Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-104/2023-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ad.1. ĐS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.2. TS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Šime Lukačić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnik tužitelja Šime Lukačića, odvjetnika u Biogradu na Moru i zamjenice punomoćnika tuženika Viktorie Hržić Horvat, odvjetnice u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne sljedeće odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj: 060414368346-SN od 18. travnja 2006. koji je dana 28. travnja 2006. solemniziran po javnom bilježniku Nadici Milovac pod brojem OU-146/06, a koji je zaključen između RS, kao korisnika kredita i zalogodavca, SS kao supružnice zalogodavca i tuženika kao banke:

− čl. 1. st. 4.: „Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.“

− čl. 3. st. 1.: „Kamatna stopa iznosi 4,39% (četiricijelatridesetdevetposto) godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva.“

− čl. 3. st. 3.: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dio članka 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj: 060414368346-SN od 18. travnja 2006. koji je dana 28. travnja 2006. solemniziran po javnom bilježniku Nadici Milovac pod brojem OU-146/06, a koji je zaključen između RS, kao korisnika kredita i zalogodavca, SS kao supružnice zalogodavca i tuženika kao banke, u dijelu čl. 1. st. 1. koji glasi: "Na temelju Odluke komisije za odobravanje kredita građanima br. 198/06- SN od 12.04.2006. (dvanaestogtravnjadvijetisućešeste) godine, Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit za mlade za adaptaciju kuće i zatvaranje postojećih kredita u iznosu od: 60.000,00 CHF (slovima: šezdesettisuća CHF) u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim ovim Ugovorom o kreditu", u dijelu čl. 1. st. 2. koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog ugovora.", u dijelu čl. 1. st. 3. koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule."

III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ad.1. ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju ad.2. TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.870,56 EUR-a (šesttisućaosamstosedamdeset eura i pedesetšest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30. travnja 2016. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, naknaditi tužitelju ad.1. ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju ad.2. TS, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 3.128,09 EUR (tritisućestodvadesetosam eura i devet centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 14. lipnja 2019. navode da su RS, kao korisnik kredita, ranije tužiteljica ad. 1. SS kao supružnica zalogodavca i tuženik kao banka zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj: 060414368346- SN od 18. travnja 2006. koji je dana 28. travnja 2006. solemniziran po javnom bilježniku Nadici Milovac pod brojem OU-146/06 (dalje: Ugovor o kreditu). Radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu zasnovano je založno pravo na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tada upisane kao vlasništvo RS. Nadalje se navodi da je prema čl. 1. Ugovora o kreditu, tuženik odobrio korisniku kredita stambeni kredit u iznosu od 60.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, prema uvjetima navedenim u ugovoru (uz primjenu valutne klauzule). U čl. 2. Ugovora o kreditu određeno je da je rok otplate kredita 25 godina. U čl. 3. Ugovora o kreditu je određeno da je visina kamatne stope 4,39 % godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva, a da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje (promjenjiva kamatna stopa). Nadalje navodi da je tuženik isplatio iznos kredita u kunama, sukladno prisilnim propisima o kreditnom poslovanju. Nadalje, korisnik kredita RS da preminuo **.**.2008., a čijim nasljednicima su proglašeni ranije tužiteljica ad.1. SS i tužitelji ĐS i TS. Nadalje da su ranije tužiteljica ad. 1. kao „sudužnik ili solidarni dužnik“ i tuženik kao banka zaključili Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu, broj: 151109070068 (novi broj), broj: 060414368346 (stari broj) – Radnju kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a koji je dana 11. svibnja 2016. potvrđen po javnom bilježniku Emilu Brkiću pod brojem OV-4765/16 (dalje: Aneks ugovora). Tim aneksom da je: utvrđeno da je tužiteljica nakon smrti dotadašnjeg korisnika kredita RS preuzela sve obveze iz Ugovora o kreditu, sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nakon smrti korisnika kredita RS, tužiteljica ad.1. je otplaćivala kredit. Tužiteljica ad.1. da je otplatila znatno veći iznos na ime kredita (za razdoblje do konverzije) nego što ga je trebala otplatiti prema tom otplatnom planu budući da je za trajanja Ugovora o kreditu tuženik svojom jednostranom odlukom nekoliko puta mijenjao kamatnu stopu, a rast kamatne stope pratio je i porast vrijednosti ugovorne valute kredita (CHF) pa je mjesečni anuitet kredita enormno porastao. To je za tužiteljicu predstavljalo teške i nepredvidive financijske teškoće. Da su tužiteljica i njezin pokojni suprug (oboje stranke Ugovora o kreditu) kojim slučajem znali da do toga može doći, odnosno da ih je tuženik sukladno propisima o potrošačkom kreditiranju upoznao s time koje rizike povlače odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ovakav kredit nikada ne bi bio podignut. Konverzijom koja je provedena po aneksu ugovora o kreditu tuženik nije postupio sukladno pravomoćnim presudama donesenim po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (koje će se izložiti u nastavku) jer tom konverzijom nije obračunat cjelokupni iznos kojeg je tužiteljica preplatila zbog nepoštenih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tužitelji se pozivaju na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je donesena u postupku pokrenutom po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., čime da je pravomoćno odlučeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. Po gore spomenutom postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača raspravljalo se i o ništetnosti valutne klauzule te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i da je time u parnici radi zaštite kolektivnih interesa pravomoćno odlučeno i o ništetnosti valutne klauzule. Nadalje tužiteljica se poziva na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. te ističe da ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nije otklonjena konverzijom pa potrošači zbog te ništetnosti imaju pravo zahtijevati od banaka sve ono što su te banke stekle bez osnove. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 24. listopada 2019. usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, istaknuo je prigovor zastare potraživanja, kako po pravnoj osnovi stjecanja bez osnove, tako i po osnovi naknade štete, radi povrata mjesečnih anuiteta. Tuženik je istakao da se utvrđenja iz kolektivne parnice "Potrošač" ne mogu primijeniti na konkretan predmet, jer da je u toj parnici utvrđena tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tim odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz Parnice Potrošača i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, ovdje se radi o individualnoj pravnoj zaštiti i individualnom sporu, u konkretnom je predmetu stoga, potrebno tek ispitati i utvrditi pripada li tužitelj zaista kategoriji "prosječnog potrošača" o kakvom potrošaču se problematizira u Parnici Potrošač. Presuda u kolektivnom sporu da nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primijeniti na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz parnice Potrošač i presude VTS-a. Tuženik je ukazao na općepoznatu činjenicu da je 30.09.2015.godine stupio na snagu izmijenjeni i dopunjeni Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015,102/2015 dalje ZPK) kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita (potrošačima) konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR. Svrha takve konverzije je da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Sukladno navedenim zakonskim propisima tuženik je tužitelju ponudio izmjene Ugovora o kreditu u ugovoru o kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navedenu ponudu tuženika, tužitelj je prihvatio sklapanjem Dodatka broj 1. Ugovora o kreditu od 11.07.2016.g. te Sporazuma o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom u CHF valutu klauzulu, time da je tužitelj doveden u položaj kao da je s tuženikom prvobitno sklopio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, koji nije bio predmet rasprave, niti ocjene (ne)poštenosti u parnici Potrošač radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, pa da je tužbeni zahtjev tužitelja bespredmetan, jer sporazum tužitelja i tuženika o provođenju konverzije da ima retroaktivni učinak na predmetni kredit. Slijedom toga, kako je Dodatkom Ugovora o kreditu ugovoren drugačiji način otplate kredita u odnosu na onaj koji je ugovoren prvobitnim Ugovorom (u pogledu valutne klauzule i promjenjivosti kamatne stope) i to sa učincima od dana sklapanja prvobitnog Ugovora o kreditu, tužitelj nije pravno ovlašten potraživati isplatu od tuženika na temelju odredaba osnovnog Ugovora o kreditu, niti presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač mogu predstavljati pravni temelj za utuženo potraživanje. Ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Ugovorom je jasno određeno da je iznos kredita u valuti CHF, te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbama Ugovora koje reguliraju otplatu kredita predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti. Također da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnotežu pravima na štetu tužitelja, tuženik da unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao, niti je mogao znati buduća kretanja tečaja CHF. Tuženik je istakao da promjenjivost kamatne stope nije bila predmet ispitivanja ništetnosti u parnici "Potrošač", da je tužitelj dužan u ugovornom odnosu njega i tuženika dokazati postojanje svih pretpostavki nepoštenosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamate stope, tužitelj da pogrešno drži da se može naprosto pozvati na utvrđenja iz presude VTS bez dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva. Suprotno ovoj tezi da je tužitelj dužan u ugovornom odnosu dokazati postojanje svih pretpostavki ništetnosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope. Naime da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom, da je potrebno da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i /ili teško uočljiva te naposljetku, da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ovdje tužitelja. Ni jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, prema tome osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i ne može se primijeniti članak 1111. st.3. ZOO-a. Pravnu osnovu za promjenu kamatnih stopa kod tuženika da su predstavljale odredbe samog Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i načinu promjene, interni akti tuženika te sve ostale isprave i podnesci tuženika. S obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, a da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tuženika, da je očito da su strane o ovim odredbama pregovarale, odnosno da je u cijelosti konzumirana pretpostavka da se o odredbi mora prethodno pregovarati. Odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora da je jasna, uočljiva i lako razumljiva, pa da njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti. Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga od strane tužitelja, tužitelj da nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva, pa da uopće nema mjesta raspravljanja o visini, također da sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nipošto ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, to bi učinio već prilikom sklapanja Ugovor. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj: P-104/2023-36 od 1. srpnja 2025. ( list spisa 258-259) prekinut je postupak u odnosu na tužiteljicu ad.2. SS jer je ista preminula tijekom postupka, točkom II. izreke citiranog rješenja pozvani su njezini nasljednici (ujedno tužitelj ad.2. ĐS i tužitelj ad.3. TS) da preuzmu parnični postupak.

4. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretnina zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 18. travnja 2006. broj ugovora: 060414368346-SN ovjeren od strane javne bilježnice Nadice Milovac iz Zadra broj OU- 146/06 od 28. travnja 2006. (list spisa 9-12, 18), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 19-20), Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu, broj: 151109070068 zaključen 29. travnja 2016., ovjeren od strane javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, broj OV-4765/16 (list spisa 21-24), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po sudskom povjereniku javnom bilježniku Dušanu Kvartuču posl. br. O-191/08, UPP/OS-20/09 od 23. travnja 2009. (list spisa 26-28), otplatni plan za kredit: 151109070068 od OTP banke d.d. (list spisa 73-78), odluke o kamatama OTP banke d.d. br. 1-2012 (list spisa 79-130), odluka o izmjenama dopunama odluke o kamatama broj: 2020-10 od 24. siječnja 2017. (list spisa 131-144), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i marketing Sandre Došen, dipl. oec. (list spisa 153-167), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Sandre Došen, dipl. oec. (list spisa 242-249), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Sandre Došen, dipl. oec. (list spisa 278-284) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja kao stranaka (list spisa 269).

5. Konačan tužbeni zahtjev tužitelji su postavili podneskom od 17. veljače 2026. (list spisa 290-295) i to po provedenom dopunskom financijskom vještačenju od dana 27. siječnja 2026.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnost dijelova odredbi ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],. broj ugovora: 060414368346-SN (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) (čl. 1. st. 1.; čl. 1. st. 2.; čl. 1. st. 3.; čl. 1. st. 4.; čl. 3. st. 1.:, čl. 3. st. 3.) koji su 18. travnja 2006. zaključili RS kao korisnik kredita, ranije tužiteljica ad.1. SS kao zalogodavac te tuženik kao kreditor, te posljedično tome zahtjev radi isplate iznosa od 6.870,56 EUR s osnove preplaćene kamate i s osnova povećanja tečaja CHF valute, zajedno sa zateznim kamatama. Ujedno su tužitelji postavili eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.395,34 EUR s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev za isplatu iznosa od 3.222,86 EUR s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zateznim kamatama.

8. Između stranaka nije sporno da su prednik tužitelja RS i tuženik **.**.2006. zaključili predmetni ugovor o kreditu broj: 060414368346-SN na temelju kojeg je tuženik kao kreditor RS kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 60.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uz kamatnu stopu od 4,39% godišnje promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 25 godina. Ujedno među strankama nije sporno da su ranije tužiteljica ad.1. SS i tuženik dana 29. travnja 2016. sklopili Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu i to kao nasljednica RS koji je preminuo **.**.2008., a kojim je preuzela obveze iz osnovnog ugovora, a tim ugovorom izvršena je konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR u skladu s odredbama ZIDZPK/15.

9. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, te jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu i to u dijelu čl. 1. i čl. 3. Ugovora o kreditu, je li osnovano pozivanje tužitelja na presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ujedno sporna je aktivna legitimacija te je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

10. Prvenstveno je za navesti da je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istaknut na pripremnom ročištu održanom 8. veljače 2023. navodeći da je ranije tužiteljica ad.1. SS udovica iza pok. supruga koji je bio korisnik kredita navodeći da je zaštita utvrđenjima iz kolektivne parnice potrošač dana isključivo korisnicima kredita koji su sklopili kredit u potrošačkom svojstvu. Naime, iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa], poslovni broj: O-191/08, UPP/OS-20/09 od 23. travnja 2009. ( list spisa 26-28) proizlazi da su tužitelji, kao i ranija tužiteljica ad.1. SS nasljednici iza RS koji je bio sudionik sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u kojem ugovoru je ista navedena i kao sudužnik te stoga ima aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe, kao i tužitelji ĐS i TS, nasljednici pok. majke i oca, a ujedno proizlazi da je obveza iz predmetnog kredita navedena kao ostavinska imovina u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju. Smrću ostavitelja, njegova prava i obveze prenose se na nasljednike, pa je stoga prigovor aktivne legitimacije neosnovan.

11. Nadalje, po ocjeni ovog suda riječ je o potrošačkom ugovoru zaključenom 18. travnja 2006. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i pravnog prednika tužene banke te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, stekla je svojstvo pravomoćnosti 14. lipnja 2018.

12. Nadalje, kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno je okončan na način da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17-10 odbijena žalba tuženih banaka ( i ovdje tuženika) te je usvojen zahtjev za utvrđenjem da su sve tužene banke povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima su otplatu glavnice kredita vezale uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. U odnosu na spornu odredbu o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno je završio na način da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13-4 odbijena žalba tuženih banaka (i ovdje tuženika), usvojen zahtjev za utvrđenjem da su tužene banke povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njihovim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali.

14. Imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, po stavu ovog suda tužitelji se opravdano u ovoj (posebnoj) parnici pozivaju na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

15. Ovdje valja istaknuti da je teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope te o zadovoljenju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi je na tuženiku u skladu s tada važećom odredbom članka 81. stavka 2. i članka 85. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“ broj: 96/03., dalje u tekstu ZZP), a iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik ne proizlazi osnovanost njegovih prigovora da uvjeti za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nisu ispunjeni.

Drugih dokaznih prijedloga tuženik nije imao.

15.1. Naime, da tužitelji imaju status potrošača proizlazi iz činjenice što je prednik tužitelja Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, ni njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa je time dokazao svojstvo potrošača prema definiciji iz čl. 3. st. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora (18. travnja 2006.), a prema kojoj je "potrošač" fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a što tuženik tijekom postupka nije argumentirano osporio.

15.2. Iz stanja spisa, primarno uvidom u Ugovor o kreditu iz kojeg proizlazi da je isti zaključen radi adaptacije kuće i zatvaranje postojećih kredita, a iz istog nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, već je riječ o stambenom kreditu za mlade. Teret dokaza da prednik tužitelja nije imao status potrošača je na tuženiku, što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

16. Za istaknuti je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., dalje u tekstu: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

16.1. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelji su sukladno odredbi članka 120. ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljima daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni, i pokrenuli ovaj postupak kojim zahtijevaju ostvarenje prava koja im pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

17. Uzimajući u obzir navedene nesporne i utvrđene činjenice te činjenicu postojanja pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu (presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), ovaj sud je sporne dijelove ugovornih odredbi članaka 1. st. 4. i članka 3. st. 1. i 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika utvrdio ništetnim, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Međutim, po stavu ovog suda nije ništetna odredba članka 1. st. 1. Ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu (korištenje), a ne na otplatu (vraćanje) kredita, jer ista izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. s obzirom da tom odlukom u kolektivnom sporu ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača nije utvrđena ništetnim. Riječ je o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika (kao trgovca) na isplatu kredita, a ne obveza potrošača i da se ne radi o obvezi koja stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača, već se radi o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora), pa ista ne podliježe testu poštenosti. Zbog istih razloga po stavu ovog suda odredba čl. 1. st. 2. Ugovora o kreditu kojom ugovorne strane utvrđuju da je iznos kredita obračunat u stranoj valuti i da predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog ugovora te čl. 1. toč. 3. kojom ugovaraju da će se iznos i isplata kredita i otplata kredita u kunama obračunavati primjenom valutne klauzule, nisu obuhvaćene učinkom pravomoćnih presuda. Slijedom čega je u ovom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

19. Nadalje, vezano za navode tuženika da provedbom konverzije tužitelji ne mogu osnovano zahtijevati utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu i isplatu preplaćenog iznosa po kreditu s valutnom klauzulom u CHF, za navesti je da je takav pravni stav neosnovan.

19.1. Naime, okolnost što je prednica tužitelja sklopila Dodatak Ugovora o kreditu kojim je predmetni kredit konvertiran iz valute CHF u valutu EUR nema nikakvog pravno relevantnog značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje ove parnice.

19.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. riješio pitanje pravnog interesa potrošača sljedećim pravnim shvaćanjem: ''Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZIDZPK - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR - kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom - ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe (osnovnog - op. žalitelja) ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.''

19.3. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora tuženik nije tužiteljima vratio preplaćene iznose s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, već je ponudom predmetnog Dodatka postupio po odredbama ZIDZPK/15, odnosno odredbama članka 19.b, 19.c, 19.d i 19.e ZIDZPK/15.

20. Potpisivanje Dodatka Ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se ni odredbama ZIDZPK/15, a niti dodatkom izričito ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču valutne klauzule i kamatne stope, a koja je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same jednostrano mijenjale kamatne stope i nisu objasnile rizik promjene tečaja CHF. Razlog donošenja ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bili denominiran u valuti euro.

20.1. Ujedno, analizirajući odredbe ZIDZPK/15 proizlazi da konverzija kredita u valuti CHF onako kako je uređena navedenim zakonom se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu te da nijedna odredba tog zakona ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Ranije tužiteljica ad.1. SS se sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu od 29. travnja 2016. nije odrekla zahtijevati potpuno obeštećenja temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u valuti CHF.

21. Činjenicom da su stranke sklopile Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu 29. travnja 2016. prema odredbama ZIDZPK/15, kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 18. travnja 2006. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da je time ranije tužiteljica ad.1. SS, a sada njezini nasljednici tužitelji ad.1. i ad.2. izgubili pravo na restitucijski zahtjev temeljem ništetnih ugovornih odredbi o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, upravo iz razloga jer je intencija donošenja ZIDZPK/15 bila izjednačiti položaj potrošača, odnosno korisnika kredita u CHF sa položajem potrošača koji su sklopili ugovor o kreditu u eurima.

22. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda postoji pravni interes tužitelja za utvrđenjem da su pojedine odredbe osnovnog Ugovora o kreditu ništetne i da neovisno o provedenoj konverziji postoji pravo tužitelja na potpuno obeštećenje u situaciji kada su nepoštene odredbe zamijenjene drugim odredbama s ciljem da bi se neki ugovor održao na snazi i to ne samo u slučaju izravne intervencije zakonodavca, a što je utvrđeno u predmetu suda EU broj C-118/2017 od **.**.2019. (Đ protiv Erste bank Hungary) već i u slučaju intervencije samih ugovornih strana temeljem određene zakonske odredbe, pa pravni interes tužitelja ne može postojati bez prava tužitelja da ostvari obeštećenje putem kondemnatornih zahtjeva za vraćanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

23. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji u cijelosti prihvaća ovaj sud, u odluci VSRH broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. proizlazi da „sklapanjem Dodatka Ugovora o konverziji ne znači gubitak prava na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovanog Ugovora o kreditu, te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu ako takva razlika postoji“.

24. Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja sud je, po prijedlogu tužitelja, izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Sandri Došen, mag.oec., na koje tužitelji nisu imali primjedbi, te su u skladu s nalazom vještaka uredili tužbeni zahtjev. S druge strane tuženik je podneskom od 11. prosinca 2023. prigovorio matematičkom izračunu navodeći da je vještak u tablici 2. dva puta upisao (uzeo u obzir) stavke od datuma 5. svibnja 2014. i 5. veljače 2015., dok je u tablici 3. više puta obračunao 811,15 kn i to upisavši (uzevši u obzir) dva puta stavke od 5.5.2014. (387,05 kn) i 5. veljače 2015. (424,10 kn). Također ističe kako je u slučaju donošenja odluke o visini tužbenog zahtjeva neophodno uzeti u obzir iznos pretplate utvrđene prilikom konverzije Ugovora o kreditu, a koja je utvrđena u iznosu od 253,31 EUR. Tuženik predlaže sudu uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz Ugovora o kreditu, a koji su tijekom određenih razdoblja otplate kredita bili u nižem iznosu od anuiteta predviđenih otplatnim planom.

24.1. U odnosu na primjedbu tuženika stalna sudska vještakinja je navela da su greške na koje je tuženik ukazao učinjene omaškom te je izradila nove tablice izračuna (list spisa 242-249). Vještakinja je izradila pregled izračuna detaljno prikazanim u Tablici broj 2. s varijantom izračuna razlike preplaćenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope te tablicu broj 3. s pregledom izračuna s osnove preplate uslijed promjene tečaja za CHF. Iz prikazanih obračuna vještakinja je utvrdila da preplata kamata koje su tužitelji tuženici preplatili stvarnom otplatom kredita, u odnosu na iznose kamata koje bi platili da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa iznosi 1.464,93 EUR, a bez uključenih negativnih razlika vještakinja utvrđuje da je riječ o iznosu od 2.395,34 EUR. Nadalje vještakinja je utvrdila da iz prikazanog obračuna iz tablice broj 3. proizlazi da je preplata anuiteta koje su tužitelji tuženici preplatili stvarnom otplatom kredita uslijed promjene tečaja u odnosu na početni tečaj iznosi 3.071,23 EUR, a bez uključenih negativnih razlika 3.222,86 EUR.

24.2. Međutim, iz financijskog vještačenja stalne sudske vještakinje Sandre Došen, mag.oec. nije razvidno je li i u kojem iznosu priznat iznos pretplate prilikom konverzije predmetnog ugovora o kreditu jer po stavu ovog suda ako je priznata preplata, potrebno je za taj iznos umanjiti utvrđenu preplatu uslijed promjene kamatne stope i tečaja, pa je radi nadopune činjeničnog stanja određeno dopunsko vještačenje.

24.3. Iz dopune nalaza i mišljenja od 22. siječnja 2026. proizlazi da je 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita te je utvrđeno da je tužitelj (prednik tužitelja) imao preplatu i iznosu od 2.081,25 EUR. S obzirom da je ugovor o provedenoj konverziji zaključen 29. travnja 2016., nakon prijelaznog razdoblja preplata tužitelja da je iznosila 1.908,55 EUR. Vještakinja je priložila tablični prikaz razlike anuiteta između uslijed promjene kamatne stope i tečaja, koje su tužitelji tuženici platili stvarnom otplatom kredita, u odnosu na iznose anuiteta da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i da se primjenjivao tečaj na dan isplate kredita, od početka otplate kredita do konverzije kredita, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana svakog preplaćenog iznosa do zaključenja ugovora o konverziji kredita. Nadalje vještakinja je prikazala umanjenje iznosa preplate utvrđene konverzijom od obračunatih zateznih kamata pa glavnice, sve prema pravilima o uračunavanju prema čl. 172. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje iz dopunskog vještačenja proizlazi ukoliko se preplata anuiteta koju je tužitelj tuženiku platio uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i uslijed promjene tečaja da se primjenjivao tečaj na dan isplate kredita u iznosu od 4.536,16 EUR (uključene pozitivne i negativne razlike) uvećana za zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 2.587,71 EUR, odnosno 7.123,87 EUR, umanji za preplatu utvrđenu konverzijom u iznosu od 1.908,55 HRK rezultat iznosi 6.870,56 EUR (uključene pozitivne i negativne razlike), dok uključujući samo pozitivne razlike rezultat iznosi 6.971,18 EUR.

24.4. Sud u cijelosti prihvaća dopunu financijskog vještačenja budući da je izrađena u skladu s pravilima struke i po nalogu ovog suda, a konačno niti stranke nisu imale primjedbe na izrađenu dopunu financijskog vještačenja, a ujedno su tužitelji sukladno dopunskom vještačenju konačno uredili tužbeni zahtjev.

25. Nadalje, odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. stavka 1. ZOO-a.

26. Imajući u vidu da je ovaj sud vezan citiranim odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, te kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je ocjena ovog suda kako je tuženik dužan vratiti tužiteljima razliku koji je pretplatio u iznosu od 6.870,56 EUR sa zateznim kamatama od dana 30. travnja 2016. (dakle od sklapanja Dodatka Ugovora od 29. travnja 2016.) pa do isplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, a po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. ZOO-a.

27. Glede prigovora zastare, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

27.1. Pored toga, sukladno Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, koje je doneseno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 31. siječnja 2022., zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, te se navedeni zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka .

27.2. Zastara potraživanja prema tuženiku je s osnove isplate zbog ugovorenih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 13. lipnja 2014. (kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna), dok je zastara za potraživanje s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od pet godina, slijedom čega je neosnovan prigovor zastare.

28. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

29. S obzirom da je sud prihvatio prvopostavljeni tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima.

30. Na temelju članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.) i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( " Narodne novine" 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) tuženik je u obvezi tužiteljima naknaditi troškove postupka jer tužitelji po stavu ovog suda nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

30.1. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak sastava podneska od: 19. veljače 2023., 10. veljače 2025., 4. srpnja 2025. i 17. veljače 2026. - od po 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima: 8. veljače 2023., 1. srpnja 2024., 3. prosinca 2025. i 5. ožujka 2026. – od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1. Tarife), dok tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 31. listopada 2024. jer spisu ne prileži podnesak tužitelja navedenog datuma. Dakle, tužiteljima je ukupno priznato 900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.800,00 EUR, te po Tbr. 40. Tarife za zastupanje više osoba iznosi 1.980,00 EUR a uvećano za PDV od 25 % iznosi 2.475,00 EUR. Nadalje, tužiteljima je priznat trošak predujma za vještačenje u iznosu od 600,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 53,09 EUR, što sveukupno iznosi 3.128,09 EUR.

30.2. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, jer su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi po članku 11. stavku 1. točki 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23.) po kojem su od pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa prema tome tužitelji nisu u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu, niti su pozvani da je plate niti su je platili. Slijedom naprijed iznijetog, tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u visini preko dosuđenog, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz članka 335. ZPP.

Dostaviti:

- tužiteljima po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženiku po punomoćnicima iz OD Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu.