REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4904/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nataliji Horvatić, u parničnom predmetu tužitelja SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Perica Brainović odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], zastupani po upravitelju Zapad-stan d.o.o., OIB: 78641299718, Zagreb, Ante Topića Mimare 61b, zastupano po punomoćniku Tihani Miletić odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a po objavi presude dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-9505/05 od 4. srpnja 2005. u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 209,16 Eura, sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 9,96 eura od 15. rujna 2000. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. listopada 2000. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. studenog 2000. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. prosinca 2000. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. siječnja 2000. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. veljače 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. ožujka 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. travnja 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. svibnja 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. lipnja 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. srpnja 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. kolovoza 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. rujna 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. listopada 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. studenog 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. prosinca 2001. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. siječnja 2002. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. veljače 2002. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. ožujka 2002. godine do isplate,

- 9,96 eura od 15. travnja 2002. godine do isplate,

- 9,96 eura od 14. svibnja 2002. godine do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 9. kolovoza 2024. podnijela tužbu u kojoj navodi kako je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-9505/05 od 4. srpnja 2005. određena ovrha na pokretninama ovršenika, u ovom predmetu tužiteljice, a rješenjem od 17. srpnja 2024. godine upućena je ovršenica, ovdje tužiteljica, na mogućnost pokretanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe određene predmetnim rješenjem o ovrsi, u roku 15 dana.

Tužiteljica ističe da je potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u zastari, jer je rješenje o ovrsi na pokretninama izdano 04. srpnja 2005. godine za potraživanje iz perioda od 2000. godine do 2005. godine pa ukoliko bi se primjenjivao i desetogodišnji zastarni rok to je nastupila zastara i to sukladno čl. 379. Zakona o obveznim odnosima i čl. 46. st. 11. Ovršnog zakona. Također, prijedlog za ovrhu predan je sudu 09.06.2005. godine, a radi o potraživanjima koja su dospjela od 15.09.2000. godine do 15.04.2005. godine, pa podredno ukoliko sud ne bude smatrao da je cjelokupno potraživanje u zastari, to je i primjenom trogodišnjeg zastarnog roka, jer se radi o naplati neplaćene pričuve sukladno čl. 374. Zakona o obveznim odnosima, to su potraživanja dospjela u periodu od 15.09.2000. godine do 08.06.2002. godine u zastari.

Također navodi da je uvidom u spis razvidno da je više puta pokušana ovrha na pokretninama i to 26.08.2006. godine, (zapisnik: ovrhovoditelj nije pristupio, ovršenik nije zatečen), 10.02.2007. godine (zapisnik: ovrhovoditelj nije došao), 23.02.2008. godine (nitko nije zatečen,), 07.04.2009. godine (zapisnik : ovrhovoditelj nije osigurao sredstva za provedbu ovrhe niti je pristupio), 24.11.2009. godine, (zapisnik: ovrhovoditelj nije osigurao sredstva za provedbu ovrhe niti je pristupio, ovršenik nije zatečen) pa je pravilnom primjenom materijalnog prava sud morao obustaviti ovrhu jer se nije mogla provesti sukladno čl. 5. st.4. Ovršnog zakona, te se predlaže ovrhu proglasiti nedopuštenom i obustaviti postupak sukladno čl. 133.a Ovršnog zakona. Ovrhovoditelj je tokom postupka propustio u roku od tri mjeseca nakon nemogućnosti provedbe ovrhe predložiti shodan prijedlog pa se predlaže obustaviti postupak i ovrhu proglasiti nedopuštenom sukladno čl. 338. Ovršnog zakona. Nadalje u konkretnom slučaju ovrha na pokretninama je ostala bezuspješna, tokom ovog višegodišnjeg postupka ovrhovoditelj više puta o roku od godine dana nije poduzeo niti jednu radnju i pravilnom primjenom materijalnog prava sud je dužan ovrhu obustaviti sukladno čl. 72. st.3. Ovršnog zakona. Također, ovršni prijedlog od 02.06.2005. godine je neuredan, nije podoban za postupanje te se predlaže obustaviti postupak odnosno ovrhu proglasiti nedopuštenom.

Slijedom navedenog, sukladno čl. 379., čl. 374. Zakona o obveznim odnosima i čl. 5. st.4., čl.46.st.11., čl. 133.a, čl. 338., čl. 72. st.3., čl. 144. stavak 4. Ovršnog zakona predlaže se da sud usvoji tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe kako su u tužbi, kao tuženik naznačeni Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], bez navođenja stranaka u postupku i društvo Zapad-stan d.o.o., OIB: 78641299718, A.T. Mimare 61, kao zastupnik, a koji „Suvlasnici“ nemaju niti stranačku niti parničnu sposobnost, stoga ne mogu biti strankom u postupku, kao niti društvo Zapad-stan d.o.o., koji je zastupnik suvlasnika predmetne stambene zgrade, budući je isti upravitelj predmetne stambene zgrade, međutim isti također nije stranka u predmetnom postupku, slijedom čega se predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu. Također osporava istaknuti prigovor zastare i to iz razloga što je tijekom postupka zastara više puta prekinuta te je počela teći iznova, sve sukladno odredbi čl. 245. Zakona o obveznim odnosima , a navedeno je vidljivo iz dokaza koji prileže spisu posl.br. Ovrv-9505/2005.

Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbaciti, podredno odbiti u cijelosti i naložiti naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u isprave i ovosudni spis poslovni broj Ovrv-9505/05.

4. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP-a), sud je u provedenom postupku ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je dopuštenost ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-9505/05 od 4. srpnja 2005.

6. U ovom predmetu nesporno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-9505/05 od 4. srpnja 2005. određena ovrha na pokretnima tužiteljice.

7. Bitne činjenice koje se tiču tijeka predmetnog ovršnog postupka među strankama nisu sporne, ali je sporno da li tuženici, imenovani kao Suvlasnici stambene zgrade, imaju stranačku sposobnost, kao i da li je potraživanje radi čije je naplate određena ovrha u zastari te da li je trebalo obustaviti ovrhu.

8. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da je tražbina tuženika zastarjela ističe se da je člankom 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO-a) propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

Odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je stavkom 5. istoga članka propisano da kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, stavkom 6. istog članka propisano je da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

Obzirom se u ovom predmetu radi o potraživanjima dospjelima od 15. rujna 2000. godine do 15. travnja 2005. godine, a prijedlog za ovrhu pred ovim sudom podnesen je dana 9. lipnja 2005. godine, to su potraživanja dospjela od 15. rujna 2000. godine do 14. svibnja 2002. u zastari, a za potraživanja dospjela od 15. lipnja 2002. pa nadalje je došlo do prekida zastare odnosno zastara nije nastupila. Stoga je sud ocijenio da je prigovor zastare djelomično osnovan, pa je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

9. U odnosu na prigovor tužiteljice da je ovrhu trebalo obustaviti jer se ista nije mogla provesti, kao i iz razloga jer je ovršni prijedlog neuredan te izostanka daljnjeg shodnog prijedloga tijekom postupka, valja napomenuti da izneseni razlozi po tužiteljici ne predstavljaju žalbene razloge predviđene odredbama čl. 48. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05, dalje; OZ) temeljem kojih bi ovršenik odnosno tužitelj bio upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , pa stoga sud iste nije niti ocjenjivao, dok ovršenik navedene razloge kao razloge za obustavu ovrhe može istaknuti u ovršnom postupku iz kojeg potječe odluka i koji se ocjenjuju u smislu odredbe čl. 67. st. 2. OZ-a.

10. U odnosu na prigovor tuženika da na strani tuženika u tužbi nedostaje stranačka sposobnost iz razloga što suvlasnici nisu poimenice naznačeni u tužbi, valja napomenuti da u konkretnom slučaju suvlasnike stambene zgrade zastupa upravitelj koji je ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika. Stoga isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika jer nisu naznačene poimenice i svaka osoba (fizička ili pravna) suvlasnika predstavlja pretjerani formalizam u situaciji u kojoj suvlasnike (podnositelje prijedloga za ovrhu) zastupa upravitelj zgrade. Ovakav je stav zauzeo Ustavni sud RH u Odluci U- III/4678/2011 od 19.12.2012. Također i u odlukama Vrhovnog suda RH-a (poslovni broj Rev 2006/17 i Rev-225/19) izraženo je stajalište da se suvlasnicima stambene zgrade u postupcima naplate zajedničke pričuve može priznati stranačka sposobnost s obzirom da oni tvore pravnu zajednicu koja se može tretirati kao oblik udruživanja u smislu čl. 77. st. 3. ZPP-a koji propisuje da parnični sud može, iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha.

Stoga uzimajući u obzir navedena shvaćanja Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, a u kojima je ukazano na pretjerani formalizam u situaciji kada je na strani tužitelja ili tuženika (uz suvlasnike koji su naznačeni kao fizičke ili pravne osobe ili su označeni kao „suvlasnici“) naznačeno da su zastupani po upravitelju jer obzirom na vrstu predmeta spora „Suvlasnicima stambene zgrade“ treba priznati stranačku sposobnost u smislu čl. 77. st. 3. ZPP-a, pri čemu je udovoljeno i daljnjem uvjetu iz citirane odredbe s obzirom da suvlasnici raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha (zajedničkom pričuvom kao zajedničkom imovinom).

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP - a. Naime, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je nenovčano potraživanje te se djelomični uspjeh u sporu kako tužitelja tako i tuženika iz iste osnove može valorizirati jedino da su stranke uspjele u sporu u jednakim dijelovima.

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku