Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Trg pobjede 13

Poslovni broj: Povrv-328/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja LIBER BLUE GROUP d.o.o. Subotica, Isidore Sekulić 10, Subotica, OIB 89812183681, Republika Srbija, kojeg zastupa punomoćnik Boris Subotić, odvjetnik iz Osijeka protiv tuženika EM TEHNOLOGIJA d.o.o. Valpovo, Bana Jelačića Josipa 69, OIB 92280374275, kojeg zastupaju punomoćnice ŽJJ, Jelena Guljaš i Ivana Mandić, odvjetnice iz Osijeka, radi isplate iznosa od 17.275,06 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, dana 31. ožujka 2026. godine

r i j e š i o  je

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira poslovni broj predmeta UPP/OS-Ovrv-1006/2025 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 425374-2025, Sudski predmet: Ovrv-17131/2025) od 26. rujna 2025. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu 9.679,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznose kako slijedi:

- na iznos od 4.843,44 eura od 08. ožujka 2025. godine do isplate,

- na iznos od 4.835,67 eura od 24. ožujka 2025. godine do isplate,

te namiriti tužitelju tražbinu po osnovi zakonskih zateznih kamata koje teku po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,a koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 3.802,43 eura od 21. siječnja 2025. godine do isplate,

- na iznos od 3.723,52 eura od 23. veljače 2025. godine do isplate,

te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira poslovni broj predmeta UPP/OS-Ovrv- 1006/2025 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 425374-2025, Sudski predmet: Ovrv- 17131/2025) od 26. rujna 2025. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 3.793,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. veljače 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 172,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. rujna 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lane Albert Majstorović iz Belog Manastira poslovni broj predmeta UPP/OS-Ovrv-1006/2025 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 425374-2025, Sudski predmet: Ovrv-17131/2025) od 26. rujna 2025. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 3.802,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. prosinca 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 611,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 26. rujna 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Lana Albert Majstorović iz Belog Manastira je dana 26. rujna 2025. godine donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj predmeta UPP/OS-Ovrv-1006/2025 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 425374-2025, Sudski predmet: Ovrv-17131/2025) kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 17.275,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose glavnog duga teku od dospijeća do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 783,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 26. rujna 2025. godine do isplate, a koje u povodu prigovora tuženika stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženik navodi da je tuženik u poslovnom odnosu s tužiteljem od kojeg je kao proizvođača redovito kupovao proizvod-tekućinu Ad Blue koja se koristi u dizel vozilima i koju je potom prodavao svojim kupcima, da mu je dana 23. prosinca 2024. godine stigla pošiljka robe od tužitelja koja je bila neupotrebljiva, da je tekućina Ad Blue treba biti prozirna, bistra, blagog i neutralnog mirisa, ali je stigla mutna, bijela, puna taloga i intenzivnog mirisa pa je odmah po primitku odlučio primljenu robu vratiti, a najprije se telefonski obratio tužitelju s primjedbom i zahtjevom. Očitovao se da je tužitelj zamolio da tuženik primljenu robu ne vraća jer bi to prouzrokovalo značajne troškove te je njegova preporuka bila pokušati miješati tekućinu s drugom tekućinom bolje kakvoće kako bi se razbistrila, ali i nakon postupanja tuženika po navedenoj preporuci rezultat je izostao, da nije htio prodavati navedenu robu jer bi zbog prodaje robe loše kvalitete mogao izgubiti svoje kupce te je u konačnici bio primoran veliku većinu proizvoda baciti. Navodi da je od tužitelja redovito naručivao predmetnu robu, istu uredno plaćao i na takav način uplatio tužitelju iznos od oko 1.000.000,00 eura te je odbio platiti račune koji su izdani za robu s materijalnim nedostacima, a sve navedeno odnosi na robu za koju su izdani računi br. 2024-5722 i račun br. 2025-442. Očitovao se da su računi br. 2025-442 u iznosu od 4.843,44 eura i račun br. 2025-662 u iznosu od 4. 835,67 eura plaćeni dana 14. kolovoza 2025. godine, a prije podnošenja prijedloga za ovrhu. Naveo je da je pravovremeno i obavijestio prodavatelja o nedostatku i zahtijevao predaju druge stvari bez nedostatka sukladno odredbi članka 410. st. 1. t. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) te je naveo da je u dobroj vjeri pristao, a s obzirom da se tužitelj nalazi u inozemstvu, poslušati preporuku tužitelja i primljenu robu "popraviti " odnosno razbistriti miješanjem s tekućinom bolje kvalitete, ali nakon navedenog pokušaja na malom uzorku s obzirom da je izostao rezultat, zaključio je da takvu robu ne može prodati svojim kupcima te je primljenu robu bio primoran baciti, a nakon toga je zahtijevao i razmjerno sniženje cijene, no tužitelj na to nije pristao pa je sukladno članku 410 st. 6 ZOO-a odlučio uskratiti plaćanje nepodmirenog dijela cijene.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se očitovao da povlači tužbu i tužbeni zahtjev po računima br. 2025-442 u iznosu 4.843,44 eura i br. 2025-662 u iznosu 4.835,67 eura te da u cijelosti osporava navode tuženika. Naveo je da tužitelj ima sjedište u inozemstvu i da se komunikacija između stranaka odvijala uglavnom usmeno, a sukladno narudžbenicama, da je utuženu robu tuženik primio, a račune nije platio, da je u nekom vremenu nakon primitka tuženik usmeno doista nazvao zakonskog zastupnika tužitelja da se požali na kvalitetu robe, zbog čega je tužitelj ne provjeravajući osnovanost koju tuženik nije ni dostavio, a postupajući u dobroj vjeri, umanjio dva računa koja je tuženik uredno zaprimio.

4. Tuženik se očitovao i da mu pripada pravo na umanjenje računa zbog nedostataka isporučene robe.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid u račun br. 2024-5722 od 21. prosinca 2024. godine, račun br. 2025-276 od 23. siječnja 2025. godine, račun br. 2025-442 od 05. veljače 2025. godine, račun br. 2025-662 od 21. veljače 2025. godine, primku 398/24, zapisnik o kvaliteti proizvoda-Ad Blue od 24. prosinca 2024. godine, fotografiju na listu 67 spisa, potvrdu o plaćanju u inozemstvo od 14. kolovoza 2025. godine , SMS poruku na stranici 69 spisa, međunarodni tovarni list br. 356092, međunarodni tovarni list br. 356094, od Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Osijek, Ispostave Valpovo pribavljen je podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima br. 2025-276 od 23. siječnja 2025. godine i br. 2024-5722 od 21. prosinca 2024. godine, saslušani su zakonski zastupnik tužitelja ŽJ i zakonski zastupnik tuženika EJ i svjedok ŠJ. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da ispunjeni zakonski uvjeti da se platni nalog djelomično održi na snazi, a djelomično ukine.

6. Sporno je u ovoj pravnoj stvari je li tuženik u obvezi platiti tužitelju novčanu tražbinu po računima br. 2024-5722 od 21. prosinca 2024. godine i br. 2025-276 od 23. siječnja 2025. godine u ukupnom iznosu od 7.595,95 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama iz razloga što tužitelj tvrdi da mu za isporučenu robu po tim računima pripadaju prava po osnovi materijalnih nedostataka stvari..

7. S obzirom da je tužitelj povukao tužbu po računima br. 2025-442 od 5. veljače 2025. godine u iznosu 4.843,44 eura i br. 2025-662 od 21. veljače 20205. godine u iznosu 4.835,67 eura te snizio tužbeni zahtjev u pogledu sporednog zahtjeva za plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga od 3.802,43 eura i iznos glavnog duga od 3.793,52 eura, a tuženik se tome nije protivio, to je na temelju odredbe članka 193 st. 2. i članka 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

8. Uvidom u račun br. 2024-5722 od 21. prosinca 2024. godine utvrđeno je da tužitelj istim fakturira tuženiku robu – Ad Blue po cijeni od 0,165 eura i u količini od 23.045,00 litara odnosno ukupno u iznosu od 3.802,43 eura te da je obveza dospjela 20. siječnja 2025. godine, a uvidom u račun br. 2025-276 od 23. siječnja 2025. godine utvrđeno je da tužitelj fakturira tuženiku istu robu po cijeni od 0,165 eura i u količini od 22.991,00 litara odnosno ukupno u iznosu od 3.793,52 eura i da je obveza dospjela 22. veljače 2025. godine. Nadalje, uvidom u račune br. 2025-442 od 05. veljače 2025. godine i račun br. 2025-662 od 21. veljače 2025. godine, a u odnosu na koje je tužitelj povukao tužbu jer su plaćeni, utvrđeno je da se tuženiku fakturira ista roba, ali po cijeni od 0,21 eura po litri.

9. I iz potvrde o plaćanju u inozemstvo od 14. kolovoza 2025. godine proizlazi da je tuženik platio tužitelju upravo račune br. 2025-442 i br. 2025-662, dakle, račune koje mu je tužitelj ispostavio u veljači 2025. godine. Iz toga proizlazi da tužitelj nije raskinuo ugovor o kupoprodaji robe s tuženikom i nakon isporuke robe po spornim računima za koju tvrdi da je imala nedostatke.

10. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Valpovo od 24. veljače 2026. godine proizlazi da je tuženik po računima br. 2025-276 od 23. siječnja 2025. godine i 2024-5722 od 21. prosinca 2024. godine koristio pravo na odbitak pretporeza od tužitelja kao dobavljača.

11. Da je tuženiku roba po računu br. 2024-5722 od 21. prosinca 2024. godine isporučena dana 21. prosinca 2024. godine predajom prijevozniku dokazuje međunarodni tovarni list br. 356094, a po računu 2025 -276 od 23. siječnja 2025. godine isporučena dana 23. siječnja 2025. godine dokazuje međunarodni tovarni list br. 9002115.

12. Iz primke br. 398/2024 proizlazi da je tuženik zaprimio robu po računu br. 2024-5722 od 21. prosinca 2024. godine dana 23. prosinca 2024. godine, a iz Zapisnika o kvaliteti proizvoda – Ad Blue od 24. prosinca 2024. godine da proizvod nije u skladu sa zahtjevom kvalitete, ali kako iste nije potpisao tužitelj, radi se o jednostranim ispravama tuženika. Nadalje, iz SMS poruke od 27. prosinca 2024. godine proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja o nedostacima robe koja mu je fakturirana ovim računom.

13. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, u bitnome, proizlazi da su parnične stranke imale dugogodišnju poslovnu suradnju na način da je tužitelj isporučivao tuženiku robu – Ad Blue tekućinu i da je ugovorena usmena suradnja, da je tuženiku po računu br. 2024/5722 roba isporučena istoga dana kada je isporučen račun 21. prosinca 2024. godine, da ga je zakonski zastupnik tuženika obavijestio da smatra da postoji problem s tom isporučenom robom jer su smatrali da roba nije odgovarajuće kvalitete, da je zbog tih nedostataka na koje se pozivao tuženik, tužitelj pristao smanjiti cijenu za isporučenu robu na način da su robu fakturirali po nižoj cijeni odnosno po cijeni od 0,165 eura po litri, a da je inače cijena po litri tekućine iznosila 0,21 eura, da su po nižoj cijeni fakturirali tuženiku i robu po računu br. 2025-276, te da su stranke i nakon toga nastavile poslovnu suradnju na način da je tužitelj tuženiku isporučivao robu po cijeni od 0,21 eura po litri te da na drugu isporuku robe nije bilo prigovora na kvalitetu robe. Iskazu zakonskog zastupnika tužitelja priklonjena je vjera kao logičnom i uvjerljivom, osim u dijelu u kojem iskazuje da je tužitelj fakturirao tuženiku robu po cijeni od 0,165 eura po litri zbog nedostataka robe.

14. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je poslovna suradnja između stranaka trajala par godina, da je po spornim računima roba došla mutna i isporučena 23. prosinca 2024. godine, da je odmah po isporuci reklamirao tužitelju neke stavke te da se tužitelj očitovao da se ta roba pomiješa s drugom isporučenom turom i da će se razbistriti, da se ne sjeća koliko je iznosila ugovorena cijena po litri Ad Blue tekućine niti je li zbog toga umanjena cijena, a niti mu je poznato je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po tim računima te da je prigovarao kva liteti robe za prvu isporuku. Iskazu zakonskog zastupnika tuženika priklonjena je vjera kao životnom i logičnom osim u dijelu iskaza da je tuženiku roba po spornim računima isporučena 23. prosinca 2024. godine jer je to u suprotnosti s međunarodnim tovarnim listovima koji su priloženi spisu.

15. Iz iskaza svjedoka CJ, u bitnome, proizlazi da ima svojstvo prokurista tuženika, da je između stranaka postojala dugogodišnja poslovna suradnja na način da je tužitelj isporučivao tuženiku Ad Blue tekućinu i o tome sklopljen usmeni ugovor, da je tuženiku roba po računu br. 2024-5722 isporučena 22. ili 23. prosinca 2024. godine, a po računu br. 2025-276 dana 22. ili 23. siječnja 2025. godine, da je tužitelju robu reklamirao 23. prosinca 2024. godine, da su stranke prije svake isporuke dogovarale cijenu, ali da ne zna ugovorenu cijenu za konkretne isporuke te da nije prigovarao isporuci robe u siječnju 2025. godine već se ta roba pomiješala s robom isporučenom u prosincu 2024. godine, da je robu po spornim računima tuženik čuvao dok nije istekao rok trajanja, a potom otpisao i da je tuženik postavio zahtjev prema tužitelju da li će tuženik dobiti novu robu da je mogu miješati te da nema potvrdu o zbrinjavanju robe jer je roba samo otpisana i nalazi se na skladištu tuženika , ali nije zbrinuta i da je nakon ispostavljenih spornih računa tuženik nastavio naručivati robu od tužitelja. Iskazu svjedoka priklonjena je vjera, osim u dijelu iskaza u kojem navodi da je robu po spornim računima tuženik čuvao dok nije istekao rok trajanja i potom otpisao te da se nalazi na skladištu tuženika i nije zbrinuta jer je to neživotno i nelogično s obzirom na vrstu robe koja je predmetom spornih računa i koja zahtjeva poseban način zbrinjavanja.

16. Ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP -a, utvrđeno je da je tužitelj po računu br. 2024-5722 od 21. prosinca 2024. godine isporučio tuženiku robu – tekućinu Ad Blue dana 21. siječnja 2024. godine predajom prijevozniku upravo po cijeni od 0,165 eura po litri koju je i naveo u tom računu, da je tuženik nedostatke robe po tom računu pravovremeno istako tužitelju odnosno u roku iz odredbe čl. 403. st. 1. ZOO-a, da iz tog razloga tuženik nije raskinuo ugovor o prodaji robe – tekućine Ad Blue s tužiteljem već je postavio zahtjev da mu tužitelj preda novu stvar - tekućinu kako bi je miješao i postigao odgovarajuća svojstva robe, da mu je tužitelj zbog toga dana 23. siječnja 2025. godine isporučio novu robu i istu fakturirao računom br. 2025-276 od 23. siječnja 2025. godine te da nedostatke robe – tekućine Ad Blue koja je fakturirana navedenim računom br. 2025-276 tuženiku, tuženik nije isticao tužitelju sukladno odredbi čl. 401. i čl. 403. ZOO-a, što bi po ocjeni suda tuženik sigurno učinio da nije postigao odgovarajuću kvalitetu robe - tekućine miješanjem kako tvrdi i da mu stoga ne pripada pravo na sniženje cijene za drugu isporuku robe fakturiranu računom 2025-276 od 23. siječnja 2025. godine sukladno odredbi čl. 410. st. 3. ZOO-a. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju isporučenu robu po računu br. 2025-276 od 23. siječnja 2025. godine s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, a na temelju odredbe čl. 376. i čl. 29. ZOO-a i čl. 453. st. 1. ZPP-a.

17. Ocjena je suda, uz već iznesenu argumentaciju, da nastavno tome ne postoji obveza tuženika platiti tužitelju robu – Ad Blue tekućinu po računu br. 2024- 5722 od 21. prosinca 2024. godine jer mu je tužitelj isporučio odnosno predao novu robu kako bi se postigla odgovarajuća svojstva stvari - tekućine sukladno odredbi čl. 410. st. 2. ZOO-a pa je u tom dijelu valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju citirane odredbe i odredbe čl. 453. st. 1. ZPP-a.

18. Platni nalog održan je na snazi i za troškove ovrhe koji su bili nužni i potrebni za vođenje ovršnog postupka, a involviraju trošak sastava ovršnog prijedloga (500,00 eura) te PDV (125,00 eura) prema Tbr. 11. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) predujam naknade javnog bilježnika s PDV- om (12,50 eura) i ostatak javnobilježničke naknade s PDV-om (145,94 eura) prema čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22, 154/22) i čl. 14. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24), a s obzirom da je tuženik platio tražbinu u odnosu na koju je tužitelj povukao tužbu prije podnošenja ovršnog prijedloga, ocjena je suda da tužitelju treba pripasti 22 % od ovako priznatih troškova što čini nužni trošak tužitelja kao ovrhovoditelja pa je tom dijelu platni nalog u odnosnu na ovršni trošak održan na snazi, a u ostalom dijelu ukinut.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva od 7.595,95 eura u parničnom postupku. Ocjena je suda da su parnične stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, kako u pogledu osnove tako i visine te da svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka.

U Slavonskom Brodu, 31. ožujka 2026. godine

Sutkinja

Mirna Vujčić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu

Republike Hrvatske u roku od petnaest dana putem ovoga suda.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude

rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije

uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude.