Baza je ažurirana 04.06.2026. zaključno sa NN 39/26  EU 2024/2679

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Posl.br. 4 P-1848/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku OIB: 29399232217, po sutkinji Melini Gulin Pavlaković, u pravnoj stvari tužitelja Morska lastavica d.o.o. iz Betine, ul. Stjepana Radića br.3, OIB:62794875776, zastupan po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika PH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Lušiću, odvjetniku u Šibeniku, ul. Stjepana Radića br.77 A, radi isplate, nakon provedene i dovršene glavne rasprave dana 25. veljače 2026.g., na ročištu objave dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Morska lastavica d.o.o., OIB:62794875776, iznos od 3.318,07 € ( prije 25.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.siječnja 2018.godine do 30. lipnja 2018.g. po stopi od 7,09 %, a od 1. srpnja do 31. prosinca 2018.g. po stopi od 6,82 % , od 1. siječnja 2019.g. pa nadalje po stopi od 6,54 % , a u slučaju promjene stope zatezne kamate primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena određene čl.29. Zakona o obveznim odnosima , pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku PH OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju Morska lastavica d.o.o., OIB:62794875776, parnične troškove u iznosu od 2.660,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotna poena do isplate.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stari bilo je donesene presuda ovog suda br. P-654/2019 dana 16. ožujka 2021.godine kojom je u točki I izreke bilo naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2018.godine do isplate, a točkom II izreke naloženo mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 8.700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Po žalbi tuženika , rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž -98472021 od 16. listopada 2024.godine ukinuta je ova presuda u cijelosti i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U ponovljenom postupku tužitelj Morska lastavica d.o.o. je ostao pri navodima da je tuženiku pozajmljen iznos od ukupno 25.000,00 kuna ( sada 3.318,07 €) tako što mu je dana 20.siječnja 2017.godine data pozajmica od 5.000,00 kuna ( 663,61 €), zatim dana 26.travnja 2017.godine na ime zajma uplaćeno još 5.000,00 kuna (663,61 €) te konačno dana 02.lipnja 2017.godine uplaćen iznos od 15.000,00 kuna ( 1.990, 85 €), sve na njegov račun otvoren kod Erste banke d.d.

3.1. Tuženik da se obvezao vratiti pozajmljeni iznos do kraja 2017.godine , ali da po dospijeću da nije ispunio svoju obvezu povrata zajma, pa niti nakon opomene i poziva tužitelja od 06.ožujka 2018.godine.

3.2. Kako da tuženik još nije vratio pozajmljeni iznos , ustrajalo se u tužbi i tužbenom zahtjevu da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.318,07 € ( prije 25.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća 01.siječnja 2018.godine do konačne isplate sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da ga se obveže naknaditi prouzročeni parnični troška.

4. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Izjasnio se da je točno da je od društva Morska lastavica d.o.o. primio kao zajam utuženi iznos, a to da je bilo u vrijeme kada je bio zaposlen kao pomorski kapetan u društvu Top deck d.o.o. iz Betine.

4.1. Kako da su tužitelj Morska lastavica d.o.o. i Top deck d.o.o. povezana društva, to da je po usmenom dogovoru navedeni pozajmljeni iznos od 25.000,00 kuna on vratio na način da je tvrtka Top deck d.o.o. taj iznos odbijala od njegove plaće , odnosu kroz određeno vremensko razdoblje isplaćivali mu manji iznos plaće.

4.2. Zato i dalje smatra da nije osnovan zahtjev jer da je on na ovaj način, po dogovoru, vratio pozajmljeni iznos pa da je tražbina prestala njezinim ispunjenjem.

5. Suglasnošću stranaka izvedeni su dokazi pregledom konto kartice 11509 od 21. veljače 2018.g., izvoda prometa po računu Morska lastavica d.o.o. na dan 4. listopada 2018.g. za razdoblje 20. siječnja 2017.g., 26. travnja 2017.g. i 2. lipnja 2017.g., opomene i poziva za povrat zajma Morske lastavice d.o.o. upućenog tuženiku od 06.ožujka 2018.godine s povratnicom, obračunskih lista poslodavca TOP DECK d.o.o. za isplatu plaće za tuženika u vremenskom razdoblju od 09.srpnja 2015.godine do 14.siječnja 2018.godine, ugovora o radu na određeno vrijeme od 9. srpnja 2015.g, 1. rujna 2015.g, 1. svibnja 2016.g. i 1. lipnja 2017.g., saslušanjem svjedoka OH, te saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja IH i tuženika TH.

6. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl.8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Odluka je donesena primjenom odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a po kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika , te čl. 221.a. da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu , o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja Morska lastavica d.o.o. za isplatu po osnovi neizvršenog povrata zajama od 25.000,00 kuna, sada 3.318,07 €, dospjelog 1. siječnja 2018.godine.

10. Po čl. 499.st.1. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 45/2021, dalje ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količini drugih zamjenjivih stvari a zajmoprimac se obvezuje vratiti mi poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj dao tuženiku zajam u ukupnom iznosu od tadašnjih 25.000,00 kuna, i to tako da mu je dana 20. siječnja 2017.g. na ime zajma uplatio iznos od 5.000,00 kn, potom dana 26. travnja 2017.g. iznos od 5.000,00 kn i dana 2. lipnja 2017.g. iznos od 15.000,00 kuna uplatom na račun tuženika ( vidljivo iz konto kartice 11509 od 21. veljače 2018.g., izvoda prometa po računu Morska lastavica d.o.o. na dan 4. listopada 2018.g. za razdoblje 20. siječnja 2017.g., 26. travnja 2017.g. i 2. lipnja 2017.g.).

12. Iz opomene i poziva za povrat zajma Morska lastavica d.o.o. upućenog tuženiku od 06.ožujka 2018.godine s povratnicom vidljivo je da je trgovačko društvo Morska lastavica d.o.o, putem punomoćnika, dana 6. ožujka 2018.godine tuženiku TH poslao poziv i opomenu radi nepodmirenog dugovanja od 25.000,00 kuna s naslova zajma jer da je od primitka tog iznosa proteklo više od godinu dana i da još uvijek nije izvršio povrat zajma niti pokazao namjeru, pa da se poziva u roku od 30 dana od dana primitka opomene pomiriti cjelokupni iznosa, u protivnom da će se prisilnim putem ostvariti naplata tražbine zajedno zakonskim zateznim kamatama.

13. U postupku saslušana zakonska zastupnica tužitelja IH je rekla da je njezina firma napravila pozajmicu tuženiku još 2016. ili 2017. g., da se dobro ne sjeća zbog proteka vremena, i da je ukupno pozajmljeno 25.000,00 kn, a pozajmica da je napravljena na zamolbu njezina sina OH koji je tada bio vlasnik firme Top deck d.o.o. Sin da je tražio ovu pozajmicu dati tuženiku koji da je imao financijskih problema, jer nije htio dati pozajmicu preko svoje firme budući je razmatrao prodaju iste. Tuženika da je poznavala kao zaposlenika firme njezina sina i jer žive u istom mjestu. Pozajmica da je uplaćena na račun tuženika sa računa tužitelja i da je napravljen Ugovor o zajmu, ne sjeća se na koji način je dogovoren povrat zajma i u kojem roku, te je li tvrdila da zajam do danas nije vraćen ni u jednom dijelu, ni od tuženika ni od nekog drugog za tuženika.

13.1. Izričito je odgovorila da nije postojao dogovor da zajam tuženika tužitelju vrati firma njezina sina Top deck d.o.o.. i da u tom segmentu to društvo tužitelju nije uplatio bilo kakav novac kao o da nije bio dužan vratiti zajam tuženika.

13.2. Između tužitelja i tuženika da je bio dogovor da tuženik pozajmicu vrati uplatom na žiro-račun tužitelja jer je pozajmica napravljena tako da je novac prebačen sa žiro-računa tužitelja na privatan račun tuženika. Osobno nije razgovarala sa tuženikom nego se dogovorila preko sina OH , koji je kasnije to komunicirao s tuženikom. U međuvremenu da je t.d. Top deck d.o.o. prodana i kupac firme da je napravio reviziju njihovog poslovanja prije kupnje, i nisu nađene nikakve nepravilnosti u poslovanju.

14. Tuženik TH je u stranačkom iskazu rekao da je točno da je od tužitelja dobio pozajmicu od 25. 000,00 kn ukupno koji mu je uplaćen na tekući račun u 2 ili 3 dijela, više da se ne sjeća zbog proteka vremena. Pozajmica da mu je uplaćena na tekući račun u 4 i 5-om mjesecu 2017.g.

14.1. Ovu pozajmicu da je dogovorio sa SH koji je partner UH i da s drugim osobama nije razgovarao o tome pa ni sa OH. Dogovor njega i SH da je bio da se ta pozajmica vrati "kroz njegovu plaću", tako što će mu poslodavac isplaćivati manji iznos plaće, te smatra da je pozajmica vraćena u razdoblju 6,7,8 i 9-og mjeseca 2017.g. u cijelosti.

14.2. U vrijeme dobivanja pozajmice da je bio zaposlenik firme Top deck d.o.o. te ne zna je li SH bio zaposlenik u toj firmi, što ne zna ni sada ali je znao da je to firma njegova sina OH.

14.3. Ne zna točno kakav je bio obračun njegove plaće, ali je tvrdio da je sigurno da je u tom razdoblju zajam vraćen kroz obustavu dijela plaće što da se vidi kroz izvode koje je dostavio u spis jer da mu je u tom razdoblju plaća bila manja nego 2016. ili 2015 godine, iako ne zna koji su to bili iznosi. Zaposlenik društva Top deck d.o.o. da je bio od srpnja 2015.g. pa do 15. siječnja 2018.g. i radio je kao zapovjednik broda, odnosno upravitelj stroja na turističkom brodu "Amiči".

14.4. On za pozajmicu da nije potpisao ugovor niti bilo kakav drugi papir nego je sve bio usmeni dogovor kao što je bio usmeni dogovor da će se zajam vratiti kroz obustavu dijela plaće. Sa UH da nikad nije razgovarao vezano uz ovu pozajmicu, kao ni kasnije vezano uz vraćanje zajma. Isto tako , da o ovoj pozajmici ni na koji način nisam razgovarao sa OH, te je ponavljao da je isključivo o zajmu razgovarao sa SH, koji da je valjda imao neku ulogu u ovoj firmi iako to nije nikada provjeravao.

14.5. Nakon što je primio opomenu pred tužbu radi povrata zajma da je kontaktirao samo SH, koji da mu je odgovorio da će ga tužiti za povrat zajam na što da mu je odgovorio da je bio dogovor da se zajam vrati kroz manje isplaćene plaće u razdoblju od lipnja do rujna 2017.g. i da mu je zaista uplaćena umanjena plaća. Ovaj zajam da je tražio kao predujam plaće od svoje firme u kojoj je radio i tad da mu je rečeno da taj predujam ili pozajmicu neće dati njegov poslodavac nego Morska lastavica d.o.o.. S poslodavcem Top deck d.o.o da nije potpisao nikakav ugovor vezano uz vračanje ovog zajma, niti je dobio priznanicu da je zajam vraćen niti je tražio od poslodavca ovakvu priznanicu da je dug vraćen.

15. Svjedok OH se uvodno očitovao da je zz tužitelja UH njegova majka, a SH njegov otac, a u vrijeme kad je dana pozajmica tuženiku on da je bio direktor firme Top Deck d.o.o. a tuženik zaposlenik firme kao zapovjednik broda.

15.1. Rekao je da je tuženik tražio da mu firma da pozajmicu, a kako je bio u fazi prodaje firme i nije želio dodatnu situaciju koja bi utjecala na prodaju, da je zamolio majku UH da pozajmicu tuženiku napravi njezina firma, ovdje tužitelj koje je ona direktor, a to zato jer je znao da je tuženiku potrebna financijska pomoć.

15.2. On da ne zna na koji način je dogovoren povrat zajma jer u tome nije sudjelovao, a o povratu da se tuženik dogovorio s njegovom majkom kao zakonskom zastupnicom tužitelja. Ne zna je li na bilo koji način uz ovu pozajmicu vezan njegov otac SH koji tada nije bio zaposlenik Top Decka d.o.o. već je bio zaposlen kod tužitelja, te on s njim o ovoj pozajmici nisam razgovarao, te ne zna je li pozajmica vraćena i na koji način.

15.3. Tvrdio je da firma Top Deck d.o.o. nije ni na koji način sudjelovala u povratu zajma i da nije točno da je bio dogovor i da se zajam vraćao tako da bi njegova firma odbijala dio iznosa plaće tuženika kao povrat zajma, odnosno da su mu isplaćivane niže plaće iz tog razloga. Tuženik da je u Top Decku d.o.o. radio oko 3 godine , ne zna kolika je bila njegova plaća, kao što ne zna je li obračun plaće tuženika u obračunskoj listi bili različiti od onoga što mu je utvrđeno kao plaća u ugovoru o radu jer to radi računovodstvo. U vrijeme kada je zajam trebao biti vraćen da tužitelj i njegova firma nisu bile ni u kakvom poslovnom odnosu jer je njegova firma imala izletnički brod koji je vozio turiste prema NP Krka, dok je tužitelj imao kruzer koji je vozio turistička krstarenja po Jadranu u sedmodnevnom aranžmanu radi čega nisu bili poslovno povezani jer se radi o sasvim različitim vrstama poslovanja.

16. Ocjenom ovih dokaza se pokazalo da nije sporno da je tuženik TH u vrijeme uzimanja zajma od tužitelja bio zaposlenik trgovačko društva Top Deck d.o.o.

17. Nije sporno , po navodu tuženika, da je bio zaposlenik društva Top deck d.o.o. od srpnja 2015.g. pa do 15. siječnja 2018.g. , gdje je radio je kao zapovjednik broda i upravitelj stroja na turističkom brodu "Amiči".

18. Tuženik nije osporio tvrdnju tužitelja da je pozajmljeni iznos trebao vratiti do 31. prosinca 2017.g., nego je samo tvrdio da je po njemu zajam vraćen kroz neisplatu dijela plaće u razdoblju od lipnja do rujna 2017.godine u cijelosti jer da je takav bio dogovor između njega i SH.

19. Među strankama nije sporno da je tuženiku radni odnos kod Top Decka d.o.o. prestao u siječnju 2018.g. , što pokazuje da i tuženik prihvaća da je 31. prosinca 2017.godine bio krajnji rok dospijeća obveze vraćanja.

20. Tvrdnju da je do tada izvršio povrat zajma tužitelju, tuženik nije dokazao kroz ovaj postupak. Tuženik u smislu čl. 219. st.1. ZPP-a sud nije dao ni jedan dokaz svojih tvrdnji o povratu zajma.

21. Nije bilo ni dokaza da je između tužitelja i tuženika i tuženikova tadašnjeg poslodavca Top Deck d.o.o. postignut dogovor prema kojem je njegovo poslodavac preuzeo obvezu vraćanja navedenog zajama tužitelja.

22. Zakonska zastupnica tužitelja IH i svjedok OH, tadašnji direktor Top Decka d.o.o. kao poslodavca tuženika, negirali su bilo kakav međusobni dogovor oko načina vraćanja zajma tuženika i tvrdili da za to nije bilo pravnog osnova jer da ta dva trgovačka društva tada nisu bili u poslovnom odnosu.

23. Što više, tuženik je ovo potvrdio kada je rekao da je o zajmu razgovarao samo s SH, ocem OH, a svjedok OH je rekao da ne zna je li na bilo koji način uz ovu pozajmicu vezan njegov otac SH koji tada nije bio zaposlenik Top Decka d.o.o. već je bio zaposlen kod tužitelja.

24. Tuženikovo pozivanje na SH kao osobu s kojom je dogovorio zajam i njegov povrat nije dostatan dokaz ostalih njegovih ostalih navoda, tim više što SH nije saslušan u postupka jer ga ni jedna stranka nije predložila kao svjedoka.

25. Nema dokaza da bi zajam tuženik u njegovo ime i za njegov račun tužitelju vratio poslodavac Top Deck d.o.o., kao što nema dokaza da je poslodavac tuženika Top Deck d.o.o. uopće obustavljao od plaće tuženika ukupan iznos od 25.000,00 kuna da bi potom taj iznos uplatio tužitelju na ime namirenja predmetne tražbine, pa je zato u cijelosti neutemeljena tvrdanja tuženika da on misli da je pozajmica vraćena u razdoblju obustave dijela njegove plaće kroz lipnja, srpnja, kolovoza i rujna 2017.g. koju da je on uzeo kao predujam plaće.

26. To što tvrdi tuženik nije vidljivo iz priloženih obračunskih lista plaće tuženika, posebno onih kroz 2017.godinu, posebno nema dokaza da bi to bilo isplaćeno kroz tzv. pomorski dodatak za vrijeme turističke sezone na koji se tuženik neosnovano pozivao u žalbi. Tuženik ničim nije dokazao da bi s poslodavcem uopće dogovorio isplatu pomorskog dodatka.

27. Ponavlja se da je nedvojbeno utvrđeno da između tužitelja , tuženika i poslodavca tuženika nije bilo postignutog dogovora vezano uz povrat iznosa zajma. Po odredbe čl.96.st.1.Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14,127/17, 98/19, dalje ZOR) poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.

28. Nema dokaza ni da je Top Deck d.o.o. bez suglasnosti tuženika obustavljao dio njegove plaće. Tuženik je takvu suglasnost morao dati u formi solemnizirane privatne isprave po čl.202. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12,25/13, 93/14,55/16 i 73/17), što tuženik niti ne tvrdi da je dao kao što nije tvrdio da je postigao ovakav dogovorio s UH i OH .

29. U pravu je tužitelj kada tvrdi da iz dostavljenih platnih lista ne proizlazi da bi poslodavac tuženika plijenio i prenio tužitelju bilo koji novčani iznos s plaće tuženika, i da je suvišno raspravljati o radno pravnom odnosu tuženika i njegovim potraživanjima prema poslodavcu ukoliko takva postoje.

30. Nema dokaza da je između njegov poslodavaca Top Deck d.o.o. i tužitelju Morska lastavica d.o.o. međusobno postignut dogovor da će oni isplatiti iznos zajma kao što nema dokaza da su međusobno sklopili ugovor o preuzimanju duga ( čl. 96.st.1. ZOO), te nema dokaza da je Top Deck d.o.o. taj novac isplatio tužitelju na bilo koji način i po bilo kojoj osnovi.

31. Također, nema dokaza da su Top Deck d.o.o. i tužitelj u to vrijeme bili poslovno povezani u smislu čl. 473. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, dalje ZTD) u svezi čl.477. ZTD-a.

32. Ovim je sveobuhvatno utvrđeno da ni jedna tvrdnja tuženika da bi zajam tužitelju bio vraćen do 31. prosinca 2017.godine nije dokazana , te da nema međusobnog dogovora oko vraćanje zajma na koji se tuženik pozivao niti da je njegov poslodavca preuzeo obvezu vraćanja navedenog iznosa zajma tužitelju.

33. Ocjenom izvedenih dokaza, te na temelju rezultata postupka , izvjesno je utvrđeno da je tuženik od tužitelja primio novčani zajam na dan 2. lipnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 25.000,00 kuna , sada 3.318,07 € ( nakon konverzije kuna u EURO), uplatom u tri navrata na njegov bankovni račun, da je tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju pozajmljeni iznos najkasnije do 31. prosinca 2017.g., i da sporni iznos zajma tuženik nije vratio tužitelju do danas.

34. Budući obveza ima za činidbu iznos novca, tuženik je po čl. 21. ZOO-a dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, sa zakonskom zateznom kamatom čl.29.st.1.i st.2. ZOO-a.

35. Zato je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i presudio kao u točki I izreke.

36. Odluka o parničnom trošku donesena je po odredbi čl.154.st.1. u svezi čl.155. i čl.164. ZPP-a, po kojima je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji je bio opravdan u vođenju ove parnice.

37. Tužitelju su priznati opravdani troškovi za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku- odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o naknadi i nagradi za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ broj 62/93, 87/93, 91/04,148/09,142/12, 103/14,118/14, 107/15, dalje Tarifa) .

38. Obzirom na vrijednost predmeta spora od 3.318,07 €, tužitelju je priznat traženi trošak za sastav tužbe po Tbr.7. 1. u visini 100 bodova, obrazloženi podnesak od 15. srpnja 2019.g. po Tbr.8.1. u visini 100 bodova, za zastupanja na pripremnom ročištu 18.srpnja 2019. godine po Tbr.9.1. u visini 100 bodova, obrazloženi podnesak od 23. srpnja 2019.g. po Tbr.8.1. u visini 100 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu 14.srpnja 2020. godine po Tbr.9.1. u visini 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 16. rujna 2020.godine po Tbr.9.1. u visini 100 bodova, za obrazloženi podnesaka od 13. studenoga 2025.g. u visini 100 bodova, za zastupanje na raspravi dana 21. siječnja 2026.godine po Tbr.9.1. u visini 100 bodova, te za zastupanje na raspravi dana 25. veljače 2026.godine po Tbr.9.1. u visini 100 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2 €, uvećano za 25% PDV, utvrđeno je da je ovaj troška tužitelja u iznosu od 2.500,00 €. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 80,00 € i presudu u iznosu od 80,00 €. Ovim je utvrđeno da je ukupna priznati opravdani trošak tužitelja u iznosu od 2.660,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude po čl.29. ZOO-a.

39. Zato je presuđeno kao u točko II izreke.

U Šibeniku, 31. ožujka 2026.g.

S U T K I NJ A

Melina Gulin Pavlaković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DN-a:

-kao na zapisnik objave

Broj odluke: P-1848/2024-34
Sud: Općinski sud u Šibeniku
Datum odluke: 31.03.2026.
Pravomoćnost: Nepravomoćna odluka
Datum objave: 16.04.2026.
Upisnik: Parnični upisnik
Vrsta odluke: Presuda
Prethodne odluke:
  • P-654/2019-18, Općinski sud u Šibeniku, 15.03.2021
  • Gž-984/2021-3, Županijski sud u Rijeci, 16.10.2024
Zakonsko kazalo:
  • Ovršni zakon, NN 112/2012, 11.10.2012, čl. 202.
  • Zakon o obveznim odnosima, NN 53/1991, 08.10.1991, čl. 29.
  • Zakon o obveznim odnosima, NN 53/1991, 08.10.1991, čl. 499. st. 1.
  • Zakon o trgovačkim društvima, NN 111/1993, 15.12.1993, čl. 473.
Izvor: https://odluke.sudovi.hr/Document/View?id=3822999e-61e0-4777-bc4d-b82805f4c0f1