Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-166/2025.-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Škudar, odvjetnik u Donjoj Stubici, protiv tuženika RE iz [adresa], sada iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Kos, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon 4. ožujka 2026. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti stranaka, punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika – Jelene Turkalj, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu i uručenje presude 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.395,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima od dana podnošenja tužbe 14. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi: „Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 150,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima od dana podnošenja tužbe 14. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.170,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 31. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je kao najmodavka s tuženikom kao najmoprimcem zaključila 1. lipnja 2021. ugovor o najmu stana u [adresa], na vrijeme od godinu dana. Ugovor je kasnije produživan prema usmenom dogovoru sve do 1. veljače 2025., kada je zaključen novi ugovor na određeno vrijeme za veljaču 2025. Prema točki 7. jednog i drugog ugovora najmoprimac je bio dužan po prestanku najma stan predati najmodavki u stanju kakvo je bilo prije useljenja. Obzirom da je stan bio nov, čist, uredan i namješten, a tuženik je bio prva osoba koja se uselila u taj stan, to znači da je upravo u takvom stanju morao biti i vraćen.

1.1. No, tuženik je pred sam istek drugog spomenutog ugovora o najmu, napustio stan, moglo bi se reći pobjegao jer nikoga nije obavijestio da odlazi, a stan je ostavio u potpunom neredu, s prljavim zidovima, mrljama na podovima koji su još ispisani crnim markerom, polomljenim stolicama i plastičnim dijelovima hladnjaka, oguljene boje na istom, oštećenog stroja za pranje rublja, madracima s velikim tragovima mokraće. Kći tužiteljice ĆE je tri dana čistila i uređivala ovaj prostor da bi ga donekle dovela u red, a zatim je stručna osoba – soboslikar, oličio zidove.

1.2. Tužiteljica je čišćenje platila svojoj kćeri 150,00 EUR, a soboslikarski radovi stajali su 1.395,00 EUR. Sređivanje nereda kojeg je ostavio tuženik stajalo je tužiteljicu ukupno 1.545,00 EUR, ne računajući polomljene i oštećene aparate ni namještaj. Zatražila je isplatu iznosa od 1.545,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja ove tužbe do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u osnovu i u visini. Točno je da je tuženik jedno vrijeme živio u predmetnom stanu, no netočno je da bi tuženik ili bilo tko počinio štetu koju opisuje tužiteljica. Tužiteljica je bila ta koja je istjerala tuženika iz stana. Doživio je niz neugodnosti vezano uz isto, a kad je odlazio, stan je ostavio čist i uredan. Što je tužiteljica učinila sa stanom i koje je radnje samoinicijativno poduzela u smislu navodnog čišćenja tuženiku nije poznato i on to nije odobrio, niti ga je ona na tako nešto upozorila. Tužiteljica nije dostavila dokaz o tome da bi podmirila iznose koje traži, a zatraženi troškovi ne predstavljaju realne troškove. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovore o najmu stana na str. 4-9 spisa, u račun Lopado interijeri d.o.o. na str. 10 spisa i u potvrdu o plaćanju istoga, u dopis na str. 11 spisa, u preslik povratnice na str. 12 spisa, u preslik fotografija na str. 18-30 spisa, u presudu ovoga suda poslovni broj K-94/2025 na str. 34-40 spisa, u optužnicu na str. 41-49 spisa, u fotografije u omotnici, u dopis Policijske postaje Zabok na str. 56 spisa, saslušao svjedoke ĆE, ZE, NE, FE, GE, ME te stranke u svrhu dokazivanja.

4. Tuženik je tijekom postupka odustao od predložene svjedokinje ĐE.

5. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. U ovom je predmetu bila sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je je li tuženik kao najmoprimac dužan tužiteljici kao najmodavcu platiti troškove krečenja stana nakon što je dana 8. veljače 2025. izašao iz predmetnog stana uslijed prijetnje tužiteljičine kćeri upućene tuženiku odnosno ekskulpira li ga ta prijetnja od plaćanja tih troškova.

6.1. Nesporna je činjenica da je tuženik izašao iz predmetnog stana 8. veljače 2025., kao i činjenica da je tužiteljičina kći zadržala primljeni depozit od tuženika u iznosu od nekadašnjih 3.000,00 kn. Nesporno je bilo i da je tuženik boravio u tom stanu u svojstvu najmoprimca neprekidno od prvog ugovora o najmu stana između stranaka pa nadalje.

7. Uvidom u ugovor o najmu predmetnoga stana zaključenom između tužiteljice kao najmodavca te tuženika kao najmoprimca od 1. lipnja 2021. utvrđeno je da je isti zaključen na određeno vrijeme i to na godinu dana, počevši od 1. lipnja 2021., po isteku kojeg roka se može produljiti. Ugovorena najamnina iznosi 2.200,00 kn mjesečno. Po čl. 7. istoga ugovora o najmu, najmoprimac je dužan predati najmodavcu stambeni prostor u stanju u kojem ga je i primio, a uzimajući u obzir ono pogoršanje do kojeg je došlo uslijed redovitog korištenja tog prostora te ima pravo odnijeti uređaje koje je ugradio u stambeni prostor, ako se time ne oštećuje stambeni prostor. O primopredaji ispražnjenog stambenog prostora i uređaja ugovorne strane sastavljaju zapisnik.

8. Uvidom u ugovor o najmu predmetnoga stana zaključenom između tužiteljice kao najmodavca te tuženika kao najmoprimca od 1. veljače 2025. utvrđeno je da je isti zaključen na određeno vrijeme i to za razdoblje od 1. veljače 2025. do 28. veljače 2025., po isteku kojeg roka se može produljiti. Ugovorena najamnina iznosi 500,00 EUR mjesečno. Po čl. 7. istoga ugovora o najmu, najmoprimac je dužan predati najmodavcu stambeni prostor u stanju u kojem ga je i primio, a uzimajući u obzir ono pogoršanje do kojeg je došlo uslijed redovitog korištenja tog prostora te ima pravo odnijeti uređaje koje je ugradio u stambeni prostor, ako se time ne oštećuje stambeni prostor. O primopredaji ispražnjenog stambenog prostora i uređaja ugovorne strane sastavljaju zapisnik. Pod tekućim održavanjem stambenog prostora koje troškove snosi najmoprimac, smatra se čišćenje, soboslikarski radovi, sitniji popravci na instalacijama i sl.

9. Uvidom u presudu ovoga suda poslovni broj K-94/2025-2 od 18. ožujka 2025. utvrđeno je da je istom prihvaćen zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru te je izdan kazneni nalog kojim je okrivljenica ĆE, kći J i JE, proglašena krivom što je u vremenu od listopada 2024. do 8. veljače 2025. u [adresa], u nakani da ustraši RE u više navrata mu upućivala prijeteće riječi pa je tako točno neutvrđenog dana u listopadu 2024. imenovanome putem mobilnog telefona uputila riječi: „Dobro se zna ko je moj zaručnik, došel ti bu na stan i odrubil ti bu glavu, nemoj da te moj R preispita“, dana 5. veljače 2025. u 18,18 i 18,33 sati putem mobilnog telefona imenovanome uputila riječi: „Imate 24 sata da iselite van, pofarbaj stan preko noći, ili će doći moj zaručnik R pa će ti on objasniti stvari, strgal ti bu ruke i noge“ te dana 8. veljače 2025. oko 13,00 sati na adresi [adresa], u stanu, imenovanome rekla: „Videl buš svojega boga, doći će ti moj zaručnik R i odrubit će ti glavu, vratit ćemo ti se u stan“, a koje riječi su kod RE izazvale opravdan osjećaj straha za svoj život, dakle drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti, čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode

– prijetnjom iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona. Osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ista je presuda postala pravomoćna, što tužiteljica nije osporila.

10. Svjedokinja ĆE u svom je iskazu navela da su kupili stan 2021. time da je ugovor o najmu predmetnog stana s tuženikom majka zaključila 1. lipnja 2021. Dana 8. veljače 2025. došla je najavljeno u stan i to s gospodinom i gospođom te njihovo dvoje djece koji su bili zainteresirani za najam tog stana. Telefonom ih je najavila tuženiku. Stan je bio jako neuredan. Tuženik se iseljavao te su tamo bili tuženikova majka, djevojka i dijete. Ona je očito smetala kad je došla u taj stan. Iako je stan od njezine majke, s obzirom da je ona stara 70 godina, sve oko ovog stana je vodila ona. Pitao ju je tuženik: "Kaj si došla?". Pitao ju je također kad će mu vratiti akontaciju, a ona mu je rekla da će vratiti akontaciju kad oboja i očisti stan. Tuženik je 1. siječnja 2025. potpisao ugovor s njezinom majkom na iznos najamnine od 500,00 EUR. Dana 28. veljače 2025. je trebao izaći van jer nije htio plaćati tako veliku cijenu, a napominje da je on bio u stanu od 65 m2 za najamninu od 300,00 EUR, koju su potom povisivali na 350,00 EUR pa na 500,00 EUR i bio je u stanu prvi stanar nakon kupnje stana. Tuženik je trebao izaći van pod uvjetom da ostavi stan čist i obojan. Rekla mu je da će mu vratiti novce pod tim uvjetima 15. ožujka 2025., a radilo se o 3.000,00 kn akontacije. Akontacija je služila tome ako on otiđe iz stana. Tuženik joj je tog dana rekao da će čistačica doći 11. veljače 2025. i da će sve počistiti. U stanu su bili komadi blata, stan je bio "razmetan", kuhinja i pećnica su bili neoribane, u hladnjaku su bili ostaci luka, kreveti su bili s tragovima mokraće, a zidovi prljavi. Tuženik je istog dana 8. veljače 2025. izašao iz stana, a čistačica nije bila u stanu sljedećeg utorka kako je rekao. Ona je došla provjeriti i vidjela je da stan nije bio čist. Nije vidjela točno kad je tuženik tog dana izašao iz stana, ali bio je u pakiranju stvari, a ključeve je ostavio kod susjeda time da nije bio takav dogovor. Kazneno je prijavljena da je prijetila tuženiku te je tog istog dana bila u policiji na ispitivanju. U stanu je bila 8. veljače 2025. oko 13,00 sati. Ona je u kaznenom postupku proglašena krivom za kazneno djelo prijetnje i izrečena joj je uvjetna osuda. Nije se žalila na takvu odluku, a kasnije su joj rekli da se trebala na istu žaliti. Ona njemu nije prijetila, već mu je pričala sve ono što je bilo ugovoreno u ugovoru. Zadnji ugovor je bio zaključen za razdoblje od 1. veljače 2025. pa do kraja tog mjeseca. Cijelo vrijeme njezinog boravka u stanu 8. veljače 2025. s njom su bili potencijalni stanari koje je spomenula u svom iskazu i zajedno su izašli. Iste osobe nisu unajmile njihov stan nakon toga. Majka i ona su počistile stan i to istog dana odnosno tog utorka nakon tuženikovog izlaska iz stana. 3 dana su čistile stan i ima slike stana kakav je bio prije čišćenja i kakav je bio kad su ga počistile. Lapado interijeri d.o.o. je trgovačko društvo koje je bojalo zidove stana. Njoj njezina majka nije platila čišćenje stana. Lapado interijerima d.o.o. je plaćeno oko 1.395,00 EUR, time da je točan iznos napisan na računu. Na pitanje kakav je sadržaj prijetnji za koje je kazneno osuđena navela je da su to bile riječi: "Došel ti bu gospodin R i odrubil ti bu glavu", a takve riječi ona ne govori. R je njezin prijatelj koji je trebao kupiti njezinu klijet, a i pomagao joj je u stanu npr. odštopavati što je trebalo. Ne zna imena i prezimena osoba koje su bile s njom tog dana u stanu. Oni su inače izgubili kuću i koliko zna žive u novoj zgradi pored suda u kojoj postoji i trgovina. Ljudi koji su s njom tog dana bili u stanu su inače bolesni i neće kontakte s drugim ljudima, a to zna po tome što je za njih pitala njegovu sestru koja inače živi u [adresa] kod restorana Kušan. Ne zna je li prijavila policiji da su s njom tog dana u stanu bili ti ljudi, ali to se njih nije ni ticalo. Tuženikovu akontaciju čuva, nije ju vratila tuženiku, već ju je zadržala jer se akontacija vraća kad se očisti stan, oboja i plate režije i najamnina. Na dan 11. veljače 2025. kad je vidjela da nije očišćen stan, tuženika nije zvala ni ona ni njezina majka da očisti stan, jer joj je policijska službenica rekla da ne smije zvati RE, već samo preko odvjetnika. Na pitanje zašto nije kontaktirala s tuženikom onda preko odvjetnika i tražila da se stan očisti, s obzirom da je najam stana trajao do 28. veljače 2025., navela je da nije. Tuženik je mogao ući u stan do 28. veljače 2025. Ne zna kad je preko susjeda vratio ključeve. Njezina majka nije zatražila od tuženika da očisti stan preko odvjetnika niti na bilo kakav drukčiji način. Nije došla s potencijalnim kupcima u stan nakon 11. veljače 2025., već 8. veljače 2025. jer je tim ljudima to bilo hitno, a tuženik je rekao da mu to nije problem, no, bio je nervozan kad je ona tamo bila. Nije mu prijetila. Njezina majka joj nije dala nikakvu punomoć za obavljanje poslova oko najma stana.

11. Svjedokinja ZE u svom je iskazu navela da ne zna od kad do kad je bilo trajanje predmetnog ugovora o najmu stana. Stan je valjda od majke. Početkom godine ju je sestra ĆE nazvala da dođe u predmetni stan te je vidjela da je stan prljav od kuhanja, da je trosjed pošprican, da je madrac flekav i to je bilo dosta gadljivo. Često joj je dolazila ĆE i pitala ju kako se ona s tim nosi, s obzirom da iznajmljuje apartman. ĆE se žalila da joj stanar ne održava stan u redu. Čak je ĆE i kod nje kupovala sredstva za odštopavanje. Ne zna kad je tuženik izašao van iz stana niti pod kojim okolnostima. Kad je tog dana početkom godine došla u predmetni stan, ĆE je tamo bila sama, sve je bilo izmaknuto, kao da ide adaptirati stan. Tuženik više nije bio u tom stanu. Poznaje tuženika iz viđenja. Ne vodi brigu o tom stanu i misli da je stan iznajmljen i nakon što je tuženik izašao iz stana. Nije sigurna kad je točno početkom godine došla u taj stan, moguće da je to bilo u drugom mjesecu.

12. Svjedok NE u svom je iskazu naveo da zna da je u trenutku kad je ĆE došla u stan bila galama, a on je to čuo jer je bio podstanar u susjednom stanu u toj zgradi. To je bilo oko podneva, bio je neki ljetni mjesec, on se spremao, probudio se tek oko 12,00 sati jer je morao ići u noćnu smjenu. U tom trenutku se RE iseljavao iz stana. Kao i kod svake selidbe na hrpi je bilo i smeća u stanu. ĆE je dovela neke ljude potencijalno zainteresirane za najam tog stana. ĆE je rekla tuženiku da kako to da je tako neuredan stan, zašto ga nije počistio te mu je rekla da će pozvati nekog tko će mu "otkinuti glavu i zavrnuti vrat". To je čuo kod otvorena vrata svog stana. Na njegovom stanu i stanu ĆE su bila otvorena vrata jer ga je RE zamolio da mu pomogne nositi stvari od selidbe u kombi. Potencijalni kupci su bili u stanu pet minuta, a ĆE je ostala u stanu 25 minuta do pola sata. RE je pozvao policiju i otišao u policijsku postaju. Kad je došla policija ispitivala je RE i njega i njegovu zaručnicu i to u zgradi u stanu ĆE. Taj stan pripada JE. I stan u kojem je on tada boravio je bio stan JE. Stanovi se nalaze jedan do drugog. On je prilikom iseljenja tuženika ušao u njegov stan te podovi nisu bili išarani crnim markerom. Kad je rekao da je smeće bilo na kupu naveo je da je to bilo tipično kao kod svakog iseljenja. Radilo se o manjoj hrpici smeća, a smeće se bacalo u vreću za smeće. Na zidove se nije obazirao, ali može reći da je tipično za stan u kojem živi i malo dijete da se pojavi koja točkica na zidu, ali ne po cijelom stanu. Nije vidio polomljen namještaj niti aparate. Nije vidio da bi madraci bili s vidljivim tragovima mokraće te je naveo da tom prilikom nije gledao madrace u tom stanu. Ni jednom drugom prilikom nije gledao madrace u tom stanu. Može samo reći da je ĆE njemu dovezla dva madraca na kojima je bio "flek do fleke", on nije na njima spavao, a najvjerojatnije su takvi bili i kod tuženika u stanu. Ti madraci su njemu dovezeni prije predmetnog tuženikovog iseljenja. Nema nikakvih saznanja o čišćenju stana. ĆE je znala doći dva puta tjedno u taj stan i osobno je čistila taj stan. Na daljnje pitanje naveo je da je nakon dva do tri tjedna nakon tuženikovog iseljenja u taj stan ušao novi stanar. U trenutku kad je čuo prijetnje ĆE prema tuženiku, stajao je u svom stanu do ormara iz kojeg si je uzimao tenisice kako bi krenuo van. Ljudi koji su došli s ĆE pogledati stan bili su u hodniku, bili su tiho i brzo otišli. On je u susjednom stanu bio podstanar od ožujka 2024. do svibnja ili lipnja ove godine. Kad je trajala selidba, trajala je oko sat i pol do dva, time da je tuženik otišao u policijsku postaju, a on je ostao s tuženikovom majkom nositi teže stvari iz stana, a ona lakše. S JE kao stanodavkom nije imao nikakvih problema i imao je s njom normalnu komunikaciju. Nikad nije dolazila u kontrolu stana kao ni njezin sin FE, a kod ĆE ga je smetalo što je znala doći nenajavljeno u kontrolu kad je on imao goste radi provjere je li stan čist ili neuredan. Vraćanje pologa je rješavala njegova zaručnica. Misli da je polog iznosio oko 300,00 EUR, a da je vraćeno do 200 EUR. Na pitanje zna li je li ĆE dolazila u najavljene ili nenajavljene kontrole RE naveo je da ako je dolazila k njemu, da je vjerojatno dolazila i k RE. Tuženik se iselio iz predmetnog stana nekih mjesec dana prije njega.

13. Svjedok FE u svom je iskazu naveo da su u veljači 2025. predmetni stan došli razgledati njegova majka ĆE, baka JE i on. Zanimalo ih je kako je to čistačica očistila stan. Tuženik je naime trebao angažirati čistačicu da to sve očisti. Međutim, stan je bio prljav, "razmetan", trebalo je okrečiti zidove, na stalaži u kuhinji su bile neke boce, bio je prljav hladnjak, na kauču su bile fleke i stan je trebalo dobro očistiti. Stan nije bio sigurno u stanju kakav je predan tuženiku. Tom prilikom je stan otključala njegova majka, ali ne zna je li to učinila sa svojim rezervnim ključem ili ključem koji je bio ostavljen kod susjeda. On je potom otišao iz stana, a majka i baka su ostale čistiti stan i čistile su ga dosta dugo. Bojanje zidova uz prethodno „gletanje“ obavljao je jedan građevinski obrt, a zna da je cijena bila preko 1.000,00 EUR. Ne zna je li taj stan naknadno iznajmljen. Nije bio nazočan tuženikovom iseljenju stana. On se iselio početkom veljače ove godine. Ne zna kada je tuženiku predan stan, ali zna kako je stan izgledao kad mu je stan predan. Njegova saznanja o bojanju stana i o tome tko je bojao stan i po kojoj cijeni crpi iz pričanja mame i bake. Nema saznanja do kad je tuženik trebao ostati u stanu. U periodu u kojem je tuženik bio u predmetnom stanu on nije bio u tom stanu.

14. Svjedokinja GE, tuženikova majka, u svom je iskazu navela da se sjeća događaja jer se isti dogodio na rođendan njezinog sina, 8. veljače, ne zna je li to bilo prije 2 godine ili koje druge godine. RE i njegova cura ME su ju zamolili da im pričuva dijete dok se oni spremaju za iseljenje iz tog stana. Još su imali 3 dana do datuma iseljenja. U jednom trenutku je u stan ušla ĆE sa svojom djevojčicom, a potom i dva bračna para, jedan mlađi i jedan stariji bračni par. ĆE i bračni parovi došli su nenajavljeno u predmetni stan te su zatekli kutije i vreće iz selidbe na podu jer je spremanje za selidbu bilo u tijeku. Bila je pozvana i čistačica od strane tuženika koja je trebala doći sljedećeg dana čistiti stan. ĆE je govorila: "Eto vidite kako je stan razbacan", ljudi koji su došli vidjeti stan odmahivali su glavom i govorili su da kud ih je pozvala u razgledavanje stana za vrijeme dok još stan nije prazan. RE je pitao ĆE kad će mu vratiti polog, a ona se počela derati, „da kakav polog, da će doći njezin R i da će mu odrubiti glavu“ i vrijeđala ga. Misli da se sve to događalo zato što je RE spomenuo polog. Davorovo dijete je plakalo. RE je rekao ĆE da će najprije on pregledati stan nakon što bude očišćen, a tek onda ĆE pa ako ne bude zadovoljna, da će po potrebi naručiti još jedno čišćenje. Taj rođendan svog sina nikad neće zaboraviti. Ona je čak naručila i hranu kako ne bi u tom stanu više trebali ni kuhati. Dok su se oni spremali, svjedokinja je rekla ĆE da je ona Davorova mama i da čuje li se ona što priča. Nikad nije čula takve riječi i prostote koje je ĆE tom prilikom govorila. Otišla je s bebom u drugi stan u toj istoj zgradi kako bi se sklonila. Svi su bili u strahu, tko je taj R i što će se dogoditi te su samo površno uzeli stvari iz stana i nisu se više vraćali. Pola sinovih stvari je ostalo u tom stanu te se on nije više usudio vraćati po njih u taj stan. Praktički su pobjegli iz tog stana. Ljudi koji su razgledavali stan zadržali su se 15-20 minuta, a svi stanari su čuli Aničino vikanje. ĆE je otišla s tim ljudima iz stana. Oni nisu zaključali taj stan, a susjedi su im rekli da je ĆE kasnije mijenjala brave na tom stanu. Složena roba iz stana tek je površno uzeta iz stana zbog opisanog straha. Njezin sin, njegova djevojka, beba i on su istovremeno izašli iz tog stana. Istoga dana su oni ušli u drugi stan u drugoj zgradi, u kojem sada žive. RE je obavijestio ženu koja je trebala čistiti stan da ne može ući u stan. Stan zato nije očišćen. Podovi nisu bili išarani crnim markerom, stolice nisu bile potrgane, hladnjak nije bio potrgan niti je bila oguljena boja, perilica za rublje nije bila potrgana, sve je bilo u redu, samo je trebalo počistiti podove, elemente, prozore. RE je svaki drugi vikend dolazio sin kojem on sigurno ne bi dozvolio šaranje. ĆE i bračni parovi ukupno su bili u tom stanu 15-20 minuta. Njoj se RE žalio da ĆE dolazi nenajavljeno u stan, da im govori zašto je nešto stavljeno ovdje, a ne ondje, da nešto treba popraviti. Rekao joj je da se oni boje kad im netko pozvoni jer se boje da je to ĆE. Svi su zajedno otišli iz stana, njih četvero, jer su se bojali što će se dogoditi.

15. Svjedokinja ME u svom je iskazu navela da su u tom stanu živjeli tuženik i ona, dijete starosti 6 mjeseci, a u tom trenutku je s njima bila tuženikova majka radi selidbe. Oni su napustili stan 8. veljače 2025. Hitno su napustili stan zbog prijetnje ĆE da će njezin zaručnik odrubiti glavu tuženiku. RE i ĆE su se nešto raspravljali, pretpostavlja u vezi pologa za stan, ali to nije čula jer je bila u drugoj sobi dojila dijete. Nakon te prijetnje tuženik je zvao policiju koja im je rekla da hitno napuste stan. Inače su trebali napustiti stan do 15. veljače 2025., što su se telefonskim putem dogovorili tuženik i ĆE. ĆE se predomišljala hoće li to biti 10. ili 15. time da je 15. veljače bio petak. U subotu prije 15. veljače ĆE je došla s nekim ljudima gledati stan. Ti ljudi su se zadržali 10-tak minuta, bilo je dosta neugodno, ispričavali su im se jer su vidjeli da imaju malu bebu. Otišla je, kao što je rekla dojiti bebu u drugu sobu. Došla je na zadnji dio prepirke kad je već ĆE počela galamiti i vrištati te su rekli da će zvati policiju, a ĆE je njima rekla da zovu koga hoće, da se nikoga ne boji. Nakon toga je ĆE otišla sa svojom djevojčicom iz stana. Svog zaručnika je zvala R, ali su im u policiji rekli da se on ne zove R. Sve se to događalo u subotu oko 13,00 ili 14,00 sati, poslije podne, a uslijed pisanog događaja oni su do 15,00 sati napustili stan i brzo se pritom spremali. Kako su se oni selili, stan je trebalo očistiti, tuženik je naručio čišćenje stana, u stanu bilo prašine, stvari i svega, ali nije bilo ništa uništeno. Ne zna kako bi ona dojila dijete na madracu koji je zapišan. Čišćenje stana je po njezinom mišljenju trebalo uslijediti u ponedjeljak nakon toga, ali je s gospođom koja je trebala čistiti stan telefonski komunicirao tuženik. Oni su se iz tog stana iselili u stan u [adresa] i u ovaj predmetni stan se više nisu vraćali. Do bojanja stana nisu došli, trebalo ga je najprije očistiti. Tuženik je predao ključeve stana susjedu NE, koji im je bio prvi susjed i dalje je u komunikaciji s ĆE te su znali da će ĆE doći čistiti stan i podići te ključeve kod NE. Oni nisu stigli očistiti stan s obzirom da im je policija rekla da hitno napuste stan. Ne zna iznos pologa za stan, to zna tuženik. Ona je u taj stan došla u listopadu 2024. Tuženik je bio u tom stanu dvije godine. Tuženik je uređivao stan i u tom stanu je ugradio klimu, stroj za pranje rublja, frižider, TV, nove stolice i sve je ostavio u tom stanu. TV su uzeli sa sobom. Prijetnja se dogodila u predmetnom stanu. Ona poznaje čovjeka imenom R, dolazio je u taj stan, a zadnji put je tuženiku na parkiralištu rekao da je on novi vlasnik stana i da se s njim komunicira u vezi stana. Oni su imali neugodnih problema s ĆE jer je dolazila u provjeru čišćenja stana nenajavljeno i najavljeno. Imali su od nje PTSP i radila je pritisak za novce. Iako je isplata novca za najamninu trebala biti 15-tog ona je već 13-tog tražila novac jer nije imala novaca. Zidovi stana su bili istrošeni i bio im je plan da ga okreće, ali zidovi nisu bili uništeni ni išarani. Stan je trebalo okrečiti da bude svjež za nove stanare.

16. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica JE je iskazala da je ona vlasnica predmetnog stana u [adresa]. Oni su ga kupili prije 3 ili 4 godine od TE kojem ne zna prezime. Moguće da je bio Ć. Tuženik je u tom trenutku bio u tom stanu. Ne zna je li postojao kakav ugovor o najmu tog stana između njih. Sve je to vodila njezina kći ĆE. Stan je bio prljav, iz frižidera je curila voda, u frižideru je bilo luka. Na bračnim krevetima su bili flekovi na madracima. Zidovi su bili pošarani i pozvali su ljude koji su okrečili stan, a oni su ga čistili. Nema pojma o tome pod kojim okolnostima je tuženik izašao iz stana. Najamnina joj je plaćana na račun i ne zna koliko je iznosila niti zna visinu pologa. Nije dolazila u taj stan, a ĆE je znala dolaziti u taj stan i znala je reći tuženiku da mora čistiti stan, a i stepenice do stana. ĆE je došla po nju te su išli čistiti stan. Čišćenje stana nisu nikome platili, a krečenje su platili preko 1.000,00 EUR. Krečenje je platila ĆE njezinim novcima. Ne zna je li nešto u stanu bilo tuženikovo. ĆE je znala tražiti tuženika, ali ga nije bilo, bio je u gostionici i tako. Nije na vrijeme plaćao najamninu te ga je znala nazvati, a njemu je to smetalo. Nije bila u stanu prije nego ga je kupila. Ne bi znala kada je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan. Misli da je TE renovirao taj stan. U tom stanu je bilo namještaja kad su oni kupili taj stan. Stan je bio namješten.

17. Saslušan u svrhu dokazivanja tuženik RE je iskazao da je on krajem 2019. uselio u predmetni stan i to u studenom. Stan je tada pripadao ETI Inženjeringu odnosno TE. Bio je prvi stanar u tom stanu. Zgrada je izgrađena 90-tih godina prošlog stoljeća, a 2015. ili 2016. se adaptirala. Predmetni stan je preuzeo od ETI Inženjeringa, bio je namješten, jedino je kupio TV. Kupio je i stroj za pranje rublja i sve je s ETI Inženjeringom dogovarao što bi trebalo mijenjati, a što ne. Plaćao je najamninu na račun ETI inženjeringa i to uvijek u roku. Računi za režije su mu dostavljani u sandučić i redovito ih je plaćao. S njima nije imao nikakvih problema i nikad mu ETI Inženjering nije dolazio u stan. Sredinom 2023. je došlo do promjene vlasništva te u stan dolazi JE sa kćeri i još jednim gospodinom. Tada ju je prvi put vidio, a danas na sudu drugi puta. Ušla je u stan kao novi vlasnik bez krečenja i bez ikakvih ulaganja. Ni jedna žlica u stanu nije bila njezina. Došlo je do promjene ugovora o najmu tako da je sada plaćao JE 292,45 EUR mjesečno. Najamninu je redovito plaćao time da je ĆE tražila da joj se plaća najamnina u gotovini na ruke. Za režijske troškove mu je slala podatke o iznosu računa, a račune nikad nije vidio. ĆE je često dolazila u stan nenajavljeno uz zvonjavu i lupanje pa čak i u 22,00 sata navečer. ETI inženjeringu je platio polog za stan od 2.500,00 kn, a ĆE ga je tražila novi polog za stan te joj je u Tuheljskim Toplicama na parkiralištu kafića predao polog od 3.000,00 kn iako smatra da je polog trebala riješiti s bivšim vlasnikom. U listopadu 2024. u stan je ušla njegova djevojka ME. Tražili su od ĆE da plaćaju najamninu na račun te su ju i plaćali tada redovito JE na račun. ĆE je znala tražiti novac za najamninu i ranije. U nekoliko navrata prije predmetnog događaja razgovarao je s ĆE trebaju li bojati stan ili da nešto mijenjaju, ali ona u vezi toga nije imala nikakve želje. U prosincu 2024. im je usmeno podigla najamninu na 500,00 EUR mjesečno uz ucjene i prijetnje da u protivnom ide van iz stana. Na dan 8. veljače 2025. na njegov rođendan je ĆE došla u stan s četvero ljudi, dvije odrasle osobe i dvoje djece. Tim ljudima je bilo neugodno, bila je napeta atmosfera, ĆE mu je rekla da kako im to izgleda stan, je li glup, a oni su se tom prilikom zapravo selili. Službeni dogovor je bio da isele do 15. veljače 2025., a što su se dogovorili 2. veljače 2025. Njega je 4. veljače 2025. nazvala ĆE i rekla mu da ima 24 sata da iseli iz stana i da će njezina sestra ZE ući u stan. ĆE je znala da iseljavaju i zamolio ju je to jutro da dođe ili prije njihovih radova ili nakon toga dana, ali ĆE je došla baš oko 12,45 sati do 13,00 sati i to baš kad su se oni selili. U ponedjeljak je imao naručeno čišćenje s ĐE. Pitao je ĆE što je s pologom, a ona mu je rekla: "Boli me kurac". Nakon toga je krenula s riječima "jebem ti mater, moj R će ti odrubiti glavu". Pozvao je policiju te je policija iz Klanjca došla za nekih 25 minuta. ĆE je tom prilikom bila pomahnitala osoba i eskalirala je situacija. Ljudi koji su došli vidjeti stan su ga napustili, a kad je stigla policija rekli su im da odmah izađu iz stana van, rekao je da se oni zapravo iseljavaju, a policijski službenici su rekli da nemaju oni s tim ništa, da izađu van zbog prijetnje te su oni pokupili stvari i u 15,15 sati bili na adresi u [adresa]. To su učinili isključivo po nalogu policije. Policijski službenici su im savjetovali da ključ ostave NE koji je ionako bio pri selidbi i sve čuo. Kad ih je pitao što je s čišćenjem, policajci su mu odgovorili da to ne dolazi u obzir i da se oni više ne vraćaju na tu adresu. Smatrao je da bi trebalo malo prefarbati stan. To je smatrao dok je još tamo živio, a kako je dugo boravio u tom stanu. ĆE mu je pričala da ne treba sada i tako su došli do 8. veljače 2025. Što se tiče pologa ni prvi ni drugi sigurno nije utrošen. ĆE mu je rekla da taj polog čuva, ako se nešto u stanu ošteti. Imao je primjer rasklimanih i istrošenih stolica te je htio da se kupe nove stolice iz pologa, što ona nije htjela i rekla da to mora sam pa je tako kupio 4 nove stolice. Te stolice su ostale u stanu. Nadalje mu je pukla daska na WC školjki i zaštopao sudoper te ni to ĆE nije htjela financirati iz pologa i rekla je da su polog njezini novci. 2 dana nakon zaštopavanja sudopera došla je s R i nekako su uspjeli odštopati iako je trebalo po njegovom mišljenju zvati majstora. Klimu u stanu su financirali ĆE i on svako u polovici i to je ostalo u stanu. Na inicijativu ĆE zaključen je zadnji ugovor o najmu na mjesec dana, ali se to zapravo više može zvati ucjenom. ĆE je tražila u njihovim razgovorima da krečenje mora financirati on. 4. veljače 2025. su zadnji put razgovarali o krečenju stana te je isto razgovor završio na način "budemo- ne budemo". Kad mu je 8. veljače prijetila također je spominjala krečenje na način da mu je rekla da mora ofarbati stan. Na pitanje na koji način se razlikuje ugovor o najmu za veljaču 2025. od prethodnog ugovora naveo je da je prethodni ugovor glasio na najamninu od 292,45 EUR mjesečno, a drugi na 500,00 EUR mjesečno. Ne sjeća se je li ugovor sadržavao stavku da je dužan ostaviti stan čist i uredan. Prijetnje izrečene 8. veljače 2025. su počele odmah čim je ĆE ušla u stan, a inače iste su postojale i od ranije i to nekih 2-3 mjeseca nakon njezina preuzimanja stana te ju je on često upozoravao da prestane, da to nije normalno, a ĆE mu je znala reći da će ga baciti iz stana van i obraćati mu se riječima "jebem ti mater pijanu". On smatra da se njegov privatni život ĆE ne tiče. Govorila mu je da ne zna odgajati djecu, a ima i sina od 9 godina koji je vikendom dolazio u taj stan. Gospođa s kojom je dogovorio čišćenje nije došla počistiti stan jer su oni po policijskom nalogu napustili stan u subotu prije toga.

18. Uvidom u račun od 11. ožujka 2025. broj 3/P1/1 kojeg je izdalo trgovačko društvo Lopado interijeri d.o.o. iz Mača 133 C, utvrđeno je da se isti odnosi na zaštitu prostora, gletanje, čišćenje nakon završetka radova na gradilištu u [adresa] i glasi na iznos od 1.395,00 EUR, uključujući PDV. Datum isporuke je naznačen s 11. ožujka 2025., a dospijeće računa jest 16. ožujka 2025.

19. Prema čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

19.1. Uvidom u podatke eSpisa utvrđeno je da je predmetna kaznena presuda ovoga suda poslovni broj K-94/2025 postala pravomoćna.

19.2. Neprihvatljivi su dijelovi iskaza svjedokinje ĆE u kojima je osporavala da bi spornoga dana prijetila tuženiku, budući da pravomoćna kaznena presuda protiv nje kao optuženice dokazuje suprotno i istom je vezan ovaj parnični sud.

20. Iako je počinjenje kaznenog djela prijetnje nedopušteno ponašanje koje je i sankcionirano od strane kaznenog suda i za koje počinitelj mora snositi posljedice, u ovom je postupku valjalo utvrditi utječe li počinjenje takvog kaznenog djela ĆE na predmetnu ugovornu obvezu tuženika.

20.1. Prema ugovoru o najmu stana koji je bio na snazi na dan predmetnog događaja tuženik je kao najmoprimac po čl. 7. st. 3. ugovora o najmu bio dužan predati najmodavcu stambeni prostor u stanju u kojem ga je i primio, a uzimajući u obzir ono pogoršanje do kojeg je došlo uslijed redovitog korištenja tog prostora, a po čl. 9. st. 1. i 2. pod tekućim održavanjem stambenog prostora koje troškove snosi najmoprimac, smatraju se i soboslikarski radovi. Dakle, tuženik je u smislu opisanih ugovornih odredbi preuzeo obvezu snositi troškove soboslikarskih radova. Prema čl. 17. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24) propisano je da je najmoprimac dužan nakon prestanka najma predati stan najmodavcu u stanju u kojem ga je zaprimio uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovitim korištenjem stanom, osim ako su stranke drukčije ugovorile.

20.2. S obzirom da je tuženik bio u stanu skoro 5 godina, a prema njegovim tvrdnjama iz iskaza i duže (još kod ranijeg vlasnika stana), logično je da je nakon tog vremena boravka u stanu postojala potreba izvođenja poslova soboslikarskih radova radi uređenja zidova, a dvije od spisu priloženih fotografija jasno potvrđuju da su, između ostalog, zidovi predmetnog stana bili prljavi i da su zahtijevali krečenje.

20.3. Nije životno logično niti razumno očekivano da bi se tuženik nakon upućenih prijetnji i policijske intervencije doista vraćao u stan radi obavljanja poslova čišćenja ili izvođenja soboslikarskih radova, no preuzetu ugovornu obvezu tuženika obavila je tužiteljica po trećoj stručnoj osobi te je tuženik isti trošak „gletanja“ i krečenja zidova dužan platiti tužiteljici. Da nije bilo opisane prijetnje tuženiku, on bi sukladno preuzetoj izričitoj ugovornoj odredbi bio u obvezi sam izvršiti soboslikarske radove ili sam angažirati i platiti treću osobu za obavljanje tih radova. Takav trošak bi moguće bio manji od onog za kojeg postoji dokaz u spisu, no tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao svoje tvrdnje da je ovaj trošak nerealno visok i da je trebao biti manji.

20.4. Iz iskaza svjedokinje ME utvrđeno je da su zidovi stana bili istrošeni i da je njoj i tuženiku bio plan da ga okreče, da ga je trebalo okrečiti da bude svjež za nove stanare. Nadalje, iz iskaza tuženika proizlazi da je smatrao da bi trebalo malo prefarbati stan, s obzirom da je dugo boravio u tom stanu, no da ĆE u vezi toga nije imala nikakve želje, a potom je iskazivao da je smatrala da krečenje mora financirati on. Svjedok NE nije se obazirao na zidove u stanu, a svjedok FE je potvrdio da je zidove trebalo okrečiti. Prema tome, sud iz njihovih iskaza, a uvažavajući preuzetu ugovornu obvezu tekućeg održavanja stana na svoj trošak, zaključuje da je zidove predmetnog stana tuženik trebao okrečiti, posebno s obzirom na duljinu njegovog boravka u stanu.

20.5. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije isticao prema tužiteljici prigovor radi prebijanja predmetnog troška s iznosom depozita koji je nesporno predao tužiteljičinoj kćeri ĆE u iznosu od tadašnjih 3.000,00 kn. Također nije istaknuo ni materijalno pravni prigovor prijeboja, niti je postavio protutužbeni zahtjev na povrat depozita po osnovi ugovora o najmu stana.

20.6. No, tuženik može tražiti povrat tog depozita izvansudski ili u posebnom postupku, ukoliko ne dođe do sporazuma o kompenzaciji tog iznosa s predmetnom tražbinom. Također može postaviti svoj zahtjev u odnosu na njegove stvari koje su ostale u tom stanu, što u ovom postupku nije učinio.

20.7. Sud nije posebno ocjenjivao iskaze svjedoka i stranaka u dijelu u kojem nisu iskazivali o pravno odlučnim činjenicama za ovaj predmet, već o drugim stvarima koje nisu bile predmet ovoga postupka pa tako ni o stanju namještaja i uređaja u stanu ili o ponašanju tužiteljičine kćeri prema tuženiku. Svjedokinje ZE i GE nisu iskazivale o stanju zidova predmetnog stana.

21. U odnosu na dio prigovora tuženika da ne postoji dokaz da je sporni račun za soboslikarske radove plaćen, valja reći da je račun nedvojbeno izdan, fiskaliziran i da se odnosi na radove na predmetnoj adresi i na razdoblje neposredno nakon izlaska tuženika i njegove obitelji iz spornog stana, sve na ime tužiteljice. Uvidom u potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje od 11. ožujka 2025. utvrđeno je da je isti račun tužiteljica platila o roku dospijeća.

21.1. Kako je dospijeće tog računa naznačeno s datumom prije podnošenja ove tužbe, kao i datum plaćanja, to je u cijelosti osnovan zahtjev tužiteljice za zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

22. Suprotno činjeničnim tvrdnjama tužiteljice, troškove čišćenja stana tužiteljica nedvojbeno nije platila svojoj kćeri jer to izričito proizlazi iz iskaza svjedokinje ĆE te ove troškove u zatraženom iznosu od 150,00 EUR sud nije imao osnove dosuditi tužiteljici jer nastanak i visina istih nije dokazana. Zato je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 4. u vezi s čl. 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, 107/25).

24.1. Tužiteljica je kvantitativno uspjela s 90,29% (1.395,00 / 1.545,00 EUR), a tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnove tužbenog zahtjeva u cijelosti, time da je i u pogledu osnove uspjeh tužiteljice jednak (90,29%) jer po stavu suda ne postoji osnov za dosudu dijela tužbenog zahtjeva po osnovi troškova čišćenja. Oduzimanjem uspjeha tužiteljice u postupku od tuženikovog uspjeha u postupku (90,29%-9,71%) dobiva se iznos od 80,58% uspjeha tužiteljice u postupku te joj je u tom omjeru dosuđena naknada parničnog troška.

25. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1 - 100 bodova), zastupanja na ročištima 9. srpnja 2025., 1. listopada 2025., 5. prosinca 2025., 20. siječnja 2025. i 4. ožujka 2025. (tbr. 9/1 - 100 bodova), kao i trošak sastava podneska od 23. rujna 2025. (tbr. 8/4 -25 bodova), što iznosi ukupno 625 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR trošak iznosi 1.250,00 EUR. PDV je zatražen na trošak sastava tužbe i dva ročišta, odnosno na iznos od 600,00 EUR, što iznosi dodatnih 150,00 EUR, što ukupno daje iznos od 1.400,00 EUR. No, kako je tužiteljica uspjela u parnici s 80,58%, to joj je dosuđen razmjerno umanjeni parnični trošak u iznosu od 1.128,12 EUR.

25.1. Također joj je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 26,55 EUR, ali također razmjerno uspjehu u parnici, što iznosi dodatnih 42,78 EUR, odnosno ukupno 1.170,90 EUR.

26. Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23) koje teku od presuđenja do isplate.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Karolina Balen

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Davor Škudar, Donja Stubica

2. Odvj. Marija Kos, Zagreb

3. eOglasna ploča suda