REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pr-14283/2021-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Jadranski naftovod d.d., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 89018712265, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Tomasa, odvjetnika i zamjenice punomoćnice tuženika Morane Gotić, odvjetnice, 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika JADRANSKI NAFTOVOD d.d., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 89018712265 te se utvrđuje da tužitelju PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radni odnos ne prestaje dana 23.04.2021.
2. Raskida se Ugovor o radu br. M-000651 sklopljen dana 13.11.2020. godine između tužitelja i tuženika, s danom 13.07.2021. godine.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od kn 257.229,36/EUR 34.140,20 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.07.2022. pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku JADRANSKI NAFTOVOD d.d., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 89018712265, da tužitelju PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.“
II. Odbija se podredno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi: „Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. M-000651 sklopljen 13.11.2020. godine između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika za radno mjesto Ekspert za sigurnost u Uredu Direktora Sektora Sigurnosti i zaštite, Sektor Sigurnosti i zaštite s danom 13.07.2021. godine.“.
III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Ekspert za sigurnost u Uredu Direktora Sektora sigurnosti i zaštite, Sektor sigurnosti i zaštite te je s Tuženikom kao poslodavcem imao sklopljen Ugovor o radu br. M-000651 od 13. studenog 2020. Kod tuženika je kontinuirano bio zaposlen više od 20 godina temeljem više ugovora o radu, te je prije sklapanja naprijed navedenog Ugovora o radu, kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu direktora Sektora sigurnosti i zaštite temeljem Ugovora o pravima, obvezama i plaći direktora Sektora sigurnosti i zaštite od 31. prosinca 2019. Dalje navodi da je 20. travnja 2021. tuženik donio Odluku br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tužitelj zaprimio 23. travnja 2021. Protiv navedene Odluke tužitelj je 6. svibnja 2021. podnio Zahtjev za zaštitu prava kojeg je Tuženik zaprimio 10. svibnja 2021., na koje nije dostavio očitovanje. Tužitelj osporava valjanost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a ujedno ističe i da je Odluka donesena protivno zakonu i internim aktima samog tuženika. Naime, kao što iz Obrazloženja same pobijane Odluke proizlazi, Tužitelj je izvanredni otkaz dobio zbog navodnog postupanja protivno Kodeksu poslovnog ponašanja. Odredbom glave VII. stavka 3. Kodeksa određeno je, da će radnici za koje se opravdano sumnja da krše zakone i/ili pravila Društva moći u potpunosti objasniti svoje radnje. Ako se nakon temeljitog ispitivanja ustanovi da je pojedinac prekršio zakon i/ili pravila Društva, može biti stegovno kažnjen sve do izvanrednog otkaza radnog odnosa. Imajući u vidu citiranu odredbu Kodeksa, koji je sastavni dio Pravilnika o radu tuženika razvidno je da su prilikom donošenja pobijane Odluke povrijeđena prava tužitelja na raspravljanje i iznošenje obrane te je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena protivno proceduri koja je predviđena Pravilnikom o radu tuženika. Iako iz Obrazloženja pobijane Odluke proizlazi da tuženik smatra da od njega nije opravdano očekivati da tužitelja pozove na iznošenje obrane imajući u vidu ozbiljnost i težinu navodnih povreda iz radnog odnosa kao i okolnost da se tužitelj nalazi u istražnom zatvoru, u konkretnom slučaju tuženik je morao tužitelju omogućiti iznošenje obrane, i to upravo sukladno naprijed navedenoj odredbi Kodeksa. Smatra da okolnost da se tužitelj nalazi u istražnom zatvoru ne predstavlja razlog za onemogućivanje iznošenja obrane jer tužitelj prima poštu, a osim toga poslodavcu je još 30.rujna 2020. dostavljena punomoć iz koje je razvidno da je radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužitelj opunomoćio odvjetnike pa se je poziv na dostavljanje obrane tužitelju mogao dostaviti i putem njegovih punomoćnika. Iz Obrazloženja pobijane Odluke proizlazi da su u postupku sporne nabave sudjelovali brojni zaposlenici tuženika, koji su zapravo izravno utjecali na postupak nabave, dok je tužitelj samo i isključivo inicirao postupak nabave, što je zapravo bio dužan učiniti sukladno odredbama Pravilnika i potrebama tuženika. Donošenjem ovakve Odluke tuženik je u odnosu na tužitelja povrijedio načelo presumpcije nevinosti jer je istog osudio čak i prije nego što je tužitelj dobio priliku da pred nadležnim sudom ospori počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Osim toga, iz obrazloženja pobijane Odluke proizlazi da je ista donesena i zbog spominjanja tuženika u medijima u kontekstu kaznenog postupka nad tužiteljem, a koji je započeo nakon javnog priopćenja USKOK-a 8. travnja 2021. te iz obrazloženja Odluke proizlazi da zbog takvih medijskih napisa tuženik trpi štetu. Medijska priopćenja povodom kaznenog postupka protiv tužitelja nisu i ne mogu biti razlog za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu. Također tuženik dužan donijeti takvu odluku u zakonski propisanom roku od petnaest dana. Ako je kao razlog za izvanredni otkaz tuženik naveo medijsku izloženost tada je posebno bitno istaknuti da je protiv ranijeg predsjednika Uprave tuženika, TJ i protiv ovdje tužitelja, već ranije bio pokrenut kazneni postupak, odnosno doneseno je Rješenje o provođenju istrage USKOK-a od 17. rujna 2020., a kojim je tužitelju na teret stavljeno i znatno teže počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti nego što je to kazneno djelo nezakonitog pogodovanja. Stoga je rok za davanje izvanrednog otkaza zbog te činjenice počeo teći još 17. rujna 2020. Osim toga, niti sami kazneni postupak protiv tužitelja ne može biti razlog za otkaz jer se radi o blažim inkriminacijama protiv tužitelja (koje Tužitelj u cijelosti odbacuje). S druge strane neprihvatljivo je da pobijana Odluka bude donesena zbog optužbi isključivo jednog zaposlenika, DJ, koji je i sam sudjelovao u postupku nabave i to posebno imajući u vidu činjenicu da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane. Nadalje navodi da tuženik nije izvršio sve mjere predviđene vlastitim Pravilnikom o radu te nije osnovao Povjerenstvo sukladno odredbama glave VII. stavka 3. Kodeksa, odnosno razvidno je da nisu poduzete mjere i koraci predviđeni Pravilnikom o radu, a da bi se u konkretnom slučaju tužitelju mogao dati izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužitelju su na teret potpuno neosnovano stavljene povrede obveza iz radnog odnosa. Tuženik je osporenu Odluku donio na temelju dobrim dijelom neprovjerenih informacija i zapravo bez ijednog relevantnog dokaza koji bi ukazivao da je tužitelj počinio osobito bitnu povredu obveza iz radnog odnosa. Tužitelj je inicirao postupak sporne nabave, jer je on to kao tadašnji direktor Sektora sigurnosti i zaštite jedino i mogao učiniti, imajući u vidu relevantne odredbe Pravilnika. Kao što je u pobijanoj Odluci navedeno i što nije sporno, tehničku dokumentaciju i specifikaciju za spornu nabavu dva vatrogasna vozila, sačinili su UJ i DJ. Osim što je inicirao postupak javne nabave, sukladno svojim ovlaštenjima i dužnostima, tužitelj nije učinio ništa drugo, a pogotovo nije učinio ništa što bi predstavljalo bitnu povredu obveza iz radnog odnosa. Suprotno potpuno neosnovanim navodima iz pobijane Odluke, tužitelj nije prepustio ČJ da kreira tehničku dokumentaciju i uvjete tehničke i stručne sposobnosti koje potencijalni ponuditelji moraju ispuniti vezano za nabavu predmetnih vatrogasnih vozila. To tužitelj nije ni mogao učiniti zato što je za izradu dokumentacije za tehničku specifikaciju zadužio UJ i DJ, kao svoje podređene zaposlenike i osobe koje raspolažu svim potrebnim stručnim znanjem za kvalitetno odrađivanje predmetnog posla, s time da im je napomenuto da tehničku specifikaciju usklade s vatrogasnim zapovjednikom na Terminalu [adresa]. Isto tako, nije točno da je Tužitelj pokrenuo postupak izravne pogodbe u pregovaračkom postupku nabave sa zajednicom ponuditelja MGS-a i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. bez objave poziva za nadmetanje, i to u cilju stvaranja privida legalnosti takvog postupanja. Naime, nakon što je poništen javni natječaj na kojem je prethodno ista zajednica ponuditelja MGS-a i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. izabrana kao najbolji ponuditelj te imajući u vidu da je nabava predmetna dva vozila bila neophodna za tuženika, pristupilo se je modusu izravne pogodbe jer je takva mogućnost predviđena odredbom članka 18. stavak (1) točka 3. te člankom 18. stavak (17) Pravilnika. U obrazloženju pobijane Odluke je opisan predmetni postupak nabave te su sukladno odredbi članka 18. stavak (1) točka 1. Pravilnika određeni članovi Povjerenstva. Tehničku specifikaciju izradio je UJ koji je naveden kao kontakt osoba za obrazloženja i pojašnjenja pojedinih dijelova specifikacije. Sukladno odredbi članka 3. stavka (3) Pravilnika, nositelj nabave je u smislu odredaba tog Pravilnika radnik Korisnika koji je zadužen za pokretanje i provedbu postupka nabave, dakle, UJ, koji kod tuženika uživa status izuzetno stručne osobe, pa je vidljivo da Tužitelj na izradu tehničke specifikacije nije imao nikakav utjecaj. Iz Obrazloženja pobijane Odluke može se steći dojam da se događanja vezana uz spornu nabavu sada pokušavaju prezentirati kao pogodovanje zajednici ponuditelja MGS-a i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. pa je tako i kronološki prikazan i zahtjev za izmjenu tehničke specifikacije društva AUTO HRVATSKA PSC d.o.o. Međutim, tuženik je u pobijanoj Odluci propustio utvrditi da se sukladno odredbi članka 34. Pravilnika svi prigovori poduzimaju, odvijaju i provode putem Sektora komercijalnih poslova. Nakon što su prigovori dostavljeni direktoru Sektora komercijalnih poslova, tek tada je prigovor društva AUTO HRVATSKA PSC d.o.o. došao na očitovanje Direktoru sektora sigurnosti i zaštite, što je dužnost koju je u sporno vrijeme obnašao tužitelj. Sva pitanja odnosno zahtjevi za primjenu tehničke specifikacije tužitelj je proslijedio zaposleniku UJ koji je istu i izrađivao radi davanja odgovora navedenom trgovačkom društvu. S obzirom da je zaposlenik UJ izradio tehničku specifikaciju logično je bilo da sve odgovore u pogledu iste sačini upravo on, pa je tužitelj supotpisao odgovor navedenom trgovačkom društvu. Tužitelj nije imao razloga sumnjati u sadržaj očitovanja UJ te bi se ignoriranje takvog očitovanja UJ od strane tužitelja i udovoljavanje zahtjevima društva AUTO HRVATSKA PSC d.o.o. moglo smatrati pogodovanjem tom društvu. Nadalje, iz Obrazloženja pobijane Odluke stječe se dojam da je tužitelju na teret stavljeno da je u postupku nabave potencijalnim ponuditeljima ostavljen rok od nepunih 21 kalendarskih dana za dostavu svoje ponude, od trenutka javne objave predmetnog poziva za nadmetanje na službenim web stranicama tuženika. Međutim, kod tuženika ne samo da je rok od 21 dan za dostavu ponuda bio uobičajen nego je taj rok mogao biti jedino kraći, a pri tome je rok za davanje ponuda, kao i bilo koji drugi aspekt nabave bio predmet kontrole od strane tijela tuženika. Procijenjena vrijednost nabave prilikom pokretanja zahtjeva za pokretanjem nabave robe od strane nositelja nabave, zaposlenika UJ utvrđena je u iznosu od kn 16.500.000,00, a vrijednost ponude koju je dostavila zajednica ponuditelja MGS-a i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. bila je kn 15.494.295,33. Kod tuženika je na snazi Pravilnik o kontroli nabave roba i usluga kojim je predviđen sustav kontrole postupka javne nabave, što znači da je u konačnici javna nabava (koju je provodilo Povjerenstvo čiji član tužitelj nije bio) bila podložna daljnjim odobrenjima. Nadalje ističe da je nabava dva komada specijalnog vatrogasnog vozila s artikuliranom rukom bila nužna radi opremanja vatrogasnih postrojbi na terminalu [adresa] i na terminalu [adresa] jer bez tih vozila tuženik ne bi na kvalitetan način mogao udovoljavati potrebama sigurnosti vlastitih postrojenja i bez tih vozila ne bi bio u mogućnosti na adekvatan i siguran način sanirati eventualne požare na spomenutim terminalima. Potpuno je nejasno zašto se u Obrazloženju pobijane Odluke, u kontekstu odgovornosti tužitelja, navodi da u provedenom postupku nabave nije traženo niti je dostavljeno pismo namjere Banke za izdavanje garancije za uredno ispunjenje ugovora i povrat predujma, pogotovo u situaciji kada za te uvjete odgovoran može biti jedino Sektor komercijalnih poslova i Sektor pravnih poslova i ljudskih resursa. Dakle, sve uvjete realizacije nagodbe, odnosno realizacije ugovorenog pravnog posla sa bilo kojim ponuditeljem, odnosno poslovnim partnerom određuje Sektor komercijalnih poslova u suradnji sa Sektorom ekonomsko-financijskih poslova i Sektorom pravnih poslova i ljudskih resursa. Razgovore i pregovore vezano na konkretne uvjete Ugovora, način i dinamiku plaćanja, određivali su isključivo naprijed navedeni sektori i Povjerenstvo u navedenom postupku javne nabave. Točno je da se Tužitelj usuglasio sa predloženim zahtjevom za produženjem isporuke robe i kojim je odobrio zahtjev za produljenjem roka isporuke robe jer je 21. travnja 2020. (a ne 21. travnja 2021., kako je to omaškom u Odluci navedeno), na tržištu došlo do problema u dobavi materijala i opreme, uvjetovano situacijom uslijed epidemije COVID 19, a što samo po sebi predstavlja višu silu i izmijenjenu okolnost u odnosu na izvršenje Ugovora. Iz točke 3. i točke 4. pobijane Odluke proizlazi da je sporna odluka donesena isključivo na temelju iskaza zaposlenika DJ. Tužitelj nije dao nikakav nalog DJ da se sastane s ČJ a sasvim sigurno mu nije dao nalog da od ČJ primi Tehničku specifikaciju vezano na navedenu nabavu dva vatrogasna vozila. Uistinu je nejasno, zbog čega tužitelju nije dano pravo da iznese svoju obranu prije davanja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kada je evidentno da je Odluka donesena faktički isključivo na temelju optužbi DJ. Pri tome je simptomatično da je u Obrazloženju Odluke o otkazu izostalo očitovanje UJ. Nedopustivo je da pobijana Odluka bude bazirana isključivo na iskazu zaposlenika (DJ), koji je izravno utjecao na sami postupak nabave a da u kontradiktornom postupku pred poslodavcem tužitelju nije omogućeno da iznese svoje očitovanje u pogledu navoda kojima ga se tereti za osobito teško kršenje obveza iz radnog odnosa. Upravo izostanak očitovanja UJ ukazuje na arbitrarnost pobijane Odluke jer je tuženik očigledno u Obrazloženje pobijane Odluke uvrstio samo iskaz DJ, koji je teretio tužitelja, što dovodi do logičnog zaključka da UJ nije teretio tužitelja. Kada se uzme u obzir da je postupanje tuženika protivno Pravilniku o radu, sasvim je jasno da Radničko vijeće tuženika (ako mu se Tuženik u skladu sa zakonskim obvezama uopće i obratio) nije imalo potpune podatke i tužitelj osporava da je savjetovanje sa Radničkim vijećem prije donošenja pobijane Odluke provedeno na zakonom utemeljen način. Nadalje, nije točno da je Tužitelj lažno prikazao svrhu službenog putovanja u razdoblju od 9. listopada 2019. do 19. listopada 2019. nego se je radilo o putovanju koje je bilo poslovno uvjetovano i usmjereno ostvarivanju koristi za tuženika. Iz činjeničnog supstrata koji je prezentiran u Obrazloženju pobijane Odluke proizlazi zaključak da je tužitelj postupao isključivo u skladu sa svojim ovlaštenjima koja su predviđena Pravilnikom, a imajući u vidu da su UJ i DJ izradili tehničku specifikaciju te da kontrolna tijela tuženika nisu imala nikakvih primjedbi na istu, te da je u konačnici tuženik nabavio dva vatrogasna vozila koja u cijelosti zadovoljavaju potrebe tuženika, proizlazi zaključak da je tužitelj u svom radu postupao savjesno i u skladu s pravilima struke. Činjenica da je u vrijeme pokretanja spornog postupka javne nabave tužitelj imao svojstvo direktora Sektora sigurnosti i zašite sama po sebi nije dovoljan razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu, a pogotovo ne u situaciji kada sa izradom sporne tehničke dokumentacije tužitelj nije imao nikakve veze niti je na izradu iste na bilo koji način utjecao. Zbog naprijed navedenog je potpuno pogrešan i netočan navod iz Obrazloženja pobijane Odluke da je tužitelj izravno utjecao na izradu tehničke dokumentacije, a pogotovo je netočna i apsurdna optužba da bi tužitelj to učinio u zamjenu za podmirenje troškova noćenja od strane zakonskog zastupnika društva MGS u razdoblju od 13. listopada 2019. do 17. listopada 2019. u [adresa], jer je tužitelj sve svoje privatne troškove samostalno snosio. U tom kontekstu, apsurdna je optužba da bi se radilo o krivotvorenju službenih isprava tuženika kad je potpuno evidentno da je tužitelj uredno boravio na području SAD-a radi ostvarenja svrhe poslovnog putovanja. Činjenica da je Tužitelju određen jednomjesečni istražni zatvor isto tako ne može predstavljati razlog za izvanredni otkaz Ugovora radu, jer procesi rada kod tuženika sasvim sigurno nisu poremećeni zbog izostanka tužitelja. Osim toga, suprotno utvrđenjima iz pobijane Odluke, trajanje istražnog zatvora se može unaprijed utvrditi jer je isto predviđeno odredbama Zakona o kaznenom postupku, a i iz medijskih objava vezanih za predmetni slučaj je razvidno da istražni zatvor ne može trajati neko osobito dulje vrijeme. Posebno se napominje da je Tužitelj ranije bio direktor Sektora sigurnosti i zaštite pa prilikom njegovog izostanka nije došlo do poremećaja u procesu rada kod tuženika, a sasvim sigurno do takvih poremećaja nije došlo ni sada kada tužitelj obnaša bitno nižu funkciju u Društvu tuženika. Zbog naprijed navedenog, tužitelj osporava utvrđenja iz pobijane Odluke da je tuženik morao izvršiti reorganizaciju radnih mjesta i osporava da su se morali određivati prekovremeni sati drugim zaposlenicima te ističe da je u konkretnom slučaju tuženik zbog izostanka tužitelja mogao izreći drugu sankciju, odnosno primjerice odrediti mu korištenje godišnjeg odmora ili neplaćenog dopusta. Nadalje, činjenica da je Tuženik izložen interesu javnosti i da je „meta medijskih napisa o JANAF-u u negativnom kontekstu“, nije nešto na što je tužitelj na bilo koji način utjecao nego su ti medijski napisi posljedica radnji potpuno drugih osoba koje su izvan sfere interesa i utjecaja tužitelja, a posebno bitno je istaknuti da isti ti medijski natpisi upravo tužitelju prave veliku štetu. U pogledu upita javnosti koji se spominju u pobijanoj Odluci, tužitelj ističe da ne zna kakvi su to upiti o razlozima zašto je tužitelj još uvijek zaposlenik tuženika, ali takvi upiti sasvim sigurno ne mogu i ne smiju biti razlog za davanje izvanrednog otkaza Ugovora o radu. Osim toga, neosnovan je navod da se od tuženika ne može očekivati da u radnom odnosu zadrži tužitelja kod kojeg je zbog njegovog postupanja i određivanja istražnog zatvora došlo do potpunog gubitka povjerenja jer se radi o radnom mjestu u sigurnosti i zaštiti gdje se očekuje povećano povjerenje zbog vrsta posla te zbog odgovornosti i rizika u obavljanju poslova radnog mjesta tužitelja. Tužitelju nije stavljeno na teret da je činio išta protiv sigurnosti i zaštite tuženika, zbog čega je Obrazloženje pobijane Odluke i u tom dijelu potpuno promašeno. Tužitelj sa reputacijskom štetom kojoj je tuženik izložen nema nikakve veze i takvi navodi iz Obrazloženja pobijane Odluke su potpuno netočni jer je reputacijska šteta, sudeći po medijskim napisima, vezana isključivo uz poziciju bivšeg Predsjednika uprave tuženika, TJ zbog čega je i tužitelj istodobno izložen istoj reputacijskoj šteti. Konačno, odredbom članka 23. Ugovora o pravima, obvezama i plaći direktora Sektora sigurnosti i zaštite od 31. prosinca 2019. određeno je da se taj Ugovor može raskinuti sukladno odredbama Zakona o radu, u kojem slučaju će se na radni odnos između Direktora i Društva primjenjivati odredbe ugovora o radu iz članka 1. tog Ugovora, odnosno, ugovoreno je da će se primijeniti ranije sklopljeni Ugovor o radu broj: M 000651 sklopljen 1. kolovoza 2013. Unatoč takvoj odredbi, tuženik nije raskinuo i taj Ugovor o radu od 1. kolovoza 2013. (koji sukladno tome i dalje egzistira) te je unatoč tome odjavio tužitelja kao zaposlenika tuženika temeljem Odluke br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021. kojom je otkazan Ugovor o radu br. M-000651 od 13. studenog 2020.
1.1. Slijedom iznesenog, tužbom predlaže utvrditi da nije dopuštena Odluku br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika te utvrditi da tužitelju radni odnos ne prestaje 23. travnja 2021., naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto Ekspert za sigurnost u Uredu Direktora Sektora sigurnosti i zaštite, Sektor sigurnosti i zaštite, kao i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani u cijelosti. Navodi da nije točno da bi odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju bila donesena protivno zakonu i internim aktima tuženika budući da je tuženik u cijelosti ispoštovao proceduru za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu za koju odluku su postojali opravdani razlozi iscrpno obrazloženi u odluci o otkazu ugovora o radu. Tuženik ističe da je tužitelju odluka o otkazu ugovora o radu valjano dostavljena, te je tužitelj u zakonom predviđenom roku upotrijebio i pravna sredstva protiv odluke o otkazu, te su stoga navodi tužitelja usmjereni na to da bi se odluka o otkazu ukazala nezakonitom zbog navodne neuredne dostave bespredmetni. U odnosu na navod tužitelja da tuženik nije ispoštovao odredbe glave VII. stavak 3. Kodeksa poslovnog ponašanja odnosno da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na raspravljanje i iznošenje obrane, tuženik ističe da to također nije točno. Tužitelj gubi iz vida kogentnost odredbe čl.119.st.2. Zakona o radu koja odredba je sadržana i u odredbi čl.110.st.2. Pravilnika o radu tuženika kojom je određeno: „Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, Poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da to učini". Stoga, tuženik ističe da u slučaju otkazivanja tužitelju nesporno nije bilo prostora pozivanju na iznošenje obrane te je potpuno promašeno i deplasirano pozivanje na neko "drugačije uređenje" koje to nije već se radi o primjeni cjelokupnog Pravilnika o radu kojeg je sastavni dio Kodeks poslovnog ponašanja, a koje odredbe nisu međusobno u suprotnosti niti su protivne zakonskom uređenju. S obzirom na sve okolnosti koje je opisao tuženik i s obzirom na utvrđene činjenice u odnosu na povrede koje je počinio tužitelj, nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane. Činjenica istražnog zatvora samo je jedna od okolnosti za primjenu navedenih odredbi koja dodatno ukazuje na ozbiljnost povreda koje se tužitelju stavljaju na teret. Stoga, ne stoji navod tužitelja da je tuženiku protivno zakonu i internim aktima tuženika povrijeđeno pravo na obranu. Nije točno da odluka o otkazu sadrži brojne činjenice koje da nemaju veze s tužiteljem i da je tužitelj isključivo i samo inicirao postupak nabave. Poriče da je donošenjem pobijane odluke o otkazu tuženik povrijedio presumpciju nevinosti i da je trebalo čekati da tužitelj pred nadležnim sudom ospori počinjenje kaznenog djela, budući da se u konkretnom slučaju radi o radnopravnom odnosu i radnopravnom sporu. Ono što je tuženiku ključno je da je utvrdio da je tužitelj u obavljanju poslova svog radnog mjesta počinio tako grube povrede obveze iz radnog odnosa da uz uvažavanje interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije bio prihvatljiv. Tužitelj neosnovano elaborira razloge za prekluziju donošenja odluke o otkazu pokušavajući drugačije prikazati razloge za otkaz i saznanje za njih. Dakle, medijska popraćenost i reputacijske posljedice za tuženika u ovom kontekstu, lančana su posljedica tužiteljevih utvrđenih povreda i to povreda utvrđenih u travnju 2021. kada su se tužitelj i tuženik ponovno našli u fokusu javnosti u kontekstu određenih kaznenih postupaka, a ne u rujnu 2020. kako to pokušava neosnovano prikazati tužitelj. Također, nije točno ni da bi sam kazneni postupak za sebe bio razlog za otkaz kako to pokušava prikazati tužitelj već su to teške povrede obveza iz radnog odnosa čiji činjenični supstrat se poklapa s činjeničnim supstratom koji se i u kaznenom postupku tužitelju stavlja na teret. Tuženik je osnovao Povjerenstvo za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa koje Povjerenstvo je utvrdilo da postoje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i predložilo da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu. Tuženik ističe da je tužitelj u vrijeme počinjenja spornih povreda obavljao poslove radnog mjesta Direktor Sektora sigurnosti i zaštite, koja pozicija podrazumijeva osim potrebnih kompetencija razinu odgovornosti koja se ne može opravdavati zaduživanjem podređenih kako to tužitelj navodi u tužbi. Tužitelj svoju ekskulpaciju vidi u tome da je on "samo inicirao" postupak nabave ne osvrnuvši se na otkazne razloge koji se temelje na činjenici da je tužitelj kao inicijator nabave naložio, te potom dopustio kreiranje tehničke specifikacije od strane osobe koja je povezana s društvom koje se kasnije pojavilo kao jedini ponuditelj, da bi potom zadužio podređene da provedu formalni dio postupka. Tuženik pojašnjava kako isti nije obveznik Zakona o javnoj nabavi s obzirom da se prema odredbama članaka 5., 6. i 7. tog Zakona ne smatra javnim, niti sektorskim naručiteljem. Stoga je tuženik postupak nabave propisao internim općim aktom – Pravilnikom o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova na čije odredbe se tuženik poziva u svom odgovoru na tužbu. U konkretnom postupku nabave, nositelji nabave i njihovi pokretači bili su tužitelj i radnik UJ, koji su u trenutku pokretanja postupka nabave bili direktor Sektora Korisnika – Sektora sigurnosti i zaštite tuženika, odnosno, radnik Sektora sigurnosti i zaštite koji je određen kao nositelj nabave unutar tog Sektora koji je bio Korisnikom ovog predmeta nabave. Navedene osobe su bile u poziciji da su izravno mogle utjecati na postupak nabave prema gore citiranim odredbama Pravilnika o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova, u svojstvu osobe koja je u trenutku pokretanja konkretnog postupka nabave imala svojstvo direktora Sektora sigurnosti i zaštite društva, koji predstavlja odgovornu osobu za konkretan postupak nabave te u svojstvu osobe koja je u zahtjevu za pokretanje postupka nabave bila navedena kao nositelj nabave, dakle radnik Korisnika – Sektora sigurnosti i zaštite, a koja je postupala sukladno nalogu tužitelja kao njemu nadređenog radnika. Naime, u tim svojstvima direktor Korisnika i nositelj pojedine nabave su osobe koje su na temelju Pravilnika o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova bile nadležne za pokretanje postupka nabave, izradu specifikacije roba i usluga, odnosno radova koji su predmet nabave, izradu tehničke dokumentacije za potrebe postupka nabave i donošenje odluke o odabiru najpovoljnije ponude s tehničko-tehnološkog aspekta prikupljenih ponuda. Stoga su direktor Korisnika – ovdje tužitelj, i radnik Korisnika koji je određen kao nositelj nabave – UJ (koji je postupao po nalogu neposredno nadređenih radnika), bili u položaju da iniciraju postupak nabave i da sastave tehničku dokumentaciju potrebnu za pokretanje postupka nabave na način da dokumentacija za konkretni projekt u okviru planirane nabave bude prilagođena isključivo jednom trgovačkom društvu, te takvu tehničku dokumentaciju prilože zahtjevu za pokretanje postupka nabave i pozivu za javno nadmetanje. Tuženik ne osporava ovlast tužitelja da pokrene postupak nabave nego je sporan sami postupak nabave i motivi za iniciranje postupka nabave s obzirom da je tužitelj koristeći svoj položaj kao direktor Sektora za sigurnost i zaštitu omogućio da ponuditelj kreira tehničku specifikaciju čime su od strane tužitelja prekršeni interni akti tuženika i njegove dužnosti. Tuženik je povrede tužitelja utvrdio koristeći dokaze od kojih je očitovanje radnika DJ samo jedan od relevantnih dokaza za donošenje odluke o otkazu, te tuženik nikako pri postupku utvrđivanja povreda iz radnog odnosa nije postupao selektivno niti je za to imao razloga. Tuženik je postupio u cijelosti sukladno čl.150. Zakona o radu i proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem. Tuženik ukazuje da presumpcija nevinosti nije primjenjiva u obveznim odnosima, već je u ovom predmetu relevantna odgovornost tužitelja, gubitak povjerenja od strane tuženika kao poslodavca te činjenica da je tužitelj počinio osobito teške povrede iz radnog odnosa, pa stoga tuženik ističe da je detaljno obrazložio svoju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju ističući kako svaka od u odluci iscrpno obrazloženih povreda i utvrđenih ponašanja tužitelja sama za sebe, te sve one u svojoj ukupnosti, predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije bio moguć. Tuženik nakon svih saznanja i utvrđenja nema nikakvog povjerenja u tužitelja, pa kako izostaje ta, za održavanje radnog odnosa ključna pretpostavka, nastavak istog doista više nije moguć. Tužitelj sasvim neosnovano i pogrešno smatra da je između tužitelja i tuženika na snazi Ugovor o radu od 1. kolovoza 2013. Naime, sklapanjem Ugovora o radu od 13. studenog 2020. ugovorne strane su u čl.9. istog ugovora utvrdile da se prethodno sklopljen ugovor o radu stavlja van snage, pa su navodi tužitelja potpuno promašeni. Tuženik je za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu imao opravdane razloge jer po utvrđenju povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja s obzirom na njihovu težinu i karakter više nije bilo prihvatljivo i moguće nastaviti radni odnos. Tuženik je iz priopćenja Državnog odvjetništva RH od 8. travnja 2021. i njegovih činjeničnih navoda, medijskih napisa, ali i istupa branitelja okrivljenika, dobio saznanja o pokretanju kaznenog postupka protiv tužitelja zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela primanja i davanja mita, nezakonitog pogodovanja i pomaganja u nezakonitom pogodovanju, i to u odnosu na postupak nabave zajednice ponuditelja M.G.S. Grupa i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. Tuženik je nakon toga proveo postupak analize poslovnih odnosa s društvom M.G.S. Grupa i nakon utvrđenja svih relevantnih činjenica utvrdio:
- da je tužitelj svojim postupanjem počinio teške povrede obveza iz radnog odnosa na način da je protivno Pravilniku o postupku nabave roba, usluga i ustupanju radova inicirao uvrštavanje tehničke dokumentacije i uvjeta tehničke i stručne sposobnosti koje je kreirao ČJ, direktor i osnivač M.G.S. Grupe u dokumentaciju vezanu za nabavu 2 komada specijalnog vatrogasnog vozila s artikuliranom rukom, te potom nakon poništaja prvotnog postupka nabave iz veljače 2019., u srpnju 2019. pokrenuo novi postupak izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku nabave sa zajednicom ponuditelja M.G.S. Grupa i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. uz obrazloženje da je pristigla samo jedna ponuda koja je bila tehnički prihvatljiva iako je znao da je to rezultat činjenice da je ČJ kreirao tehničku dokumentaciju i uvjete tehničke i stručne sposobnosti koje potencijalni ponuditelji moraju ispuniti da bi participirali u postupku nabave što je rezultiralo i sklapanjem ugovora na iznos od kn 15.494.295,34 bez PDV-a;
- da je tužitelj lažno prikazao svrhu službenog putovanja s odredištem u San Franciscu, SAD, u razdoblju od 09.10.2019. do 19.10.2019. navodeći da se radi o "tvorničkom ispitivanju specijalnog vatrogasnog vozila", a koje putovanje nije imalo karakteristike službenog putovanja, pa je time tužitelj stekao nepripadnu materijalnu korist na štetu tuženika dok je troškove noćenja u [adresa] snosio ČJ, zakonski zastupnik i osnivač odabranog ponuditelja (M.G.S. Grupa d.o.o.), što je sve u izravnoj suprotnosti s internim aktima tuženika.
Tužitelj je tako povrijedio niz odredbi Pravilnika o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova, Kodeksa poslovnog ponašanja i Pravilnika o radu. Naime, u obrazloženju odluke o otkazu su iscrpno i detaljno opisana činjenična utvrđenja koja predstavljaju povrede obveza tužitelja koja su protivna odredbama internih akata tuženika. S time da, neovisno o navedenom, povrede koje je počinio tužitelj predstavljaju same za sebe opravdan razlog za izvanredan otkaz jer su nespojive s vrstom posla koje je tužitelj obavljao u kritično vrijeme, kao i u vrijeme otkaza jer je tužitelj tada obavljao poslove koji uključuju najsloženije poslovi iz područja sigurnosti, te je uslijed toga posljedično narušeno povjerenje tuženika u tužitelja budući da je zlouporabio svoj položaj i ovlasti. Nesporno je da je tužitelj kao Direktor Sektora za sigurnost i zaštitu bio nadležan za postupak nabave, izradu specifikacije roba i usluga, odnosno, radova koji su predmet nabave, izradu tehničke dokumentacije za potrebe postupka nabave i donošenje odluke o odabiru najpovoljnije ponude s tehničko- tehnološkog aspekta prikupljenih ponuda. Međutim, tužitelj je izravno utjecao na izradu tehničke dokumentacije na način da je omogućio OJ da kreira uvjete tehničke dokumentacije tako da dokumentacija u okviru planirane nabave bude prilagođena M.G.S. Grupi te je takva tehnička dokumentacija priložena zahtjevu za pokretanje postupka nabave i pozivu za javno nadmetanje s ciljem da upravo M.G.S. Grupa ostvari znatnu nepripadnu imovinsku korist. Uzimajući u obzir sva zaduženja i odgovornosti koja proizlaze iz radnog mjesta tužitelja kao Direktora Sektora za sigurnost i zaštitu, kao i sve okolnosti i utvrđene činjenice, jasno proizlazi odgovornost tužitelja koji tu odgovornost pokušava anulirati isključivo i samo prebacivanjem odgovornosti na druge, podređene radnike koji su postupali po njegovom nalogu. Tužitelj zanemaruje svoju odgovornost kao tadašnjeg vodećeg radnika u Sektoru, a što je još važnije zanemaruje činjenicu da je ono što mu se stavlja na teret bilo upravo u njegovoj ingerenciji, i da je povredu radne obveze počinio prije, odnosno, tijekom samog pokretanja postupka nabave na način da je omogućio konkretnom društvu povlašteni položaj odnosno da kreira uvjete za nadmetanje, a uz to je potom lažirao službeno putovanje s tim u vezi time je, osim što je postupio protivno internim aktima tuženika počinio u svakom smislu grube kršenje i drugih pravnih normi, a za odnos poslodavca i radnika od odlučne važnosti - počinio tako teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Tuženik kao poslodavac osim što ima pravo očekivati uredno ispunjavanje obveza iz radnog odnosa, ima pravo očekivati i krajnju transparentnost, nepristranost i poštenje, posebice s obzirom na položaj tuženika, te s obzirom na poziciju koju je tužitelj imao kod tuženika. S obzirom na sve okolnosti jasno je da je povjerenje u tužitelja nepovratno narušeno i to isključivom krivnjom tužitelja. Tužitelj je s obzirom na svoj položaj itekako odgovoran, a činjenica da je po provedenom postupku nabave zatražio odobravanje službenog putovanja u San Francisco u trajanju od 9. listopada -19. listopada 2019. sa svrhom “Tvorničko ispitivanje specijalnog vatrogasnog vozila” zajedno s radnicima DJ i UJ, da navedena svrha uopće nije ostvarena i da je mimo odobrenog službenog putovanja od 13. listopada do 17. listopada 2019. boravio u [adresa] na [adresa] zajedno s radnicima DJ i UJ, koje troškove je podmirio zakonski zastupnik i osnivač odabranog ponuditelja je krajnje skandalozna, jer: osim što je neistinito prikazana svrha službenog putovanja, te je nastala materijalna šteta za tuženika; osim što je tužitelj ostvario nepripadnu imovinsku korist na temelju navodnog službenog putovanja; osim što je tužitelj prekršio interne akte tuženika, tužitelj je time, čak i ne uzimajući u obzir njegovu ulogu u spornom postupku nabave, doveo u sumnju motive i razloge za taj put i krajnje neodgovorno i neprimjereno kompromitirao ne samo konkretni postupak nabave već i sve ostale postupke i radnje u kojima je sudjelovao ili bio zadužen, a posljedično kompromitirao i samog tuženika, posebice imajući u vidu djelatnost tuženika i njegov status pravne osobe od posebnog državnog interesa, što je apsolutno neprihvatljivo. Tužitelj je po povratku s putovanja predao izvještaj u kojem nema ni govora o putovanju u Honolulu, a tuženik skreće pažnju da tužitelj u svojoj tužbi uopće ne daje razloge za put u Honolulu niti opravdava otkazne razloge u dijelu koji se tiču navodnog službenog putovanja u San Francisco. Štoviše, tužitelj sam insinuira da bi se radilo o privatnom putovanju jer navodi da je "sve svoje privatne troškove samostalno snosio" što opet ukazuje da se nikako nije radilo o službenom putovanju, ali da je tužitelj za navedeno primio dnevnice za svih 10 dana navodnog službenog putovanja. Već sama činjenica da je tužitelj po sklapanju ugovora po dovršenom postupku nabave s odabranim ponuditeljem otišao na put koji je predstavio kao službeni, a dio kojih troškova je podmirio zakonski zastupnik i osnivač poslovnog partnera koji je nositelj zajednice ponuditelja, legitiman je i razumljiv razlog za izvanredan otkaz tužitelju. Osim što je tužitelj izravno prekršio obveze iz radnog odnosa koje su dovele do otkazivanja ugovora o radu, s obzirom na ponovno određivanje istražnog zatvora za tužitelja u relativnom kratkom vremenskom razdoblju, kod tuženika je nastao poremećaj u procesu rada Sektora sigurnosti i zaštite uslijed kojeg je tuženik radi nesmetanog odvijanja poslovanja bio primoran izvršiti reorganizaciju pa je i zbog navedenog ostvaren opravdan razlog za otkaz. Nadalje, opisano ponašanje tužitelja imalo je i ima za tuženika i posljedicu u vidu negativne percepcije u javnosti za koju tužitelj neosnovano smatra da na istu nije utjecao. Međutim, nesporna je činjenica da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak, te da je navedeni postupak bio predmet medijskih priopćenja, u kojima je bitan element činjenica da je tužitelj radnik tuženika. Činjenica da je riječ o drugom u nizu kaznenom postupku koji se vodi protiv tužitelja, nikako nije olakotna okolnost za tužitelja, poglavito u vidu reputacijske štete koja se nanosi tuženiku zbog tužitelja. Tuženik kao pravna osoba od posebnog državnog interesa posebno vodi računa i ima obvezu provoditi politike i norme koje odražavaju transparentnost, objektivnost i nultu stopu tolerancije na korupciju, te je stoga sasvim jasno da sama činjenica da postoji osnovana sumnja da je radnik tuženika upleten u sporne koruptivne radnje predstavlja negativnu okolnost za tuženika u pogledu percepcije u javnosti kao i mogućeg utjecaja na procese rada. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te obvezati tužitelja na nadoknadu troškova parničnog postupka tuženiku s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama
3. Podneskom od 25. listopada 2022. tuženik navodi da u slučaju da sud utvrdi da je Odluka br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nezakonita, predlaže da sud raskine ugovor o radu br. M-000651 od 13. studenog 2020. s danom 13. srpnja 2021., budući da je tužitelj od 14. srpnja 2021. pa nadalje prijavljen na puno radno vrijeme u trgovačkom društvu VALDOZOR d.o.o. Stoga u slučaju ispunjenja uvjeta za usvajanje protutužbe, navedenim podneskom podnosi protutužbu kojom predlaže raskinuti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. M-000651 sklopljen 13. studenog 2020. između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika za radno mjesto Ekspert za sigurnost u Uredu Direktora Sektora Sigurnosti i zaštite, Sektor Sigurnosti i zaštite s danom 13. srpnja 2021., te naložiti tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate.
4. Tužitelj se na pripremnom ročištu održanom 25. listopada 2022. usprotivio podnesenoj protutužbi. Podneskom od 22. kolovoza 2023. tužitelj ponavlja da je zahtjev tuženika za sudskim raskidom u cijelosti neosnovan, u krajnjoj liniji i zbog toga što se dan sudskog raskida na zahtjev poslodavca ne može odrediti retroaktivno, za razliku od radnikovog zahtjeva. Međutim, tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika pa ističe zahtjev da se kao dan prestanka radnog odnosa utvrdi upravo 13. srpnja 2021. Tužitelj navodi da je otac četvero malodobne djece koju uzdržava. Iz ranijeg braka ima troje malodobne djece, od kojih je jedno dijete s posebnim potrebama, te je obveza uzdržavanja u ukupnom iznosu od 1.194,50 eura. Tužitelj prihode ostvaruje na način da je u radnom odnosu sa društvom VALDOZOR d.o.o. u kojem je direktor te ostvaruje plaću u iznosu od 710,94 eura. Slaba primanja tužitelju stvaraju ogromne probleme prilikom ispunjenja obveza uzdržavanja te je radi ispunjenja te obveze faktički potrošio i svoju cjelokupnu ušteđevinu. Navodi da je u radnom odnosu kod tužitelja proveo više od 22 godine. Zbog toga, tužitelj pored zahtjeva na utvrđenje da otkaz tuženika nije dopušten, zahtijeva od suda da raskine ugovor o radu s 13. srpnja 2021. te da se tuženika obveže na naknadu štete. Naime, tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete u visini od osam ugovorenih mjesečnih plaća, a imajući u vidu trajanje radnog odnosa kod tuženika, da tužitelj ima 48 godina života te da je otac četvero maloljetne djece koju je dužan uzdržavati. U mjesecu koji je prethodio spornoj Odluci br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021., odnosno u ožujku 2021., tužitelj je kod tuženika ostvario plaću u iznosu od 4.267,53 eura, a koji iznos je relevantan prilikom obračuna naknade štete koja tužitelju pripada zbog neosnovano donesene Odluke br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Slijedom iznesenog, predlaže utvrditi da nije dopuštena Odluku br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika te utvrditi da tužitelju radni odnos ne prestaje 23. travnja 2021., raskinuti Ugovor o radu br. M-000651 sklopljen 13. studenog 2020. između tužitelja i tuženika s danom 13. srpnja 2021. (ispravljeno na glavnoj raspravi održanoj 13. veljače 2024,), naložiti tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 34.140,20 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2022. do isplate, kao i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
5. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju priloženu spisu, saslušani su svjedoci BJ, ĆJ, UJ, DJ, IJ, ČJ, FJ te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.
6. Na glavnoj raspravi održanoj 24. listopada 2025. tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem svih ostalih predloženih svjedoka, dok je na glavnoj raspravi održanoj 12. veljače 2026. tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem zz tuženika KJ.
7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, kao i podredno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika.
8. Predmet ovog spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika kod tuženika da se izvanredni otkaz ugovora o radu od 20. travnja 2021. utvrdi nedopuštenim, da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s 13. srpnja 2021. te da se obveže tuženik da isplati tužitelju naknadu štete na ime sudskog raskida ugovora o radu. Predmet spora je i podredno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora.
9. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da je:
- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu Ekspert za sigurnost u Uredu Direktora Sektora sigurnosti i zaštite, Sektor sigurnosti i zaštite temeljem Ugovora o radu br. M-000651 od 13. studenog 2020., kao i da je prije sklapanja naprijed navedenog Ugovora o radu tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktora Sektora sigurnosti i zaštite temeljem Ugovora o pravima, obvezama i plaći direktora Sektora sigurnosti i zaštite od 31. prosinca 2019.,
- da je 20. travnja 2021. tuženik donio Odluku br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu,
- da je tužitelj navedenu Odluku br. 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu zaprimio 23. travnja 2021., i to na adresi Zatvora u Zagrebu, jer se tužitelj u to vrijeme nalazio u istražnom zatvoru,
- da je tužitelj 6. svibnja 2021. protiv navedene Odluke podnio Zahtjev za zaštitu prava kojeg je Tuženik zaprimio 10. svibnja 2021.,
- da se tuženik nije očitovao na zaprimljeni zahtjev za zaštitu prava te
- da je tužitelj u zakonskom roku propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), zatražio zaštitu svojih prava podnošenjem ove tužbe.
10. Među strankama je sporno je li odluka o otkazu dopuštena i zakonita te postoje li opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu i to razlozi koje je tuženik naveo u pobijanoj Odluci. Pri tome tužitelj ističe i prigovor prekluzije smatrajući da osporavana odluka nije donesena u zakonom propisanom roku.
11. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 116. st. 1. ZR, tj. o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Prema citiranom članku poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Odredbom st. 2. istog članka je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR-a).
12. Uvidom u Odluku br 208/2021 o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. travnja 2021. proizlazi da se radniku PJ zaposlenom na radnom mjestu Ekspert za sigurnost u Uredu Direktora Sektora Sigurnosti i zaštite, Sektor Sigurnosti i zaštite izvanredno otkazuje Ugovor o radu br. M-000651 od 13. studenog 2020., zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, zbog kojih, niti uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.
12.1 Iz Obrazloženja pobijane Odluke proizlazi da je radnik u radnom odnosu kod poslodavca od 15. ožujka 1999. tijekom kojeg radnog odnosa je obavljao poslove više radnih mjesta. Predmetna radna mjesta uključuju visoki stupanj rizika i odgovornosti izvršitelja što proizlazi iz prirode poslova koji se na navedenim radnim mjestima obavljaju, a koji se tiču sigurnosti i zaštite u društvu od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku te je za obavljanje poslova predmetnih radnih mjesta, nedvojbeno, potrebno posebno povjerenje odnosno povišena razina povjerenja Poslodavca. Dalje je navedeno da je poslodavac 8. travnja 2021. iz javno dostupnih izvora, točnije iz priopćenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, USKOK-a, dobio saznanja kako je u tijeku provođenje istrage protiv četvorice okrivljenika, da je nesporno kako se radi o TJ, EJ, PJ i ČJ te da je svoj četvorici pa tako i PJ određen jednomjesečni istražni zatvor. Nakon dobivenih saznanja iz priopćenja USKOK-a, Uprava tuženika zatražila je od Sektora komercijalnih poslova analizu poslovnog odnosa tuženika s društvom MGS te je provedena detaljna analiza Ugovora 19-0220-000339 od 4. srpnja 2019. i dodatak 20- 0221-000024, predmet Ugovora: Nabava 2 komada specijalnog vatrogasnog vozila s artikuliranom rukom. Nakon novinarskog upita od 8. travnja 2021. istraženo je i službeno putovanje od 9. do 19. listopada 2019. Nadležno tijelo Poslodavca za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa, pokrenulo je, sukladno internim aktima Poslodavca i na prijedlog Uprave JANAF-a, odgovarajući postupak u kojem su utvrđene sve relevantne činjenice. Povjerenstvo je pokrenulo postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti PJL za povrede obveza iz radnog odnosa. Povjerenstvo je ispitalo predmetne navode te pozvalo radnika DJ da se očituje na okolnosti postupka izrade tehničke specifikacije, provođenja postupka nabave, odabira načina nabave te posebno okolnosti službenog putovanja radnika DJ, UJ i LJ te eventualnu povezanost predmetnog službenog putovanja s koruptivnim kaznenim djelima koje se stavljaju na teret okrivljenicima u aferi JANAF. Od radnika DJ zatraženo je očitovanje te je u svom očitovanju radnik DJ u bitnom naveo: da se njegov angažman u izradi Tehničke specifikacije u predmetnom postupku nabave sastojao u tome da je istu, po primitku od strane ČJ samo stilski uredio kako bi imala neku formu, s obzirom da se radilo o javnom nadmetanju kao predviđenom postupku nabave. Zahtjevi kojima mora odgovarati svaki pojedini segment vozila, tehničke i stručne sposobnosti te dokazi kvalitete koji su bili navedeni u specifikaciji zaprimljenoj od ČJ nisu mijenjani. Tako stilski dorađena specifikacija dostavljena je i UJ na uvid i mišljenje budući da je isti bio određen nositeljem konkretnog postupka nabave. Gospodin DJ dalje navodi da je predmetnu specifikaciju zaprimio od strane VJ na sastanku koji je bio održan po nalogu tadašnjeg direktora PJ koji je prenio gospodinu DJ informaciju da je tadašnji predsjednik Uprave TJ rekao da će se od njega kupiti dva vatrogasna vozila. U poništenju prvotno pokrenutog postupka javnog nadmetanja, pokretanju novog postupka nabave s predloženim načinom postupka izravnom pogodbom i obrazloženjem, izmjeni Tehničke specifikacije u točki 3. (rok isporuke i tehničke ocjene) nije sudjelovao on osobno, već je isto odrađeno od strane nositelja nabave UJ. Glede službenog putovanja u inozemstvo u razdoblju od 13. do 19. listopada 2019. naveo je da su u razdoblju 13. do 17. listopada 2019. boravili u [adresa], 18. listopada 2019. su u San Franciscu čekali let za Frankfurt te se 19. listopada 2019. letom iz Frankfurta vratili u Zagreb. Trošak smještaja (noćenja) u [adresa] podmirio je ČJ; na službenom putovanju u inozemstvo u razdoblju od 9. listopada 2019. do 19. listopada 2019. sa svrhom putovanja „tvorničko ispitivanje specijalnog vatrogasnog vozila" uopće nije izvršeno isto već su jedan dan bili u posjeti Profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi NAPA Valey u San Franciscu. Druga poslovna svrha osim one radi koje je odobreno službeno putovanje u inozemstvo u tom razdoblju nije postojala. Navedeno očitovanje Povjerenstvo je uzelo kao vjerodostojno obzirom da je isto logično, u skladu sa navodima iz priopćenja USKOK-a od 8. travnja 2021. kojim se stavlja na teret počinjenje kaznenih djela radniku PJ, te nije logično da bi radnik DJ lažnim iskazom doveo sebe u nepovoljniji položaj. Nakon provedenog postupka utvrđivanja povrede Kodeksa korporativnog ponašanja, Povjerenstvo je utvrdilo osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te predložilo Upravi da izvanredno otkaže Ugovor o radu Radniku što je Poslodavac prihvatio. Dalje je navedeno da je radnik svojim postupanjem počinio teške povrede obveza iz radnog odnosa na način da je protivno Pravilniku o postupku nabave roba, usluga i ustupanju radova JANAF-a inicirao uvrštavanje tehničke dokumentacije i uvjeta tehničke i stručne sposobnosti koje je kreirao ČJ u dokumentaciju vezanu za nabavu 2 komada specijalnog vatrogasnog vozila s artikuliranom rukom. Iz očitovanja radnika DJ proizlazi da je isti po nalogu PJL, po primitku tehničke specifikacije od strane ČJ istu samo stilski uredio kako bi imala neku formu, s obzirom da se radilo o javnom nadmetanju kao predviđenom postupku nabave, dok zahtjevi kojima mora odgovarati svaki pojedini segment vozila, tehničke i stručne sposobnosti te dokazi kvalitete koji su bili navedeni u specifikaciji zaprimljenoj od ČJ nisu mijenjani. S obzirom na tako kreirane uvjete, jedinu ponudu podnijela zajednica ponuditelja MGS-a i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. i to na iznos od 15.494.295,34 kuna, međutim, kako ta ponuda nije sadržavala svu potrebnu financijsku dokumentaciju, nabava vozila je poništena. Nakon toga je Radnik u srpnju 2019. godine pokrenuo novi postupak, ali s primjenom modusa izravne pogodbe u pregovaračkom postupku nabave sa zajednicom ponuditelja trgovačkih društava (MGS-a i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o.) uz obrazloženje da je pristigla samo jedna ponuda koja je bila tehnički prihvatljiva, iako je znao da je to rezultat činjenice da je ČJ kreirao tehničku dokumentaciju i uvjete tehničke i stručne sposobnosti koje potencijalni ponuditelji moraju ispuniti da bi participirali u postupku nabave. Navedeno je u konačnici rezultiralo zaključenjem Ugovora broj 19-0220-000339 od 24.7.2019. između JANAF-a i zajednice ponuditelja (MGS-a i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o.) na iznos od 15.494.295,34 kuna bez PDV-a. Nadalje utvrđeno je kako je P u odnosu na službeno putovanje u razdoblju od 9. listopada 2019. do 19. listopada 2019. sa svrhom putovanja „tvorničko ispitivanje specijalnog vatrogasnog vozila" lažno prikazao svrhu službenog putovanja, koje putovanje po svojoj prirodi nema karakteristike službenog putovanja, a na osnovu čega je stekao nepripadnu materijalnu korist na štetu Poslodavca, dok je troškove noćenja u [adresa] financirao zakonski zastupnik i osnivač odabranog ponuditelja ČJ, što je izričito u suprotnosti sa internim aktima Poslodavca. Upravo zbog odgovornosti i obveza koje proizlaze iz funkcije, odnosno opisa radnog mjesta Radnika, razvidnih iz internih propisa JANAF-a, poglavito iz relevantnih odredaba Pravilnika, kao i Antikorupcijskih odredaba Kodeksa poslovnog ponašanja iz kojeg jasno i nedvojbeno proizlazi da je postupanje PJL nespojivo sa jednom od temeljnih pretpostavki postojanja radnog odnosa u JANAF-u, odnosno uzajamnog povjerenja obje strane u radnom odnosu, i koje predstavlja dostatan temelj za gubitak povjerenja u imenovanog radnika i osnovanu sumnju u njegovu sposobnost poštivanja pravila, moralnih i etičkih normi prilikom obavljanja preuzetih poslova u skladu s naravi i vrstom rada. U spornom postupku nabave i sklopljenom Ugovoru broj 19-0220-000458, P je bio u poziciji da je izravno utjecao na postupak nabave prema citiranim odredbama Pravilnika o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova, u svojstvu osobe koja je u trenutku pokretanja konkretnog postupka nabave imala svojstvo direktora Sektora sigurnosti i zaštite koji predstavlja odgovornu osobu za konkretan postupak nabave. Naime, u tim svojstvima direktor Korisnika je na temelju Pravilnika bio nadležan za pokretanje postupka nabave, izradu specifikacije roba i usluga, odnosno radova koji su predmet nabave, izradu tehničke dokumentacije za potrebe postupka nabave i donošenje odluke o odabiru najpovoljnije ponude s tehničko- tehnološkog aspekta prikupljenih ponuda. Stoga je Radnik izravno utjecao na izradu tehničke dokumentacije potrebne za pokretanje postupka nabave na način da dokumentacija za konkretni projekt u okviru planirane nabave bude prilagođena MGS- u, te je takva tehnička dokumentacija priložena zahtjevu za pokretanje postupka nabave i pozivu za javno nadmetanje, s ciljem da baš to trgovačko društvo ostvari znatnu nepripadnu imovinsku korist, da bi mu zakonski zastupnik i osnivač društva MGS podmirio troškove noćenja, u razdoblju od 13. do 17. listopada 2019., u [adresa], dok se P tobože nalazio na službenom putovanju. Iz navedenog proizlazi i krivotvorenje službenih isprava Poslodavca. Navedenim postupanjem Radnik je počinio osobite teške povrede obveza iz radnog odnosa povredom internih pravila nabave te zlouporabom položaja i ovlasti. U odnosu na postupanje Radnika koji je teško povrijedio obveze iz Ugovora o radu sadržajno je došlo do ostvarenja svih obilježja kaznenog djela pomaganja u nezakonitom pogodovanju koja se T stavlja na teret temeljem Rješenja o provođenju istrage USKOK-a te da je u odnosu na ovo odlučeno o pokretanju istrage pa je i određen jednomjesečni istražni zatvor. Navedeno, također, kvalificira ponašanje Radnika kao tešku povredu obveze iz Ugovora o radu, kao kazneno djelo za koje se vodi kazneni postupak i to kazneno djelo na štetu poslodavca te je i to sadržajni osnov, u svezi sa gornjim, za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu Radnika. Nadalje, 8. travnja 2021. Radniku je određen jednomjesečni istražni zatvor zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke, što je drugi put u pola godine da je radnik PJ u nemogućnosti obavljati rad u duljem razdoblju čije se točno trajanje ne može unaprijed utvrditi pa je u JANAF-u ponovljeno došlo do poremećaja u procesu rada. Naime, T je zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela trgovanja utjecajem, poticanja na trgovanje utjecajem, davanja mita za trgovanje utjecajem, davanja mita, zlouporabe položaja i ovlasti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti, nezakonitog pogodovanja te pomaganja u nezakonitom pogodovanju, već ranije bio određen jednomjesečni istražni zatvor. Poslodavac ističe kako je zbog određivanja pritvora pa potom određenog jednomjesečnog istražnog zatvora T (već drugi puta u razdoblju od svega pola godine) došlo do poremećaja u procesu rada, te je Poslodavac primoran izvršiti reorganizaciju radnih mjesta te odrediti prekovremeni rad drugim radnicima kako bi osigurao nesmetano poslovanje pravne osobe od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, s obzirom na težinu kaznenih djela koja se T stavljaju na teret Poslodavac može razumno očekivati da P u dužem razdoblju neće biti u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Dakle uslijed činjenice da je T određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana te gore navedene okolnosti, Poslodavcu preostaje kao jedina mogućnost otkazati radni odnos Radnika kod Poslodavca. Nadalje je navedeno da je Poslodavac zbog ponašanja Radnika već drugi puta u kratkom razdoblju od svega pola godine meta medijskih napisa o JANAF-u u negativnom kontekstu („afera Janaf") čime JANAF trpi izrazitu štetu za ugled, dok je Uprava JANAF-a primorana odgovarati na upite javnosti o razlozima zašto je okrivljenik PJ još uvijek zaposlenik pravne osobe od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku dok je isti povezan s nizom koruptivnih kaznenih djela. Osim Javnog priopćenja USKOK-a, mediji su više od 300 puta izvještavali o postupanju PJL koje nije u skladu sa gore opisanim Kodeksom poslovnog ponašanja, i koje ukazuju na postupanje Radnika protivno interesima Poslodavca. Stoga, eventualno vraćanje PJL na rad nakon istražnog zatvora, u svjetlu razloga za određivanje toga istražnog zatvora, nedvojbeno upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, s obzirom na specifičnu opasnost za buduću djelatnost i poslovni ugled Poslodavca i za njegov „dobar glas" - ovo osobito s obzirom na činjenicu kako se od Radnika na njegovom radnom mjestu očekuje visok stupanj odgovornosti koja proizlazi iz povećanog rizika radnog mjesta te da je za obavljanje tih poslova potrebna viša razina povjerenja u odnosu Radnika i Poslodavca. Osim toga, ne može se od Poslodavca očekivati da u radnom odnosu zadrži radnika kod kojeg je iz zbog njegovog postupanja i određivanja istražnog zatvora došlo do potpunog gubitka povjerenja - a ovdje se radi o radnom mjestu u sigurnosti i zaštiti gdje se očekuje povećano povjerenje zbog vrsta posla te zbog odgovornosti i rizika u obavljanju poslova radnog mjesta Radnika. Radnik je svojim postupanjem vezano uz djela koja mu se stavljaju na teret uzrokovao onu razinu sumnje koja je dovoljna za pokretanje istrage što je nespojivo sa obavljanjem radnog mjesta Ekspert za sigurnost na kojem je radnik trenutno zaposlen. Ukupnost događaja u kojima je P svojim postupanjem počinio niz povreda radnih dužnosti na štetu Poslodavca, prouzročio štetu i izrazito negativni publicitet za Poslodavca te narušenje ugleda Poslodavca, dovelo je do potpunog gubitka povjerenja Poslodavca prema Radniku, što je sve nespojivo sa obavljanjem poslova na predmetnom radnom mjestu. Kod takvog stanja stvari, u potpunosti je razvidno da je daljnji nastavak odnosa između Radnika i Poslodavca u potpunosti nemoguć jer je povjerenje u Radnika nepovratno izgubljeno. Zbog svih okolnosti konkretnog slučaja u odnosu na PJL, a poglavito na ozbiljnost i težinu povreda iz radnog odnosa kao i okolnosti da se isti nalazi u istražnom zatvoru, nije opravdano očekivati od Poslodavca da PJL pozove na iznošenje obrane. Poslodavac je svoju namjeru da T otkaže Ugovor o radu, iz svih navedenih razloga, pismenim putem priopćio Radničkom vijeću 13. travnja 2021. S obzirom da se Radničko vijeće u zakonski ostavljenom roku od 5 dana nije očitovalo o istom, a koji rok je istekao 18. travnja 2021., smatra se da nema primjedbi i prijedloga na namjeravanu odluku Poslodavca.
13. Pravilnikom o postupku nabave roba, usluga i ustupanju radova tuženika od 21. prosinca 2018. propisano je:
- čl. 2. - Sudionici postupka nabave roba i usluga te ustupanja radova (organizacijske jedinice i radnici) dužni su postupati u skladu s odredbama tog Pravilnika i važećih propisa, kada u okviru svojeg djelokruga rada sudjeluju u postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova
- čl. 3. st. 2. - Nositelj nabave u smislu odredaba Pravilnika je radnik Korisnika koji je zadužen za pokretanje i provedbu postupka nabave, dok je st. 4. propisano da organizacijske jedinice (centri odgovornosti) iniciraju pokretanje postupka nabave roba, usluga i ustupanje radova, sukladno navedenom Pravilniku
- čl. 6. st. 1. - Svi sudionici u postupku nabave roba i usluga i ustupanju radova dužni obavljati poslove iz svog djelokruga rada stručno i odgovorno u skladu s važećim propisima i pravilima struke, interesima JANAF-a, ovim Pravilnikom i drugim internim aktima i nalozima.
- čl. 20. st. 2. - direktor Sektora Korisnika odgovoran da se sve tehničke specifikacije i druga dokumentacija tehničke prirode izrade sukladno važećim propisima, normama i pravilima struke.
- čl. 20. st. 3. i 4. Direktor Sektora Korisnika je pokretač postupka nabave i odgovoran je za opravdanost nabave i da su robe, usluge i radovi potrebni JANAF-u, kao i da je odgovoran za predloženi način nabave.
- čl. 35 - Po primitku prikupljenih ponuda od strane Sektora komercijalnih poslova, Korisnik je obvezan u primjerenom roku izvršiti njihovu analizu s tehničko-tehnološkog aspekta i utvrditi koje ponude udovoljavaju zahtjevima utvrđenima važećim propisima i dokumentaciji za nabavu, i takvu analizu u obliku pisanog izvješća s obrazloženjem dostavlja Sektoru komercijalnih poslova s popisom prihvatljivih ponuditelja s tehničkog stajališta, potpisanog od direktora Korisnika. Po odabiru ponude, Korisnik je dužan izraditi Nalog za nabavu i dostaviti Sektoru komercijalnih poslova. Korisnik je odgovoran za kvalitetu specifikacija, troškovnika i izrađene tehničke dokumentacije (projekta, nacrta, skica, shema i dr.) i usklađenost te dokumentacije s važećim propisima, vrstom robe i/ili usluga, i/ili radova te njihovom namjenom, te je obvezan izvršiti kontrolu odnosno organizirati kontrolu sukladnosti isporučene robe odnosno obavljene usluge i izvedenih radova s uvjetima zaključenog ugovora.
14. Pravilnikom o radu tuženika od 11. srpnja 2019. propisano je:
- čl. 9. Osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu smatraju se primjerice: nesavjesno izvršavanje radni zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti, protupravno pribavljanje imovinske koristi ili druge koristi, falsificiranje isprva radi stjecanja materijalne koristi za sebe ili drugoga, ako radnik svojim postupcima na radu ili vezano z rad, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, prouzroči poslodavcu znatniju materijalnu i/ili nematerijalnu štetu,
- čl. 110. Prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, Poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, Poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da to učini.
15. Kodeksom poslovnog ponašanja tuženika, revizija 1.propisano je:
- Glava I. toč.4. Prema ponašanju pojedinca donose se zaključci o cijelom Društvu. Također, ponašanje pojedinca utječe i na ukupno radno ozračje i stoga ponašanje pojedinca na poslu nije privatna stvar, već predstavlja općeprihvaćenu osobnu i profesionalnu obvezu svih radnika.
- Glava I. toč. 7. Svaki radnik čuvar je našeg ugleda i svaki je osobno odgovoran za promicanje ugleda i uspješan rad našeg Društva. Pomoć svakog radnika potrebna je za uspješno poslovanje našeg Društva koje je razgranalo različite poslovne veze diljem domovine i inozemstva.
- Glava II. toč. 6. Radnici su dužni poštivati granice ovlaštenja i odgovornosti, hijerarhiju i organizacijsku strukturu Društva te svojim ponašanjem čuvati i pridonositi njegovu ugledu.
- Glava V. toč. 9. Radnik ima jasnu obvezu lojalnosti prema Društvu te se sukob interesa izbjegava na svim razinama. Nedopušteno je zauzimati položaj ili biti u položaju koji radnika suprotstavlja interesima Društva.
- Glava V. toč. 26. Radnici koji rade na posebnim poslovima i kojima su povjereni poslovi i radni zadaci nabave roba, radova i usluga dužni su se pridržavati zakona, podzakonskih akata i internih akata Društva (upute, odluke i dr.) objektivnih i nepristranih mjerila prosuđivanja usredotočenih na konkurentnost, transparentnost, kvalitetu, cijenu, poštenje, trajnost i mogućnost jamčenja učinkovite i stalne pomoći i servisa.
- Glava V. toč. 27. Radnici Društva koji izrađuju specifikacije, troškovnike i drugu tehničku dokumentaciju moraju istu izrađivati objektivno i nepristrano kako određenim ponuditeljima ne bi omogućili prednost u odnosu na druge ponuditelje.
- Glava V. toč. 34. Strogo se zabranjuje svaki oblik mita i korupcije. Nitko ne smije izravno ili neizravno ponuditi, davati ili prihvatiti bilo kakvu neovlaštenu novčanu ili drugu korist u svrhu dobivanja, održavanja ili osiguravanja bilo kakve protupravne poslovne prednosti. Također, nitko ne smije primati nikakve povlastice, usluge, bonuse, darove i druge oblike prihvaćanja kao poticaj za provođenje nekih službenih radnji ili odluka vezanih za poslovanje Društva.
- Glava V. toč. 40. Društvo je svjesno svoje izloženosti javnosti i medijima kao i činjenice da komuniciranje s trećim osobama zahtijeva poštivanje strogih pravila obavješćivanja najviše razine poslovodstva ili pak stručnih službi zaduženih za istinito i meritorno obavješćivanje, odnosno ovlaštenih osoba za informiranje.
- Glava VII toč. 3. Posljedice kršenja pravila mogu biti teške i za pojedinca i za Društvo. Radnici za koje se opravdano sumnja da krše zakone i/ili pravila Društva moći će u potpunosti objasniti svoje radnje. Ako se nakon temeljitog ispitivanja ustanovi da je pojedinac prekršio zakon i/ili pravila Društva, može biti stegovno kažnjen sve do izvanrednog otkaza radnog odnosa.
- Glava VIII. toč. 1. Ovaj Kodeks čini sastavni dio Pravilnika o radu.
16. Iz e-mail poruke od 7. veljače 2019. proizlazi da DJ šalje UJ tehničku dokumentaciju.
17. Iz e-mail poruke od 11. veljače 2019. proizlazi da DJ šalje UJ tehničku specifikaciju za vatrogasno vozilo, s uputom da reče ukoliko smatra da nešto treba izmijeniti ili dodati.
18. Iz Zahtjeva za pokretanje nabave od 19. lipnja 2019. proizlazi da je u predmetu nabave: Nabava 2 komada specijalnog vatrogasnog vozila sa artikuliranom rukom, nositelj nabave UJ, Sektor sigurnosti i zaštite i da je zahtjevu priložena tehnička dokumentacija i obrazloženje nabave, a da su potencijalni ponuditelji VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. i MGS GRUPA d.o.o.
19. Iz dopisa od 16. travnja 2019. i 8. srpnja 2019. proizlazi da UJ i tužitelj potpisuju da je ponuda ponuditelja MGS Grupa d.o.o. i Volvo Group Croatia d.o.o. tehnički prihvatljiva.
20. Iz Odluke br. 2019-0333/nan o odabiru ponude u postupku nabave izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku nabave broj: 2019-0333/nan za isporuku 2 specijalna vatrogasna vozila sa artikuliranom rukom od 22. srpnja 2019. proizlazi da je u postupku nabave izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku nabave koji se vodi pod brojem: 2019-0333/nan, zaprimljena je zajednička ponuda ponuditelja M.G.S. GRUPA d.o.o. Žlibina 2, 51262 i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o., Karlovačka cesta 94, 10250 Lučko, koja je i prihvaćena budući da udovoljava uvjetima iz dokumentacije za nabavu te da su u potpisu iste tužitelj i direktor Sektora komercijalnih poslova SJ.
21. Iz dopisa od 22. veljače 2022. proizlazi da UJ navodi da je za predmetnu nabavu prethodno provedeno javno nadmetanje na koje je pristigla samo jedna ponuda zajednice ponuditelja M.G.S. Grupa i Volvo Group Croatia koja je ocijenjena tehnički prihvatljivom te da zbog hitnosti nabave (Ustroj i opremanje Vatrogasne Postrojbe) predlažu izravnu pogodbu s navedenom zajednicom ponuditelja.
22. Iz e-mail poruke od 13. travnja 2021. proizlazi da HJ šalje IJ zahtjev za očitovanjem Radničkog vijeća za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu radniku PJ, zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa te osobito važne činjenice iz nastalog gubitka povjerenja u radnika te da je u poruci priložen nacrt Odluke o izvanrednom otkazu.
22.1. Iz e-mail poruke od 15. travnja 2021. proizlazi da HJ dostavlja IJ traženu dokumentaciju povodom savjetovanja u postupku izvanrednog otkazivanja radniku PJ, a sve nastavno na održani sastanak. U istoj poruci dodatno je obrazloženo zbog čega poslodavac smatra da nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika pozove na iznošenje obrane.
23. Iz Zahtjeva za službeno putovanje u inozemstvo br.1.-3.1.-195/19 proizlazi da je tužitelju odobren zahtjev za službeno putovanje u San Francisco, SAD, od 9. listopada 2019. do 19. listopada 2019., sa svrhom puta: Tvorničko ispitivanje specijalnog vatrogasnog vozila, a iz obračuna troškova službenog putovanja u inozemstvo proizlazi da su tužitelju10 dnevnica, odnosno iznos od 950,00 USD.
24. Iz Obrazloženja službenog puta tužitelja od 24. rujna 2019. proizlazi da tužitelj navodi da u sklopu Ugovora 19-0220-000339 sklopljenog sa tvrtkom MGS Grupa za proizvodnju i isporuku specijalnih vatrogasnih vozila sa artikuliranom rukom, predviđeno je tvorničko ispitivanje funkcionalnosti (factory acceptance test) u Sjedinjenim Američkim Državama. Potrebno je izvršiti ispitivanje rada specijalne artikulirane ruke vatrogasnog vozila, rad vatrogasne pumpe pri protoku 6000i/min, te sve ostale mogućnosti specijalnog vatrogasnog vozila na lokaciji proizvodnog pogona. Tvorničko ispitivanje se predviđa na lokaciji San Francisco, California, USA.
25. Iz Izvještaja s putovanja od 4. studenog 2019. proizlazi da tužitelj, DJ i UJ u istom navode da je po odobrenju Predsjednika Uprave JANAF d.d. obavljeno službeno putovanje u inozemstvo (San Francisco, USA) od 9.listopada 19. listopada 2019. Ugovorom 19-0220-000339 JANAF je ugovorio isporuku dva specijalna vatrogasna vozila sa artikuliranom rukom. Ugovorom je predviđeno tvorničko ispitivanje artikulirane ruke i nadogradnje specijalnih vatrogasnih vozila. Tvorničkim ispitivanjem obuhvaćeno je kompletna nadogradnja specijalnog vatrogasnog vozila (100%). Sastavni dio tvorničkog ispitivanja bio je obilazak Profesionalne Vatrogasne Postrojbe NAPA Valey.
26. Iz Izjave o povjerljivosti od 7. listopada 2013. proizlazi da je istu potpisao tužitelj te da je u istoj navedeno da tužitelj pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da će: 1. sve povjerene poslove obavljati u skladu s važećim zakonima, podzakonskim propisima i internim aktima društva; 2. čuvati kao povjerljive sve službene podatke kojima sam raspolagao u obavljanju posla te da ih neću neovlašteno davati na uvid trećim zainteresiranim pravnim, odnosno fizičkim osobama; 3. upoznat s obvezama u postupanju s povlaštenim informacijama i da prihvaćam zakonske i regulatorne obveze koje iz toga proizlaze te da sam svjestan sankcija koje se primjenjuju na trgovanje na temelju povlaštenih informacija i njihovu nezakonitu objavu; 4. kao rukovoditelj na prikladan način i u skladu s važećim zakonima, podzakonskim propisima i internim aktima društva obavijestiti osobe koje su sa mnom usko povezane, o obvezama i dužnostima obavještavanja Društva i HANFA-e o transakcijama dionicama Društva.
27. Iz pisanog očitovanja DJ u kojem odgovara na postavljena pitanja Povjerenstva za utvrđivanje povreda iz radnog odnosa proizlazi da je DJ dao slijedeće izjave:
„1. Da li ste na bilo koji način sudjelovali u izradi tehničke specifikacije u predmetnom postupku nabave?
Moj angažman po pitanju predmetne Tehničke specifikacije je bio jedino taj, da sam istu nakon što sam je dobio od GJ (M.G.S. Grupa), samo stilski uredio kako bi imala neku formu, budući se radilo o Javnom nadmetanju. Specifikacije (izvorna i stilski dorađena) su bile dostavljene i UJ na uvid i mišljenje jer je po tom predmetu bio određen za nositelja nabave. Ta specifikacija je bila prilog Zahtjeva za pokretanje nabave robe od 21.02.2019. (ORGMAN ID: 2071084).
2. Ukoliko jeste, da li ste od Vašeg nadređenog, PJ, tada direktora Sektora sigurnosti i zaštite, radnika UJ, ill neke druge osobe, dobili nalog da tehničku specifikaciju u predmetnom postupku nabave prilagodite na način da predmet nabave sa zahtijevanim karakteristikama može ponuditi isključivo zajednica ponuditelja M.G.S.
Grupa i Volvo Group Croatia?
Dobio sam nalog od PJ, tada direktora Sektora sigurnosti i zaštite da održim sastanak s ČJ, jer je tadašnji predsjednik Uprave JANAF-a rekao da ćemo od njega kupiti dva vatrogasna vozila. Dobio sam i prospekt vozila kakvo je tvrtka M.G.S. Grupa izradila za američko tržište. Na tom sastanku sam dobio već prije spomenutu tehničku specifikaciju. Istu nisam prilagodio na način da predmet nabave sa zahtijevanim karakteristikama može ponuditi isključivo zajednica ponuditelja M.G.S. Grupa i Volvo Group Croatia. Zahtjevi kojima mora udovoljavati svaki pojedini segment vozila, tehničke i stručne sposobnosti te dokazi kvalitete su već bile napisane u tehničkoj specifikaciji koju sam dobio i ostale su nepromijenjene.
3. Da li ste, ukoliko ste sudjelovali u izradi tehničke specifikacije, prilikom izrade tehničke specifikacije u predmetnom postupku nabave na bilo koji način surađivali s ČJ ili bilo kojom drugom osobom koja je povezana sa društvom M.G.S. Grupa, odnosno ponuditeljem i usvojili prijedloge, odnosno uvrstili tehničku dokumentaciju | uvjete tehničke i stručne sposobnosti koje je kreirao ČJ ili bilo druga osoba povezana sa društvom M.G.S. Grupa odnosno ponuditeljem, u dokumentaciju vezanu za nabavu navedenih vozila?
Tehnička specifikacija koju sam preuzeo od ČJ i ponavljam samo stilski uredio, je od strane nositelja nabave, zajedno s troškovnikom (izradio nositelj nabave) priložena u dokumentaciju za Javno nadmetanje broj 2019-0097.
4. O navodima iz priopćenja USKOK-a da je predmetnu tehničku specifikaciju izradilo društvo M.G.S. Grupa;
Navodi su točni.
5. Tko je i po čijem nalogu pripremio odgovore na zahtjev kojeg je u otvorenom roku za podnošenje ponuda uputilo društvo AUTO HRVATSKA PSC d.o.o., a kojim je isto društvo zahtijevalo izmjenu tehničke specifikacije koju je smatralo ograničavajućom, razlog neusvajanja niti jedne primjedbe navedenog društva te smatrate li da je navedeno postupanje u skladu s pravilima struke?
Pokretanjem Zahtjeva za nabavu (ORGMAN ID: 2071084) od strane nositelja nabave (D), prestaje moja direktna uključenost u daljnji proces nabave. Ne znam tko je i po čijem nalogu pripremio odgovore na zahtjev kojeg je u otvorenom roku za podnošenje ponuda uputilo društvo AUTO HRVATSKA PSC d.o.o.
pripremio odgovore na zahtjev kojeg je u otvorenom roku za podnošenje ponuda uputilo društvo AUTO HRVATSKA PSC d.o.o.
6. Na sve ostale relevantne okolnosti vezane za postupak izrade tehničke specifikacije u predmetnom postupku nabave i odabir načina predmetne nabave.
Želim napomenuti, da sve što se po tom predmetu nabave dalje odigralo (poništenje nabave, novi Zahtjev - ORGMAN ID: 2129253, novi način nabave i obrazloženje istoga, izmjena tehničke specifikacije u točki 3. - Rok isporuke i tehničke ocijene) je odrađeno od strane nositelj nabave UJ.
7. Gdje ste boravili u razdoblju od dana 13. do dana 19. listopada 2019. godine?
- Od 13. do 17. listopada 2019. - HONOLULU, HAWAI.
- 18. listopada 2019. - aerodrom San Francisco (čekanje leta za Frankfurt).
- 19. listopada 2019. - aerodrom Frankfurt (čekanje leta za Zagreb).
8. Tko je podmirio trošak smještaja u razdoblju od dana 14. do dana 19. listopada 2019.? Trošak noćenja je podmirio ČJ i to za razdoblje od 13. do 17. listopada 2019. Boravišnu pristojbu, neke doplatke i doručak, sam platio osobno.
9. Koje ste točno poslove obavljali za JANAF u razdoblju od dana 09. listopada 2019. godine do dana 13. listopada 2019. godine te od dana 14. do dana 19. listopada 2019. godine?
Bio sam jedan dan u posjeti Profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi NAPA Valey (San Francisco).
10. Je li vršeno „tvorničko ispitivanje specijalnog vatrogasnog vozila", a ako je koliko je vremenski trajalo i kako je isto izgledalo te gdje je provedeno?
Nije
11. Da li je postojala još neka poslovna svrha osim gore navedene, a u koju svrhu ste na službenom putovanju u inozemstvu boravili deset dana?
Nije.“
28. Iz Zapisnika sa druge sjednice Povjerenstva za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa radnika PJ, DJ i UJ od 13. travnja 2021. proizlazi da je sukladno Zaključcima Povjerenstva sa sjednice održane 9. travnja 2021. Povjerenstvo izvršilo uvid u zaprimljeno očitovanje DJ od 13. travnja 2021., zaprimljenu rekapitulaciju učestalosti medijskih objava putem taksativno navedenih medijskih komunikacijskih kanala kojima je tema „afera Janaf“ u razdoblju od 17. rujna do 1. listopada 2020. odnosno radnik PJ u kontekstu „afere Janaf“, okolnosti provođenja istrage, okolnosti službenog putovanja, uvid u pripadajući DVD s navedenim objavama, uvidu u cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta predmetne nabave, uvid u evidenciju radnog vremena, objavu Državnog odvjetništva od 17. rujna 2020., uvid u osobni dosje radnika CJ, uvid u interne akte te je Povjerenstvo temeljem nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti počinjenja utvrđene povrede donijelo Zaključak da se predlaže Upravi da se radniku PJ izvanredno otkaže Ugovor o radu jer zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa te osobito važne činjenice nastalog gubitka povjerenja u radnika PJ, zbog kojih, niti uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pod točkom III. odlučeno je da se pokrenuti postupak utvrđivanja povreda obveza iz radnog odnosa u odnosu na radnike UJ i DJ nastavlja.
29. Iz Odluke tuženika br. 195/2021 od 13. travnja 2021. proizlazi da je prihvaćen prijedlog Povjerenstva za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, te je naloženo Sektoru pravnih poslova i ljudskih resursa da provede savjetovanja s Radničkim vijećem o namjeravanoj Odluci.
30. Svjedok BJ, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja službe planiranja i kontrolinga u svom iskazu je navela da su sva visokopozicionirana radna mjesta kod tuženika imala su svoj dio odgovornosti i rizika u politici donošenja odluka kod tuženika pa tako i u postupku javna nabave. Ona osobno u odnosu na svoje radno mjesto u postupku javne nabave vrši nadzor nad tim da li su pokrenute dobre planske pozicije. Trenutno kod tuženika je postupak organiziran tako da sav postupak javne nabave prođe i nadzor preko njenog radnog mjesta, međutim ne može se sjetiti da li je takav sustav bio uređen i 2020. Tužitelj je kao direktor u konkretnom slučaju trebao donijeti konačnu odluku u konkretnom predmetu javne nabave. Ne zna da li je tužitelj imao ikakvog utjecaja na izradu dokumentacije koja je potrebna bila ponuditelju. Vezano uz službeno putovanje u SAD nije imala nikakvih saznanja prije samog puta već je do saznanja došla tek nakon što je cijela afera izbila u javnost. Sve nadležne službe kod tuženika detaljno su prolazile i pregledavale svu dokumentaciju vezano uz predmetni slučaj javne nabave i službenog putovanja tužitelja. Bila je osobno član povjerenstva kod tuženika koje je sudjelovalo u donošenju osporene odluke o otkazu. U postupku otkazivanja tužitelju povjerenstvo je dobilo pismeno očitovanje od kolega DJ i UJ, iste nisu usmeno saslušavali, a ne zna u kojem vremenskom razmaku su dobili njihova pisana očitovanja. Ne sjeća se zašto očitovanje kolege UJ nije implementirano u osporenoj odluci o otkazu tužitelju. U konkretnom slučaju nabave kolega UJ je bio nositelj nabave i odgovoran za operativni dio, s tim da je bila razrađena hijerarhija te prema njenom saznanju isti nije mogao samostalno odrađivati posao. Prema njenom saznanju UJ je bio odgovoran za tehničku dokumentaciju u predmetnom postupku nabave. Moguće je da je kolega DJ bio nadređeni kolegi UJ. Procijenjena vrijednost nabave predmetnih vatrogasnih vozila je bila viša od konačne ugovorene cijene. Prema odluci uprave tuženika formirano je povjerenstvo kako bi se raspravilo o donošenju odluke o otkazu tužitelju a sve povodom objava DORH-a. Točno je da je tužitelj prije donošenja osporene odluke već jednom bio uhićen i o tome su također bile javne objave. Sudjelovala je u realizaciji plana investicija vezano uz konkretan predmet nabave, predmetna nabava je bila u planu investicija, plan investicija je u sklopu plana poslovanja a plan poslovanja donosi uprava, a konačno usvaja nadzorni odbor. Povjerenstvo nije tražilo očitovanje tužitelja prije donošenja konačne odluke. Povjerenstvo je prije donošenja svoje odluke imalo u vidu Pravilnik o nabavi, Kodeks ponašanja, Pravilnik o radu. Ne znam je li Kodeks ponašanja sastavni dio Pravilnika o radu. Povjerenstvo je osim o tužitelju raspravljalo i o kolegama UJ i DJ, a u tom postupku se razmatralo i o njihovom otkazu. Povjerenstvo je svoju odluku donijelo na temelju cjelokupne dokumentacije kojom je raspolagalo. Povjerenstvo je sagledalo pisano očitovanje DJ i UJ te se sjeća da očitovanje DJ nije bilo pozitivno za tužitelja dok je prema njenom mišljenju očitovanje gospodina UJ bilo neobično jer je očitovanje oko spornog službenog putovanja bilo neuvjerljivo. Očitovanje UJ nije išlo na štetu tužitelja. Informacije o službenom putovanju tužitelja su dobili na temelju dokumentacije kojom su raspolagali, u konkretnom slučaju tužitelji i kolege su dobili dnevnice za deset noćenja a nisu imali pokriven trošak noćenja na Havajima. UJ i DJ su u svome očitovanju iznijeli sadržaj putovanja na Havaje. Odluka o otkazu tužitelju je donesena i zbog putovanja na Havaje. Povjerenstvo je kao relevantno uzelo očitovanje DJ jer je DJ sa svojim očitovanjem doveo i sebe u nepovoljan položaj. DJ i UJ nisu dobili otkaz kod tuženika. Prije donošenja osporene odluke bilo je kontaktirano radničko vijeće. Odluka povjerenstva je bila donesena iz razloga što je bilo utvrđeno na temelju svega izvedenog da je kod tužitelja došlo do teške povrede radne obveze.
31. Svjedok ĆJ, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu savjetnik uprave za funkcionalno područje pravnih poslova, je u svom iskazu naveo da je u vrijeme donošenja osporene odluke radio na radnom mjestu direktor Sektora pravnih poslova i ljudskih resursa. Pravna služba imala je uvid u svu dokumentaciju vezano uz postupke javne nabave pa tako i u konkretnom slučaju. Korisnik predmetne nabave je bio Sektor sigurnosti i zaštite, dok je nositelj nabave bio UJ kao specijalist zaštite od požara i zaštite na radu. On osobno bio je predsjednik Povjerenstva za povredu radne obveze u postupku koji je prethodio otkazivanju tužitelja, povjerenstvo je bilo sačinjeno od pet članova, povjerenstvo je dobilo prijavu uprave društva o možebitnim nepravilnostima u konkretnom postupku nabave, a koje je dobilo na temelju objave DORH-a o postojanju osnovane sumnje o nezakonitom postupanju u konkretnom predmetu nabave. Održane su dvije sjednice povjerenstva, na prvoj sjednici je donesena odluka da će se zatražiti sva dokumentacija koja se ticala predmetne nabave, pa je tako zatražena dokumentacija od Sektora komercijale, od Ljudskih resursa je zatražena evidencija o radnom vremenu i putni nalozi, od Ureda za korporativne komunikacije su zatraženi svi medijski natpisi i objave vezane uz taj slučaj, zatražili su također pisana očitovanja od ĐJ i UJ. Kada je povjerenstvo sakupilo svu zatraženu dokumentaciju sazvana je druga sjednica na kojoj je sve razmotreno te je sve ispitano. Utvrđen je cijeli tijek nabave te su utvrdili da je direktor sektora sigurnosti i zaštite pokrenuo postupak nabave, a nositelj je bio UJ, da je direktor sektora donio odluku o odabiru ponuđača i to nakon što se javio samo jedan ponuditelj. Bilo je vidljivo da su ostali ponuditelji otkupili dokumentaciju i postavljali određena pitanja i tražili određene izmjene vezano uz uvjete za podnošenja ponude. Svi drugi ponuditelji su bili odbijeni sa svojim zahtjevima a dopise je potpisao UJ. Prvi natječaj za konkretnu javnu nabavu bio je poništen iako je ponuditelj ocijenjen kao tehnički prihvatljiv. Nakon toga je iskorištena mogućnost sukladno pravilniku o nabavi o izravnoj pogodbi sa jednim ponuditeljem radi žurnosti i potrebe za nabavom predmetnih vozila te je sklopljen ugovor s konkretnim ponuditeljem. Razmotrili su putne naloge te su uočili da su tužitelj, UJ i ĐJ bili na službenom putovanju u SAD desetak dana. Indikativno je bilo to što je poslodavac platio noćenje navedenim osobama samo za tri dana dok im nije podmirio noćenje za ostale dane. Svrha putovanja je bila tvorničko ispitivanje vozila. ĐJ je u svome očitovanju naveo da je tehničku dokumentaciju u konkretnoj predmetnoj nabavi dobio direktno od ponuditelja na sastanku kojeg je inicirao njegov nadređeni ovdje tužitelj te da je takvu ne izmijenjenu dokumentaciju dostavio kolegi UJ, nositelju nabave koji ju je priložio u zahtjev za nabavu i temeljem toga je proveden cijeli postupak nabave. ĐJ je također iskazao da na službenom putovanju nije vršeno tehničko ispitivanje već da su bili samo jedan dan u posjetu vatrogasnom društvu te da drugih poslovnih svrha nije bilo te da je ostatak putovanja, koje nije podmirio tuženik, podmirio direktor ponuditelja, a radilo se na lokaciji na Havajima. UJ je u svom očitovanju otklonio svoju odgovornost, iskazao je da je postupak proveden sukladno pravilima, a što se tiče putovanja je iskazao da je osobno sam podmirio svoj trošak, s tim da je priznao da je s njim u društvu bio direktor ponuditelja. Povjerenstvo nije zatražilo očitovanje tužitelja jer je zauzelo stav da obzirom na težinu inkriminacije povreda koje su tužitelju stavljene na teret uz uvažavanje svih okolnosti očitovanje tužitelja ne bi dovelo do drugačije odluke povjerenstva. Povjerenstvo je u cijelom postupku koje je prethodilo otkazivanju tužitelja imalo u vidu i postupalo sukladno Pravilniku o radu, Kodeksu o poslovnom ponašanju, Pravilnika o nabavi robe i usluga, sistematizaciji radnih mjesta, Ugovora o radu tužitelja. Povjerenstvo je prihvatilo kao uvjerljivo očitovanje ĐJ jer je svojim očitovanjem sebe doveo u nepovoljan položaj. Očitovanje UJ su ocijenili neistinitim jer je bilo usmjereno na otklanjanje vlastite odgovornosti. Napominje da je UJ nakon što je dostavio svoje očitovanje povjerenstvu te nakon što je tužitelju otkazan ugovor o radu dopunio svoje pisano očitovanje te potvrdio da službeno putovanje nije bilo službeno putovanje te je potvrdio očitovanje ĐJ vezano uz putovanje. Povjerenstvo je također razmatralo i povrede radnih obveza ĐJ i UJ te je u razdvojenim postupcima za ĐJ donijelo odluku da se upravi predlaže donošenje opomene pred otkaz, a za UJ je bio predložen otkaz zbog skrivljenog ponašanja. Obojici kolega nije otkazan ugovor o radu ali su premješteni na niže radno mjesto. Povjerenstvo je u odnosu na tužitelja donijelo odluku da se upravi predlaže donošenje odluke o izvanrednom otkazu kao i da se prethodno provede savjetovanje s radničkim vijećem. Radničkom vijeću je dostavljena sva dokumentacija a isto je zatražilo dopunu dokumentacije te je radničkom vijeću i omogućen uvid u zatraženu dokumentaciju. Povjerenstvo je utvrdilo da je tužitelj znao da je tehničku dokumentaciju sačinio upravo ponuditelj i da je unatoč tome pokrenuo nabavu i kad je ista bila poništena iz nekih drugih razloga iskoristio mogućnost iznimke te pokrenuo postupak direktne pogodbe. Tužitelj je obzirom na svoje radno mjesto, odnosno poziciju koju je obnašao imao direktan utjecaj na konkretni postupak nabave. Za vrijeme dok je tužitelj bio uhićen poslovi i zadaci njegovog radnog mjesta su prebačeni na druge zaposlenike u tom sektoru. Tužitelju su plaćene dnevnice za svih deset dana navedenog službenog putovanja. Tužitelj je nakon putovanja podnio izvještaj o službenom putovanju u kojem je tvrdio da je ostvarena svrha službenog putovanja. Povjerenstvo je utvrdilo da je od strane tužitelja došlo do teške povrede radne obveze budući da je utvrđeno da je bio na putovanju s ponuditeljem, što se smatra sukobom interesa sukladno kodeksu o poslovnom ponašanju te je povjerenstvo bilo stava da izvještaj sa službenog putovanja neistinito te da je svrha putovanja lažno prikazan te da su stoga primljene dnevnice neosnovano isplaćene tužitelju. Kolegu ĐJ je povjerenstvo pisanim putem pozvalo da se pisano očituje na izričito navedena pitanja pri čemu ĐJ nije znao protiv koga se postupak vodi. Naveo je da je kao direktor pravnih poslova više puta sudjelovao u disciplinskim postupcima protiv radnika te je povjerenstvo u pravilu uvijek zatražilo očitovanje osobe protiv koje se vodio disciplinski postupak. Povjerenstvo u tome smislu postupa sukladno Pravilniku o radu i Zakonu o radu gdje je određeno da će se radnik pozvati da se očituje s iznimkom ako to nije opravdano očekivati od poslodavca. Kodeks o poslovnom ponašanju je sastavni dio Pravilnika o radu tuženika. Povrede koje su tužitelju stavljene na teret su propisane kao povrede Pravilnikom o radu i Kodeksom o poslovnom ponašanju. U konkretnom slučaju tužitelju su stavljene na teret povrede kršenja radne obveze, odnosno nesavjesno izvršavanje radnih obveza, dovođenja u situaciju sukoba interesa, krivotvorenja službene isprave (izvještaj o putovanju), nepripadna materijalna korist te gubitak povjerenja u tužitelja, dok razlog za otkaz tužitelju nije bio koruptivno ponašanje jer povjerenstvo nije utvrđivalo da li je tužitelj primio ili nije primio mito jer to nije u nadležnosti povjerenstva. Nakon prvog uhićenja tužitelja, tužitelj je premješten na niže rangirano radno mjesto. Činjenica da je tužitelj u vrijeme donošenja odluke od strane povjerenstva bio u istražnom zatvoru nije bila odlučna za to da se od tužitelja ne zatraži pisano očitovanje. Kod tuženika konačnu odluku o izboru ponuditelja donose direktori Sektora komercijalnih poslova i Sektora korisnika, a u konkretnom slučaju direktor Sektora komercijale je bio SJ. Prema navodima pisanog očitavanja ĐJ tužitelj i druge kolege za vrijeme službenog putovanja nisu bili na tehničkom ispitivanju vozila, prema izjavi ĐJ nisu bili ni na nikakvom drugom adekvatnom ispitivanju vozila već su samo posjetili vatrogasnu postrojbu jedan dan, ĐJ nije opisivao detalje posjeta vatrogasnoj postrojbi. Konačni zaključak Povjerenstva je bio da je direktor ponuditelja financirao putovanje na Havaje tužitelju i drugim kolegama, i to na temelju izjave ĐJ i medijskih napisa. UJ je u svome očitavanju naveo da mu je direktor ponuditelja podmirio putovanje a koje mu je naknadno djelomično vratio. Povjerenstvo nije prihvatilo izjavu UJ već je na temelju činjenice da su tužitelj i kolege bili na putovanju sa direktorom ponuditelja koji je na temelju izjave ĐJ platilo putovanje u privatne svrhe ocijenilo izjavu UJ neistinitom te dovodeći sve u korelaciju povjerenstvo je odlučilo da neće tražiti očitovanje tužitelja zbog težine povreda radnih obveza koje su mu stavljene na teret a uvažavajući sve utvrđene okolnosti. Odluka povjerenstva s prijedlogom upravi da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu je donesena imajući u vidu da je tužitelj bio visoko pozicioniran, odnosno najodgovorniji za tu funkcionalno područje dok je UJ bio podređen tužitelju.
32. Svjedok UJ je u svome iskazu naveo da je pripremljenu tehničku specifikaciju za predmetni postupka nabave putem e-maila zaprimio od strane svoga rukovoditelja službe DJ. Iz e-mail korespondencije bilo je vidljivo da je DJ prije toga pripremljenu tehničku dokumentaciju poslao zapovjednicima vatrogasnih postrojbi koje su djelovale kod tuženika na uvid. Od svoga nadređenoga dobio je uputu da po takvoj dokumentaciji pokrene postupak nabave. Tako dobivenu dokumentaciju nije ni na koji način mijenjao jer je smatrao da je ista valjana budući je bila pregledna od strane budućih korisnika vozila. Inače je sudjelovao i prije u postupcima nabave , radilo se o poslovima koji su već bili u tijeku a u takvom postupku nabave sam je sačinjavao dokumentaciju. U konkretnom slučaju radilo se o specifičnoj dokumentaciji koji su sačinjavali korisnici nabave. Tehničku dokumentaciju nije mijenjao u dogovoru sa g. U. Nije svjestan da je u svom očitovanju od 9. travnja 2021. dao izjavu: "osim činjenice da je g. JJ dostavio g. DJ tehničku dokumentaciju koju smo koristili u postupku nabave", a sačinjenu pisanu izjavu je vlastoručno potpisao bez ikakve prisile te smatra da bi i on dobio otkaz da isto nije napravio. Što se tiče putovanja u Ameriku isto je bilo organizirano po pozivu proizvođača što je inače uobičajena procedura kod nabave opreme, poziv proizvođača je bio upućen na adresu sjedišta tuženika, a on je poziv za put u SAD dobio usmeno od svoga voditelja DJ. Odobrenje za put je potpisao osobno predsjednik uprave. Zajedno s njim, DJ, tužiteljem, na putu je bio i Seifreid kao predstavnik proizvođača. Kada su došli u Ameriku, sletjeli su u San Francisco te su tamo obišli vatrogasnu postrojbu gdje su pregledali slična vatrogasna vozila koja koriste američki vatrogasci s sličnim specifikacijama. U [adresa] su bili četiri dana te su tri dana bili u obilasku vatrogasnih zona. Ne zna kakvu je izjavu dao vezano za službeno putovanje. O samim posjetima i pregledima ne postoji pisani trag. Razdoblje od 14. listopada do 19. listopada 2019. su proveli na Havajima u organizaciji Seifreida koji je rezervirao hotel te organizirao cijeli put. Nije imao utjecaj na odluku o tome da se ne ide na Havaje ili da se ide. Bio je svjestan da je tuženik platio samo troškove puta i smještaj u [adresa] te nakon što je shvatio da daljnji put na Havaje organizira i plaća JJ istome je rekao da želi sudjelovati u troškovima s iznosom koji posjeduje a sve svoje daljnje troškove je plaćao karticom o čemu postoji pisani trag. Nije vidio račune za avionske karte i smještaj na Havajima te ne zna koliko je točno iznosio isti, pretpostavlja da 1000 dolara koje je posjedovao kod sebe nije bilo dovoljno. Međutim Seifreid nije tražio razliku. Svrha službenog putovanja bilo je tvorničko ispitivanje specijalnog vatrogasnog vozila a koje na kraju nije bilo ostvareno. U sektoru sigurnosti i zaštite bila je potreba za nabavkom novih vatrogasnih vozila. Nije sa tužiteljem razgovarao o tome da na službenom putovanju neće biti tvorničko ispitivanje specijalnog vatrogasnog vozila te ne zna da li je tužitelj isto znao. Tijekom provedbe ugovora o nabavi predmetnih vozila nije bilo nikakvih nedostataka niti je bilo zahtjeva od strane Seifreid. Predmetna vatrogasna vozila su tuženiku isporučena u lipnju 2020. Izjava koja se nalazi na stranici 357-359 spisa je druga pisana izjava koju je dao na zahtjev poslodavca, a između dvije pisane izjave je bio proveden postupak radi mogućnosti izvanrednog otkazivanja njemu. U konkretnom postupku nabave on je bio nositelj nabave a tužitelj je kao direktor sektora bio korisnik nabave. On je kao nositelj nabave bio ovlašten pokrenuti postupak nabave te o tome sačiniti pisani zahtjev za pokretanje postupka nabave, pisani zahtjev je trebao sadržavati tehničku dokumentaciju i podatke o troškovima prema godišnjem planu nabave. On osobno nema toliko širokih stručnih znanja da bi mogao samostalno sačiniti tehničku dokumentaciju vezano za predmetna vatrogasna vozila iz kojeg razloga je DJ sačinjenu tehničku dokumentaciju poslao na uvid zapovjednicima vatrogasnih postrojbi i eventualnu doradu. Ne zna tko je sačinio predmetnu tehničku dokumentaciju. Tužitelj je u svojstvu direktora sektora potpisao zahtjev za nabavu predmetnih vozila. Svjedok je potvrdio da je osobno odgovarao drugim potencijalnim ponuditeljima u procesu nabave na postavljena pitanja vezno uz dokumentaciju. Sukus njihovih primjedbi je bio da oni ne mogu zadovoljiti sve zahtjeve tehničke dokumentacije te su pitali da li se može prilagoditi tehnička dokumentacija njihovim mogućnostima. Sam postupak nabave je tekao tako da je poziv za javnu nabavu javno objavljen te nakon odabira ponuđača nisu bili zadovoljeni komercijalni uvjeti, o čemu nije odlučivao on već sektor komercijale. Nakon toga je poništen postupak nabave te se krenulo u postupak s izravnom pogodbom. O svemu tome nije odlučivao on, već su se sve odluke donosile u centrali tuženika.
33. Svjedok DJ je u svome iskazu naveo da je u predmetnom postupku javne nabave sudjelovao na način kako je to bio propisano pravilnikom o nabavi. Direktor sektora je imenovao osobu koja je bila zadužena za postupak nabave a to je bio UJ, koji je bio nositelj nabave. On je sa tužiteljem direktno komunicirao oko predmetnog postupka nabave kao i inače u postupcima nabave. UJ je bio odlukom tuženika odabran i kao jedna od dva inženjera koji će voditi investicijsku nabavu. Svjedok je naveo da je tehničku specifikaciju u predmetnom postupku nabave dobio direktno od ZJ, da je direktno od tužitelja kao direktora sektora dobio nalog da sa ŠJ održi sastanak vezano uz predmetni postupak nabave te je na tom sastanku od ZJ dobio tehničku specifikaciju. Svjedok navodi da osobno nije intervenirao ni na koji način u dobivenu tehničku specifikaciju već je istu samo prilagodio, odnosno ukalupio u njihove standardne obrasce za provedbu postupka javne nabave. Nakon toga dobivenu tehničku specifikaciju dostavio je zapovjednicima vatrogasnih postrojbi te nositelju nabave UJ da se izjasne po pitanju iste. Isti nisu imali nikakve primjedbe te je takva tehnička specifikacija postala dio dokumentacije javnog nadmetanja. Nositelj nabave je izradio troškovnik koji je također bio dio dokumentacije za javno nadmetanje. Tužitelj ga je osobno zadužio da održi sastanak s ŠJ. Tužitelj mu je rekao da mu je upravo predsjednik uprave tuženika rekao da će se predmetna vatrogasna vozila kupiti od tvrtke MGS čiji direktor je bio MJ. Tužitelj je od predsjednika uprave dobio prospekte navedene tvrtke. Predmetni postupak javne nabave je prvo krenuo kao javno nadmetanje, nakon započetog postupka javnog nadmetanja isti je poništen, on ne zna iz kojeg razloga jer nije bio nositelj nabave, a nakon toga je pokrenut novi postupak nabave izravnom pogodom. Predmetnu tehničku specifikaciju on je dobio u prvom postupku nabave, a ista je u ponovljenom postupku nabave izravnom pogodom mijenjana u tč.3., misli da se radilo o roku isporuke, međutim on u tome nije sudjelovao. Svjedok je nadalje naveo da je bio na putu u Americi, zajedno sa tužiteljem, UJ, ŠJ, i još jednim gospodinom. Tuženik je dobio poziv od tvrtke MGS da sudjeluje u tvorničkom ispitivanju funkcionalnosti artikulirane ruke, koja je bila dio predmetnih vatrogasnih vozila te je u tome smislu predsjednik uprave na zahtjev tužitelja odobrio njemu i prije navedenim osobama službeni put. Na putu su bili od 9. do 19. listopada 2019., odredišno mjesto je bio [adresa]. Na putu nije sudjelovao na tvorničkom ispitivanju, jer isto nije ni provedeno, a ne zna razlog tome. U [adresa] su bili od 9. do 13. listopada a za to vrijeme su obilazili vatrogasne postrojbe. On je osobno bio u posjetu samo jednoj javnoj vatrogasnoj postrojbi koja je imala slično vatrogasno vozilo iako isto nije imalo artikuliranu ruku, ali je po drugim specifikacijama bilo slično vozilima koje je tuženik imao namjeru nabaviti. Od 13. do 17. listopada 2019. svi zajedno su bili na Havajima. Taj put je inicirao MJ koji je rekao da će dio troškova toga puta osobno financirati i to povratnu kartu [adresa] i 4 noćenja u Honolulu. Ostale troškove kao što su boravišna pristojba, takse na aerodromima, prtljaga, doručak, ručak i večera su financirali sami. Vezano uz premetni postupak nabave i putovanje u SAD bilo je oformljeno povjerenstvo koje je od njega tražilo očitovanje, dobio je e-mail od gospodina ĆJ da se očituje na izričito postavljena pitanja, na koja se pisano očitovao, a također je bio i pozvan na usmeno očitovanje pred povjerenstvom. Zbog utvrđenih povreda on je sankcioniran na način da je smijenjen s mjesta pomoćnika direktora sektora sigurnosti zaštite na mjesto eksperta sigurnosti, a morao je vratiti sve dnevnice. Bio je ispitan i pred USKOKOM. Sve konačne odluke u postupcima nabave roba, usluga i slično je donosio predsjednik uprave, nakon što bi cijeli postupak prošao preko direktora sektora. Posjet vatrogasnoj postrojbi u kojoj je on sudjelovao nije bio najavljen vatrogasnoj postrojbi. MJ je svima prenio informaciju da ipak neće biti tvorničkog ispitivanja funkcionalnosti artikulirane ruke zbog tehničkih problema, a tu informaciju im je rekao nakon dolaska u [adresa]. Nije uobičajeno da tehničku specifikaciju sačini potencijalni ponuditelj već je uobičajeno da istu sačinjava korisnik koji pokreće nabavu. Osobno nije upozoravao niti upravu niti tužitelja kao direktora sektora vezano uz dobivenu tehničku dokumentaciju a iz razloga što je direktno od predsjednika uprave došla naredba da se predmetna vozila kupe od tvrtke MGS. Nabava predmetnih vatrogasnih vozila za tuženika je bila neophodna jer je za tuženika bilo vjerojatno da će morati osnovati vlastite vatrogasne postrojbe, a i vozila s kojima je tuženik raspolagao su bila prilično stara, a na tu temu su se i vodili razgovori kod tuženika. Putovanje na Havaje nije bilo vezano uz tehničko ispitivanje vozila već je isto predložio MJ.
34. Svjedok IJ, koji je bio predsjednik RV kod tuženika od 2020. do 2024., je u svome iskazu naveo da je 15.04.2021. tadašnji direktor pravnih poslova HJ dostavio RV poziv na savjetovanje vezano uz otkazivanje ugovora o radu za tužitelja, poziv je stigao putem e-maila a prilog istome su bili nacrt odluke o otkazu, ugovori o radu tužitelja, postupak koje je provelo povjerenstvo tuženika,kao i priopćenja Uskoka. RV je po zaprimljenom pozivu za tražilo od poslodavca da se odazove na zakazanu sjednicu RV kako bi dodatno obrazložio nacrt prijedloga odluke, RV je također pozvalo i punomoćnika tužitelja odvjetnika Tomasa, a u to vrijeme tužitelj se nalazio u istražnom zatvoru. Poslodavac se odazvao pozivu na sjednicu RV, dao je odgovore na sva postavljena pitanja, dok se punomoćnik tužitelja nije povratno javio. Odluka RV je bila ta da se RV neće očitovati, a ta odluka je bila jednoglasno donesena. RV je tražilo očitovanje poslodavca iz kojeg razloga tužitelj nije pozvan na iznošenje obrane a poslodavac je dao odgovor u smislu da kada postoje opravdane okolnosti da se radnika ne pozove na iznošenje obrane da isto nije ni nužno. Pri tome ističe da je Č imalo potpunu slobodu u smislu da je mogao kontaktirati tužitelja da iznese obranu što je i pokušao putem njegovog punomoćnika. Sva dokumentacija koju je poslodavac dostavio RV kao i nacrt odluke o otkazu je bila dostatno obrazložena. U tom konkretnom slučaju RV primilo poziv na savjetovanje za otkazivanje ugovora o radu isključivo za tužitelja, a RV je imalo poziv za savjetovanje i za neke druge radnike. Č je samoinicijativno pokušalo doći, odnosno stupiti u kontakt s tužiteljem i to iz razloga što uvijek u slučaju kada se radi o takvoj vrsti otkaza kakva je bila namjeravana za tužitelja Č pokušava doći i do druge strane priče.
35. Svjedok ČJ je u svom iskazu naveo da je direktor tvrtke MGS Grupa. Vezano uz konkretni predmet javne nabave naveo je da su im se obratile agencije koje provode Europske postupke javne nabave kao i kupac u konkretnom slučaju Janaf sa zahtjevom da izrade određenu tehničku dokumentaciju za specifično vatrogasno vozilo. Tuženik se obratio njegovoj tvrtki vezano za već razvijeni proizvod - artikuliranu ruku, upit od strane tuženika je bio taj da li je moguće proizvesti vatrogasno vozilo s ugrađenom artikuliranom rukom koja može dosegnuti visinu 18 metara visokih spremnika te tući u centar spremnika a da se pri tome ne ugroze ljuski životi. Stupili su u kontakt s vatrogasnim zapovjednicima [adresa] i [adresa], DJ ih je zamolio da napišu prijedlog tehničke specifikacije koju će on potom prezentirati dalje. Svjedok je naveo da je njegova tvrtka ažurirala dodatne zahtjeve i upite, pristala na sve daljnje zahtjeva tuženika ali je ujedno odgovorila da će proizvodnja takvog proizvoda dulje trajati jer se radilo o sasvim novom proizvodu. Nakon nekog vremena objavljen je javni natječaj na koji se javila njegova tvrtka, otkupili su dokumentaciju, predali su svoju ponudu ali su tražili drugačije uvjete plaćanja jer nisu mogli sami iznijeti takve uvjete proizvoda. Zatraženi uvjeti nisu bili prihvaćeni od tuženika te je javni natječaj poništen. Potom se krenulo u postupak izravne pogodbe u kojem je njegova tvrtka iznijela iste uvjete ali je tražila da se kod plaćanja postupa isto kao i sa građevinskim sektorom kojima se plaća po situacijama. U konačnici je tuženik pristao na zatražene uvjete uz uvjet osiguranja založnog prava po svakoj situaciji koja je predana. Proizvod je u konačnici isporučen tuženiku krajem 2020. DJ je i prije poznavao, a tužitelja nije osobno poznavao, znao je da je on jedan od direktora kod tuženika. Tehnička dokumentacija koja je bila predana je predstavljala podatke što sve proizvod koji je tražen može napraviti, tehnička dokumentacija je bila nadograđivana sa zahtjevima od strane tehnike tuženika. Put u Ameriku je osobno on inicirao, a sve kako bi se tuženiku prezentirale mogućnosti vozila koje su tražili da proizvedu. On je osobno pozvao na put predstavnike tuženika a pozivu se odazvali tužitelj, DJ i UJ. On je htio podmiriti put za sve sudionike ali je tužitelj inzistirao da djelatnicima tuženika put podmiri upravo njihov poslodavac kao službeni put. Određena destinacija je bila [adresa] a cilj puta da djelatnici Janafa vide hidro force. Na dan kad su sletjeli u [adresa] predstavnik proizvođača mu je javio da je vozilo ostalo u kvaru negdje po putu te da neće biti u mogućnosti isto vidjeti. To je bio razočaravajući faktor ali su tada odlučili da će otići u obilazak vatrogasnih postrojbi. On je djelatnicima tuženika sutradan po dolasku prenio informaciju proizvođača. Ne sjeća se koliko su vatrogasnih postrojbi obišli, bilo ih je par. Povratne karte već su bile kupljene a kako su imali viška vremena i slobodnih dana ponudio je svima da odu na Havaje zbog surfanja jer se time inače bavi. Svim djelatnicima tuženika ponudio je da će im on podmiriti troškove, svi su na to pristali ali uz uvjet da mu po povratku s puta vrate plaćene troškove. Za vrijeme dok su bili na putu u Americi već je bio u tijeku ugovor s tuženikom. On osobno nikada nije kontaktirao s tužiteljem vezano uz tehničke specifikacije vozila. Njega je DJ više puta kontaktirao i rekao da se moraju naći ali nikada nije rekao da je to po nalogu tužitelja. Njegova tvrtka dostavila je tuženiku podatke o proizvodu za koje su postavljali upit, a samu tehničku specifikaciju je izradio tuženik za predmetni postupak javne nabave. Konačno izrađena tehnička dokumentacija je sadržavala većinu podataka koje je njegova tvrtka istima dostavila. Sam tehnički opis vozila je njegova tvrtka dostavila tuženiku prije objavljivanja javnog poziva, a sve za potrebe konzultacija unutar tuženika. Najviše je kontaktirao s DJ koji je bio u kontaktu s vatrogasnim zapovjednicima koji su u konačnici trebali koristiti proizvod. Ne zna tko je bio nositelj nabave i pokretač nabave, a daljnju komunikaciju je imao uglavnom s UJ i to nakon što se potpisan ugovor. Nakon što se krenulo u postupak izravne pogodbe na pregovorima su bili predstavnici tuženika iz pravne službe, nabave, komercijale, financija, te sektor sigurnosti a koji je predstavljao tužitelj. Na tim pregovorima se raspravljalo najviše o načinu osiguranja tuženika kod plaćanja i situacijama. On je s tužiteljem kontaktirao nakon što je postupak javne nabave obustavljen te su tada počeli raspravljati da se krene u postupak izravne pogodbe pa su u tom smislu održavani sastanci na kojima je bio i tužitelj između ostalih predstavnika.
36. Svjedok FJ je u svome iskazu naveo da je bio član Povjerenstva za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa za tužitelja, kao osoba za nepravilnosti. Povjerenstvo je zaprimilo dokumentaciju koju je dostavio Uskok a vezano za pokretanje istrage protiv tužitelja i više zaposlenika tuženika. Povjerenstvo u odnosu na tužitelja nije provodilo radnje usmenog ispitivanja niti tužitelja niti nekih svjedoka. Povjerenstvo nije uzimalo pisane izjave nekih svjedoka, ne zna koliko sjednica je održano. Povjerenstvo je proučilo sve dobivene materijale te zatražilo materijale za koje je smatralo da su potrebni. Radom povjerenstva je upravljao je predsjednik povjerenstva koji je i donosi procesne oduke u smislu da li će povjerenstvo uzimati nečije izjave ili zvati na saslušanje. Povjerenstvo nije kontaktiralo tužitelja. Povjerenstvo je vodilo postupak i protiv DJ i UJ. U postupku kojeg je povjerenstvo vodilo protiv DJ, isti je bio pozvan od strane povjerenstva i odazvao se pozivu dok povjerenstvo nije usmeno saslušavalo UJ, isti je dao svoju pisanu izjavu. Izjave DJ i UJ bile su kontradiktorne. Zaključak povjerenstva je bio u odnosu na svo troje zaposlenika da se predloži poslodavcu da se zaposlenicima uruči otkaz. Povjerenstvo je tijekom istrage utvrdilo da je tužitelj na ime putnog naloga za službeni put u [adresa] za vrijeme puta otišao na Havaje, što nije bilo dio službenog puta, poslodavac je tužitelju isplatio dnevnice za sve dane na putu pa tako i za Havaje. Povjerenstvo nije istraživalo povrede koje su počinjene tijekom postupka javne nabave. Povjerenstvu nije bilo sporno koje su sve osobe zajedno s tužiteljem bile na tom putu. Medijski članci mogu biti input za provođenje nekakve istrage a tako je bilo i u slučaju tužitelja, a isti nisu bili jedini temelj za donošenje zaključka povjerenstva. Zaključak povjerenstva se nije temeljio na tome da je JJ platio putovanje na Havaje za tužitelja. Povjerenstvo je svoj zaključak donijelo zbog toga što je utvrdilo da je putni nalog krivo obračunat. Svrha putovanja je trebala biti demonstracija vatrogasne opreme za specijalni dodatak na vatrogasno vozilo kao artikulirane ruke za spremnike, koliko mu je poznato svrha putovanja se ispunila. Tužitelj i ostali bili su upravo na demonstraciji vatrogasnog vozila sa artikuliranom rukom. Osim predviđene demonstracije vozila službeni put nije imao drugu svrhu. Povjerenstvo je kao krimen uzelo tužitelju činjenicu da je bio na Havajima a za put na Havaje nije imao odobren putni nalog. U slučaju da je na putnom nalogu pisalo odobrenje za put na Havaje povjerenstvo ne bi našlo u tome ništa sporno. Povjerenstvu je bio sporan iznos dnevnica koje su isplaćene tužitelju za vrijeme boravka na Havajima. Povjerenstvo ima mogućnost predložiti upravi četiri mjere a uprava može i ne mora prihvatiti prijedloge povjerenstva. Zaključak kakav je donijelo povjerenstvo u odnosu na tužitelja je bio prvi slučaj da je povjerenstvo takav zaključak donijelo zbog putnog naloga. Povjerenstvo inače poziva radnike na davanje izjava vezano za povrede za koje se teret i to je uobičajeno postupanje povjerenstva. Povjerenstvo postupa sukladno Pravilniku o radu a osoba za nepravilnosti ima pravo zatražiti izjavu. Povjerenstvo nije zatražilo izjavu od tužitelja niti on kao osoba za nepravilnost jer se smatralo da je tužitelj nedostupan. Povjerenstvo je imalo informaciju da je Č pokušalo dobiti izjavu od tužitelja, a koju informaciju je povjerenstvo dobilo nakon što je donijelo svoj zaključak. Povjerenstvo je u odnosu na tužitelja i ostale svoj zaključak donijelo zbog reputacijskog rizika koji je nastao za poslodavca. Na sjednicama povjerenstva potpisivani su zapisnici a u kojima je bio sadržan zaključak povjerenstva sa prijedlogom mjere. Povjerenstvo je u odnosu na tužitelja donijelo jednoglasno odluku o zaključku. Potvrdio je da se na Zapisniku sa 2 sjednice Povjerenstva za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa za tužitelja od 13. travnja 2021. nalazi njegov vlastoručni potpis. Povjerenstvo u odnosu na tužitelja nije raspravljalo ništa vezano za uvrštavanje tehničke dokumentacije kreirane od strane NJ za nabavu dva komada specijalnog vatrogasnog vozila s artikuliranom rukom. Izričito odgovara da je povjerenstvo utvrdilo da je zbog krivo obračunatog putnog naloga izgubljeno povjerenje u tužitelja od strane poslodavca. Povjerenstvo nije analiziralo stručni dio postupka javna nabave. Povjerenstvo je imalo dostupno očitovanje UJ dok nije imalo dostupno očitovanje DJ prilikom donošenja zaključka u odnosu na tužitelja. Povjerenstvo nije utvrđivalo da li je tužitelj imao mogućnost vratiti se nazad u RH nakon ispunjena svrhe službenog puta niti je utvrdilo da je tužitelj lažno prikazao svrhu putovanja.
37. Tužitelj je u svome iskazu naveo da u cijelosti ostaje pri svim navodima tužbe te navodima iznesenim tijekom postupka. Izričito poriče da je inicirao uvrštavanje tehničke dokumentacije koju je kreirao ČJ u dokumentaciju vezanu za nabavu dva komada specijalnog vatrogasnog vozila s artikuliranom rukom protivno Pravilniku o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova. Navodi da bio pozvan na sastanak kod predsjednika uprave TJ na kojem mu je predsjednik uprave rekao da tuženik treba nabaviti dva vatrogasna vozila a koja bi trebala raditi tvrtka MGS. Na tom sastanku dobio je prospekte od navedene tvrtke pa je kontaktirao DJ te mu predao prospekte kao i uputu predsjednika uprave da se vozila nabave od tvrtke MGS. U konačnici tehničku dokumentaciju je izradio DJ. On dalje nije sudjelovao u procesu izrade tehničke dokumentacije jer isto nije bilo u njegovoj nadležnosti. Vezano za službeni put u SAD navodi da je inače uobičajeno da se u završnoj fazi proizvodnje, a kad tvrtka odluči kupiti takve proizvode izvrši tvorničko ispitivanje (FAT). Sukladno tome vlasnik tvrtke MGS pozvao ih je da prisustvuju tvorničkom ispitivanju vatrogasnog vozila s artikuliranom rukom. ČJ im je rekao da će se tvorničko ispitivanje obaviti u [adresa], na put su otišli on, DJ, UJ i ČJ. Po dolasku u [adresa] ČJ ga je obavijestio da neće biti moguće izvršiti tvorničko ispitivanje zbog nekakvog kvara na vozilu, također mu je rekao da je tu informaciju saznao netom prije polaska na put. Obzirom da su povratne karte već bili rezervirane, ČJ je predložio da odu u posjet vatrogasnim postrojbama pri čemu će ČJ napraviti plan i isto dogovoriti sa svojim poslovnim partnerima u [adresa]. Sve ovo prenio je svojim kolegama. Bili su u posjetu vatrogasnoj postrojbi u Napa gdje su bili dočekani od strane tamošnjih djelatnika, točno je da pri tome nisu vidjeli vatrogasno vozilo sa artikuliranom rukom jer je to vozilo trebalo biti izrađeno specifično za potrebe naftne industrije, odnosno za gašenje spremničkih prostora u naftnoj industriji, ni jedna vatrogasna postrojba nema istu opremu. Osim navedene postrojbe u Napi obišli su još tri vatrogasne postrojbe, posjete su bile "leteće", a obzirom na veličinu grada izgubili su cijeli dan putujući, u posjete su obavljali 3-4 dana. Obzirom da je ostalo još dana do dana kada je kupljena povratna karta ČJ je predložio da odu na Havaje. U trenutku kada je on bio upoznat s tom ponudom DJ i AJ su već znali za to. ČJ je predložio da će on podmiriti trošak puta na Havaje iako su se svi ponudili da će podmiriti svoje troškove, ČJ je rekao da će on u startu sve platiti a da će mu oni naknadno vratiti. On je MJ dao 1000 dolara na ime puta na Havaje. Nakon povratka sa službenog puta podnijeli su izvještaj s putovanja koji se nalazi u spisu te potvrđuje da je isti potpisao. Na Havajima su proveli tri dana, za službeni put od poslodavca je dobio dnevnice za 10 dana putovanja koje je zadržao, poslodavac ga nije tražio povrat dnevnica. Ističe da on kao direktor sektora sigurnosti i zaštite nije u konkretnom slučaju pokretao postupak nabave a niti inače pokreće, već je postupak nabave pokretao Sektor komercijalnih poslova. Vozila koja su pregledali u vatrogasnim postrojbama su imali slične karakteristike vatrogasnih vozila kao i ona koja su nabavljali te im to bilo korisno. Što se tiče predmetnog postupka nabave navodi da je o vrsti postupka nabave odlučivao Sektor komercijalnih poslova koji inače odlučuje o svim postupcima nabave. Tuženik je imao potrebu za nabavu predmetnih vatrogasnih vozila. Financijska sredstva za nabavu predmetnih vatrogasnih vozila su bila osigurana planom poslovanja a koji donosi i odobrava u konačnici nadzorni odbor na prijedlog predsjednika uprave. Iz predočenih prospekta njemu je bilo jasno o kojoj tvrtki je riječ, on osobno nije imao nikakvog utjecaja kakva vrsta nabave će biti provedena. Poslodavac ga nije ni na koji način pozvao na iznošenje obrane prije donošenja osporene odluke. Trenutno je u obvezi uzdržavanja četvero djece, od kojih je dvoje maloljetno, a jedno je dijete s posebnim potrebama. U vrijeme kada je provođen predmetni postupak nabave on je bio direktor Sektora sigurnosti i zaštite, a samim tim radnici DJ i UJ su njemu bili podređeni. Točno je da je u opisu poslova njegovog radnog mjesta bilo i nadziranje zakonitosti, pravovremenost i učinkovitosti rada radnika u sektoru, organizacija i rad sektora, a sve kako je to navedeno u sistematizaciji radnih mjesta. Kod tuženika ne postoji zasebno formiran sektor nabave već se u sklopu sektora komercijalnih poslova nalazi služba nabave. U konkretnom postupku nabave nositelj nabave je bio UJ. Kao direktor sektora sigurnosti usuglasio se s postupkom nabave, tehničku dokumentaciju je izradio DJ. Tužitelj je dalje naveo da je obzirom na svoju funkciju morao odobriti predočenu mu tehničku dokumentaciju budući je ista dio postupka nabave. Sektor sigurnosti je obzirom na iskazane potrebe pokrenuo postupak nabave kao budući korisnik tih vozila. Nakon što je podnesen zahtjev od strane sektora sigurnosti zahtjev ide na odobrenje upravi, nakon toga sektor komercijale odlučuje o vrsti postupka nabave. U sektoru komercijale formira se povjerenstvo za postupak nabave. Sektor sigurnosti je bio ovlašten za izradu tehničke dokumentacije. On nikada nije dao nalog DJ da održi sastanak s MJ. Sektor komercijale je provodio postupak nabave pa je samim tome taj sektor i donio odluku o poništenju prvog postupka nabave. Na službenom putovanju u [adresa] nije izvršeno ispitivanje rada specijalne artikulirane ruke vatrogasnog vozila, ali su pri tome prisustvovali radu nekih drugih vatrogasnih vozila i njihovih pumpi.
38. Na temelju svih provedenih dokaza sud je našao utvrđenim da je tužitelj svojim postupanjem počinio teške povrede obveza iz radnog odnosa na način da je protivno Pravilniku o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova inicirao uvrštavanje tehničke dokumentacije i uvjeta tehničke i stručne sposobnosti koje je kreirao ČJ, direktor i osnovač M.G.S. Grupe u dokumentaciju vezanu za nabavu 2 komada specijalnog vatrogasnog vozila s artikuliranom rukom, te potom nakon poništaja prvotnog postupka nabave iz veljače 2019., u srpnju 2019. pokrenuo novi postupak izravnom pogodbom u pregovaračkom postupku nabave sa zajednicom ponuditelja M.G.S. Grupa i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. uz obrazloženje da je pristigla samo jedna ponuda koja je bila tehnički prihvatljiva iako je znao da je to rezultat činjenice da je ČJ kreirao tehničku dokumentaciju i uvjete tehničke i stručne sposobnosti koje potencijalni ponuditelji moraju ispuniti da bi participirali u postupku nabave što je rezultiralo i sklapanjem ugovora, kao i da je lažno prikazao svrhu službenog putovanja s odredištem u San Franciscu, SAD, u razdoblju od 9. do 19. listopada 2019. navodeći da se radi o "tvorničkom ispitivanju specijalnog vatrogasnog vozila", a koje putovanje nije imalo karakteristike službenog putovanja, što je sve u izravnoj suprotnosti s internim aktima tuženika i to Pravilniku o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova, Kodeksu poslovnog ponašanja i Pravilnika o radu.
39. Naime, ovakvo utvrđenje sud nalazi u iskazu BJ (koja je iskazala da je tužitelj kao direktor u konkretnom slučaju trebao donijeti konačnu odluku u konkretnom predmetu nabave), ĆJ (koji je iskazao da je povjerenstvo ispitalo svu dokumentaciju i izjavu DJ te utvrdilo da je tužitelj kao direktor Sektora sigurnosti i zaštite pokrenuo postupak nabave, da je tužitelj donio odluku o odabiru ponuđača i to nakon što se javio samo jedan ponuditelj, da su svi drugi ponuditelji bili odbijeni sa svojim zahtjevima a dopise je potpisao UJ, da je DJ u svome očitovanju naveo da je tehničku dokumentaciju dobio direktno od ponuditelja na sastanku kojeg je inicirao tužitelj te da je takvu ne izmijenjenu dokumentaciju dostavio kolegi UJ, nositelju nabave koji ju je priložio u zahtjev za nabavu i temeljem toga je proveden cijeli postupak nabave, a DJ je također iskazao da na službenom putovanju nije vršeno tehničko ispitivanje već da su bili samo jedan dan u posjetu vatrogasnom društvu te da drugih poslovnih svrha nije bilo te da je ostatak putovanja koje nije podmirio tuženik podmirio direktor ponuditelja, što se smatra sukobom interesa sukladno kodeksu o poslovnom ponašanju te je povjerenstvo bilo stava da izvještaj sa službenog putovanja neistinito te da je svrha putovanja lažno prikazan), UJ (koji je u svome iskazu naveo da je pripremljenu tehničku specifikaciju za predmetni postupak nabave putem e-maila zaprimio od svoga rukovoditelja službe DJ, od kojeg je dobio uputu da po takvoj dokumentaciji pokrene postupak nabave, da tako dobivenu dokumentaciju nije ni na koji način mijenjao jer je smatrao da je ista valjana, da je svrha službenog putovanja bilo tvorničko ispitivanje specijalnog vatrogasnog vozila a koje na kraju nije bilo ostvareno), te u konačnici na temelju iskaza svjedoka DJ (koji je iskazao da je tužitelj kao direktor sektora imenovao osobu koja je bila zadužena za postupak nabave, UJ, koji je bio nositelj nabave, da je upravo DJ sa tužiteljem direktno komunicirao oko predmetnog postupka nabave, da je tehničku specifikaciju u predmetnom postupku nabave dobio direktno od strane ZJ, da je direktno od tužitelja kao direktora sektora dobio nalog da sa ŠJ održi sastanak vezano uz predmetni postupak nabave te je na tom sastanku od gospodina ZJ dobio tehničku specifikaciju, da on osobno nije intervenirao ni na koji način u dobivenu tehničku specifikaciju već je tako dobivenu tehničku specifikaciju dostavio zapovjednicima vatrogasnih postrojbi te nositelju nabave UJ). Sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka jer su iskazivali uvjerljivo, logično i suglasno u bitnim dijelovima te sukladno materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj inicirao uvrštenje tehničke dokumentacije i uvjeta tehničke i stručne sposobnosti koje je kreirao ČJ u dokumentaciju vezanu uz predmetnu nabavu. Ovo proizlazi iz iskaza svjedoka DJ kao i iz njegovog pisanog očitovanja koje je dao u postupku koji je prethodio donošenju osporene Odluke iz kojeg je nedvojbeno utvrđeno da je upravo DJ po nalogu tužitelja, kao direktora Sektora sigurnosti i zaštite, po primitku tehničke specifikacije od strane ČJ istu samo stilski uredio kako bi imala neku formu. Na temelju daljnjih provedenih dokaza utvrđeno je da je jedinu ponudu podnijela zajednica ponuditelja MGS-a i VOLVO GROUP CROATIA d.o.o., a kako ista nije sadržavala svu potrebnu financijsku dokumentaciju, nabava je poništena te je tužitelj kao direktor Sektora pokrenuo novi postupak, ali s primjenom modusa izravne pogodbe u pregovaračkom postupku nabave sa navedenom zajednicom ponuditelja uz obrazloženje da je pristigla samo jedna ponuda koja je bila tehnički prihvatljiva, iako je znao da je to rezultat činjenice da je ČJ kreirao tehničku dokumentaciju i uvjete tehničke i stručne sposobnosti koje potencijalni ponuditelji moraju ispuniti da bi participirali u postupku nabave. Navedeno je u konačnici rezultiralo zaključenjem Ugovora od 24.7.2019. između JANAF-a i zajednice ponuditelja. U spornom postupku nabave i sklopljenom Ugovoru tužitelj je bio u poziciji da je izravno utjecao na postupak nabave prema citiranim odredbama Pravilnika o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova, u svojstvu osobe koja je u trenutku pokretanja konkretnog postupka nabave imala svojstvo direktora Sektora sigurnosti i zaštite koji predstavlja odgovornu osobu za konkretan postupak nabave. Naime, u tim svojstvima direktor Korisnika je na temelju Pravilnika bio nadležan za pokretanje postupka nabave, izradu specifikacije roba i usluga, odnosno radova koji su predmet nabave, izradu tehničke dokumentacije za potrebe postupka nabave i donošenje odluke o odabiru najpovoljnije ponude s tehničko-tehnološkog aspekta prikupljenih ponuda. Stoga je tužitelj izravno utjecao na izradu tehničke dokumentacije potrebne za pokretanje postupka nabave na način da dokumentacija za konkretni projekt u okviru planirane nabave bude prilagođena MGS- u, te je takva tehnička dokumentacija priložena zahtjevu za pokretanje postupka nabave i pozivu za javno nadmetanje.
40. Nadalje iz iskaza navedenih svjedoka, posebice iz iskaza svjedoka ŽJ i UJ nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u odnosu na službeno putovanje u razdoblju od 9. do 19. listopada 2019. sa svrhom putovanja „tvorničko ispitivanje specijalnog vatrogasnog vozila" lažno prikazao svrhu službenog putovanja, budući da navedeno putovanje po svojoj prirodi nije imalo karakteristike službenog putovanja te da je tužitelj na osnovu takvog putovanja stekao nepripadnu materijalnu korist u vidu isplaćenih dnevnica a na štetu Poslodavca. Iz iskaza svjedoka DJ i UJ, kao nedvojbeno proizlazi da je put na Hawaje financirao zakonski zastupnik i osnivač odabranog ponuditelja, ČJ, što je izričito u suprotnosti sa internim aktima Poslodavca. Činjenicu da je put na Havaje financirao upravo ČJ, proizlazi i iz iskaza ČJ, kojeg je sud u tom dijelu prihvatio.
41. Navedenim postupanjem tužitelj je počinio osobite teške povrede obveza iz radnog odnosa povredom internih pravila nabave te zlouporabom položaja i ovlasti. Nadalje, tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelju 8. travnja 2021. određen jednomjesečni istražni zatvor zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke, što je bilo drugi put u pola godine da je tužitelj u nemogućnosti obavljati rad u duljem razdoblju čije se točno trajanje ne može unaprijed utvrditi pa je kod tuženika ponovljeno došlo do poremećaja u procesu rada. Također, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tuženik zbog ponašanja tužitelja (kao i bivšeg predsjednika Uprave) već drugi puta u kratkom razdoblju od svega pola godine bio meta medijskih napisa u negativnom kontekstu („afera Janaf") čime tuženik također trpi izrazitu štetu za ugled.
42. Sud nije prihvatio u ostalom dijelu iskaz svjedoka ČJ te je isti ocijenio neuvjerljivim jer je suprotan prihvaćenom iskazu svjedoka DJ te priloženoj dokumentaciji. Također sud nije prihvatio u ostalom dijelu ni iskaz svjedoka UJ, jer je u preostalom dijelu njegov iskaz neuvjerljiv.
43. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka FJ jer je isti kontradiktoran, neuvjerljiv, u suprotnosti s ispravama koje je upravo svjedok potpisao, a i ostalih isprava i prihvaćenog iskaza svjedoka ĆJ te BJ. Naime, iz Zapisnika sa druge sjednice Povjerenstva za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa od 13. travnja 2021. vidljivo je da je Povjerenstvo izvršilo uvid u zaprimljeno očitovanje DJ od 13. travnja 2021., da je Povjerenstvo imalo na uvid i pisano očitovanje UJ, da je povjerenstvo dobilo prijavu uprave društva o možebitnim nepravilnostima u konkretnom postupku nabave te da je Povjerenstvo utvrđivalo cijeli tijek predmetne nabave.
44. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu koji je suprotan prihvaćenim iskazima svjedoka ŽJ, UJ, ĆJ, BJ te je isti u tom dijelu ocijenio neuvjerljivim. Naime, tužitelj smatra da je je on jedino inicirao postupak nabave, a da su DJ i UJ bili zaduženi za tehničku dokumentaciju pa obzirom da on nije sudjelovao u daljnjem postupku nabave, da ne može ni biti odgovoran za bilo kakve nezakonitosti nabave s obzirom na propisani postupak sudionika u nabavi i kontroli nabave te obzirom na daljnja odobrenja. Međutim, tužitelj je u vrijeme počinjenja spornih povreda obavljao poslove radnog mjesta Direktor Sektora sigurnosti i zaštite, koja pozicija podrazumijeva osim potrebnih kompetencija razinu odgovornosti koja se ne može opravdavati zaduživanjem podređenih. Iz Opisa poslova radnog mjesta Direktora Sektora sigurnosti i zaštite proizlazi da isti planira, koordinira i kontrolira aktivnosti Sektora i osigurava resurse potrebne za rad, osigurava/odgovoran je za uspostavljanje učinkovite suradnje i komunikacije između funkcionalnih područja odnosno Sektora i lokacija odnosno upravitelja terminala, upravlja resursima i organizira rad Sektora, nadzire zakonitost, pravovremenost i učinkovitost rada radnika u Sektoru.
45. Tuženik je postupak nabave propisao internim općim aktom Pravilnikom o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova. Tuženik nema ustrojen poseban sektor nabave. Služba nabave, koja je ustrojena u okviru Sektora komercijalnih poslova Društva (koji Sektor koordinira postupak nabave), prema odredbama Pravilnika o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova, nema odlučujuću ulogu u pokretanju postupka nabave, u odabiru ponude ili sklapanju ugovora, iako sudjeluje u tom postupku, zajedno s drugim službama. Ključnu ulogu u postupku nabave prema Pravilniku ima tzv. Korisnik nabave, a Korisnikom nabave, kada postoji potreba za određenom nabavom, mogu biti pojedine organizacijske jedinice Društva. Nositelj nabave u smislu odredaba Pravilnika o postupku nabave roba, usluga i ustupanja radova je radnik Korisnika koji je zadužen za pokretanje i provedbu postupka nabave, sukladno članku 3. stavku 3. Pravilnika, a organizacijske jedinice tuženika iniciraju pokretanje postupka nabave roba, usluga i ustupanje radova, sukladno navedenom Pravilniku, što je propisano člankom 3. stavkom 4. Pravilnika. Člankom 20. stavkom 2. Pravilnika propisano je da je direktor Sektora Korisnika odgovoran da se sve tehničke specifikacije i druga dokumentacija tehničke prirode izrade sukladno važećim propisima, normama i pravilima struke. Člankom 20. stavkom 3. i 4. Pravilnika određeno je da je direktor Sektora Korisnika pokretač postupka nabave i odgovoran za opravdanost nabave i da su robe, usluge i radovi potrebni tuženiku kao i da je odgovoran za predloženi način nabave. Korisnik je odgovoran za opravdanost svih detalja opisa robe specificirane u tehničkoj specifikaciji s odgovarajućim tehničkim osobinama i svojstvima robe, na temelju članka 11. stavka 1. Pravilnika, te je Korisnik onaj koji u zahtjevu za pokretanje nabave iznosi sve podatke o predmetu nabave, procijenjenu vrijednost nabave i načinu nabave, između ostalih propisanih podataka. Upravo u skladu s podacima koje Korisnik nabave navede u zahtjevu za pokretanje postupka nabave, osobito predmet nabave, procijenjenu vrijednost nabave, način nabave i tehničku specifikaciju, provodi se dalje čitav postupak nabave, u skladu s Pravilnikom te se izrađuje dokumentacija za nadmetanje. Stoga, budući da je u konkretnom slučaju tužitelj bio direktor Sektora Korisnika koji predstavlja odgovornu osobu za konkretan postupak nabave isti je bio u poziciji da izravno utječe na postupak nabave, dok je UJ kao radnik Korisnika postupao po nalogu svog nadređenog ŽJ te je prema prihvaćenom iskazu svjedoka AJ i RJ, UJ ponudu koju mu je dostavio DJ uključio u daljnju proceduru, pri čemu je iz iskaza svjedoka DJ nedvojbeno utvrđeno da je on tehničku dokumentaciju dobio direktno od predstavnika, u konačnici prihvaćenog, jedinog ponuditelja i to na sastanku koji je održan po izričitom nalogu tužitelja. Budući da je tijekom postupka kao nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj koristeći svoj položaj kao direktor Sektora korisnika omogućio da ponuditelj kreira tehničku specifikaciju time je tužitelj prekršio interne akte tuženika i svoje dužnosti.
46. Nadalje, cijeneći sve okolnosti i razloge za donošenje pobijane Odluke u konkretnom slučaju nije bilo opravdano očekivati od tuženika da omogući tužitelju iznošenje obrane s obzirom na sve okolnosti pod kojima je odluka o izvanrednom otkazu dana tužitelju kao i na utvrđene činjenice u odnosu na povrede koje je tužitelj počinio. Također neosnovano tužitelj navodi da bi pravo na iznošenje obrane kao obveza proizlazilo na temelju odredbe Glave VII. stavka 3. Kodeksa poslovnog ponašanja tuženika. Naime, navedena odredba Glave VII stavka 3. Kodeksa glasi: „Posljedice kršenja pravila mogu biti teške kako za pojedinca tako i za Društvo. Radnici za koje se opravdano sumnja da krše zakone i/ili pravila Društva moći će u potpunosti objasniti svoje radnje….“. Dakle, iz navedene odredbe ne proizlazi nikakva obveza tuženika kao poslodavca zbog čega bi njegovo nepostupanje po navedenoj odredbi u ovom slučaju prouzročilo kao posljedicu nezakonitost odluke o izvanrednom otkazu tužitelja niti ta odredba svojim sadržajem predstavlja izuzetak od kogentne odredbe čl. 119. st. 2. ZR, a koja je inače sadržajno jednaka odredbi čl. 110. st. 2. Pravilnika o radu tuženika, u kojem stoji „Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, Poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da to učini“. Kodeks poslovnog ponašanja je sastavni dio Pravilnika o radu tuženika što je izričito i navedeno u Završnim odredbama Kodeksa te Prijelaznim i završnim odredbama Pravilnika o radu tuženika pa su stoga neosnovani navodi tužitelja da je u konkretnom slučaju tuženik trebao primijeniti Kodeks poslovnog ponašanja kao lex specialis u odnosu na Pravilnik o radu tuženika te kao najpovoljnije pravo za radnika, sukladno odredbi čl. 9. st. 3. ZR. Omogućavanje obrane nije samo sebi svrha te se radi o relativnoj obvezi poslodavca. Uzimajući u obzir sve okolnosti i činjenice koje je tuženik utvrdio prilikom donošenja odluke o izvanrednom otkazu, ne proizlazi da bi, čak da je obrana tužitelja iznesena, ista odvratila tuženika od donošenja odluke o otkazu, a sve zbog težine povreda koje je tuženik utvrdio i poslova koje je tužitelj obavljao, kao i činjenice da je povjerenje tuženika u tužitelja narušeno.
47. Tuženik u Odluci o otkazu navodi da je za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa osnovalo Povjerenstvo, koje je pokrenulo postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti tužitelja za povrede iz radnog odnosa. Iz priloženog Zapisnika sa druge sjednice Povjerenstva od 13. travnja 2021. kao nedvojbeno proizlazi da je Povjerenstvo upravo dana 13. travnja 2021. donijelo Zaključak kojim je predložio Upravi tuženika da se tužitelju izvanredno otkaže Ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa te osobito važne činjenice nastalog gubitka povjerenja u tužitelja, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka ĆJ, koji je iskaz je sud u cijelosti prihvatio. Iz Odluke br. 195/2021 od 13. travnja 2021. proizlazi da je Uprava tuženika prihvatila prijedlog Povjerenstva za utvrđivanje povreda iz radnog odnosa. Stoga je prema stavu ovog suda tuženik kao poslodavac tek primitkom navedenog Zaključka, odnosno prijedloga Povjerenstva od 13. travnja 2021. definitivno saznao za postojanje okolnosti koji opravdavaju otkaz iz čl. 116. ZR-a, odnosno da postoje osobito važne činjenice zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Obzirom da je tuženik osporenu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio 20. travnja 2021. ovaj sud je stava da je tuženik pravodobno, u roku predviđenom odredbom čl. 116. st. 2. ZR, donio osporenu Oduku o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da je prigovor prekluzije istaknut po tužitelju neosnovan.
48. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĆJ i IJ, kojeg je sud također u cijelosti prihvatio, te njihove međusobne e-mail komunikacije, kao nedvojbeno proizlazi da je Radničkom vijeću dostavljena sva dokumentacija potrebna za savjetovanje, kao i nacrt namjeravane odluke te naknadno zatražena dokumentacija, da se predstavnik tuženika odazvao na zakazanu sjednicu Radničkog vijeća, dok se pozvani punomoćnik tužitelja pozivu na sjednicu nije odazvao, a tužitelj se u to vrijeme nalazio u istražnom zatvoru. Stoga je sud kao nedvojbeno utvrdio da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu tužitelju proveo savjetovanje s Radničkim vijećem, sve sukladno odredbi čl. 150. ZR-a te je utvrdio da Odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom čl. 150. st. 12. Zakona o radu.
49. Sud nije posebno cijenio pisano očitovanje UJ od 22. travnja 2021. (stranica 357-359 spisa), budući je isto dano nakon donošenja osporene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 20. travnja 2021., pa se kao takvo ne može cijenit u odnosu na donesenu Odluku.
50. Opisanim postupanjem tužitelj je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa povredom internih pravila nabave te zlouporabom položaja i ovlasti, a tužitelj je svojim postupanjem izazvao onu razinu sumnje koja je dovoljna za pokretanje istrage te mu je određen pritvor te potom i jednomjesečni istražni zatvor, što je izazvalo poremećaje u procesu rada, a uslijed takvog ponašanja tužitelja tuženik je bio meta medijskih objava u negativnom smislu i time trpio štetu. Pri tome sud ukazuje da kada radnik postupa na navedeni način, tj. ponaša se suprotno zakonu i propisima te internim aktima poslodavca, a što je i utvrđeno za tužitelja u predmetnom postupku, da tada poslodavac, ovdje konkretno tuženik, s pravom ističe da je zbog toga izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika. Niti jedan poslodavac nije dužan u radnom odnosu trpjeti radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i koji mu svojim postupcima, bez obzira na njihove uzroke, eventualno nanosi i štetu, odnosno koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu.
51. Stoga je ovaj sud osporenu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja utvrdio zakonitom i dopuštenom, odnosno sud je ocijenio da je tuženik donio zakonitu odluku po zakonito provedenom postupku. Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako u dijelu gdje se traži utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tako i u dijelu kojim traži sudski raskid radnog odnosa te naknadu štete zbog sudskog raskida jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke.
52. Iz istog razloga sud je odbio i podredno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, budući da je radni odnos tužitelju prestao osnovom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
53. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen.
54. Tuženiku je u ovom postupku prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to visini jednokratne nagrade za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 OT) iznosi 500,00 eura, koji trošak je dužan platiti tužitelj.
54.1. Tuženiku su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO- a), tekućima od presuđenja do isplate.
55. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.
56. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 31. ožujka 2026.
Sutkinja:
Danijela Marotti Andrić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćnici tuženika