Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj : IR-41/2026
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv ĆH, u povodu prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske za izricanje zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima na temelju čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj: 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi ĆH, podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp Prz-46/2026-2 od 6. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ĆH i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp Prz-46/2026-2 od 6. veljače 2026., prihvaćen je prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske te je ĆH, na temelju odredbe čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, izrečena zabrana prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na kojima nastupaju HNK Hajduk i Hrvatska nogometna reprezentacija, u trajanju jedne godine.
2. Protiv tog rješenja, ĆH osobno je podnio žalbu s prijedlogom da se pobijano rješenje i izrečena mjera zabrane ukinu, a podredno da se ukine rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud postupio pravilno i zakonito kada je ĆH, na temelju odredbe čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, izrekao zabranu prisustvovanja nogometnim utakmicama, pobliže opisanu u izreci prvostupanjskog rješenja.
5. Neosnovano se žalitelj poziva na činjenicu da ni jedan postupak koji je naveden u pobijanom rješenju nije pravomoćno okončan niti je utvrđena njegova krivnja, da je on neosuđivana osoba te da su mu pobijanim rješenjem povrijeđena njegova ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske, a što se može dogoditi svakom građaninu ako se dopusti izricanje predmetne mjere na temelju nedokazanih i nekonkretiziranih saznanja.
6. Prije svega, saznanja na temelju kojih je ĆH izrečena predmetna mjera nisu nekonkretizirana i nedokazana, kako se to ističe u žalbi, jer je predlagatelj jasno specificirao dva događaja (događaj od 3. svibnja 2025. za koji je dostavio posebno izvješće uz kaznenu prijavu te događaj od 31. listopada 2021.) na temelju kojih je zatražio, a prvostupanjski sud izrekao predmetnu mjeru.
7. Pogrešno žalitelj polazi od pretpostavke da je za izricanje mjere iz čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima bitno je li osoba pravomoćno osuđivana. U konkretnom slučaju radi se o preventivnoj mjeri čiji je cilj preveniranje mogućeg protupravnog ponašanja osobe za koju postoji saznanje da se već ranije tako ponašala. Odredbom čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima izričito je propisano da se predmetna mjera može izreći „osobi za koju postoje saznanja da se već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja“ pa se, dakle, ne radi o mjeri koja se donosi na temelju podataka Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Odjela za prekršajne evidencije, kako se to smatra u žalbi kada se ističe presumpcija nevinosti. Upravo je, između ostalog i u svrhu izricanja mjere iz čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, odredbom čl. 39.b istog Zakona, propisano da Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ustrojava i vodi Zbirku podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja. Znači, Zbirka podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja vodi se radi pripreme poduzimanja odgovarajućih mjera za održavanje javnog reda i sigurnosti za vrijeme športskih natjecanja, a koja mogu biti ugrožena od strane pojedinaca koji svojim radnjama čine potencijalnu prijetnju zakonitosti, redu i sigurnosti i ta operativna saznanja predstavljaju bitnu okolnost i valjanu osnovu za izricanje mjere iz čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud.
8. U tom smislu se ĆH upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1574/2006 od 26. studenog 2008., u kojoj je jasno prihvaćen stav da za primjenu mjere iz čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima nije od utjecaja pravomoćno kažnjavanje, nego saznanje da se osoba ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja i odlaska s nekog športskog natjecanja, što u ovom predmetu nije sporno jer je protiv ĆH podnesena kaznena prijava zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 31.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (što je podnositelj prijedloga dokazao dostavljenim posebnim izvješćem).
9. Ustavni sud je i u odluci broj U-I-2186/2008 od 29. svibnja 2012., u kojoj nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti čl. 34.a i 39.b Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima s Ustavom Republike Hrvatske, izrazio nedvojben stav da je legitimni cilj čl. 34.a navedenog Zakona prevenirati, procesuirati i otkloniti neprihvatljivo ponašanje osobe za koju postoji saznanje da se ranije protupravno ponašala u vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja, kao i da je mjera prevencije razmjerna legitimnom cilju koji se njome želi postići. Također, i u odluci Europskog suda za ljudska prava Seražin protiv Hrvatske od 8. studenog 2018. jasno je izražen stav da se radi o mjeri preventivnog karaktera, sui generis, koja se može primijeniti neovisno o prethodnom kaznenom/prekršajnom progonu i osudi, koja se ne izriče kao dopunska sankcija radi počinjenog prekršaja te nije potrebno zadovoljiti standard dokaza, već se temelji na podacima policije o prethodnom protupravnom ponašanju izgrednika.
10. Činjenica da je protiv ĆH podnesena kaznena prijava zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 31.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, i po ocjeni ovog suda, upućuje na nedvojben zaključak o osnovanosti izricanja ove mjere s ciljem preveniranja njegovog budućeg protupravnog ponašanja.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, ĆH i tužitelja.
