REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5205/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi prestanka vrijednosti industrijskih dizajna, dana 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UPI-381-05/20- 010/0036, URBROJ: 559-03/3-25-012/SZ od 20. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odlučeno je da se u registar industrijskog dizajna tuženika upisuje prestanak vrijednosti industrijskog dizajna broj: D-20200036- 1, D-20200036-2, D-20200036-3 i D-20200036-4, s danom 20. svibnja 2025. godine.
2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da u konkretnom slučaju nije pokrenuo postupak za održavanje industrijskih dizajna jer nije pratio istek roka te moli Sud da mu omogući na naknadno pokrene postupak za održavanje industrijskih dizajna kako bi mogao na sajmu prodati te dizajne.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku za produženje registracije industrijskog dizajna utvrdio da tužitelj nije u propisanom roku podnio zahtjev za produženje vrijednosti industrijskih dizajna koji su vrijedili do 20. svibnja 2025., a niti je u naknadnom roku od šest mjeseci kako je propisano člankom 43. stavkom 1. točkom 1. Zakona o industrijskom dizajnu. Ističe da je 3. travnja 2025. obavijestio tužitelja da će mu 20. svibnja 2025. isteći razdoblje zaštite dizajna te ga je upozorio na pravne posljedice u slučaju nepodnošenja zahtjeva za produljenje vrijednosti industrijskih dizajna. Navodi da je tužitelj predmetnu obavijest zaprimio 11. travnja 2025., međutim, nije u roku podnio zahtjev za produženje vrijednosti dizajna niti je to učinio u naknadnom roku od šest mjeseci, slijedom čega je doneseno osporavano rješenje sukladno članku 16., u vezi s člankom 43. Zakona o industrijskom dizajnu. Ističe kako tužitelj u tužbi niti ne spori da je propustio propisani rok, već samo traži da mu se omogući naknadno produženje u svrhu prodaje dizajna, čemu se on protivi.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Odredbom članka 43. stavka 1. točke 1. Zakona o industrijskom dizajnu (Narodne novine broj: 173/03, 76/07, 30/09, 49/11 i 46/18) propisano je da industrijski dizjan prestaje vrijediti istekom roka zaštite iz članka 16. toga Zakona.
10. Odredbom članka 16. toga Zakona propisano je da zaštita industrijskoga dizajna traje pet godina računajući od datuma podnošenja prijave industrijskoga dizajna (stavaka 1.). Zaštita industrijskoga dizajna može se produžavati za razdoblja od po pet godina, do najduže dvadeset pet godina računajući od datuma podnošenja prijave (stavak 2.). Nositelj industrijskoga dizajna koji traži produženje zaštite dužan je tijekom posljednje godine trajanja razdoblja zaštite ili najkasnije šest mjeseci nakon isteka toga razdoblja podnijeti Zavodu zahtjev za produženje zaštite industrijskoga dizajna i uplatiti odgovarajuću pristojbu i naknadu troškova postupka održavanja (stavak 3.).
11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je 4. kolovoza 2020. donijeto rješenje o registraciji industrijskih dizajna broj: D-20200036-1, D-20200036-2, D-20200036-3 i D-20200036-4, s danom 20. svibnja 2020. godine na ime tužitelja, s važenjem do 20. svibnja 2025.
12. Budući da tužitelj, kao nositelj industrijskih dizajna, nesporno nije tijekom posljednje godine trajanja razdoblja zaštite ili najkasnije šest mjeseci nakon isteka toga razdoblja podnio tuženiku zahtjev za produženje zaštite industrijskih dizajna, tuženik je u registar industrijskog dizajna upisao prestanak vrijednosti navedenih industrijskih dizajna s danom 20. svibnja 2025.
13. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe Zakona, te u postupku utvrđeno činjenično stanje, koje tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, da ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.
14. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci presude.
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. IĐ, [adresa]
2. Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
3. U spis
