Poslovni broj: Us I-1662/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], B [adresa] J 3., 22240 Tisno, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3., OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) JE, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 06. ožujka 2026., u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti tužitelja, dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II- 502-04/25-01/51, Urbroj: 338-01-06-05-25-06 od 21. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-04/25-01/51, Urbroj: 338- 01-06-05-25-06 od 21. svibnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik, Klasa: UP/I-502-04/24- 01/09, Urbroj: 338-15-02-25-4 od 10. ožujka 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem, a koje je ispravljeno rješenjem prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-502-04/24-01/09, Urbroj: 338-15-02-24-6 od 26. ožujka 2025. na način da u obrazloženju umjesto „da je ZE hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, da osiguranik ZE ima utvrđen status HRVI iz Domovinskog rata“ treba da stoji „da je BE hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, da je osiguranik BE ima utvrđen status HRVI iz Domovinskog rata“, se u točki I. izreke tužitelju ne priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu, kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Točkom II. izreke je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija zakonitost citiranog drugostupanjskog rješenja navodeći da je odluka donesena bez da su uzete u obzir relevantne činjenice o stvarnom stanju i dijagnozi pacijenta, a što da je opisano u žalbi na prvostupanjsko rješenje, koja žalba je priložena tužbi. Navodi da ima više od 80 nalaza od 4 različita liječnika, 7 hospitalizacija. Predlaže da se poništi drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o njegovoj žalbi.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je osporavano rješenje doneseno uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, a čime da je posljedično utuženo rješenje na zakonu osnovano. Nadalje se tuženik poziva na mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 98/19, 33/23 – dalje ZoZO) te ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra da je pobijano rješenje na zakonu osnovano te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5.Tužitelj se nije očitovao na tuženikov odgovor na tužbu koji mu je uredno dostavljen.

6.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 - dalje: ZUS).

7.Tužitelj na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je rasprava održana u odsutnosti tužitelja.

8.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravu ustrajao u svim navodima iznijetim u odgovoru na tužbu ustrajući u prijedlogu da se tužbeni zahtjev odbije.

9.U dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i dokumentaciju u spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.

13.Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, a time i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je da li je privremena nesposobnosti za rad tužitelja od 07. rujna 2021. pa nadalje neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

14.Odredbom članka 38. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13 137/13, 98/19 33/23 – dalje ZOZO) propisano je da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točke 1. do 4, točaka 6., 8., 9., 20. i 25 Zakona. Prema stavku 2. istog članka pod privremenom nesposobnosti iz stavka 1. ovog članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. Zakona radi kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

15.Prema članku 39. točki 9. ZoZO pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu

16.Člankom 52. stavkom 1. ZoZO propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1, do 5. te točaka 9., 10. i 11. ovoga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Prema stavku 2. istog članka nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.

17.Člankom 55. stavkom 2. točkom 1. ZOZO propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

18.Odredbom članka 12. stavkom 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18, 63/22 - dalje: Pravilnik) propisano je da nalaz, mišljenje i ocjenu u slučajevima iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka liječničko povjerenstvo daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, odnosno medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse, što ne isključuje pravo liječničkog povjerenstva da obavi pregled osigurane osobe ako je potreban zbog utvrđivanja zdravstvenog stanja i davanja ocjene, osim u slučaju iz stavka 1. točke 3. (utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti za rad osiguranika) ovoga članka kada je pregled osiguranika obvezan.

19.Prema članku 19. stavku 3. istog Pravilnika, nalaz, mišljenje i ocjenu liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda.

20.Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno:

-da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 19. prosinca 2024. kojim traži priznavanje prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za vrijeme privremene radne nesposobnosti kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom od 17. rujna 2021. godine;

-da je tužitelj od 01. travnja 2020. obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu u pravnoj osobi;

-da je tužitelj, po zanimanju fiziotereapeut, da obavlja poslove ronioca, te da je zdravstveno nesposoban (uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 26. rujna 2023.);

-da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata;

-da je iz ratnog puta od 16. ožujka 2022. te od 15. rujna 2022. razvidno da je tužitelj bio pripadnik ratne postrojbe T-4009 Zagreb (Vod lakih ronilaca) u razdoblju od 17. rujna 1991. do 15. travnja 1992. na dužnosti ronilac te VP 1040 Zagreb-Sesvete (38. pontonirski bataljon) u razdoblju od 15. travnja 1992. do 30. travnja 1992.; da je kao pripadnik ratnih postrojbi organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske te da je objektivno bio izložen različitim egzistencijalnim ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi; da su navedene postrojbe izvršavale bojne zadaće na crti bojišnice i na osiguranju iste u području odgovornosti Operativne zone Zagreb te da su bile izložene djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po položajima;

-da je tužitelj rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja od 03. srpnja 2024. priznat hrvatskim ratnim vojnim invalidom iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma s osnova psihičke bolesti PTSP nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od 1. srpnja 2023., privremeno, do 30. travnja 2025.;

-da je povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split od 26. veljače 2025. u ocjeni kojeg se navodi „Uvidom u bazu podataka HZZO-a PNR od 17.09.2021. se vodi po dg F41.1. Generalizirani anksiozni poremećaj, a izabrani liječnik traži naknadu plaće u iznosu 100% za vrijeme PNR od 17.09.2021. a koja još traje zbog bolesti koja je neposredna posljedica sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu po dg F62.0 Trajna promjena ličnosti nakon katastrofalnog događaja. Slijedom navedenog nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava po predmetnom zahtjevu.“;

-da temeljem navedene ocjene liječničkog povjerenstva prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije priznato traženo pravo, a kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na to prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu u kojoj navodi da je netočan navod da se u bazi podataka HZZO-a od 17.09.2021. vodi pod dijagnozom anksioznog generalnog poremećaja, jer da se njegov prvi nalaz iz ordinacije za individualnu psihoterapiju Zavoda za psihološku medicinu Klinike za psihološku medicinu i psihijatriju KBC-a Zagreb odnosi na dijagnozu kroničnog PTSP-a (F43.1 chr.); da je dijagnoza kroničnog PTSP-a ili kroničnih ireverzibilnih promjena osobnosti uzrokovanih ratnim traumatskim stresom (F62.0) vodeća dijagnoza tijekom njegovog cijelog višegodišnjeg liječenja, uz dijagnostičku potvrdu PTSP-a kako psihologijskom obradom, tako i multimodalnom dijagnostičkom kliničkom procedurom za PTSP i komorbidna stanja te predlaže sa se uzmu u obzir navedene greške te utvrdi stvarno činjenično stanje njegovih dijagnoza i teško narušenog zdravlje i da mu se prizna traženo pravo;

-da je tuženik, povodom tužiteljeve žalbe, u drugostupanjskom postupku temeljem odredbe članka 19. Pravilnika zatražio donošenje stručno-medicinskog mišljenja liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda;

-iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 13. svibnja 2025. proizlazi da je isto, po uvidu u priloženu dokumentaciju, utvrdilo da je privremena radna nesposobnost tužitelja od 19. prosinca 2021. započela u trenutku kada su kulminirali problemi na poslu, da je uvidom u nalaz specijaliste psihijatra prvi pregled od 17. rujna 2021. kada se navodi da pacijent dolazi zbog akutnih tegoba koje su vezane uz sadašnje radne obveze instruktora ronjenja. U svojoj ocjeni liječničko povjerenstvo navodi da se dg. F 41.1 Generalizirani anksiozni poremećaj, F 62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja i privremena radna nesposobnost od 19.12.2021. dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, odnosno da privremena radna nesposobnost nije kod tužitelja dominantno, jedino i isključivo uzrokovana elementima odgođenog ratnog PTSP-a u kliničkoj slici ili trajnim promjenama ličnosti koje bi proizašle iz takvog PTSP-a, kao niti generalizirani anksiozni poremećaj uzrokovan sudjelovanjem u ratu. Navodi se da tužitelj u ratnom putu nema podataka o zarobljavanju, ozljeđivanju ili ranjavanju, kao ni podataka da bi tijekom sudjelovanja bio izložen osobito jakim stresogenim čimbenicima. Dijagnoza PTSP-a F 43.1 prvi je put korištena kod tužitelja sa oko 30 godina odgode od završetka sudjelovanja u Domovinskom ratu te liječničko povjerenstvo utvrđuje da ta dijagnoza ne udovoljava obligatorním MKBI0 smjernicama niti stručno medicinskim smjernicama za dijagnozu odgođenog ratnog PTSP-a kao dominantne tegobe. Nadalje se navodi da se ni dijagnoza F 620 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja, proizašla iz PTSP-a, također ne može uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Trajne promjene ličnosti kod tužitelja, uvažavajući ranije navedeno, nisu dominantno proizašle iz ratnog PTSP-a, već su uzrokovane multifaktorijalnim psihičkim morbiditetom u kojem PTSP nije dominantni uzrok trajnih promjena ličnosti, već su to civilni stresogeni čimbenici (laborarni problemi, somatske bolesti, egzistencijalni problemi) koji su doveli do depresivnih epizoda i elemenata poremećaja osobnosti;

-da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osporavanim drugostupanjskim rješenjem žalba tužitelja odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

21.Tužitelj u tužbi u bitnome ukazuje da nisu uzete u obzir sve relevantne činjenice o stvarnom stanju te se poziva na žalbu izjavljenu na prvostupanjsko rješenje, koja je u bitnome, sadržaja, kako je to gore navedeno. Isti u suštini izražava nezadovoljstvo nalazom, mišljenjem i ocjenom drugostupanjskog liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda.

22.Ovaj sud, suprotno navodima tužitelja, smatra da nalaz i mišljenje prvostupanjskog a posebice drugostupanjskog liječničkog povjerenstva detaljno obrazložen utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu te da je liječničko povjerenstvo Direkcije imalo u vidu i navode tužiteljeve žalbe na prvostupanjsko rješenje. Isto je imalo u vidu i vremensko razdoblje sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu kao i ratni put tužitelja pri tome utvrđujući da tužitelj nije bio ranjavan niti zarobljavan te da nije zabilježen niti jedan specificirani traumatski događaj izuzetne jačine. Cijenjena je i okolnost da je tužitelju rješenjem nadležnog ministarstva priznat status HRVI s osnova PTSP-a, privremeno. Nadalje, iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije zavoda jasno proizlazi da je privremena radna nesposobnost tužitelja od 19. prosinca 2021. započela u trenutku kada su kulminirali problemi na poslu te da je dijagnoza šifre po MKB10. PTSP-a F 43.1 prvi put korištena kod tužitelja sa oko 30 godina odgode od završetka sudjelovanja u Domovinskom ratu. Nalaz, mišljenje i ocjena sadrži valjane razloge ocjene da ta dijagnoza ne udovoljava obligatorním MKBI0 smjernicama niti stručno medicinskim smjernicama za dijagnozu odgođenog ratnog PTSP-a kao dominantne tegobe, da se ni dijagnoza F 620 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja, proizašla iz PTSP-a, također ne može uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu te da nisu dominantno proizašle iz ratnog PTSP-a. Navedene dijagnoze su, kako proizlazi iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, uzrokovane multifaktorijalnim psihičkim morbiditetom u kojem PTSP nije dominantni uzrok trajnih promjena ličnosti, već su to civilni stresogeni čimbenici (laborarni problemi, somatske bolesti, egzistencijalni problemi) koji su doveli do depresivnih epizoda i elemenata poremećaja osobnosti.

23.Ovaj sud nema stručna medicinska znanja da bi ocjenjivao medicinsku dokumentaciju tužitelja. Sam tužitelj nije predložio izvođenje relevantnih dokaza kojima bi doveo u sumnju nalaz, mišljenje i ocjenu drugostupanjskog liječničkog povjerenstva. Štoviše, isti, iako uredno pozvan, nije pristupio na raspravu održanu 06. ožujka 2026.

24.Polazeći od svih prednjih utvrđenja, te citiranih odredbi ZoZO i Pravilnika, ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru gore navedenim nalazima, mišljenjima ocjenama prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, da opisane bolesti tužitelja nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem istoga u Domovinskom ratu. Nalaz, ocjena i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda je mogao poslužiti tuženiku za donošenje zakonitog rješenja. Naime, nalaz, ocjena i mišljenja je, kako je i gore navedeno, donesen sukladno mjerodavnim odredbama ZoZO i Pravilnika, isto je stručno i detaljno obrazloženo, izrađeno je sukladno pravilima struke te je u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

25.Tuženik u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja pravilno navodi da je u odnosu na privremenu nesposobnost za rad prije 19. prosinca 2021. nastupila zastara. Naime, odredbom članka 134. stavka 1. ZoZO propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovim Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema odredbama Zakona. Obzirom na citiranu odredbu ZoZO te činjenicu da je tužitelj podnio zahtjev 19. prosinca 2024. proizlazi da je za razdoblje od 17. rujna 2019. do 18. prosinca 2023. nastupila zastara za ostvarivanje predmetnog prava.

26.U izloženim okolnostima osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika, kao i prvostupanjskog tijela, je zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog drugostupanjskog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

27.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 31. ožujka 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.