REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-557/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika 1. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci i 2. Grad Bakar, OIB 31708325678, Primorje 39, 51222 Bakar, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – pašnjak, ukupne površine 22915 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na dijelu površine 551 m², koji je označen lomnim točkama A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-A u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Tomislava Vidmara od 16. srpnja 2025., te koji odgovara dijelu nekretnine predviđenom za formiranje posebne katastarske čestice sukladno parcelacijskom elaboratu izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije __________, oznake __________, što su tuženici Republika Hrvatska i Grad Bakar priznati i trpjeti da se temeljem ove presude i po provedbi parcelacijskog elaborata, u zemljišnim knjigama tužitelj uknjiži kao vlasnik u cijelosti na novoformiranoj katastarskoj čestici, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.607,40 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine koja je u zemljišnim knjigama zavedena kao k. č. [katastarska čestica] pašnjak ukupne površine 22915 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to njenog jugozapadnog dijela približne površine 578 m2, a koji je na priloženoj skici izmjerenog stanja izrađenoj po GEO-RAD d.o.o., označen slovom D. U zemljišnim knjigama da je čitava nekretnina, pa tako i opisani prijeporni dio, zaveden kao zajedničko vlasništvo tuženih, međutim upis da je u tom dijelu, kao i stanje u katastru, isključivo formalnopravne prirode. Prijepor u naravi da predstavlja dio okućnice kuće koju je kupoprodajnim ugovorom od 20.12.2019., zajedno s parcelema koje u naravi predstavljaju okućnicu, tužitelj kupio od pravnih prednica AĆ i JĆ. Kao što je razvidno iz čl. 2. citiranog Kupoprodajnog ugovora, prijepor da se nalazi u izvanknjižnom vlasništvu njihove obitelji, putem njih osobno kao i putem njihovih pravnih prednika, kroz period od više od 100 godina. Sve do izvršene kupoprodaje, tužiteljevi pravni prednici da su držali prijepor u isključivom, savjesnom i kontinuiranom posjedu još od sredine 2. polovice 19. stoljeća, a tijekom kojeg perioda nikada po nikome nisu ometani.

2. U odgovoru na tužbu prvotužena Republika Hrvatska osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da iz priloženog povijesnog posjedovnog lista DGU Područnog ureda za katastar Rijeka od 10.02.2020. proizlazi da tužitelj odnosno označeni pravni prednici nisu evidentirani kao posjednici dijela predmetne k.č.br, već je od revizije katastra ista sa oznakom kulture pašnjak upisana na Općinu Rijeka. Predmetna nekretnina da je sada upisana kao zajedničko vlasništvo Grada Bakra i Republike Hrvatske (kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom) te da su sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zajedničari ovlašteni izvršavati sve vlasničke ovlasti glede zajedničke nekretnine zajedno, kao i da na nepodijeljenoj nekretnini u zajedničkom vlasništvu veličina udjela zajedničara nije određena.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik Grad Bakar osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe kako uz tužbu ne prileži dokaz iz kojeg bi proizlazio način stjecanja prijepora od strane prednika tužitelja. Posljednja osoba koja je živjela u kući koju je tužitelj kupio da je bila TĆ, a koja nikada nije tvrdila da je prijepor u njenom vlasništvu . Ona da je ona obrađivala samo dio vrta u blizini kuće, koji nije predmetom spora, te da je priznavala vlasništvo trećih osoba nad prijeporom. Iza kuće da je sagrađen svinjac i TĆ da nikada nije koristila prostor iza toga. Veliki dio prijepora da je pješački put odnosno komunalna infrastruktura, a koju uglavnom koriste vlasnici vikendica u neposrednoj blizini. Prijepor da je dijelom u nerazvrstanoj cesti oznake ZL6 i ZL7 odnosno da predstavlja javno dobro u općoj uporabi.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5-30 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama od 10.2.2020. (list 31-32 spisa), kupoprodajni ugovor od 20.12.2019. (list 33-35 spisa), prikaz izmjerenog stanja sa uklopom na katastarski plan (list 36 spisa), proveden je dokaza saslušanjem svjedoka UĆ, KĆ, MĆ, LĆ, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Tomislava Vidmara.

5. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Svjedok ŽĆ je u svojem iskazu naveo da je on dugo godina bio zamjenik i predsjednik Mjesnog odbora Zlobin koji je u sastavu Grada Bakra. Sjeća se da je u kući koja je blizu spornih nekretnina, u staroj derutnoj kući, živjela TĆ koja je umrla 2003. ili 2004. TĆ da je koristila okućnicu i to na način da je južno od kuće, u Hreljinskom dolcu, sadila kupus. Iza kuće, prema sjeveru, da je postojao jedan "svinjar" i uz njega je bio dograđen nužnik. Dio okućnice da je bio ograđen i još uvijek ograđen sa ostacima suhozida za koji pretpostavlja da je građen za vrijeme Austro- ugarske. Na prikazu izmjerenog stanja na listu 36 spisa pokazao je da je gđa TĆ sadila južno podno kuće (dio obojan zelenom i crvenom bojom), dok nije znao je li TĆ koristila i dio sjeverno od kuće sve do gromače odnosno do vidljivih ostataka suhozida jer je taj dio obrastao. Na predmetnim parcelama da je viđao samo TĆ i to negdje 60-ih i 70-ih godina. Dolac koji je TĆ koristila da je dosta velik i proteže se južno od kuće, a koristila je i okućnicu prema sjeverozapadu gdje su se nalazili svinjar, nužnik i jama za vapno. TĆ da je imala brata S koji je umro 1990., a TĆ da je na neki način odgajala i brinula se o njegovoj djeci A, NĆ i J. SĆM i AĆ da su praunuke od S i kćerke od NĆ. SĆM i AĆ da nisu nastavile živjeti u toj kući, ali su povremeno dolazile. Prema njegovim saznanjima kuću da je kupio jedan gospodin, a tu kuću da mu je prodala AĆ koja ju je izgleda naslijedila. Zapadno od šterne da se nalazio poljski put koji se aktivno koristio i koji je nasipavanjem materijala unatrag 5-6 godina prekinut. TĆ da je koristila otprilike 30m od čela kuće. Svjedok pojašnjava da je put prolazio preko predmetne parcele te se taj put o kojem svjedok iskazuje u prikazu izmjerenog stanja na listu 36 spisa označava plavom kemijskom olovkom.

6.1. Svjedok KĆ je u svojem iskazu naveo kako on graniči sa predmetnom parcelom i kućom. Svoju kuću na k. č. br. [katastarska čestica] da je počeo graditi 1976. Gđa. TĆ da je koristila okućnicu, na okućnici da je bio svinjac, poljski wc i jama za gašenje vapna koju je koristila, te je taj dio okućnice bio ograđen suhozidom. Koristila je cijeli teren do suhozida, orala je i sadila blitvu, zelje, grah i ostalo povrće. Ispod kuće se nalazi vrt i to veliki vrt i ona je isto tamo sadila i orala. Preko tog dijela terena da je prolazio put širine cca 1 m, a dio tog puta da postoji i danas. Nakon što je TĆ umrla, tu nekretninu je koristila njezina nećakinja NĆ, a poslije NĆ i njezine kćerke. Zadnji put kada je vidio da se taj put koristi da je bilo prije 40 godina , dok je pok. TĆ još bila živa, a umrla je 2004. Taj put da se nalazio odmah uz šternu i kuću. Nekoliko godina da je i NĆ sadila oko te kuće.

6.2. Svjedok MĆ je u svojem iskazu naveo kako je njegova nona živjela na broju 148, a gospođa TĆ je imala kuću na broju 149. Gospođu TĆ da je viđao kako obrađuje dolac ispod kuće, sadila bi krumpir. Susjedni da su govorili da je to hreljanski dolac. Nije mu poznato da bi itko gospođi TĆ branio saditi u polovici dolca i obrađivati ga. Gđa TĆ da bi sadila južno od te kuće, a on da nikada nije išao iza kuće te ne zna kako je gore izgledalo. Na poseban upit suda odgovaram da je kuća od gospođe TĆ na 50 do 60 cm od moje kuće. S južne strane kuće je bio prilaz a taj dolac je bio više prema zapadu. Okućnica nije bila ograđena ali moram reći da je taj teren kaskadni i moguće da je bilo podzida. TĆ da je moguće sadila krumpir na čestici koja je na skici na listu 36 spisa označena rozom bojom odnosno na kč. [katastarska čestica].

6.3. Svjedokinja LĆ je u svojem iskazu navela kako su njezina sestra AĆ i ona prodale kuću SĆ. Njezina majka NĆ da je bila vlasnica kuće, a postala je vlasnica tako što je skrbila za tetu TĆ. Teta TĆ da je umrla 2004., a njezina majka 2003. Do svoje 12-te godine da je često bila kod tete TĆ jer ih je ona čuvala. Iza kuće da je bio svinjac i vrt u kojem je sadila krumpir, mrkvu, kapulu, peršin, salatu, a ispod kuće je isto tako bio vrt koji je isto obrađivala. Svo to povrće da je bilo za osobne potrebe. Na dijelu gdje je bila šterna, blizu ulaznih vrata da se nalazila drvena ograda, druge ograde misli da nije bilo. Koliko ja znam nitko joj nije branio da koristi tu okućnicu. Od 2004. pa do kada su kuću prodali, vlasnici su prvo bili tata, sestra i ona, a kada je tata umro, onda su vlasnice postale sestra i svjedokinja. Njezina sestra da je neko vrijeme živjela u kući ali nije obrađivala vrt niti sadila. Teta TĆ da nije nikome plaćala što obrađuje te parcele. Iza smrti majke, kuću su naslijedili otac, sestra i svjedokinje, dok se otac svojeg dijela prije prodaje odrekao u korist njezine sestre. Teta TĆ da je bila rođena 1923. a umrla je 2004. što znači da je imala 81 godinu kada je umrla. Ne znam tko je i kako utvrđivao površine izvanknjižnog vlasništva koje su utvrđene čl. 2. Kupoprodajnog ugovora , te ne zna zašto u čl. 4. piše da kupac stupa u posjed samo nekretnina iz čl. 1., a ne i iz čl. 2. ovog ugovora. Koliko zna i roditelji od tete TĆ su živjeli u toj kući ali ne zna jesu li tamo živjeli i njezini djed i baka.

6.4. Saslušan kao stranka tužitelj je u svojem iskazu naveo kako je predmetnu nekretninu kupio od AĆ i JĆ dosta povoljno iz razloga što papiri djelomično nisu bili uredni, a i kuća je u lošem stanju. Prvi put kad sam došao gledati kuću i parcelu 2019., otac prodavateljica je još bio živ. Okućnica da je tada bila skroz obrasla. Prijašnja vlasnica pok. TĆ, teta prodavateljica da se spuštala u donji dolac putem koji se nalazi desno od šterne kada se gleda prema dolcu, međutim, kako se u tom dijelu slijevaju vode, a od njezine smrti, mislim 2004. god. taj dio se nije obrađivao, tu je bila rupa koju je on nasipao kako bi se mogao spustiti u donji dolac i pokositi ga i urediti. Prodavateljice da su cijeli taj teren koristile i održavale sve do prodaje i prilikom prodaje one da su mu pokazale točno do kuda se prostire parcela prema suhozidima i gore u špic. Pokazale su mu i gdje se nalazila drvena ograda koju je u dijelovima pronašao i uklonio. Što se tiče dijela iznad dolca tu da se nalazio taj svinjac te se taj dio koristio kao vrt koji je bio ograđen. Na taj gornji plato iznad dolca da se moglo doći jedino sa terase kuće. Prilikom uviđaja tužitelj je pokazao da se drvena ograda protezala od špica krova susjedne kuće pa sve do kraja suhozida na sjeveru posjeda.

6.5. Sud je poklonio vjeru iskazima svih saslušanih svjedoka i samog tužitelja budući da se njihovi iskazi međusobno potvrđuju u osnovnim činjenicama (uporaba parcela, postojanje dolca, okućnice i suhozida), nisu kontradiktorni i životno su logični.

7. Stalni sudski vještak Tomislav Vidmar je u svojem nalazu i mišljenju naveo kako je prilikom očevida na licu mjesta tužitelj pokazao prijepor koji predstavlja dio nekretnine 469/11 k. o. [katastarska općina]. Prijepor da se nalazi u mjestu [adresa] i proteže se južno, zapadno i sjeverno od kuće k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja. U naravi prijepor je na dijelu okućnice kuće tužitelja zelena površina djelomično obrasla te dio šume koji se proteže sjeverno od posjeda tužitelja. Predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] da je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao pašnjak u Domaneš, površine 22915 m2 u suvlasništvu Republike Hrvatske i Grada Bakra. Na skici lica mjesta rozim slovima oznakama A-B-C-D-E-F-G- H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-A te ispunom roza boje prikazan je prijepor pokazan po tužitelju prilikom uviđaja suda na licu mjesta koji tužitelj smatra svojim vlasništvom površine 551 m2. Prijepor se cijelom svojom površinom prema službenom katastarskom planu nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na skici lica mjesta ispunom ljubičaste boje te rozim slovima i brojčanim oznakama 1-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-3- 2-1 prikazan je dio prijepora koji se nalazi izvan građevinskog područja naselja, površine cca 429 m2. Ispunom narančaste boje te rozim slovima i brojčanim oznakama A-B-C-D-E-1-2-3-S-T-U-V-Z-A prikazan je dio prijepora koji se nalazi unutar građevinskog područja naselja površine cca 122 m2. Granica građevinskog područja je vektorizirana iz grafike prostornog plana Grada Bakra, preuzetog sa službenih stranica Grada Bakra.

7.1. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka budući da je objektivno i prema pravilima struke izrađen, a ni same stranke nisu imale prigovora na njega.

7.2. Ovdje valja istaći kako je sud i neposrednim opažanjem tijekom uviđaja utvrdio da utuženi dio katastarske čestice k. č. [katastarska čestica] predstavlja funkcionalnu cjelinu koja je u najspornijem, sjevernozapadnom dijelu omeđena starim suhozidom.

8. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 5-30 spisa) utvrđeno je da su kao suvlasnici u neodređenom omjeru na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] upisani 2017. tuženici i to kao sljednici iza upisane Opće narodne imovine, organ upravljanja Mjesni narodni odbor Zlobin. Također je utvrđeno da je na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] najraniji upis bio na SĆM iz [adresa].

8.1. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 20.12.2019. (list 33-35 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj kupio od prodavateljica AĆ i LĆ nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u k. o. [katastarska općina] (članak 1. Ugovora). Također je utvrđeno da je tužitelj kupio i izvanknjižno vlasništvo nekretnina kč. br. [katastarska čestica], dio kč. br. [katastarska čestica], dio kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (čl. 2. Ugovora), a koje nekretnine u naravi predstavljaju okućnicu nekretnina iz čl. 1. Ugovora te se nalaze u pos jedu prodavateljica osobno i putem pravnih prednika više od 100 godina.

9. U smislu čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe dosjelošću nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica područne (regionalne) samouprave protekom četrdeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Također, primjenom pravnog pravila iz § 1472. Austrijskog općeg građanskog zakonika rok za izvanrednu dosjelost iznosio je 40 godina.

9.1. Sud je tijekom dokaznog postupka utvrdio da su TĆ (rođena 1923.) i ranije njezini roditelji, kontinuirano bili u posjedu predmetnog zemljišta preko 100 godina. Utuženi dio k. č. br. [katastarska čestica] koristili su kao dio svoje okućnice, pri čemu je dio zemljišta na sjeverozapadu ograđen suhozidom, a dio je korišten kao vrt i dolac za osobne potrebe. Također je utvrđeno da prednicima tužitelja nitko nije osporavao korištenje zemljišta, s time da tijekom postupka nije utvrđeno da bi prednici tužitelja bili nepošteni posjednici.

9.2. Nadalje, iz provedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka KĆ i djelomično ŽĆ, sud je utvrdio na koji način je pok. TĆ koristila prijepor. Naime, svjedok KĆ je u svojem iskazu naveo kako je TĆ koristila cijeli prostor okućnice, uključujući i dio iza kuće, navodeći: „koristila je cijeli teren do suhozida, orala je i sadila blitvu, zelje, grah i ostalo povrće“, te dodatno potvrđuje da je „taj dio okućnice bio ograđen suhozidom“, kao i da su se na tom dijelu nalazili objekti (svinjac, poljski WC i jama za vapno), što jasno ukazuje na funkcionalno korištenje i faktičnu vlast nad cijelim omeđenim prostorom. Iskaz ovog svjedoka potvrđen je i iskazom svjedoka ŽĆ, koji navodi da je TĆ koristila okućnicu južno od kuće, ali i dio prema sjeverozapadu gdje su se nalazili svinjac i prateći objekti, te da je „dio okućnice bio ograđen… ostacima suhozida“, čime se potvrđuje postojanje jasno omeđene cjeline u naravi.

9.3. Slijedom takvih podudarnih iskaza, sud zaključuje da je pok. TĆ imala posjed na cijelom prostoru koji je bio faktično omeđen suhozidom kao jedinstvena cjelina, neovisno o tome što pojedini dijelovi možda nisu bili jednako intenzivno obrađivani. Naime, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prema mišljenju ovog suda, nije nužno korištenje svakog pojedinog dijela zemljišta, već je odlučno postojanje faktične vlasti nad jasno određenim i omeđenim dijelom nekretnine (ili cijelom nekretninom) kao što je to u konkretnom slučaju.

9.4. Stoga ovaj sud smatra da je prednica tužitelja, TĆ, dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženom dijelu predmetne čestice najkasnije 1963. (40 godina od njezina rođenja, uzimajući u obzir i posjed njezinih roditelja). Nakon njezine smrti 2004., vlasništvo navedene nekretnine stekle su AĆ i LĆ, kao nasljednice svoje majke, koja je s TĆ imala zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nakon smrti njihove majke, navedene nasljednice naslijedile su predmetnu parcelu zajedno s kućom pok. TĆ te su istu nekretninu 2019. prodale tužitelju.

9.5. U odnosu na prigovor drugotuženice da je prijepor bio u društvenom vlasništvu pa da se stoga razdoblje od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ne treba računati u razdoblje dosjedanja, valja istaći da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je pok. TĆ bila u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu prijeporne nekretnine od rođenja 1923. godine pa sve do svoje smrti 2004. godine, dok su i njezini pravni prednici predmetnu nekretninu posjedovali i prije toga, kroz dulje vremensko razdoblje. Prema tome, sud je utvrdio da je njezin posjed bio samostalan, istinit i pošten. Također tijekom postupka nije utvrđeno da bi nad prijeporom postojao suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

9.6. Prema tome, uvažavajući stajališta Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Jakeljić protiv Hrvatske, ovaj sud je mišljenja da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja uračunava i razdoblje prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. (kada je donesena odluka Ustavnog suda RH kojom je ukinuta odredba čl. 388. st.4. ZV-a) i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. S obzirom da je do 1999. godine prednica tužitelja pok. TĆ bila u posjedu prijepora najmanje 76 godina, a ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba na prijeporu, to je ovaj sud utvrdio da je prednica tužitelja stekla pravo vlasništva nad prijeporom (neovisno o tome je li prijepor bio ili ne u društvenom vlasništvu).

9.7. Također valja navesti kako su neosnovani navodi drugotuženika da je pok. TĆ priznavala vlasništvo trećih osoba na prijeporu jer navedeno ne proizlazi iz dokaznog postupka kao i da bi prijepor predstavljao pješački put sa komunalnom infrastrukturom budući da navedeno ne proizlazi iz kopije katastarskog plana (list 100 spisa). Činjenica što se dio utužene nekretnine eventualno koristio kao poljski put, kako su iskazivali svjedoci ŽĆ i KĆ, nije od utjecaja na odluku suda budući da eventualna upotreba uskog poljskog puta ne umanjuje utvrđenu kvalitetu posjeda, naročito kada takav put ne postoji ucrtan u katastarskom planu.

9.8. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužitelj stekao vlasništvo nad dijelom katastarske čestice k. č. [katastarska čestica] površine 551 m², i to u dijelu koji je označen i prikazan u nalazu i mišljenju od 16.7.2025. izrađenom po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Vidmaru (Prilog 3 b) te nosi oznaku A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z- A.

10. Ovdje valja istaći kako je u Republici Hrvatskoj od 28. svibnja 2022. na snazi novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18, 115/18, 98/19 i 136/25) kojim su između ostalih uvedene i promjene u pogledu parcelacije poljoprivrednog zemljišta, a što se konkretno odnosi i na dio predmetne nekretnine . Naime, čl. 83. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je kako se poljoprivredno zemljište izvan građevinskog područja ne može geodetskim elaboratima dijeliti na katastarsku česticu površine manje od 1 ha, osim u slučaju izdavanja poljoprivrednog zemljišta radi izgradnje infrastrukturnih i drugih građevina određenih propisom kojim se uređuje prostorno uređenje i osim u slučaju nasljeđivanja. Prema ovoj odredbi dio prijepora koji je označen ljubičastom ispunom (prilog br. 2 b i 3 b Nalaza i mišljenja vještaka) ne bi se mogao izdvojiti od predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok bi se dio prijepora označen narančastom ispunom s obzirom da se nalazi u građevinskom području naselja mogao izdvojiti u zasebnu katastarsku česticu, geodetskim elaboratom parcelacije katastarskih čestica po granici građevinskog područja.

10.1. Tužitelj je postavio glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva točno određenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je to opisano u točki I. izreke presude, dok podrednim tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje suvlasničkog dijela cijele nekretnine u 551/22915 dijela.

11. Sud je, odlučujući o osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva, ispitao učinke primjene važećih propisa na pravo vlasništva tužitelja u svjetlu standarda zajamčenih člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) , kako ih tumači Europski sud za ljudska prava. Prema ustaljenoj praksi tog suda, svako miješanje u pravo vlasništva mora biti zakonito, imati legitiman cilj u javnom interesu te mora uspostaviti razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići, pri čemu pravo mora biti “praktično i učinkovito, a ne teorijsko i iluzorno”.

11.1. Sud utvrđuje da ograničenje koje proizlazi iz odredbe Zakon o poljoprivrednom zemljištu, a koje onemogućuje parcelaciju poljoprivrednog zemljišta izvan građevinskog područja na čestice manje od 1 ha, predstavlja mjeru propisanu zakonom. Navedena odredba je jasna, dostupna i predvidiva u svojoj primjeni, te kao takva ispunjava zahtjev zakonitosti.

11.2. Sud nadalje nalazi da navedeno ograničenje ima legitiman cilj u javnom interesu, koji se očituje u zaštiti i racionalnom gospodarenju poljoprivrednim zemljištem, sprječavanju njegove prekomjerne fragmentacije te očuvanju njegove gospodarske funkcije. Takav cilj u skladu je s pravom države da uređuje korištenje vlasništva u općem interesu.

11.3. Međutim, odlučujuće pitanje u ovom postupku jest bi li primjena navedene mjere u konkretnom slučaju dovela do narušavanja pravične ravnoteže između javnog interesa i zaštite prava tužitelja, odnosno nameće li tužitelju prekomjeran individualan teret. U tom smislu, ovaj sud je mišljenja kako u okolnostima ovog slučaja postoji više elemenata koji kumulativno upućuju na narušavanje te ravnoteže.

11.3.1. Prije svega, prihvaćanjem isključivo podrednog tužbenog zahtjeva tužitelju bi bilo priznato pravo suvlasništva u idealnom dijelu od 551/22915, što čini približno 2,4% predmetne nekretnine, bez mogućnosti njegove stvarne individualizacije u prostoru. Takvo pravo, iako formalno priznato, ne omogućuje tužitelju samostalno korištenje konkretnog dijela nekretnine, niti raspolaganje njime, već ga stavlja u položaj ovisnosti o volji drugih suvlasnika.

11.3.2. Nadalje, zbog zakonske zabrane parcelacije, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarenju diobe u naravi, koja predstavlja primarni i najpotpuniji oblik razvrgnuća suvlasništva. Time mu je uskraćena mogućnost da ostvari upravo onaj oblik vlasništva koji odgovara naravi njegovog zahtjeva i faktičnom stanju na terenu, naročito uzimajući u obzir da se radi o jasno omeđenom dijelu zemljišta.

11.3.3. Sud posebno uzima u obzir da su preostali suvlasnici Republika Hrvatska i Grad Bakar, koji zajedno drže izrazitu većinu suvlasničkih udjela (97,6%). U takvoj situaciji tužitelj, kao izrazito manjinski suvlasnik, nema realnu mogućnost utjecati na upravljanje stvari niti postići sporazumno razvrgnuće, dok su sudske mogućnosti razvrgnuća dodatno ograničene važećim propisima. Time se njegov položaj svodi na trajnu pravnu i faktičnu podređenost.

11.3.4. Dodatno, prihvaćanje podrednog tužbenog zahtjeva vrlo izvjesno bi dovelo do pokretanja novih sudskih postupaka, osobito radi razvrgnuća suvlasništva, pri čemu bi zbog nemogućnosti fizičke diobe najizgledniji ishod bio civilna dioba, odnosno prodaja nekretnine i podjela kupovnine. Time bi tužitelj bio izložen riziku da, unatoč priznanju prava vlasništva, izgubi samu nekretninu te ostvari tek novčanu protuvrijednost za zemljište koje u naravi predstavlja okućnicu.

11.3.5. Konačno, sud je također uzeo u obzir vremenski aspekt spora. Naime, postupak je pokrenut 2020., u vrijeme kada predmetno zakonsko ograničenje nije postojalo, dok je do njegove izmjene došlo tijekom trajanja postupka. Posljedično, tužitelj bi snosio negativne učinke promjene pravnog okvira na koje nije mogao utjecati, a koji su izravno utjecali na mogućnost pune realizacije njegova prava. Takva okolnost dodatno pojačava intenzitet tereta koji bi tužitelj snosio odbijanjem glavnog tužbenog zahtjeva i usvajanjem podrednog.

11.4. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud je mišljenja da bi prihvaćanjem isključivo podrednog tužbenog zahtjeva tužitelju bilo priznato pravo koje, zbog kombinacije zakonskih ograničenja, strukture suvlasništva i okolnosti konkretnog slučaja, ne bi bilo moguće učinkovito ostvarivati. Takav ishod doveo bi do toga da tužitelj snosi individualan i prekomjeran teret, koji nije u razumnom odnosu s legitimnim ciljem koji se želi postići osporenom mjerom, čime bi bila narušena pravična ravnoteža između zahtjeva općeg interesa i zaštite njegovog prava vlasništva. Ovo tim više što, iako je tužitelj stekao pravo vlasništva nad prijeporom kupoprodajom, njegove pravne prednice su prijepor stekle nasljeđivanjem u kojem slučaju odredba čl. 84. st.4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu dopušta parcelaciju poljoprivrednog zemljišta na parcelu manju od 1ha. Stoga je sud, vodeći računa o potrebi konvencijski usklađenog tumačenja i primjene prava, bio dužan izabrati ono rješenje koje osigurava učinkovitu zaštitu prava tužitelja, a ne ono koje bi njegovo pravo svelo na teorijsko i iluzorno.

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP -a i Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe (200,00 € - Tbr. 7/1), pristup na ročišta održana 3.3.2023., 26.4.2023., 5.9.2023. i 29.10.2025. (200,00 €, svako ročište – Tbr. 9/1), trošak sastava podnesaka od 18.9.2023. i 18.8.2025. (50,00 €, svaki podnesak – Tbr. 8/4) i sastav podneska od 30.7.2025. (200,00 € - Tbr. 8/1), sve uvećano za pripadajući PDV. Sud je također tužitelju priznao i troškove vještačenja i izlaska suda na uviđaj (929,32 €), te trošak sudske pristojbe na tužbu (26,54 €) i na presudu (26,54 €).

13.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana nadležnom županijskom sud, putem ovoga suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz nalog za platež pristojbe na presudu (26,54 €)

2. ODO Rijeka

3. 3-tuženiku