 7x2,5 i 12x4 cm, te na zdjelici ožiljak 7x3 cm, te je uočio da mu je donji dio potkoljenice u okolini gležnja zadebljan u odnosu na desnu potkoljenicu, i trajno promijenjene boje kože zbog vaskularnih promjena uslijed samog loma i operativnih zahvata.

47. Opisujući preostalu naruženost u vidu zaostalih zadebljanih ožiljaka na potkoljenici i zdjelici, te promijenjenu boju donjeg dila potkoljenice kao i činjenicu da prilikom kretanja šepa i koristi štaku, smatra da je zastalo naruženje u srednjem stupnju u vidu nagrđenosti.

48. S obzirom na gore navedeno sud smatra da je tužitelju primjerena naknada za ovu kvalifikatornu okolnost iznos od 4.000,00 eura, što zbrojeno sa gore navedenim kvalifikatornim iznosima daje iznos od 17.935,89 eura, koji iznos je umanjen za doprinos tužitelja odnosno umanjen za 35%.

49. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka ortopeda tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć u punom opsegu od 8 h dnevno kroz 6 mjeseci a djelomična pomoć od 4 sata dnevno još 4 mjeseca, što ukupno iznosi 1920 sati, a u skladu je sa sudskom praksom u vrijeme donošenja ove presude da se za tuđu pomoć i njegu dosudi 4,00 eura za sat tuđe pomoći i njege temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a što u ovom slučaju iznosi 7.680,00 eura a tužitelj je po tom osnovu zatražio iznos od 7.600,00 eura, koji mu je priznat u cijelosti ali mu je dosuđeno 65% tog iznosa.

50. Prigovor zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva je neosnovan temeljem odredbe čl. 230. ZOO/05 koji predviđa zastaru od tri godine za naknadu štete od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila a u svakom slučaju 5 godina od kada je šteta nastala, budući da prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zastara je prekinuta podnošenjem tužbe a tužba je podnesena 16. siječnja 2014. a nesporno je da je tužitelj tuđu pomoć i njegu trebao dugotrajno po otpustu iz bolnice.

51. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao štetu zbog uništene garderobe u iznosu od 132,72 eura i troška prijevoda dokumentacije u iznosu od 155,29 eura iste je tuženik u činio nespornim, tako da je tužitelju dosuđeno 65% od tih iznosa.

52. Sud je prihvatio iskaz tužitelja o trošku njegovog prijevoza iz Vinkovaca u Tursku za što je priložio i trošak avionske karte a koji trošak je tužitelj naveo da iznosi 185,81 eura od čega mu se moglo dosuditi 65%.

53. Vezano za potraživani trošak liječenja u bolnici u Vinkovcima nesporno je da je tužitelj uz tužbu priložio račun izdan u bolnici u Vinkovcima na ime tužitelja u iznosu od 8.364,00 kn, međutim nije priložio dokaz da je navedeni račun plaćen radi čega mu se ovaj trošak nije mogao dosuditi.

54. Kamata na nematerijalnu štetu mogla se dosuditi od dospijeća a to je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke ortopeda bilo nakon podnošenja tužbe koja je podnesena 16. siječnja 2014. budući da je on u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj liječen i tijekom 2015. te da su mu duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti do kraja 2015. iznosile 25% a nakon toga trajno 22% iz čega proizilazi da je liječenje tužitelja trajalo do kraja 2015., odnosno da se u tom trenutku mogla sagledati šteta iako će tužitelj do kraja života radi održavanja stanja trebati povremeno odlaziti liječniku zbog posljedica ovog štetnog događaja, radi navedenog kamata za ovaj vid štete priznata je od 1. siječnja 2016. temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a.

55. Kamata na materijalnu štetu zbog potrebe tuđe pomoći i njege, temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a mogla se dosuditi od donošenja presude kako se to tužbom traži a nesporno je da je ovaj vid štete dosuđen prema kriterijima važećim u vrijeme donošenja presude.

56. Kamata za nesporne troškove prijevoda dokumentacije u iznosu 155,29 eura i trošak uništene garderobe i osobnih stvari u iznosu od 132,72 eura mogla se temeljem odredbe čl. 1086. ZOO/05 dosuditi od donošenja prvostupanjske presude kako je to tužbom zatraženo, koja kamata se mogla dosuditi i na troškove putovanja u iznosu od 185,81 eura.

57. Radi svega izloženog, presuđeno je kao u izreci.

58. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., a u svezi s čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

58.1. Nesporno je da je tužitelj u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 193.934,00 kn što sada iznosi 25.739,46 eura, da je tužbom s osnova izgubljene zarade potraživao iznos do 50.000,00 kn što sada iznosi 6.636,14 eura, te da je dopuštena preinaka tužbe 12. lipnja 2014. povećanjem tužbenog zahtjeva s osnova izgubljene zarade na način da od veljače 2014. s osnova izgubljene zarade potražuje iznos od 8.500,00 kn mjesečno dok za to postoje zakonski uvjeti. Nadalje nesporno je da je 21. ožujka 2023. dopuštena preinaka tužbe iz podneska od 26. rujna 2022. sa stranice 404-406 sudskog spisa na način da tužitelj za pretrpljene fizičke boli potražuje iznos od 40.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 40.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 33.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 25.000,00 kn, što je kasnije iskazano u eurima.

58.2. Nesporno je da je tužitelj na ročištu 23. siječnja 2025. povećao tužbeni zahtjev s osnova tuđe pomoći njege na iznos do 7.600,00 eura koju preinaku je također sud dopustio.

58.3. S obzirom da je razdvojen parnični postupak za izgubljenu zaradu i rentu zbog izgubljene zarade proizilazi da je vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe 143.934,00 kn što sada iznosi 19.103,32 eura za vidove štete koje su predmet ove presude, da je 26. rujna 2022. došlo do promjene vrijednosti predmeta spora od kada ona za vidove štete koje su predmet ovog postupka iznosi 27.996,91 eura koje dvije vrijednosti predmeta spora su mjerodavne za trošak u ovom postupku dok će se o trošku postupka koji je nastao vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu i rentu zbog izgubljene zarade riješiti u razdvojenom postupku.

58.4. Prilikom odmjeravanja troška najprije je utvrđen postotak u kojem je svaka stranka uspjela u postupku, te je utvrđeno da je tužitelj uspio u postupku 80%, s obzirom da je od zatraženog iznosa štete dosuđeno mu 60%, omjer uspjeha u parnici ocijenjen je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu te se vodilo računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nakon što je utvrđen uspjeh u postupku tuženika od 20%, oduzet je postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja, te je utvrđeno da tužitelju treba dosuditi 60% njegovih troškova.

58.5. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava tužbe, u koje vrijeme je s obzirom na gore navedeno vrijednost predmeta iznosila 19.103,32 eura za što mu se temeljem odredbe Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine 138/23 u daljem tekstu Tarifa) mogao priznati iznos od 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 20. ožujka 2014., 12. lipnja 2014., 28. travnja 2015., 24. rujna 2015., 27. studeni 2015., 9. veljače 2017., 29. rujna 2022., 10. listopada 2023., 23. siječnja 2025., 22. siječnja 2026. i 17. veljače 2026. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 250 bodova za svako ročište neovisno što je vrijednost predmeta spora od 26. rujna 20222. iznosila 27.996,91 eura, što za navedeni sastav tužbe i ročišta iznosi 3000 bodova

58.6. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima od 20. veljače 2019. i od 21. ožujka 2023. ali se mogao temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife priznati iznos od 125 bodova za svako ročište odnosno 250 bodova za oba ročišta jer se raspravljalo samo o procesnim pitanjima

58.7. Nadalje priznat mu je trošak sastava podneska od 10. ožujka 2014. u kojem se očitovao na odgovor na tužbu, trošak sastava 4 obrazložena podneska temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife što za navedenih pet radnji iznosi 250 bodova dok mu se za ostale obrazložene podneske kojih je ukupno bilo 10 mogao priznati temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife iznos od 100 bodova za svaki podnesak, što ukupno iznosi 5500 bodova.

58.8. S obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura koja je određena Tbr. 50. a primjenjiva temeljem Tbr. 48. st. 1. i 3. Tarife, parnični trošak tužitelja s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 13.750,00 eura s uključenim PDV-om, od čega se tužitelju mogao dosuditi iznos od 60% odnosno iznos od 8.250,00 eura.

58.9. Nadalje tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 237,48 eura (sudska pristojba na vps od 19.103,32 eura) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 237,48 eura, ali mu se mogao dosuditi iznos od 60% odnosno iznos od 284,98 eura.

58.10. Također je tužitelju priznat trošak medicinskog vještačenja s dopunom u iznosu od 1.095,00 eura, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, trošak dolaska sudskog tumača u iznosu od 43,00 eura, trošak prijevoda dokumentacije s turskog jezika na hrvatski jezik po stalnom sudskom tumaču u iznosu od 295,00 eura koja dokumentacija je dostavljena naknadno nakon podnošenja tužbe te nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom i trošak dolaska tužitelja na ročište u iznosu od 61,00 euro, koji iznos mu je dosuđen u cijelosti neovisno o uspjehu u postupku jer je bio nužan za vođenje postupka i ne ovisi o uspjehu u postupku.

30. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.

U Županji, 31. ožujka 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i točke I. ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Protiv točke II. ovog rješenja nije dopuštena žalba temeljem odredbe čl. 278. st. 2. ZPP-a.

Obavijest:

1. Ivan Ergotić, odvjetnik u Vinkovcima,

2. Ivica Šimundić, odvjetnik u OD Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek.