Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ovr-79/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Jelaković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković & partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv ovršenice GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi troška izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-961/2025-2 od 14. studenog 2025., dana 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje točka II izreke rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-961/2025-2 od 14. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 69,14 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršenici da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 21,88 eura sa zateznim kamatama (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate u preostalom dijelu (točka II. izreke).
2. Protiv točke II. izreke tog rješenja, u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka izravne naplate u iznosu od 62,50 eura na ime pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da ovršenik nije dobrovoljno podmirio tražbinu ovrhovoditelja pa je ovrhovoditelj od javnog bilježnika pribavio potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti te rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti uz zahtjev za naplatu dostavio Financijskoj agenciji. Ističe da nije bitno na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu nego je bitno da je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da je bio potreban za ovrhu. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i ovrhovoditelju dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 69,14 eura.
3. Žalba je neosnovana.
4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP -a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
5. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu za pribavljanje pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uz obrazloženje da javni bilježnik sukladno čl. 283. st. 1. OZ-a po službenoj dužnosti, dakle bez zahtjeva ovrhovoditelja, stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio.
6. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.
7. Naime, sukladno odredbi čl. 283. st. 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.
7.1. Citirana odredba čl. 283. st. 1. OZ-a uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 131/20 – dalje u tekstu: ZIDOZ) kojim je u čl. 16. izmijenjena dotadašnja odredba čl. 283. st. 1. i 4. koja je glasila da će javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti, ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor, te da će otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti predati ovrhovoditelju. Iz navedenog proizlazi da je do stupanja na snagu ZIDOZ-a javni bilježnik izdavao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja pa je takva njegova radnja i bila potrebna za vođenje ovršnog postupka. Međutim, iz sadašnje odredbe čl. 283. st. 1. OZ-a proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao.
8. U odnosu na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koju je ovrhovoditelj dostavio u spis i na koju se poziva u svojoj žalbi, valja reći da prihvaćanje stava izraženog u toj odluci - a prema kojem stranci pripada pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti bez obzira na to tko je istu pribavio te neovisno o tome je li pritom bila potrebna intervencija punomoćnika ovrhovoditelja – prema ocjeni ovog suda dovelo bi do toga da bi ovršenik bio u obvezi naknaditi ovrhovoditelju troškove za radnje odvjetnika koje u stvarnosti nisu poduzete, što bi predstavljalo neosnovano bogaćenje ovrhovoditelja jer isti ne bi bio u obvezi takve troškove naknaditi svojem odvjetniku.
8.1. Naime, sukladno odredbi čl. 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" , broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Dakle, Odvjetničkom tarifom je reguliran samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja radnji poduzetih od strane odvjetnika. Stoga, samim time što je Tarifom propisano pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da taj trošak automatski i pripada ovrhovoditelju, bez da je utvrđeno da je pribavi takve potvrde prethodila radnja odvjetnika stranke.
8.2. Nadalje, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva ovrhovoditelj u žalbi, ovršna isprava nije bilo rješenje o ovrsi javnog bilježnika nego je u tom postupku ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršnih isprava – sudskih presuda.
9. Dakle, u situaciji kada zakon propisuje obvezu javnog bilježnika da po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, odnosno kada sud sam po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na presudu bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4.
OZ-a za naknadu troškova postupka.
10. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te potvrditi točku II. izreke rješenja suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izravne naplate u iznosu preko iznosa od 62,50 eura (točka I izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
11. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
12. U nepobijanom dijelu, u točki I. izreke, prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).
U Velikoj Gorici 31. ožujka 2026.
Sudac
Goran Škugor
