REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Povrv-2405/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u Zagrebu, [adresa] i to BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], BUG, OIB: [osobni identifikacijski broj], JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], BUGR, OIB: [osobni identifikacijski broj], RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. veljače 2026 godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ME, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb i tuženika osobno, dana 31. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-23372/18 od 5. lipnja 2018. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve isplatiti tužiteljima iznos od 399,98 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 50,17 EUR od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 56,06 EUR od 16. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 134,55 EUR od 16. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 21. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 6. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 21. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 6. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 22,74 EUR od 21. lipnja 2017. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Mladena Ježeka pod poslovnim brojem Ovrv-23372/2018 od 5. lipnja 2018. u dijelu pod točkom 1. u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima nastale troškove postupka u iznosu od 124,43 EUR (937,50 kn) te predvidive troškove postupka u iznosu od 152,63 EUR (1.150,00 kn).

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 994,71 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. godine do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe u skladu s podneskom tužitelja od 23. rujna 2025. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelji - suvlasnici stambene zgrade u [adresa] (ranije ovrhovoditelji), podnijeli su javnom bilježniku Mladenu Ježeku iz Zagreba 5. lipnja 2018. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem predlažu donošenje rješenja o ovrsi, u kojem će se naložiti tuženiku (ranije ovršeniku), isplatiti tužiteljima iznos od 3.013,68 kn (399,98 EUR) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako to stoji pod točkom I. izreke presude, te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 973,50 kn (124,43 EUR) i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.150,00 kn (152,63 EUR) sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a sve na ime neplaćenih sredstava zajedničke pričuve za garažni prostor u [adresa].

2. U vezi s navedenim prijedlogom za ovrhu javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba, donio je dana 5. lipnja 2028. godine rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-23372/18.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem ističe da nikada nije zaprimio nikakve uplatnice koje se odnose na sredstava zajedničke pričuve za garažni prostor u [adresa], pa da o predmetnom dugovanju nije imao saznanja. Navodi da je potrebno utvrditi na čije ime i na koju adresu je upravitelj zgrade slao predmetne uplatnice, a jedine uplatnice koje je zaprimio da se odnose na period od 3.-11. mjeseca 2017. godine, a koje je podmirio. Stoga predlaže da se stavi izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

4. Slijedom navedenog, ovaj sud je po prigovoru ovršenika, sada tuženika, rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-6697/18-2 od 15. studenog 2018., temeljem odredbe članka 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje u tekstu OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka poslovni broj Ovrv-23372/18 od 5. lipnja 2018., u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje i odredio kako će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u podnesku od 14. svibnja 2019. navodi da se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za garažni prostor u Zagrebu, na adresi [adresa], površine 24,34 m2, a koji je u utuženom razdoblju bio u suvlasništvu tuženika, a što da isti ne spori. Tužitelj ističe da je zajednička pričuva odredbom članka 90. st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud. Nadalje, ističe da je odredbom članka 89. st. 2. gore citiranog zakona određeno da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. Tužitelj ističe da je odredbom čl. 70. ZV-a propisano da, ukoliko bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici, sva prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnog dijela nekretnine oni mogu izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima vlasništvo navedene nekretnine smatrati kao vlasništvo jedne osobe, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza. U vezi s navedenim tužitelj ukazuje i na odredbu članka 43. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug te vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen. Ističe da budući da je upravo tuženik bio suvlasnik predmetnog garažnog prostora, a s obzirom da je dužnost plaćanja pričuve zakonska obveza svakog suvlasnika, da je tuženik u obvezi podmiriti obvezu pričuve za utuženo razdoblje. Tužitelj ukazuje da su visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, uređeni međuvlasničkim ugovorom te ugovorom o upravljanju zgradom, sukladno odredbi članka 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U pogledu visine potraživanja tužitelj ističe da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za garažni prostor obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima (4,70 km/m2 x koeficijent 0,75 x 24,34 m2 =85,68 kn). Pritom tužitelj ističe da je prema podacima koji su navedeni u Međuvlasničkom ugovoru, računao visinu obveze zajedničke pričuve prema površini od 24,00 m2, ali je nakon dostavljene dokumentacije korigirao površinu prostora za koju je utužena obveza plaćanja zajedničke pričuve na 24,34 m2, jer da ona odgovara stvarnom stanju, kao što je i vidljivo iz ugovora o kupoprodaji od 1. prosinca 2017. U odnosu na potraživanje u iznosu od 378,00 kn s datumom dospijeća 15. kolovoza 2012. ističe da se isto odnosi na potraživanje za razdoblje od siječnja do srpnja 2012. godine. Navodi da se navedeni iznos dobije tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima, a da se taj iznos se pomnoži s brojem utuženih mjeseci (3,00 kn/m2 x koeficijent 0,75 x 24,00 m2 = 54,00 kn; 54,00 x 7 =378,00 kn). U odnosu na potraživanje u iznosu od 422,00 kn s datumom dospijeća 15. siječnja 2013. ističe da se odnosi na potraživanje za razdoblje od kolovoza do prosinca 2013. godine. Navodi da se navedeni iznos dobije tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima, a da se taj iznos se pomnoži s brojem utuženih mjeseci (4,70 kn/m2 x koeficijent 0,75 x 24,34 m2 = 85,56 kn; 85,56 x 5 = 422,40 kn). U odnosu na potraživanje u iznosu od 1.013,76 kn s datumom dospijeća 15. siječnja 2013. ističe da se odnosi na potraživanje za razdoblje od siječnja do prosinca 2013. godine. Navodi da se navedeni iznos dobije tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima, a da se taj iznos se pomnoži s brojem utuženih mjeseci (4,70 kn/m2 x koeficijent 0,75 x 24,34 m2 = 85,56 kn; 85,56 x 12 =1.013,76 kn). Tužitelj ističe da su navodi tuženika da nije primio predmetne uplatnice u cijelosti pravo irelevantni. Pri tome tužitelj ukazuje na činjenicu da se računi za obvezu zajedničke pričuve dostavljaju obveznicima, jednako kao i od strane drugih pružatelja usluga, običnom pošiljkom, te stoga njihov primitak ne može niti biti predmetnom dokazivanja u okviru ovog parničnog postupka. Dodatno tužitelj ističe da je tuženik morao biti upoznat sa svojom zakonskom obvezom podmirivanja mjesečne naknade na ime zajedničke pričuve, kao što je vjerojatno upoznat s obvezom podmirivanja svojih režijskih troškova, sve da zaista i nije primio utužene račune. Predlaže da sud platni nalog održi na snazi u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. Tuženik je na ročištu održanom 29. siječnja 2020. naveo da je od Jugomonta 1975. kupio u gradnji u projektima navedeni lokal sa skladištem i to zajedno sa svojim kolegom ŠE, točnije njih dvojica su digli kredit i svaki je postao suvlasnik polovice skladišta i lokala. Naveo je da su zvali tuženika i ŠE da preuzmu lokal i skladište kada su bili izgrađeni, ali tuženik ističe da iste nije htio preuzeti jer da su garažu stavili u toj zgradi na prvi kat, a lokal među garaže. Nadalje, istaknuo je da zgrada nema uporabnu dozvolu te da nije upisana u zemljišne knjige pa da se ne zna tko je vlasnik pojedinih stanova i lokala. Naveo je da je ČE preuzeo lokal i skladište, a da tuženik nije htio, pa da su se dogovorili da će ga B isplatiti. Navodi i da je nakon toga B oko 1979. prodao lokal i skladište HE iz [adresa] te da se Z obvezao isplatiti tuženika. Nakon toga navodi da je Z umro, a da su nasljednici tuženika isplatili tek kad je prigovarao u ostavinskom postupku jer da su ti nasljednici u Srbiji bili upisani kao isključivi vlasnici. U nastavku postupka tuženik je naveo da se ne radi o garaži, već da je on kupio lokal na prvom katu sa garažom. Isto tako, navodi i da je predmetni prostor bio u vlasništvu ĐE do njegove smrti, a koji da se i upisao kao vlasnik lokala u Zagrebu. Slijedom navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Tužitelji su podneskom od 23. rujna 2025. specificirali tužbeni zahtjev, na način da isti glasi u važećoj valuti euro. Međutim, tužitelji su dosadašnji tužbeni zahtjev u iznosu od 3.013,68 kn (399,98 EUR) povisili na iznos od 400,16 EUR. U odnosu na navedeno valja ukazati da su tim podneskom tužitelji preinačili tužbu, i to povećali postojeći tužbeni zahtjev. S obzirom da je navedena preinaka tužbe napravljena nakon zaključena prethodno postupka, sud istu nije dopustio sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te je odlučio kao u izreci rješenja.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 4-5 spisa), u Međuvlasnički ugovor (list 17-22 spisa), u Ugovor o upravljanju zgradom (list 23-24), u zapisnik o primopredaji stambene zgrade [adresa] (list 24), u godišnji program upravljanja (list 26,28,32),dopis (list 27), u popis suvlasnica (list 29-30,34-36), u Anex Međuvlasničkog ugovora (list 33), u povijesni izvadak iz sudskog registra (list 37-39), u kupoprodajni ugovor (list 40-41), u ugovor o kupoprodaji garaže (list 76-80), u kupoprodajni ugovor (list 81-83), u ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora (list 84-89), u kupoprodajni ugovor (list 90-94), u rješenje o nasljeđivanju (list 101-104) i dopunsko rješenje (list 105-108).

9. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19 dalje: ZPP).

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je donio presudu sadržaja kao u izreci.

11. Potraživanje tužitelja u ovom predmetu odnosi se na sredstava zajedničke pričuve za garažni prostor u [adresa], površine 24,34 m2.

12. Između stranka nije sporna aktivna legitimacija te visina tužbenog zahtjeva.

13. Sporna je pasivna legitimacija tuženika.

14. Odredbom čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 70/19 - dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

15. U skladu s čl. 90. st. 1. 2. ZVDSP-a propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

16. Isto tako, u skladu s odredbom čl. 70. ZVDSP-a ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona.

17. Iz Ugovora o kupoprodaji garaže od 20. siječnja 1976. (list 76-80 spisa) proizlazi da su tuženik i ČE kupili od poduzeća Jugomont garažu br. 7 površine 24,34 m2, a što tuženik niti ne spori. Isto tako, iz Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora proizlazi da su tuženik i ČE kupili od poduzeća Jugomont i poslovni prostor br. 19 površine 24,03 m2. Pritom se ističe da se tužbeni zahtjev odnosi na pričuvu u odnosu na garažu br. 7 površine 24,34 m2.

18. Iz Kupoprodajnog ugovora od 27. veljače 1981. (list 81-83 spisa) proizlazi da je ČE svoj suvlasnički dio u ½ dijela predmetne garaže br. 7 prodao ĐE.

19. U rješenju o nasljeđivanju iza pok. ĐE (list 102-104 spisa) navodi se da je ostavinu iza navedenog sačinjavanja i garaža br. 7 te da je isti izvanknjižni vlasnik u cijelosti.

20. Međutim, iz dopunskog rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐE (list 105-108 spisa) proizlazi da u ostavinu spada garaža br. 7, ali da je isti izvanknjižni suvlasnik u ½ dijela.

21. Iz Kupoprodajnog ugovora od 22. studenoga 2017. (list 90-94 spisa) proizlazi da je tuženik kupio suvlasnički dio u ½ dijela predmetne garaže br. 7 od JE, a za koju se navodi u ugovoru da je suvlasnički dio stekla iza pok. ĐE te se isto tako potvrđuje da je tuženik suvlasnik drugih ½ suvlasničkog dijela predmetne garaže.

22. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok stranke tijekom postupka nisu osporavale vjerodostojnost iste.

23. Sud je slijedom izvedeni dokaza utvrdio da je tuženik od 1976. godine suvlasnik predmetne garaže. Naime, tuženik je u skladu s odredbom čl. 166. st. 1. ZVDSP-a predmnijevani vlasnik, s obzirom da je za njega dokazan pravni temelj i istinit način stjecanja prava vlasništva. Pritom se ističe da obveza plaćanja zajedničke pričuve ne tereti samo suvlasnike nekretnine čije je pravo vlasništva upisno u zemljišnu knjigu, već i predmnijevane vlasnike. Navedeni pravni stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u rješenju pod poslovnim brojem Gž-2247/2025-2 od 13. listopada 2025.

24. Stoga je neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik je kupio prijepornu garažu, te je kao suvlasnik predmetne garaže u spornom razdoblju nastupao kao njezin suvlasnik prema tužitelju i u odnosu prema trećim osobama, a što je i jasno vidljivo iz Kupoprodajnog ugovora od 22. studenoga 2017.

25. Slijedom navedenog, a obzirom da je tuženik predmnijevani vlasnik predmetne garaže, isti je dužan plaćati zajedničku pričuvu.

26. Visinu tužbenog zahtjeva, a koju tuženik nije niti osporio, sud je utvrdio iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, te prihvaća objašnjenje visine tužbenog zahtjeva kako to tužitelj navodi u podnesku od 14. svibnja 2019. i u podnesku od 23. rujna 2025. Visina iznosa pričuve dobivena je umnoškom pričuve po četvornome metru s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom objekta u četvornim metrima, slijedom čega je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan platiti doprinos za zajedničku pričuvu u ukupnom iznosu od 399,98 EUR.

27. Tuženik je istaknuo u prigovoru da je podmirio dugovanje po osnovi pričuve za period od 3.-11. mjeseca 2017. U odnosu na navedeno ističe se da se tužbeni zahtjev ne odnosi na sredstva pričuve u navedenom razdoblju, kao i da tuženik nije dostavio nikakav dokaz o uplati predmetnih sredstava.

28. U odnosu na prigovor tuženika da mu računi nisu dostavljeni, valja reći da obveza tuženika na podmirenje obveze po osnovi pričuve postoji i bez dostave računa od strane tužitelja, pa je stoga navedeni prigovor tuženika neosnovan.

29. Budući su tužitelji dokazali aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te da tuženik nije podmirio iznose na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje, to je usvojen tužbeni zahtjev i održano na snazi rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužiteljima 399,98 EUR sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od njegova dospijeća do plateža, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je u tom dijelu održan platni nalog na snazi.

30. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba), odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22; dalje u tekstu: Pravilnik) i odredbama Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj: 38/1994, 82/1994, 52/1995, 115/2012 i 120/2015; dalje u tekstu: Pravilnik o privremenoj javnobilježničkoj tarifi) te troškovniku tužitelja (list 147 spisa).

31. Tužiteljima je tako priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 26,54 EUR (čl. 6. st. 1. Pravilnika), trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 14,93 EUR (čl. 3. Pravilnika i čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi), trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 82,95 EUR (Tbr. 11/1 Tarife) odnosno u okviru postavljenog zahtjeva za troškom. Tužiteljima je priznat i trošak sastava podneska od 14. svibnja 2019. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 14. svibnja 2019. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 29. siječnja 2020. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 27. listopada 2020. u iznosu od 12,50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 15. rujna 2021. u iznosu od 12,50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 22. studenoga 2023. u iznosu od 12,50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 28. veljače 2024.. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 3. lipnja 2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 1. listopada 2025. u iznosu od 12,50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 13. siječnja 2026. u iznosu od 12,50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu od 17. veljače 2026. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 337,50 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 675,00 EUR po Tarifi te sve uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42 Tarife i čl. 8 Pravilnika) daje ukupan iznos od 843,75 EUR. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos sudske pristojbe na presudu od 26,54 EUR i već priznati trošak ovršnog postupka od 124,42 eur. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 994,71 EUR, a prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

32. Tužiteljima nije priznat trošak za sastav podneska od 5. ožujka 2024., podneska od 23. rujna 2024. i podneska od 20. siječnja 2026., budući da je te navode mogao istaknuti već u tužbi, odnosno na raspravi, a s obzirom na predmet ovog spora, nije niti od značaja za ishod ovog postupka. Isto tako, tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 29. veljače 2024., s obzirom da mu isti nije niti nastao.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu od 26,54 EUR

2. tuženiku