Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-1206/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sucu Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (v.p.s. 3.685,23 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 3. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, javno objavivši 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika koji je 7. lipnja 2024. podnesen Financijskoj agenciji Rijeka radi izravne naplate novčane tražbine na temelju zadužnice solemnizirane 29. studenoga 2012. kod javnog bilježnika Miroslava Banića pod brojem OV-8525/12.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da je tuženik 7. lipnja 2024. kod Financijske agencije (dalje: FINA) podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice koju je pok. PD **.**.2012. solemnizirala kod javnog bilježnika Miroslava Banića pod brojem OV-8525/12, da su oni 19. lipnja 2024. sukladno čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) kod ovog suda podnijeli prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim kao i prijedlog za odgodu ovrhe te su isti zaključkom posl.br. Ovr-836/24 od 12. srpnja 2024. upućeni na parnicu. Sukladno zaključku pozivaju se na nedopuštenost ovrhe zbog razloga iz čl.50.st.1. toč.11. OZ-a odnosno smatraju da je nastupila zastara tražbine tuženika jer je dug pokojne PD dospio na naplatu i prije 1. prosinca 2016. pošto je ista umrla u kolovozu 2014. a tuženik nije dostavio Ugovor o kreditu i pregled prometa po istome a iz kojeg je bilo razvidno kada je dug dospio na naplatu.

Smatraju kako tuženik nije postupio sukladno točki XII. Općih uvjeta Hrvatske poštanske banke budući da isti nije u odnosu na pok. PD poduzeo razumne i opravdane mjere radi postizanja dogovora u vezi s naplatom obveza iz ugovora o kreditu niti je isti na valjani način otkazao ugovor o kreditu. Tuženik da je trebao pisanim putem, u slučaju neurednog ispunjenja obveza, otkazati ugovor o kreditu a što je pretpostavka dospijeća cjelokupnog iznosa na naplatu i pokretanja ovršnog postupka. S tim u vezi ističu da je teret dokaza da je u svemu postupio sukladno Općim uvjetima, na tuženiku.

Uz tužbu prilažu zaključak i rješenje posl.br. Ovr-836/24, prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim, zahtjev za izravnu naplatu sa prilogom, rješenje o nasljeđivanju iza PD te specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje. Ujedno predlažu uvid u spis posl.br. Ovr-836/24, saslušanje tužitelja, pribavu ugovora o kreditu te pregled prometa po istome.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je kredit pok. PD bio u urednoj otplati od strane klijentice na način da je ista na svom tekućem računu imala zadan trajni nalog te se isti izvršavao do 1. travnja 2015., da je on u lipnju 2015. poslao upit sudu vezano za podatak o smrti klijentice i dostavu rješenja o nasljeđivanju, da je u srpnju 2015. od suda dobio rješenje o nasljeđivanju te je isti dan dopisom pozvao nasljednike da mu se jave radi dogovora oko otplate preostalog dugovanja. Nadalje, 1. prosinca 2016. tražbina iz ugovora o kreditu dospjela je na naplatu te od tog datuma počinje zastarni rok od 10 godina – zastarni rok potraživanja temeljem zadužnica iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), stoga smatra da nije nastupila zastara.

Ističe i da je odmah po zaprimanju rješenja o nasljeđivanju dopisom nasljednike obavijestio o postojećem dugovanju te ih pozvao na dogovor a da se tek u svibnju 2018. istome javio 1. tužitelj sa namjerom podmirenja duga te je isti bio voljan dalje otplaćivati dug i to mjesečno cca 500,00 kn a zbog čega je isti upućen da se pisano obrati tuženiku radi pronalaska modaliteta otplate duga. Nakon toga je 1. tužitelj u lipnju 2018. potpisao zahtjev uza odobrenje kredita kojim bi zatvorio obveze po kreditu pok. PD te je isti u srpnju 2018. pozvan na potpisivanje ugovora o kreditu ali je od toga odustao. Ostali nasljednici odnosno 2. i 3. tužitelji se nikada nisu javili tuženiku radi dogovora oko otplate.

Stoga smatra da je potpuno neistinito navedeno da on nije poduzeo razumne i opravdane mjere radi postizanja dogovora u svezi s naplatom obveza iz ugovora o kreditu.

U odnosu na navode o otkazivanju ugovora o kreditu ukazuje na odredbu čl. 1023. ZOO-a odnosno ističe da ni jedan propis njega nije obvezivao na otkaz ugovora o kreditu.

Uz odgovor na tužbu prilaže ugovor o kreditu, Opće uvjete o kreditnom poslovanju s fizičkim osobama, dopise - pozive upućene tužiteljima sa povratnicama.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelji u podnesku od 5. siječnja 2026. (list 62) ističu da tuženik nije dostavio pregled prometa po kreditu radi utvrđenja da li je pok. PD uredno i potpuno izvršavala obveze po istome odnosno radi utvrđenja dospijeća tražbine tuženika te visine iste. Smatraju da specifikacija koju je tuženik dostavio uz zahtjev za izravnu naplatu nije vjerodostojna isprava u smislu čl. 31. st.1. OZ-a odnosno da ista ne predstavlja vjerodostojni dokaz o postojanju i visini tražbine. Vezano uz te navode predlažu i financijsko vještačenje.

3.1. Tuženik je, očitujući se na prednji podnesak tužitelja, u spis dostavio popis uplata po ugovoru o kreditu u razdoblju od 29. studenoga 2012. do 14. siječnja 2016. (list 70). Ujedno je istakao (list 68) da je iz specifikacije vidljivo da je do 1. travnja 2015. uplaćen iznos od 2.740,35 EUR, da je ugovor o kreditu sklopljen na iznos od 30.000,00 kn/3.981,68 EUR i rokom otplate od 48 mjeseci te je jasno kako pokojna korisnica kredita za života nije ispunila svoju obvezu te je on kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku bio prisiljen iskoristiti sva zakonom dopuštena pravna sredstva te pokrenuti postupak prisilne naplate. U pogledu navoda o tome da visina tražbine nije dokazana, ističe da u suprotnom FINA ne bi postupila po osnovi za plaćanje a on je dostavio solemniziranu zadužnicu sa specifikacijom preostalog dijela dugovanja.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz čitanjem ovosudnog spisa Ovr-836/24 te ovom spisu priloženih isprava, dok su tužitelji odustali od ostalih predloženih dokaza (saslušanje stranaka i financijsko vještačenje).

4.1. S obzirom na sadržaj priloženih isprava u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je pok. PD dana 29. studenoga 2012. sklopila s tuženikom ugovor o nenamjenskom kreditu za fizičke osobe – umirovljenike na iznos od 30.000,00 kn sa rokom otplate 48 mjeseci te mjesečnim anuitetom od 739,31 kn. Ista je također potpisala zadužnicu (čl. 214. OZ-a), koja je solemnizirana kod javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke pod brojem OV-8525/2012 29. studenog 2012.. Također nije sporno da je PD umrla **.**.2014. te da su njenim nasljednicima proglašeni 1. tužitelj – suprug te 2. i 3. tužitelji – djeca, a na koju okolnost je doneseno rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-249/14 od 15. prosinca 2014. Nadalje, nije sporno da je tuženik radi naplate preostalog dugovanja po ugovoru o kreditu kod FINA-e 7. lipnja 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu kojem je priložen podatak o dospjelom nenaplaćenom dugovanju na dan 4. lipnja 2024. u iznosu od 3.569,53 EUR od čega na ime glavnice iznos od 1.819,48 EUR, redovne kamate iznos od 822,28 EUR te zatezne kamate u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. svibnja 2024. u iznosu od 927,77 EUR, pri čemu na ukupan iznos zatezna kamata teče od dana 1. lipnja 2024. do naplate.

Zahtjev za izravnu naplatu podnesen je temeljem prethodno opisane zadužnice i to protiv ovdje tužitelja kao nasljednika, sve temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. PD.

Isto tako, ovdje tužitelji su 19. lipnja 2024. podnijeli prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim pri čemu su se isti pozvali na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a. Istovremeno su podnijeli i prijedlog za odgodu ovrhe.

U prijedlogu za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa ukazali su da je za naplatu tražbine putem zadužnice nastupila zastara, pozivom na čl. 233. st. 1. ZOO-a, pri čemu je zadužnica solemnizirana 29. studenog 2012.

O opisanom prijedlogu odlučeno je rješenjem i zaključkom suda Ovr- 836/24 od 12. srpnja 2024., pri čemu su ovdje tužitelji upućeni na pokretanje parnice iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

4.2. Spornim se javlja pitanje da li je nastupila zastara.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

U smislu čl. 214. OZ-a, zadužnica potvrđena kod javnog bilježnika ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

U smislu čl. 233. st. 1. ZOO-a, sve tražbine koje su utvrđene između ostalog i pravomoćnom sudskom odlukom, zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

U smislu čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

5.2. Prema priloženom rješenju o nasljeđivanju, iza prednice tužitelja PD je rješenje o nasljeđivanju doneseno 15. prosinca 2014. te je istog dana postalo pravomoćno.

Prema popisu uplata, vidljivo je da je zadnja uplata sa tekućeg računa prednice tužitelja na ime naplate kredita provedena 1. travnja 2015.

Prema dopisima tuženika, vidljivo je da se isti obraćao tužiteljima radi dogovora o podmirenju naslijeđenog dijela dugovanja i to tijekom 2015., 2018. i 2020.

5.3. Postupak izravne naplate protiv ovdje tužitelja pokrenut je na temelju ovršne isprave – zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku dana 29. studenog 2012. Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 19. studenog 2018. (Su-IV- 4/18-17) glasi: "na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika primjenjuje se zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, dok se na tražbinu iz zadužnice koja je potvrđena kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. ZOO-a."

5.4. Sukladno prednjem, na zadužnicu iz ovog predmeta primjenjuje se zastarni rok od 10 godina a takav rok ne počinje teći idućeg dana od dana solemnizacije zadužnice već prvog dana poslije dana kada je vjerovnik (u ovom slučaju tuženik) imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine osigurane zadužnicom.

U konkretnom slučaju, a pošto zadužnica predstavlja instrument osiguranja naplate tražbine iz ugovora o kreditu te kako je iz popisa uplata za predmetni kredit vidljivo da je obustava na računu prednice tužitelja vršena svakog prvog u mjesecu, sa posljednjom obustavom 1. travnja 2015., proizlazi da je tražbina iz ugovora o kreditu dospjela 1. svibnja 2015. te posljedično tome, a kako je zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice podnesen 7. lipnja 2024., proizlazi da je isti podnesen unutar zastarnog roka od 10 godina.

Ostali navodi tužitelja se s obzirom na prednje, ukazuju bespredmetnim.

5.5. Slijedom navedenog, kako nije utvrđeno da je nastupila zastara tražbine tuženika, tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom je odbijen te je odlučeno kao u izreci presude.

5.6. O troškovima postupka nije odlučeno jer tuženik, koji je u sporu uspio u cijelosti, do zaključenja glavne rasprave nije zatražio troškove.

Delnice, 31. ožujka 2026.

Sudac

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-Oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.