Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-891/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H-Abducco d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 13667298928, protiv ovršenice ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje treće osobe IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Mati Makovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hrvatin i Makovac iz Rovinja, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice i treće osobe protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: Ovr-527/2022-57 od 26. rujna 2025., 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba ovršenice i treće osobe EK kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: Ovr- 527/2022-57 od 26. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji će ovršenica pokrenuti radi utvrđenja ugovora o kreditu br. - 301-194/2004 nepostojećim.

2. Protiv navedenog rješenja žale se ovršenica i treća osoba IK po punomoćniku, pobijajući isto u cijelosti, navodeći izričito sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/2023; dalje: ZPP), vezano uz odredbu čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 dalje: OZ), predlažući drugostupanjskom sudu da usvajanjem žalbe preinači pobijano rješenje i odredi prekid postupka, podredno ukine pobijano rješenje godine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenice i treće osobe nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovrhovoditelj 1. travnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine od 176.959,42 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Addiko bank d.d. važećem na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom, kao i radi naplate troška ovršnog postupka, temeljem ovršne isprave - ovršnog javnobilježničkog akta Ugovora o kreditu broj 17.ožujka 2022. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 3. studenog 2004., solemniziranog 4. studenog 2004. od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, pod posl. br. OU-3095/2004 i Aneksa br. 1 Ugovoru o kreditu broj 301-194/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke 18. studenog 2004. pod posl. br. OU- 3095/2004-II, koji je postao ovršan s 21. lipnja 2007.

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-527/2022-5 od 13. travnja 2022. određena ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenice a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 176.959,42 eura glavnice, 11.265,84 eura po osnovi redovne kamate, 336.557,84 eura po osnovi zatezne kamate te troškova u iznosu od 61,22 eura

- da je na ročištu održanom utvrđenja vrijednosti nekretnine od 14. travnja 2025. ovšenik po punomoćniku predložio prekid postupka, navodeći da će u kraćem roku podnijeti tužbu radi utvrđenja predmetnog ugovora o kreditu br. 301-194/2004 (dalje: Ugovor) nepostojećim, obzirom da je pok. ZK (založni dužnik iz spomenutog Ugovora) bio psihički bolesnik, te poslovno nesposoban, kao i da je isti ovdje ovršenicu natjerao da predmetni Ugovor potpiše

7. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud u bitnom navodi da vođenje parničnog postupka, odnosno najava pokretanja istog radi utvrđenja ne postojećim ovršne isprave ne može biti prethodno pitanje za vođenje prvostupanjskog postupka u smislu odredbe čl. 213 st.1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a

8. U žalbi ovršenica i treća osoba u bitnom navode da je postupak radi utvrđenja predmetnog Ugovora nepostojećim, odnosno ništetnim, u međuvremenu pokrenut, te se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P- 1198/2025, te kako donošenje odluke u prethodno navedenom postupku predstavlja prethodno pitanje za vođenje ovršnog postupka, kao i da ukoliko se nastavi s vođenje ovršnog postupka, ovršenici i trećoj osobi bi nastala nenadoknadiva šteta iz razloga što treća osoba, odnosno kći ovršenice IK, stanuje u predmetnoj nekretnini.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako u konkretnoj situaciji nema mjesta primjeni pravila o prekidu postupka iz ZPP-a jer se odredbe ZPP-a u ovršnom postupku primjenjuju samo supsidijarno i to ako OZ-om nije drukčije određeno. Slijedom navedenog, ovršni postupak se može prekinuti samo ex lege, odnosno sud može samo deklaratorno utvrditi prekid postupka kada nastupe razlozi iz članka 212. ZPP-a. U ovršnom postupku nema mjesta donošenju konstitutivnog rješenja o prekidu postupka radi razloga iz članka 213. ZPP-a jer ovršni zakon kao specijalni zakon normira institut odgode ovrhe.

10. Međutim, čak ukoliko bi se spomenuti prijedlog radi prekida postupka smatrao prijedlogom radi odgode ovrhe, isti bi također bio neosnovan, obzirom da ni ovršenica ni treća osoba nisu učinile vjerojatnim prvi kumulativni uvjet za odgodu, da bi provedbom ovrhe pretrpjele nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11. Naime, paušalno isticanje prigovora prava na dom treće osobe neosnovano je u situaciji kada je ovršenica dobrovoljno koristila predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te na taj način izričito pristala da se tražbina iz Ugovora može namiriti prodajom založene nekretnine. Budući da se radi o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava na navedenoj nekretnini, nije ostvarena povreda prava na dom, a navedeno stajalište je izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 u predmetu Č protiv Republike Hrvatske, kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. o odbačaju ustavne tužbe.

12. Kako dakle žalbeni navodi ovršenice i treće osobe nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. OZ, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 31. ožujka 2026.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević