Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-27/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 2. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene Romane Petrić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, objavljene 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju MČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 11.394,77 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2014. na iznos od 394,11 eura, od 15.03.2014.;

- za mjesec ožujak 2014. na iznos od 637,29 eura, od 15.04.2014.;

- za mjesec lipanj 2014. na iznos od 750,59 eura, od 15.07.2014.;

- za mjesec srpanj 2014. na iznos od 298,22 eura, od 15.08.2014.;

- za mjesec kolovoz 2014. na iznos od 210,93 eura, od 15.09.2014.;

- za mjesec listopad 2014. na iznos od 368,75 eura, od 15.11.2014.;

- za mjesec studeni 2014. na iznos od 411,41 eura, od 15.12.2014.;

- za mjesec prosinac 2014. na iznos od 258,77 eura, od 15.01.2015.;

- za mjesec siječanj 2015. na iznos od 792,94 eura, od 15.02.2015.;

- za mjesec veljaču 2015. na iznos od 303,82 eura, od 15.03.2015.;

- za mjesec ožujak 2015. na iznos od 21,91 eura, od 15.04.2015.;

- za mjesec travanj 2015. na iznos od 1.123,97 eura, od 15.05.2015.;

- za mjesec svibanj 2015. na iznos od 1.197,85 eura, od 15.06.2015.;

- za mjesec lipanj 2015. na iznos od 715,88 eura, od 15.07.2015.;

- za mjesec srpanj 2015. na iznos od 130,20 eura, od 15.08.2015.,

- za mjesec kolovoz 2015. na iznos od 1.231,32 eura, od 15.09.2015.,

- za mjesec rujan 2015. na iznos od 837,63 eura, od 15.10.2015.,

- za mjesec listopad 2015. na iznos od 765,03 eura, od 15.11.2015.,

- za mjesec studeni 2015. na iznos od 778,59 eura, od 15.12.2015.,

- za mjesec prosinac 2015. na iznos od 165,56 eura, od 15.01.2016.,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.831,81 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Primorsko-goranske, Postaja pomorske policije Rijeka, tijekom 2014. i 2015. ostvario kod tuženika plaću. Nadalje navodi da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Prema odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/2000, 41/2008, 76/2009, 34/2011, 130/12, 89/4, 151/14, 33/15) i čl. 44 . Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% itd. Tijekom 2013., 2013. i 2014. tužena da nije tužitelju pravilno obračunavala i isplatila razlike uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinila kako je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj je sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 11. veljače 2019. Tužena je dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi, s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tuženik dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja, koje će se provesti u ovom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u historijatu tužbe u bitnome ističe kako mu tužena za razdoblje 2014. i 2015. nije pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a na koju isplatu tužitelj da ima pravo sukladno odredbama čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji, te čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. S navedenog pravnog osnova tužitelj u tužbenom zahtjevu traži isplatu dijela bruto plaće, s time da ne navodi točnu visinu tužbenog zahtjeva već da ističe da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 12.000,00 kn, s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tužena dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja. Uvidom u izvode iz službene evidencije o radnom vremenu tužitelja razvidno je da rad tužitelja, zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije bio niti po logici stvari može biti organiziran kao rad od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno, odnosno tj. 40 sati tjedno. Naime, poslovi pomorske policije Rijeka uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko- goranske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru, dakle nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine , pa da je tako i organiziran sustav rada te su tužitelju prema kriteriju radnog angažmana plaćeni svi dodaci na plaću, što je razvidno iz priloženih obračunskih lista plaća za razdoblje potraživanja. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Odredbom čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora određeno je da pored terenskog dodatka službenici imaju pravo i na dodatke iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat rada. Dakle, službenik može ostvariti i prekovremene sate rada, ali uz uvjet da su ti rati rada stvarno i odrađeni izvan radnog vremena. Iz tužbe se može zaključiti da tužitelj svoje potraživanje zasniva na shvaćanju da mu se vrijeme dok nije radio (iznad 8 sati ili 12 sati) ne bi trebalo tretirati kao pasivno dežurstvo, već da mu se to vrijeme, dakle, svi sati preko redovnog rada trebaju računati kao prekovremeni rad. Takva situacija nije životno realna, jer bi navedeno značilo da je tužitelj više dana za redom radio neprekidno 24 sata, a niti je pravo dopuštena, obzirom da je izričito propisano da zaposlenik ima pravo na dnevni odmor, da može raditi od 8 do 12 sati, te da može raditi i prekovremeno, uz poštivanje instituta prekovremenog rada. U konkretnom slučaju, slobodno vrijeme tužitelj koji nesporno radi na terenu, a zbog specifičnosti posla ne može napustiti plovilo, vrednovano je kao pasivno dežurstvo, sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora. Tužitelju su uredno isplaćeni pripadajući dodaci na plaću u vidu naknade za terenski rad i naknade za pasivno dežurstvo, time da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad za sate koje nije stvarno radio tj. sate svog odmora, a koju potražuje ovom tužbom. Slijedom svega navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

3. O tužbenom zahtjevu Općinski sud u Rijeci odlučio je presudom poslovni broj Pr - 186/2019-29 od 19. siječnja 2024. (stranica 502-517 spisa) kojom je u točki I. izreke naloženo tuženoj isplatiti tužitelju na ime dodataka na plaću ukupan bruto iznos od 11.394,77 eura s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća (od svakog 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a u razdoblju dospijeća od 15. ožujka 2014. do 15. siječnja 2016.) do isplate, dok je točkom II. izreke tužena obvezana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.831,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nepobijanim rješenjem istog poslovnog broja odbijen je prijedlog tužene radi prekida prvostupanjskog postupka do okončanja postupka povodom revizije tužene izjavljene protiv presude donesene o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji po Županijskom sudu u Splitu, poslovni broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenog 2020.

4. U ponovljenom postupku ovaj sud raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe članka 377. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP).

5. U pogledu procesnih pretpostavki za dopustivost podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno traženja sudske zaštite, napominje se kako se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu Zahtjevom za mirno rješenje spora od 11. veljače 2019. (stranica 5-7 spisa), koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo dopisom broj: N - DO-28/19 od 4. travnja 2019. (stranica 9 spisa).

6. Obzirom da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Željka Dekovića, mag .oec., osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186 .b ZPP-a, jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagala tužena kao poslodavac. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je nakon što je tužena dostavila tražene isprave i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 9. prosinca 2023. (stranica 462-466 spisa) i to na isplatu iznosa od 11.394,77 eura bruto, a zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

7. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financijsko- računovodstvene poslove Željku Dekoviću, mag.oec., čiji Nalaz i mišljenje od 11. kolovoza 2023. prileži na stranici 260-311 spisa, a dopuna i ispravak istog od 30. listopada 2023. na stranici 386-456 spisa (uvažavajući primjedbe tužene od 27. rujna 2023.), dokaz saslušavanjem svjedoka KČ (stranica 644-646 spisa), DČ (stranica 646-648 spisa) i RČ (stranica 659-660 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedoka JČ danog u ovosudnom spisu poslovni broj Pr-228/2020 (stranica 650-654 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 637-638 spisa).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji je zaposlen kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Primorsko- goranske, Postaje pomorske policije Rijeka, za isplatom razlike plaće za vremensko razdoblje od veljače 2014. do prosinca 2015., i to za rad duži od redovnog punog radnog vremena (koje je trajalo 8, 10 ili 12 sati) s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, sve za trajanja višednevne službe – plovidbe, tj. za vrijeme rada na terenu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na radno mjesto policijskog službenika, s time da im je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru, ovisno na koji teren idu, potom da je tužena tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge, i na temelju izvještaja sastavljenih na osnovu tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je istom za utuženo razdoblje isplatila plaću. U konačnici, nije sporno da tužena nije donijela, a niti tužitelju uručila rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu.

11. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima za utuženo razdoblje, potom je li tužitelj obavljao „pasivno dežurstvo“ tj. pripravnost, kao i činjenica je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, te je li tužitelj s iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te na koji način, u konkretnom slučaju, organizacija rada tužitelja, temeljem radnih naloga tužene, predstavlja prekovremeni rad.

12. Ovaj sud je tužbeni zahtjev cijenio sukladno članku 42. stavku 1., članku 43. stavku 2. i članku 86. Zakonu o radu ("Narodne novine". broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje u tekstu: ZR/09) i istovjetnim odredbama sadržanim u članku 60. stavku 1., članku 61. stavku 1. i članku 94. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. - dalje u tekstu: ZR/14) prema kojima je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (članak 60. stavak 1. ZR/14), dok je u članku 61. stavak 2. ZR/14 određeno da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Nadalje, prema odredbi članka 94. ZR/14, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

12.1. Odredbom članka 33. stavak 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15. i 121/16.) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati duže od punog radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

12.2. Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj 129/11. – dalje u tekstu: Uredba) utvrđuju se vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

12.3. Konačno, odredbom članka 257. ZR/09 propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor (istovjetna odredba sadržana je u članku 194. stavak 1. ZR/14), a člankom 7. stavak 3. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno (istovjetna odredba sadržana je u članku 9. stavak 3. ZR/14).

12.4. Odredbom članka 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13., 150/13. i 153/13. - dalje u tekstu KU/13) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi članka 41. KU/13 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću , time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te člankom 87. stavak 1. Zakona o policiji, kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU.

12.5. Nadalje, prema članku 56. KU/13 za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

13. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis, dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU/13 predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis.

14. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza tužitelja kao stranke, ovaj sud utvrđuje da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu upravitelja stroja na polovilu tipa „B“, koji ima tri člana posade, a četiri ukoliko nekoga ubace, i to zapovjednika, mornara i upravitelja stroja, dok bi četvrti bio netko novi, tko je došao u policiju na obučavanje, a što je bila rijetkost, da je organizacija posla bila da se 8 ili 12 sati radi, dok ostalo vrijeme pasivno dežura, ali da brod nisu smjeli napuštati, smjene su trajale 3-4 dana, a njegovo radno vrijeme je bilo od 0-24 sata obzirom da je od dolaska do odlaska s broda stalno bio zaposlen, da nije bilo mogućnosti otići s broda, osim kratko radi nabavke hrane, u kojem slučaju je uvijek netko bio na brodu ili telefonu, obzirom da su u slučaju bilo kakve intervencije morali biti spremni za isplovljenje u roku od 15 minuta od dojave, u bilo koje doba dana ili noći, pod intervencijom podrazumijeva poziv u pomoć, bilo da se netko utapa ili nekog treba spašavati, njihova dužnost je bila izaći i provjeriti, jer kada nitko ne može, oni idu jer su policija, svaka intervencija se bilježi u sustavu MUP-a i takav izlazak da bi im bio plaćen kao prekovremeni rad kada bi završili redovan rad u ophodnji. Nadalje sud utvrđuje da je radni nalog formalni način vođenja poslova, odnosno obrazac po kojem treba postupati, a oni da postupaju šire i više od radnog naloga, jer ono što je u njemu navedeno razlikuje se od stvarnog stanja. Tu si, policajac si, moraš postupati jer ne možeš otići, to ti je posao, cijelo vrijeme si angažiran i postupaš do odlaska kući. U satnici piše da radi 8 ili 12 sati, a on da stvarno radi 24 sata jer je tu da se brine o imovini (brodu), te sigurnosti sebe i drugih. Oni su tamo i 24 sata su angažirani da postupaju u slučaju ugroze njih osobno ili nekog tko je u situaciji da traži pomoć, a što može biti u luci ili na otvorenom moru. Ovakva dinamika rada da ne daje mogućnost dnevnog odmora u trajanju od 12 sati između dva radna dana. Na brodu da ne može nikako spavati, stalno prati situaciju i onaj tko to nije probao, teško to može razumjeti. Drugi član posade da ga ne može zamijeniti jer nije osposobljen niti zna njegov posao, i ako mu se tijekom službe dogodi neka ozljeda ili bude bolestan, da moraju poslati drugog upravitelja da ga zamijeni.

14.1. Suglasno navedenom, iskazivali su i svjedoci KČ, zapovjednik ophodarskog broda tipa „B“ (stranice 644-646 spisa), JČ, zamjenik zapovjednika na ophodarskom broju (stranice 652-654 spisa), RČ, strojar (stranice 659-660 spisa) i DČ, koji je u utužnom razdoblju obnašao funkciju načelnika Postaje pomorske policije Rijeka (stranice 646-648 spisa). Naime, iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio strojar na ophodarskom plovilu tipa „B“, s dva do tri člana posade, služba da im je bila organizirana temeljem radnih naloga koji je obuhvaćao vremensko razdoblje u kojem je plovilo nadziralo državnu granicu, a sam radni nalog da je bio sačinjen temeljem Kolektivnog ugovora, u kojem je bilo propisano tjedno radno vrijeme, odnosno tjedni fond sati, a nakon završetka višednevne službe zapovjednik plovila bi ispunjavao u tablici radne sate za svakog pojedinog člana posade i iste bi dostavljao pomoćniku u Policijskoj postaji koji je to obračunavao u ukupan mjesečni fond sati. Tijekom višednevnih službi posada je morala biti dostupna svih 24 sata, putem veze i službenog mobitela, nadležnoj Postaji policije, uz napomenu da su članovi posade nakon završetka 12-satne službe, ako je bilo potrebe za akcijama traganja i spašavanja, ili iz bilo kojeg drugog razloga, izlazili na izvanredne intervencije koje su im bile plaćene kao prekovremeni rad. U odnosu na odmor, svjedoci KČ, JČ i RČ su suglasno iskazali da se nikada nije dogodilo da bi između dva radna dana tijekom višednevne službe na moru imali kontinuirani odmor u trajanju od 12 sati, dok iz iskaza svjedoka DČ proizlazi da su nakon 12-satne odrađene službe, kad se brod veže u luci, mogli, izuzev člana posade koji bi taj dan bio određen da obavlja stražu na plovilu, skinuti odoru, izaći u grad u civilnoj odori te, kada bi sami procijenili, da bi se vratili na spavanje u brod. Ovaj dio iskaza svjedoka DČ sud ne prihvaća obzirom da je iz rezultata provedenog dokaznog postupka razvidno da je bilo izvanrednih intervencija nakon završetka 12 - satne službe, i to ako je bilo potreba za akcijama traganja i spašavanja, u kojem slučaju su svi članovi posade morali biti na brodu i spremni za isplovljenje kako bi mogli promptno reagirati, odnosno morali su biti „stand by“ na brodu 24 sata (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka KČ, JČ i NČ), kao i iz razloga što u vrijeme kada je plovilo u mirovanju tj. na vezu članovi posade održavaju plovilo, kontroliraju motor broda, dolijevaju ulje, tankaju gorivo, peru brod, kontroliraju konope za privezivanje, sidra i dr., a jedan ide po hranu, odnosno plovilo ne smiju napustiti jer brod mora biti pod neprestanim nadzorom i u pripravnosti jer se sve gleda na sat, odnosno od dobivanja informacije iz Rijeke ili Centra traganja i spašavanja, tj. onoga tko ih diže, odnosno od isplovljenja do izvršenja, tj. vezivanja (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka KČ, RČ i JČ). U konačnici, svi svjedoci su suglasno iskazali da tijekom višednevne službe nije postojala „dupla posada“ jer da nije niti bilo toliko ljudi da bi u višednevnu službu moglo stati toliko ljudi (svjedok DČ), dok iz iskaza svjedoka JČ proizlazi da je podjela posla jasno određena zbog čega nitko nikoga ne može zamijeniti, a spavanje na brodu da nije bilo spavanje već boravak, obzirom da je veza (policijska i VHF) stalno upaljena radi dobivanja informacija, zbog čega se mora slušati.

15. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao vjerodostojne i nepristrane jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost, budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica, a okolnost da su svjedoci KČ i RČ u istovrsnoj situaciji kao tužitelj, dakle u sporu s tuženom po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, dakle, osobno zainteresirani za ishod spora ne znači još uvijek da su neistinito iskazivali u ovoj pravnoj stvari.

16. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza saslušanih svjedoka ovaj sud utvrđuje kako je u pomorskom sektoru rad bio organiziran na specifičan način obzirom da su se policijski poslovi obavljali na moru, te se pored vođenja računa o propisima vezanim za rad u policiji moralo voditi računa o propisima vezanim za pomorstvo. Zbog toga su svi djelatnici raspoređeni na brodice morali , osim uvjeta za obavljanje policijskih poslova, udovoljavati i uvjetima vezanim za obavljanje poslova u pomorstvu.

16.1. Tužena je u spornom razdoblju imala plovila tipa "A", "B" i "C". Plovila tipa "A" bila su brodovi koji su bili namijenjeni za višednevne službe i obuhvaćali su nadzor državne granice, te obilazak otoka Jadranskog akvatorija u nadležnosti Primorsko- goranske županije. Djelatnici raspoređeni u plovila tipa „A“ bili su raspoređivani na višednevne službe i to u vremenu od četiri do osam dana, tijekom kojih su morali sve vrijeme boraviti na brodici. Isto tako, morali su udovoljavati svim potrebnim uvjetima pomorskog zakona za obavljanje takvih poslova. Plovila tipa "B" (brodice) bile su predviđene za jednodnevne i višednevne službe, a plovila tipa "C" samo za jednodnevne službe u trajanju od 8 do 12 sati. I na navedenim brodicama svi djelatnici morali su udovoljavati svim propisanim uvjetima pomorskog zakona.

16.2. Raspored djelatnika na plovila rađen je na način da se sastavljao radni nalog u kojem je bilo točno naveden dan i vrijeme odlaska na plovilo, te dan i vrijeme povratka s plovila. Radnim nalogom bilo je točno određen broj radnih sati na svakom plovilu te je isti iznosio 8, 10 ili 12 radnih sati. Međutim, raspoređeni djelatnici bili su na plovilu 24 sata unutar vremena obuhvaćenim radnim nalogom.

16.3. U utuženom razdoblju radni nalozi su sastavljeni na tjednoj razini, ali i ovisno o konkretnim potrebama posla. Raspored na tjednoj razini je bio izuzetak, a najčešće su rađeni ad hoc ovisno o potrebama posla, zbog čega se nije moglo unaprijed obavijestiti djelatnike o tome kada će biti pozvani na plovilo.

16.4. U navedenom razdoblju obračun plaće djelatnika na plovilu vršio se na način da se uzima u obzir broj radnih sati utvrđenim radnim nalogom za svakog djelatnika (uz koeficijent složenosti radnog mjesta i ostalo). Međutim, nije se uzimalo u obzir broj stvarno provedenih radnih sati na brodu obzirom da navedeni djelatnici nakon obavljenog posla, odnosno broja radnih sati utvrđenim radnim nalogom nisu mogli kao ostali djelatnici otići kući, već su morali ostati na plovilu i biti "stand by" tj. spremni za isplovljenje.

16.5 Djelatnicima na plovilu isplaćivao se terenski dodatak iz kojeg su morali snositi troškove prehrane jer su u vrijeme dok su bili raspoređeni na plovila sami kupovali hranu i sami pripremali hranu. Isto tako obračunavana im je naknada za rad vikendom i blagdanom, ali prema broju radnih sati utvrđenim radnim nalogom, a ne prema broju radnih sati koji su stvarno proveli na plovilu.

16.6. Osim ovih naknada, djelatnici pomorske policije nisu imali predviđenu bilo kakvu naknadu vezanu za specifičnost obavljanja poslova pomorske policije koja se sastojala u tome da su djelatnici stalno morali biti prisutni na plovilu u vrijeme koje im je određeno radnim nalogom. Specifičnosti poslova pomorske policije i djelatnika koji obavljaju te poslove nisu uzete u obzir prilikom utvrđivanja koeficijenta složenosti određenog radnog mjesta. Koeficijenti složenosti određeni su temeljem sistematizacije i naziva radnih mjesta te specifičnosti poslova pomorske policije nisu revalorizirana kroz uvećani koeficijent. Obzirom na specifičnost radnog mjesta bilo je i specifično regulirano radno vrijeme po kojem je tužitelj radio i imao je obvezu biti na radu na plovilu u razdobljima od 3, 5 ili više dana u turnusima u trajanju od 8 ili 12 sati tijekom jednog radnog dana. Preostalo vrijeme (do 24 sata istog dana) morao je provesti na brodu u pripravnosti, u slučaju potrebe.

16.7. U utuženom razdoblju nije se vodilo računa o ostvarenom fondu radnih sati te se moralo poštivati odluku nadređenog o tome kada doći na plovilo.

16.8. U utuženom razdoblju plaća se obračunavala na temelju koeficijenta radnog mjesta, uz pravo na terenski dodatak iz kojeg se financirao trošak prehrane jer se hrana kupovala i pripremala, a povremeno se vršila isplata naknade za prekovremeni rad, koja naknada se obračunavala na način da bi se uzimalo vrijeme nakon odrađena smjene utvrđene radnim nalogom, u kojem je bio naveden početak i završetak radnog vremena, te ako bi izvan određenog radnog vremena došlo do potrebe hitne intervencije (na poziv sudjelovali u intervencijama spašavanja osoba iz mora, prijevoza bolesnih i unesrećenih, i sl.), kao i naknada za rad vikendom i blagdanom. Isto tako bila je obračunavana naknada za rad noću.

17. Slijedom navedenog, razlog vođenja ovog postupka je u tome što je došlo do razlike u broju stvarno odrađenih radnih sati na brodici i radnih sati koji su obračunati temeljem naprijed opisanih osnova.

18. U razdobljima izvan aktivnog rada na brodu (pasivni dio) obavljali su se poslovi održavanja broda i ostali tekući poslovi jer su na brodu konstantno uključeni uređaji i strojevi o kojima je trebalo voditi računa. Spavanje je bilo organizirano (u međuvremenu), odnosno kada bi se obavili svi tekući poslovi. U vrijeme izvan aktivnog dežurstva koje se provodilo na plovilu (npr. kada je brod na sidrištu) ovisno o pomorskoj ili policijskoj strani, bilo je potrebno određenom broju posade da bude u pripravnosti. U policiji se pasivno dežurstvo provodilo na način da je službenik bio kod kuće te je bio dužan biti psihički i fizički spreman da odgovori na poziv.

19. Uvidom u radne naloge ovaj sud drži utvrđenim kako je tužena iste izdavala tužitelju u više navrata tijekom jednog mjeseca, a kroz sve mjesece utuženog razdoblja da je iz tih višednevnih radnih naloga razvidno da je tužena izdavala radne naloge tužitelju u kojima je točno određivala sat i dan početaka rada, te sat i dan završetka rada po tim nalozima, kao i radni zadataka te mjesto izvršenja istog.

20. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje i obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju tako izdanog višednevnog radnog naloga. Uvidom u mjesečnu evidenciju rada tužitelja, te uspoređujući evidenciju s izdanih radnim nalozima te priležećim Izvještajima ovaj sud je utvrdio kako evidencija koju je tužena vodila ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja i da je tužena evidentirala mjesečni fond sati rada nužan za isplatu osnovne plaće, a posebno ne bi odgovarao kvalifikaciji odrađenih sati. Isto tako, iz evidencije na temelju koje je tužena vršila obračune i isplate plaća, proizlazi da je tužena tužitelju davala slobodne dane i tako ih označavala i u vrijeme tužiteljevog tjednog odmora tj. subotom i nedjeljom, obzirom, da je rad kod tuženika bio organiziran kao 40-satni rad u tjednu, ali ne i slobodne dane na način da isti predstavljaju naknadu za odrađeni prekovremeni rad.

21. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financijsko-računovodstvene poslove Željku Dekoviću, mag.oec. U Nalazu i mišljenju od 11. kolovoza 2023. (stranica 260- 311 spisa) te dopuni i ispravku od 30. listopada 2023. (stranica 386-456 spisa) stalni sudski vještak navodi kako je sukladno postavljenoj zadaći vještačenja , te uzimajući u obzir evidencije mjesečnih radnih sati tužitelja za utuženo razdoblje (R-27), radne naloge (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja, te obračunske listove - plaće, platne liste tužitelja za utuženo razdoblje i to svaki mjesec pojedinačno, prigodom utvrđivanja broja prekovremenih sati tužitelja u utuženom razdoblju uračunao 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora, odnosno izračun je napravljen tako da ako je tužitelj radio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od 8 sati se tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rada, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Vještak je također naveo, a budući da je tužitelj temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, takvo vrijeme izvan radnog vremena da se ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojeg radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu), već kao prekovremeni rad. Vještak je naveo da je iz istog razloga pasivno i aktivno dežurstvo isključeno (umanjeno) u obračun, pa je kod utvrđivanja razlike neisplaćene plaće isto odbitna stavaka u bruto iznosu uvećanom za minuli rad. Vještak je naveo kako u spisu ne prileže rješenja tužene kojima bi se tužitelju određivao broj slobodnih dana i, posljedično, broj sati po osnovi tih dana. U svezi s tim, određivanje broja slobodnih dana u tekućem mjesecu da ovisi o mjesečnom fondu radnih sati za taj mjesec. U evidenciji radnog vremena R-27 dani kada policijski službenik nije bio u službi zbog odrađenog fonda sati označeni su skraćenicom „VR“ (van rasporeda), a policijski službenici su iste dane i koristili kao slobodne dane. U odnosu na navedeno, dane kada policijski službenik nije bio u službi (van rasporeda) zbog odrađenog fonda radnih sati treba razlikovati od slobodnih dana koje policijski službenici mogu koristiti umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi ostvarenog prekovremenog rada. U praksi se takvi slobodni dani koriste u omjeru 1 : 1,5 (1 sat prekovremenog rada za 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada). Sukladno čl. 44 . st. 15. Kolektivnog ugovora o policijskom službeniku ovisi hoće li će umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada koristiti slobodne dane. Iz navedenog proizlazi kako koeficijent preračunavanja 1 : 1,5 služi prvenstveno za preračun slobodnih dana u sate, kako bi se dobiveni sati u izračunu odbili od ostvarenih prekovremenih sati. Kako je ostvareni iznos prekovremenih sati već „zadan“ na osnovi radnih naloga i izvješća i od njega se oduzimaju slobodni dani, pri čemu se upravo tada koristi preračunski koeficijent 1 : 1,5. Naime, uvidom u evidenciju radnog vremena R-27, odnosno u dane kada policijski službenik nije bio u službi zbog odrađenog fonda sati, a koji dani su označeni skraćenicom „VR" (van rasporeda), u vještačenju uzet je broj dana iz evidencije, pomnožen s 8 sati te dobiveni iznos podijeljen s 1,5 kako bi se dobio broj radnih sati proizišlih iz slobodnih dana koje treba oduzeti od ostvarenih prekovremenih sati. Iz istog razloga u tablicama u vještačenju su evidentirani svi radni nalozi (SP-2) i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja za utuženo razdoblje, evidencije mjesečnih radnih sati - radnog vremena (R-27) tužitelja za utuženo razdoblje, sve po mjesecima i godinama s iskazanim brojem prekovremenih sati, sati rada noću, blagdanom, subotom i nedjeljom, rad u drugoj smjeni, te s iskazanom razlikom između izračunatih sati i plaćenih sati utvrđenih temeljem uvida u platne liste tužitelja. U izračunu broja prekovremenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju gdje u spisu ne postoje radni nalozi i izvješća o obavljanju dužnosti tužitelja (SP2) izračun prekovremenih sati za rad noću, smjenski rad, subotama, nedjeljom i blagdanom je napravljen na osnovi podataka iz evidencije mjesečnih sati rada, naloga za prekovremeni rad i uvida u platne liste. Nije sporno kako Registar službenih poslova sadrži podatke o vremenu, vrstama obavljenih poslova, broju ostvarenih radnih sati, vremenu smjene ili turnusa, broju ostvarenih sati rada (redovnog i prekovremenog), sporan je način obračuna radnih sati tužitelja kada je temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu više radnih dana a takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može se naknaditi kao pasivno dežurstvo. Iz platnih lista tužitelja, radnih naloga i evidencije radnih sati za utuženo razdoblje utvrđen je broj plaćenih sati po pojedinom od navedenih uvećanja po važećim KU, te je broj sati dobivenih analizom u ovom vještačenju umanjen za broj plaćenih sati po istoj osnovi, uključujući i umanjenje po osnovi plaćenih prekovremenih sati evidentiranih u platnim listama u utuženom razdoblju. Ukupan bruto iznos mjesečne razlike bruto plaće za tužitelja po svim naznačenim osnovama za utuženo razdoblje umanjen je za sate rada aktivnog i pasivnog dežurstva ostvarenih po spomenutim radnim nalozima, uvećano za minuli rad i iznose dodatka za rad u turnusu, uvećano za minuli rad iz platne liste za taj mjesec. Na osnovi podataka iz tablica u vještačenju izrađena je tablica s pregledom razlike plaće tužitelja koja je sastavni dio vještačenja. U istoj tablici vještak je usporedio svaku mjesečnu plaću u utuženom razdoblju sa svojim izračunom, označio razliku u svakoj mjesečnoj plaći u utuženom razdoblju u radnim satima i iznosima, te je prikazao radi usporedbe iznose su isplaćeni, iznose koje je trebalo isplatiti i razliku između tih iznosa (saldo) za svaki mjesec u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog, vještak utvrđuje da je tužena isplatila tužitelju u utuženom razdoblju po svim osnovama ukupno 263.747,27 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 1 tablice 1. Nalaza i mišljenja, i specifikaciji isplaćenih plaća po mjesecima u tablici 4. ovog vještačenja. Nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodaci na plaću u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi da iznose ukupno 101.768,07 kn/13.506,94 eura bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u stupcu 23, redni br. 27, tablice 10. ovog vještačenja. Odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i aktivno i pasivno dežurstvo koji se međusobno isključuju sve temeljem odredbi KU u utuženom razdoblju iznose ukupno 16.915,36 kn/2.245,05 eura bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u kolonama 24 i 25, redni br. 27, tablice 10. ovog vještačenja. Dakle, ukupno neisplaćeni dodaci na plaću tužitelju u utuženom razdoblju prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi (po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, rada u 2. smjeni) a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i aktivno i pasivno dežurstvo iznose ukupno bruto 85.853,90 kn/11.394,77 eura (tabl. br. 10. stupac 26, red br. 27 ovog vještačenja).

21.1. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Željka Dekovića, mag. oec. prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen sukladno pravilima struke i materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, uz napomenu da je primjedbe tužene na isti otklonio u svojoj dopuni i ispravku od 30. listopada 2023. (stranica 386-456 spisa).

22. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

22.1. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu razlike u naknadi plaće za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom), a koji rad je tužitelj odradio u razdoblju od veljače 2014. do prosinca 2015.

22.2. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, u Policijskoj upravi Primorsko- goranskoj, Postaja pomorske policije Rijeka, te mu je rad bio organiziran sukladno odredbi čl. 44. st. 11. KU/12, tj. na drugačiji način. Naime, konkretni poslovi pomorske policije Rijeka uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko - goranske županije, odnosno poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu te održavaju plovilo na kojem rade pa njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na brodu. Navedeni poslovi zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja, nisu privremenog karaktera, već se ujednačeno obavljaju ti jekom cijele kalendarske godine, a prisustvo tužitelja na radnom mjestu neophodno je jer u svakom trenutku mora biti na raspolaganju svom poslodavcu kad to zahtijevaju potrebe posla, u kojim situacijama tužitelj mora biti spreman odraditi svoj dio posla tj. radni zadatak sukladno opisu svog radnog mjesta. S druge pak strane, evidencija radnog vremena koju je tužena vodila ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja ni kvalifikaciji odrađenih sati u smislu da nisu određeni prekovremeni sati ili sati rada subotom, nedjeljom i blagdanima, a istodobno je razvidno da su tužitelju s navedene osnove davani slobodni dani. Na kraju, mišljenje je ovoga suda da je pojam obvezne prisutnosti tužitelja na mjestu rada od 24 sata suprotan pravu na slobodno vrijeme u kojem se odmara 8 sati dnevno.

22.3. Službe na plovilima organizirane su sukladno mjesečnom Planu Policijske postaje koji se dostavlja na suglasnost Sektoru za granicu Policijske uprave i to kroz jednodnevne i višednevne službe od 2-7 dana, ovisno o tipu plovila i usklađeno je s Pravilnikom o uporabi i održavanju plovila na način da su jednodnevne službe organizirane u trajanju od 8 ili 12 sati, a višednevne službe organizirane na način da im služba kontinuirano traje od 2 do 7 dana, s time da se svaki dan službe računa po 12 sati stvarnog rada. Policijske službenike se raspoređuje na obavljanje zadataka „Posebnim rasporedom rada", koji u pisanom obliku donosi rukovoditelj PP u kojem je određeno vrijeme trajanja rada 8 odnosno 12 sati.

22.4. Na temelju podataka iz "Posebnog rasporeda rada" radnih naloga odnosno izvješća zapovjednika plovila, naloga za prekovremeni rad i naloga za terenski rad, svi podaci se upisuju u registar službenih poslova MUP RH-R 27 koji se na kraju mjeseca upisuju u „Nalog za obračun plaće", poštujući mjesečni fond sati , uključujući i sva materijalna prava sukladno članku 44. KU/12 i svim djelatnicima koji su radili noću, subotom, nedjeljom, na blagdan i prekovremeno isplaćivali su se dodaci na plaću.

22.5. Djelatnicima čija je služba obuhvaćala i rad poslijepodne, takav rad obračunat je kao rad u drugoj smjeni (npr. 10-22 - rad poslije podne od 14-22, 8 sati rada u drugoj smjeni), djelatnicima koji su bili raspoređeni u višednevne kontinuirane ophodne službe na moru kao i nadzore radova u brodogradilištu u trajanju od 2 do 7 dana isplaćivao se terenski dodatak u iznosu od 150,00 kuna za svaki dan proveden na plovilu, ako su na terenu bili 7 dana isplaćivalo se 7 x 150,00 kn, a za jednodnevne službe nije isplaćivan terenski dodatak, ali su im isplaćivani dodaci na plaću.

22.6. U utuženom razdoblju djelatnicima na plovilima u višednevnim službama bila su određena pasivna dežurstva, a tužena je za intervencije obavljene izvan redovnog radnog vremena izdavala naloge za prekovremeni rad u prilogu kojeg se ispunjavalo izvješće o obavljenoj službi.

22.7. Uvidom u izvode iz službene evidencije o radnom vremenu razvidno je da rad tužitelja, zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije bio, niti po logici stvari može biti, organiziran kao redovan rad, od ponedjeljka do petka , po osam sati dnevno, tjedno 40 sati tjedno, već je isti bio organiziran kroz višednevne službe na moru, odnosno rad na plovilu nije određen na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno nakon čega se odmara sljedećih 12 sati, već se služba obavlja po potrebi ili pozivu te nema dnevnog niti tjednog odmora.

23. Mišljenje je ovoga suda, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izražen u odlukama Revr-1318/16 od 26. listopada 2016., Rev- 1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017.) iz činjenično i pravno istih osnova, da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti mjesto rada (brod) tijekom višednevnih službi na moru i otoku ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada i unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom. Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske izražava pravno shvaćanje da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke i da je odlučna činjenica stvarno odrađeni sati rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog – zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova.

24. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužitelj tijekom vremena trajanja radnih naloga bio raspoređivan na višednevne službe na moru, tijekom kojeg vremena je cijelo vrijeme morao boraviti na brodici, na način da je tijekom cijelog razdoblja morao biti na radnom mjestu i izvršavati ili biti spreman izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale aktivno dežurstvo, organiziran 24 satni nadzor nad plovilom kroz aktivna dežurstva na plovilu i kroz cijelo vrijeme rada; redovito obavještavanje ovlaštenih osoba o pozicijama na terenu, a pozorničko - ophodno područje u konkretnom slučajevima je izuzetno veliko što proizlazi iz same nadležnosti Policijske uprave – Policijske postaje Pomorske policije u Primorsko- goranskoj županiji i da konkretni poslovi uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine, nadzor državne granice i poslove na moru, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru, te da navedeni poslovi zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja nisu privremenog karaktera, već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, a da je prisustvo tužitelja na radnom mjestu neophodno i da je u svakom trenutku na raspolaganju poslodavcu kad to zahtijevaju potrebe posla i u kojim situacijama tužitelj mora biti spreman odraditi radni zadatak sukladno opisu svojeg radnog mjesta, kako u radne dane, tako vikendom i blagdanom. Nadalje, u postupku je utvrđeno da rad na plovilu nije određen na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno, nakon čega se odmara sljedećih 12 sati, već se služba obavlja po potrebi ili pozivu, te nema dnevnog niti tjednog odmora.

25. Ovaj sud je uzeo u obzir okolnost što tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz da je izvršio preraspodjelu radnog vremena u smislu odredbe čl. 43. ZR-a niti je o tome donio bilo kakvo rješenje, a u spornom razdoblju tužitelju je isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo, te su izdavani radni nalozi za intervencije obavljane izvan redovnog radnog vremena i obračunata je naknada za prekovremeni rad na temelju dostavljenih naloga. Ovdje se ističe kako pasivno dežurstvo nije prekovremeni rad jer ne predstavlja izvršavanje poslova po nalogu, te u ime i za račun poslodavca, a naknada za pasivno dežurstvo predviđena je zbog činjenice da se radnik nalazi u prostoru poslodavca zbog potrebe poslodavca da radnik odmah bude na raspolaganju istom. Slijedom navedenog, ponavlja se da ZR definirano radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

25.1. Navedena odredba je usklađena s Direktivom 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena (SL, L 299, 18.11.2003.), kako to proizlazi iz odredbe čl. 2. st. 1. ZR- a, a kojom Direktivom je u čl. 17. do 21. propisana moguća odstupanja od čl. 3. (dnevni odmor), čl. 4. (stanke), čl. 5. (tjedni odmor), čl. 6. (najdulje tjedno radno vrijeme), čl. 8. (trajanje noćnog rada) i čl. 16. (referentna razdoblja za određivanje trajanja tjednog odmora, najduljeg tjednog radnog vremena i trajanje noćnog rada). Naime, prema odredbi čl. 17. st. 1. Direktive 2003/88 propisana je mogućnost odstupanja u slučaju pojedinih djelatnosti kod kojih trajanje radnog vremena nije izmjereno i/ili unaprijed određeno ili ga mogu odrediti sami radnici, a prema st. 2. regulirana je mogućnost da se zakonom i drugim propisima ili kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera mogu predvidjeti odstupanja u pojedinim djelatnostima koje su navedene u stav. 3., 4. i 5., ako radnici dobiju odgovarajuće zamjensko vrijeme za odmor ili iznimno, da dobiju odgovarajuću zaštitu. Iako u djelatnostima koje su izričito propisane npr. liječnička služba, hitna pomoć, vatrogasna i civilna zaštita, nije sadržana i policijska djelatnost u koju bi ulazila i djelatnost pomorske policijske, treba imati na umu da čl. 1. st. 3. Direktive 2003/88 upućuje i na čl. 2. Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (dalje: Direktiva 89/391).

25.2. Prema čl. 2. Direktive 89/391 predviđeno je da se ista ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti no i da je u tom kontekstu potrebno u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu Direktive 89/391. Prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije posebna obilježja takvih specifičnih djelatnosti (koje su izuzete od primjene Direktive 89/391) predstavlja i okolnost da one po svojoj prirodi ne omogućuju planiranje radnog vremena (presuda od **.**.2004., M i dr., C-397/01 do C-403/01), da je neprekidno obavljanje neophodno za osiguranje djelotvornog obavljanja temeljnih državnih funkcija (rješenje od 14. srpnja 2005., Personalrat der Feuerwehr Hamburg, C -52/04) kao i da se opisani zahtjev neprekidnosti treba ocijeniti uzimajući u obzir specifičnost predmetne djelatnosti, iako zahtjev neprekidnog obavljanja djelatnosti službi (konkretno u području javnog reda) nije prepreka da se u normalnim uvjetima organizira obavljanje djelatnosti tih službi i da se izuzetak iz cit. čl. 2. stav. 2. Direktive 89/391 primjenjuje samo u okolnostima iznimne težine i razmjera (presuda od **.**.2004., M i dr., C-397/01 do C-403/01 i presuda od 12. siječnja 2006., Komisija/Španjolska, C-132/04) s time da čl. 2. st. 2. Direktive 89/391 treba tumačiti na način kojim se njegov doseg ograničava na ono što je strogo nužno za očuvanje interesa čija je zaštita omogućena državama članicama i da se isključenje određenih djelatnosti iz područja primjene Direktive 89/391 i posljedično Direktive 2003/88 ne temelji na pripadanju radnika jednom od sektora javne službe iz te odredbe, promatranom kao cjelina, nego isključivo na specifičnosti određenih posebnih zadaća koje obavljaju radnici sektora na koje se ta odredba odnosi (odluka broj C-742/19, B.K. protiv Republike Slovenije).

25.3. Imajući na umu utvrđenje da je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika Policijske postaje pomorske policije Rijeka u višednevnoj službi nadzora državne granice na moru, te opseg, sadržaj, vremenski kontinuitet boravka na policijskom plovilu, radne zadatke iz aspekta specifičnosti plovila, može se zaključiti da nije moguće jamčiti poštovanje najduljeg radnog vremena i razdoblja odmora predviđenih Direktivom 2003/88 uz istovremenu garanciju pravovremenog i sadržajnog izvršavanja tužitelju dodijeljenih radnih zadataka, a što sve u ukupnosti opravdava iznimku od pravila u području zaštite sigurnosti i zdravlja radnika zbog apsolutne nužnosti jamstva učinkovite zaštite zajednice pa je za zaključiti da djelatnost (pomorske policije) može biti kvalificirana kao "djelatnost osiguranja i nadzora" iz čl. 17. st. 3 (b) Direktive 2003/88 odnosno "djelatnost koja zahtijeva neprekidno pružanje usluga" iz čl. 17. stav. 3 (c) iste. To više što je odredbama čl. 33. st. 1., 2. i 3. ZP-a određeno da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla i da policijskom službeniku za takav rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru (st. .2.). U prilog tome govori i odredba čl. 42. Zakona o policiji prema kojoj je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drukčiji način.

25.4. S obzirom na izloženo te polazeći od utvrđenja da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenim tužbenim zahtjevom, tijekom višednevne službe na plovilu bio u obvezi obavljati poslove, odnosno biti spreman obavljati poslove po uputama poslodavca i to na plovilu koje ne smije napuštati, takav režim rada se ne može smatrati pasivnim dežurstvom u smislu odredbe čl. 51. KU, kako to neosnovano tvrdi tužena.

26. Stoga ovaj sud smatra, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da tužitelju u utuženom razdoblju pripada naknada za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje jednodnevnih i višednevnih službi na moru, umanjeno za osam sati dnevnog odmora, a što nije u suprotnosti s normama europskog prava, jer je tužitelju isplaćena naknada za pasivno dežurstvo i naknada za izvršeni prekovremeni rad temeljem izdanih radnih naloga za obavljane intervencije izvan redovnog radnog vremena. Dakle, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke obzirom da iz iskaza tužitelja i svjedoka nedvojbeno proizlazi da su isti i odmarali i spavali.

27. Kako je stalni sudski vještak u pismenom Nalazu i mišljenju od 11. kolovoza 2023. (stranica 260-311 spisa) te dopuni i ispravku od 30. listopada 2023. (stranica 386-456 spisa) obračun utuženog dugovanja sačinio na način da je, uzimajući u obzir radni nalog (kojem prileži izvješće o obavljenoj službi), evidenciju o prisutnosti na radu (u kojoj su vidljivi korišteni slobodni dani koji su tužitelju plaćeni na način da je isplaćena puna plaća) radno vrijeme tužitelja provedeno na brodu umanjio za dnevni odmor u trajanju od 8 sati unutar svaka 24 sata provedena na moru, a u slučajevima višednevne kontinuirane ophodnje na moru je razdoblja od 0 do 24 sata umanjio za 8 sati dnevnog odmora, te je takav izračun tabelarno prikazao na stranici 439-440 spisa, sukladno kojem nalazu je tužitelj precizirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev, slijedom čega je ovaj sud tužitelju dosudio tako zatraženi iznos od 11.394,77 eura, precizirano po mjesecima, slijedom čega je uslijedila odluka kao pod točkom I. izreke.

27.1. Sud nije prihvatio kao osnovane primjedbe tužene da je vještak trebao uzeti u obzir stvarno odrađene sate prilikom izrade nalaza i mišljenja budući da je iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo da je isti sačinjen temeljem stvarno odrađenih sati, a koje je vještak utvrdio iz radnih naloga i evidencije radnog vremena koje se nisu podudarale sa stvarno odrađenim satima prema iskazima tužitelja i svjedoka. Naime, posebnim rasporedom rada vidljivo je da su isti raspoređeni na rad 8 odnosno 12 sati, bez napuštanja plovila. Ovdje se posebno ističe da tužena nije tražila očitovanje vještaka na dani prigovor (obzirom da je navela da „sud nije precizno odredio smjer vještačenja“), niti je predložila provođenje novog vještačenja.

28. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, počev od dospijeća do isplate, s time da zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi čl . 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove punomoćnika tužitelja, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje Tarifa). Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (200,00 eura; Tbr. 28. Tarife), sastav tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 20. veljače i 3. rujna 2021., te 14. listopada i 9. prosinca 2023. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 3. ožujka i 24. svibnja 2021., te 23. listopada i 18. prosinca 2023. , 18. travnja, 16. rujna i 10. studenoga 2025., te 2. veljače 2026. (200,00 eura x 8; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 2.800,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (700,00 eura) iznosi ukupno 3.500,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno sveukupni iznos od 3.831,81 eura. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj je odbijen kao neosnovanim. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 31. ožujka 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka Županijskom sudu u Varaždinu, a putem ovog suda.