Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1439/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku UD, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Grada Biograda na Moru, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, zastupanog po gradonačelniku CD, a ovaj po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te nakon objave presude dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj za cijelo stekao pravo vlasništva na realnom dijelu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji ima površinu od 2410 m2 i koji je na skici sudskog očevida izrađenoj 10. studenog 2025. po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl ing. geod. omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži kao vlasnik opisanog realnog dijela nekretnine, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.879,64 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. U ovoj pravnoj stvari je dana 3. srpnja 2024. zaprimljena tužba tužitelja ĆD protiv tuženika Grada Biograda na Moru u kojoj tužitelj navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, međutim, zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju jer da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] položena nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], Torovi, dvorište, kuća, gospodarska zgrada, kuća, ukupne površine 2440 m2, a kao vlasnik iste je upisan tuženik, za cijelo. Tužitelj navodi da nije sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za predmetnu nekretninu. Tužitelj tvrdi da je osobno i putem pravnih prednika u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine najmanje od 1950-tih godina, te ni tužitelju ni njegovim prednicima nikada nitko nije sporio vlasništvo i posjed predmetne nekretnine , s tim da predmetna nekretnina u naravi predstavlja tužiteljevu obiteljsku kuću, gospodarski objekt i dvorište. Tužitelj pojašnjava da je njegov djed ĆD sin UD prije 1968. godine na predmetnoj nekretnini sagradio obiteljsku kuću u kojoj danas živi tužitelj, pa tako iz Potvrde Mjesne zajednice Biograd na Moru, broj: 03-123/1-82 od 2. ožujka 1982. proizlazi da je obiteljska kuća na predmetnoj nekretnini sagrađena 1962. godine , dok je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke OD, ing. građ., broj: 05/2024 iz ožujka 2024. vidljivo da je kuća sagrađena na predmetnoj nekretnini starija od 15. veljače 1968. Nadalje, po tužitelju, iz povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 936-02/18-05/112, urbroj: 541-22- 04/7- 18-2 od 27. kolovoza 2018. proizlazi da je tužiteljev djed ĆDL još katastarskom revizijom iz 1970-tih godina u abc registru 784 k. o. [katastarska općina] bio evidentiran kao posjednik matične k. č. [katastarska čestica], kuća površine 112 m2, pašnjak površine 2017 m2 i dvorište površine 500 m2, te je isto katastarsko stanje preneseno i u posjedovni list 686 k. o. [katastarska općina], nakon čega je Rješenjem Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: UP/I-932- 07/04-04/00065, urbroj: 541-14-03/6-04-2 od 8. lipnja 2004. tužiteljev otac ŠD pok. SD na temelju rješenja o nasljeđivanju evidentiran kao posjednik matične k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, O-36/03, UPP/OS-22/03 od 1. travnja 2004. donesenom po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču kao povjereniku suda proizlazi da je kao nasljednik ostavitelja ĆD pok. UD u pogledu predmetne nekretnine proglašen njegov sin ND. Iz posjedovnog lista 686 k. o. [katastarska općina] od 26. listopada 2009. vidljivo je, po tužitelju, da je tužiteljev otac neposredno prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige bio evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine za cijelo, a iz popisnog lista 2612. k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je isti i na tom popisnom listu bio evidentiran kao posjednik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, međutim, u postupku preoblikovanja zk rasprava je održana bez sudjelovanja tužiteljeva oca ND, pa je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik, za cijelo. Tužitelj ističe da je Ugovorom o darovanju nekretnine od 15. svibnja 2024., na kojem je potpis darovatelja ovjeren po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču pod brojem OV-5405/2024, ND tužitelju darovao predmetnu nekretninu. Slijedom navedenog, tužitelj je sukladno čl. 368. st. 1. ZVDSP stekao vlasništvo nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisom gospodarske zgrade koja je izgrađena prije 15. veljače 1968. u zemljišne knjige te u tom smislu tužitelju upućuje na Rješenje VSRH, Rev-450/10 od 4. prosinca 2013. u kojem je obrazloženo: „Mora dakle biti riječ o trajnoj zgradi koja je izgrađena u skladu sa zakonom, ali može biti riječ i o naknadnoj legalizaciji pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela ili joj zakonodavac priznaje legalitet jer je izgrađena prije 15. veljače 1968.“ Ali i podredno navedenom, tužitelj smatra da su u njegovu korist sukladno zakonu i praksi najviših sudova ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a u prilog tome upućuje na Rješenje VSRH, Rev 1721/17 od 4. veljače 2020. i Presudu Županijskog suda u Zadru, Gž-838/19 od 23. travnja 2020., a koje odluke su donesene sukladno stajalištu ESLJP-a izraženom u Presudi od 11. lipnja 2009. donesenoj u predmetu TRGO protiv RH, Presudi od 28. lipnja 2016. donesenoj u predmetu Ć I DRUGI protiv RH i Presudi od 28. lipnja 2016. donesenoj u predmetu U protiv RH.

1.2. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 12. rujna 2025., a u odnosu na navode tuženika da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige, isticao da niti tužitelj niti njegov otac u tom postupku nisu sudjelovali izuzev što je otac tužitelja ND obilježio nekretninu na terenu, ali mu sud nakon toga nije uredno dostavio poziv za raspravu, pa isti nije ni mogao sudjelovati na raspravi povodom preoblikovanja.

1.3. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom 10. prosinca 2025. uredio tužbeni zahtjev sukladno skici sudskog očevida po kojem traži od suda donošenje presude kojom će se utvrditi da je stekao pravo vlasništva na točno određenom realnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ima površinu od 2410 m2. Tužitelj je u prije navedenom podnesku, a ukoliko sud utvrdi da postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, naveo da na temelju čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženika Grada Biograda na Moru koji je zaprimljen u spis 15. srpnja 2024. isti se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže isti odbiti. Tuženik u bitnome osporava navode tužitelja da predmetna čestica predstavlja vlasništvo pravnih prednika tužitelja, pritom ističući da je u završenom postupku obnove zemljišne knjige doneseno rješenje o upisu prava vlasništva u korist tuženika i to rješenje veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a protiv rješenja nisu izjavile žalbu niti podnijele tužbu za ispravak. Obzirom, po tuženiku, tužitelj i njegov prednik koji je sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nisu podnijeli prigovor u ispravnom postupku, a obzirom se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan, a prema Zaključku broj 3 sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova poslovni broj Su-IV- 246/2015 od 17. rujna 2015. Tuženik nadalje ukazuje da je sporno zemljište bilo u režimu društvenog vlasništva i na njemu se nije moglo stjecati vlasništvo ni dosjelošću ni građenjem sukladno pravnom pravilu iz 418 OGZ, a koja odredba je sadržajno identična čl. 153. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženik osporava i činjenične navode iz tužbe kako je na predmetnoj čestici kuću gradio tužiteljev djed ĆD sin UD još prije 1968. jer je isti evidentiran kao posjednik sporne nekretnine od 1979., a čak i kada bi se uzela kao točna takva činjenična tvrdnja tužitelja, radilo bi se o bespravnoj gradnji jer tužitelj za gradnju nije priložio dokaz u vidu upravnog rješenja. Tuženik potom ističe da tužitelj i njegovi prednici nisu stekli vlasništvo dosjelošću jer se prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću, a nakon što je dana 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (koji je propisao da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklog prije toga dana), ta je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. U odnosu na odluke Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske i dr., tuženik ukazuje da kako od 1979. (kada je prednik tužitelja upisan kao posjednik), pa do 17. studenog 1999. nije proteklo 40 godina savjesnog posjedovanja koje je vrijeme potrebno za stjecanje dosjelošću po paragrafu 1472 OGZ, nisu ostvareni uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću od strane prednika tužitelja, a slijedom čega ni tužitelj nije mogao naslijediti predmetnu nekretninu. Tuženik nadalje ističe da tužiteljevi pravni prednici nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine, između ostalog jer su znali da grade na tuđem zemljištu, pritom još ističući da sama činjenica da je djed tužitelja bio upisan kao posjednik nije dovoljna jer prvotno upisani posjednici ZD. C i braća, odnosno ZD i UD, Ugovorom o diobi od 15. ožujka 1995. razvrgavaju suvlasničku zajednicu kojom predmet spora pripada u isključivi posjed i vlasništvu ĐD, pa je za zaključiti da djed tužitelja nije bio stvarni posjednik iako je iako je bio evidentiran kao posjednik.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao neslužbenu kopiju izvatka iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 24. lipnja 2024. (ls 6), izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana (ls 7), pročitan je zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige broj Z-784/2007/8450 od 10. ožujka 2015. (ls 8-9), izvod iz popisnog lista broj 2612 k. o. [katastarska općina] (ls 10-11), potvrda Mjesne zajednice Biograd na Moru od 2. ožujka 1982. (ls 12), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke ing. građ. OD iz ožujka 2024. (ls 13-28), izvod iz posjedovnog lista 8450 k. o. [katastarska općina] od 22. kolovoza 2018. (ls 29), rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove Zadar, Ispostava Biograd od 21. studenog 1997. (ls 33-35), Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru doneseno po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču 1. travnja 2004. poslovni broj O-36/03, UPP/OS-22/03 (ls 36-37), rješenje Državne geodetske uprave, Područni ured Zadar, Ispostava Biograd na Moru od 8. lipnja 2004. (ls 38 - 39), rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava Biograd na Moru od 10. travnja 1995. (ls 40-42), Ugovor o diobi sklopljen 14. ožujka 1995. (ls 43-44), posjedovni list na ime ĆDL (ls 48-51), posjedovni list na ime ZD pk. C i braća (ls 52-58), Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 15. svibnja 2024. (ls 67-69), na licu mjesta saslušani su svjedoci TD (ls 89), ČD (ls 90), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida s prilozima od 10. studenog 2025. stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića (ls 92 -96), saslušani su svjedoci FD (ls 104), HD (ls 104-105), ND (ls 106), saslušan je tužitelj ĆD (ls 106) te je pročitana povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, klasa: 936-02/18-05/112, urbroj: 541-22- 04/7-18-2 od

27. kolovoza 2018. (ls 108-135).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP -a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice njegove tužbe te tijekom postupka vezano za osnovanost kako osnovnog tužbenog, a podredno i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojem mu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

7. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

8. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV proizlazi da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određenog.

9. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZV proizlazi da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.

11. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

12. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku koji je pokrenut nakon provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.

13. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

14. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

15. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

16. Ne bi se trebalo ukazivati spornim među strankama sljedeće:

16.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a koji postupak je proveden pod poslovnim brojem Z-784/2007,

16.2. Da je dana 10. ožujka 2015. sastavljen zapisnik povodom preoblikovanja zemljišne knjige broj Z-784/2007/8450 u kojem se raspravlja o čest. zem. [katastarska čestica], Torovi, ukupne površine 2440 m2, s tim da iz sadržaja zapisnika proizlazi da na spomenuto ročište nije pristupio pozvani ŠD za kojeg da se dostava vratila s naznakom "obaviješten nije podigao pošiljku", potom je na sudski zapisnik konstatirano da prije navedena čestica nove izmjere 2525/1 odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 20352 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Općenarodne imovine za cijelo, nakon čega je od strane suda na spomenutom ročištu doneseno rješenje u kojem se temeljem izviđajnog postupka i toga zapisnika u novoformiranom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik predmetne čestice nove izmjere upisuje Grad Biograd na Moru za cijelo,

16.3. Da je čest. zem. [katastarska čestica], Torovi, dvorište površine 2173 m2, kuća površine 110 m2, gospodarska zagrada površine 127 m2 i kuća površine 30 m2, ukupne površine 2440 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem je u B Vlastovnici kao vlasnik upisan Grad Biograd na Moru za cijelo,

16.4. Da iz priležeće povijesti promjena za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na

Moru (ls 108-135) u bitnome proizlazi:

- da se kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odnosi na dio zk. čestice 459/21 koja je nastala od k. č. [katastarska čestica] od 1997., a ova je nastala od k. č. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina],

- da je pregledom najstarijih podataka koji datiraju od revizije posjedovnog stanja od 1955/56., matična k. č. [katastarska čestica] stare izmjere upisana u dijelovima ABC registre, većim dijelom u broj 409 na Šumariju Zadar, te u brojeve 211, 343 i 407,

- da aerofotogrametrijskim snimanjem izvršenim 1971. (podaci u službenoj upotrebi od 1979.) kat. čest. [katastarska čestica] upisana je u ABC registar 885 na ZD pok. C i braća, odnosno u istom postupku (nove izmjera) k. č. [katastarska čestica] prelazi sa ZD i braće na SD u ABC registar 784,

- da promjenom prikazanom pod broj popisa 78/2004 k. č. [katastarska čestica] temeljem nasljeđivanja-rješenje O-36/03 upisuje se sa SD na ŠD. SD,

- da na dan izdavanja spomenute povijesti promjena k. č. [katastarska čestica] upisana je u posjedovni list 8450 k. o. [katastarska općina] s upisom posjednikom Grad Biograd na Moru za cijelo,

16.5. Da na ls 67-69 ovoga spisa prileži u preslici Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 15. svibnja 2024. između ŠD kao darovatelja i njegovog sina SD kao daroprimatelja, i u kojem ugovoru je u Članku 1 predmet darovanja opisan kao kat. čest. [katastarska čestica], Torovi, dvorište, kuća gospodarska zgrada, kuća, ukupne površine 2440 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s tim da su potpisi ugovornih stranaka potvrđeni od javnog bilježnika Drage Burazera iz [adresa] pod brojem OV-5405/2024 dana 13. lipnja 2024.

16.6. Da na ls 36-37 ovoga spisa prileži rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru doneseno od javnog bilježnika Dušana Kvartuča 1. travnja 2004. pod poslovnim brojem O-36/03 i koje je doneseno iza pok. ĆD SD, sin pok. UD, rođenog **.**.1943., a umrlog **.**.2003., i kojeg da na njegovoj ostavinskoj imovini, među kojom je kao izvanknjižno vlasništvo upisano u PL 686 k. o. [katastarska općina] navedena i čest. zem. [katastarska čestica] zv. Torovi, u površinama 2017 m2 + 500 m2 + 112 m2, nasljeđuje na osnovu zakona ND (sin), za cijelo, 16.7. Da na ls 12 u preslici prileži Potvrda Mjesne zajednice Biograd na Moru od dana 2. ožujka 1982., broj 03-123/1-82, izdana za SD iz [adresa] i u kojoj se potvrđuje da je obiteljska kuća SD iz [adresa]., a da je taj podatak točan ovjeravaju svojim potpisom i svjedoci LD i BD.

17. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom se tužitelj još u povjesnici njegove tužbe poziva na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva na predmetu spora, ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

18. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati da se isti temeljem pravnog posla kojeg je zaključio sa njegovim ocem ND – Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 15. svibnja 2024., a prethodno preko njegovih prednika, a misli se upravo na tužiteljeva oca ND, a prije njega na tužiteljeva djeda po ocu i to ĆD pok. UD, prema tuženiku Gradu Biogradu na Moru, može pozivati na to da je stekao pravo vlasništva na ovdje utuženom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prikazan na skici sudskog očevida sa ls 94 na kojoj je obojan žutom bojom i u površini od 2410 m2) temeljem dosjelosti. Naime, ukazuje se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da su se prije navedeni prednici tužitelja nalazili u faktičnom i kontinuiranom posjedu predmeta spora u najmanju ruku od 1971., kada je djed tužitelja po ocu ĆD evidentiran u katastarskom operatu kao posjednik na predmetu spora, ovaj sud, osim iz u bitnome dijelu reproducirane povijesti promjena pod točkom 16.4. obrazloženja, zaključuje i iz drugih provedenih dokaza, a prije svega se tu misli na iskaze svjedoka, od kojih su neki saslušani na licu mjesta, i koji zaključak suda se svodi na to da su tužitelj i njegovi prednici bili u kontinuiranom posjedu na predmetnoj nekretnini u svakom slučaju barem četrdeset godina prije nego je tužba u ovoj pravnoj stvari zaprimljena kod ovoga suda dana 3. srpnja 2024.

19. Tako svjedok TD, rođen 1956., nesrodan sa tužiteljem, saslušan na licu mjesta u bitnome je iskazivao da je njegovim saznanjima ovu parcelu dok je još bio dijete JD, danas pokojni, kupio od nekih biogradaca, svjedok im se nije mogao sjetiti prezimena, s tim da je ova kuća prizemnica ispred koje se sada nalazimo već postojala u periodu dok je svjedok bio dijete, čuo je da je izgrađena negdje 1940./41. Ovaj gospodarski objekt koji se nalazi na ovoj parceli napravio je sin od ovoga JD koji se zvao ĆD, negdje oko 1967. ili 68., a u ovoj kući ispred koje se sada nalazimo živjeli su u doba dok je svjedok bio dječak JD i njegova obitelj, s tim da je JD preminuo negdje oko Domovinskog rata, a na ovoj kući je JD naslijedio sin ĆD, koji je također u međuvremenu preminuo, svjedok ne zna koje točno godine, ali svakako poslije Domovinskog rata. Svjedok nije siguran da li je nakon smrti O ova parcela prešla na njegovog sina ND ili unuka ĆD, s tim da danas u ovoj kući živi ĆD, unuk O. Svjedokova kuća se nalazi na udaljenosti od cca 100 m zračne linije. Upitan svjedok je odgovorio da su prije na dijelu ove parcele bili tzv. plotovi, ograđeno u drači gdje su se držale ovce, koze, krave, a to je držao onaj JD, a nakon njega njegov sin ĆD zv. ŠD. Svjedok tvrdi da JD, a poslije njegove nasljednike, nitko nije ometao ili branio vezano za korištenju ove parcele.

20. Svjedok ČD, rođen 1959., svjedok je brat pokojnom djedu tužitelja, također saslušan na licu mjesta u bitnome je iskazivao da je danas sto posto vlasnik cijele ove parcele ĆD sin ŠD, a SD je stekao vlasništvo ove parcele jer je to njemu ostavio njegov otac ND, s tim da svjedok ne zna da li je to bilo usmeno ili pismeno, dok je ND ovu parcelu naslijedio od svog oca ĆD zv. ŠD. Svjedok potom navodi da je njegovom ĆD ovu parcelu ostavio njihov otac JD, to je bilo prije nego što se svjedok rodio, pa ne može reći da li je to bilo pismeno ili usmeno, odnosno od kada svjedok zna za sebe na ovoj parceli je bio njegov brat ĆD. Također svjedok navodi da od kada on zna za sebe da se ovdje nalazila i ova kuća ispred koje se sada nalazimo, a tada je u ovoj kući živio upravo njegov brat ĆD sa svojom obitelji. Ovaj gospodarski objekt koji se nalazi na ovoj parceli, a to je nekada bila štala gdje su se držali prasadi, ovce, kokoši, napravljen je negdje 60 -ih godina prošlog stoljeća, a to je radio svjedokov brat SD. Upitan svjedok je odgovorio da unutar njegove obitelji nikada nije bilo spora da je ova nekretnina 1/1 nekada bila od njegovog brata ĆD, danas je od bratovog unuka SD. Cijeli ovaj kompleks je nekada bio ograđen, s tim da je ova kuća koja se nalazi sjeverno od svjedokova sinovca ND, to je otac od tužitelja ĆD. Na daljnji upit svjedok je odgovorio da je njegov otac JD na ovu lokaciju u [adresa] došao iz mjesta Medviđa 1941. i tada je ovu zemlju kupio od nekih biogradaca kojima se svjedok nije mogao sjetiti imena. Svjedok da inače živi u kući koja se nalazi odmah preko puta ceste sa zapadne strane na udaljenosti cca 50 m. 21. Svjedok FD, rođen 1943., nesrodan sa tužiteljem, u bitnome iskazuje na način da je kuća radi koje pretpostavlja da je predložen kao svjedok počela se graditi negdje 1966. ili 67., počeli su je graditi ili pradjed tužitelja ili njegov djed RD, s tim da taj RD ima sina ĆD zv. ŠD, to je tužiteljev djed. Inače se taj predio naziva „Bućina“, s tim da svjedok živi u kući koja je od te kuće udaljena zračne linije 500-600 m, nema kilometar. Svjedok tvrdi da je cijeli svoj život poznavao toga RD i njegovog sina O, s tim da je taj SD umro ima sigurno 15 godina. Ta kuća koju je spomenu da se započela graditi 1966. ili 67. relativno se brzo završila, niti za godinu dana, toj kući pripada i dvorište, ima tu i vrtla i to je dvorište ograđeno sa zidovima, pretežito sa svih strana, a nedaleko od te kuće u tom dvorištu nalazi se i štala, ona se gradila malo kasnije od same kuće, i u toj štali su se držale ovce, ovce je držao onaj Š, a kasnije i njegov sin ND. Upitan svjedok je odgovorio da je onaj RD iz sela Medviđa došao živjeti na ovaj predio u [adresa] još prije II. svjetskog rata, a svjedok je čuo da je RD taj komad zemlje kupio, ali ne zna točno od koga. Nikada svjedok nije čuo da bi ovoj obitelji RD, odnosno onome RD, pa njegovom sinu Š, potom ND i prisutnom ĆD itko ikada osporavao vlasništvo ili među vezano za tu parcelu. Nakon što su mu predočene fotografije koje su prilog skice sudskog očevida sa ls 96, svjedok je odgovorio da se na tim fotografijama po svemu sudeći vidi ona kuća o kojoj je iskazivao, radi se o manjoj kući, prizemnici, a na fotografiji broj 1 je vidljiva i ona štala, ta štala je iznad – prema sjeveru u odnosu na tu kuću prizemnicu.

22. Svjedok HD, rođen 1962., nesrodan sa tužiteljem, u bitnome je iskazivao da on zna radi koje nekretnine je predložen kao svjedok jer je prvi susjed gledajući na tu nekretninu sa istočne strane, ta nekretnina se nalazi u Osječkoj ulici i na njoj se nalazi kuća prizemnica i sjeverno od kuće nalazi se štala u kojoj se i dan danas drže ovce, a ovce drži otac od tužitelja kojeg zovu S. Svjedok procjenjuje da je površina cijele te parcele cca 1200 m2, mada ne može biti sto posto siguran. Inače svjedok na tom predjelu koji se zove Bućina živi cijeli svoj život, a njegova prva sjećanja sežu od četvrte, pete godine i može reći da je u toj kući prizemnici viđao tužiteljeva djeda ĆD, a sjeća se da je tada bila napravljena i ona štala, a u toj štali su se tada držale ovce, krave, svinje, koze, kokoše i tuke. Onaj ĆD preminuo je između 2002. – 2005. i njega je na toj nekretnini naslijedio njegov sin ND, to je čovjek koji čeka van sudnice, a prisutni tužitelj je njegov sin. Upitan svjedok je odgovorio da je ED pok. C njegov otac, on nikada nije polagao prava ovo zemljište o kojem svjedok iskazuje, tvrdi da između obitelji ED i ND nikada nije bilo spora, pa tako niti radi ove nekretnine. Nakon što su svjedoku predočene fotografije koje su prilog skice sudskog očevida sa ls 96, isti navodi da je na tim fotografijama vidljiva ona kuća koju je maloprije spominjao u svom iskazu, a štala je prikazana na fotografiji broj 1. Svjedok nikada nije čuo da bi netko drugi N osporavao prava na ovom zemljištu , niti da bi u obitelji ND bilo spora kome bi trebala pripadati ova nekretnina. Nakon što je svjedoku predočena skice sudskog očevida sa ls 94, isti je naveo da je sjeverno od štale na kojoj znak X prikazana kuća na kojoj je slovo O, a danas u toj kući živi tužiteljev otac ND.

23. Svjedok ND, rođen 1969., tužitelj mu je sin, u svome iskazu tvrdi da je vlasnik ove nekretnine danas 1/1 njegov sin Š, on je to stekao od svjedoka darovnim ugovorom iz 2024., a svjedok je tu nekretninu stekao nasljedstvom od svog oca ĆD koji je umro 2003., a svjedok je jedini nasljednik svoga oca. Svjedokov otac je ovu zemlju stekao nasljedstvom od njegovog oca, a svjedokovog djeda JD koji je preminuo kroz Domovinski rat. Po priči svjedokova djeda on je započeo sa gradnjom ove kuće prizemnice koja se nalazi na toj parceli, a sjeverno od kuće nalazi se štala koja je rađena nekih 5 ili 6 godina nakon te kuće, a tu štalu je radio svjedokov otac koji je u toj štali počeo držati svinje, ovce, dijelom je bila garaža, a betonski ogradni zid oko dvorišta je također prije Domovinskog rata gradio svjedokov otac. Inače u toj kući prizemnici danas ne živi nitko, s tim da svjedokova obitelj živi u novoj kući udaljenoj oko 50 m. Upitan svjedok je odgovorio da nikada u obitelji JD nije bilo spora kome pripada ova nekretnina, kao što nije bilo spora niti sa susjedima Z. Svjedokov sin Š planira obnoviti ovu kuću prizemnicu da bi u njoj živio. Nakon što su svjedoku predočene fotografije koje su prilog skice sudskog očevida sa ls 96, isti je naveo da je na tim fotografijama prikazana kuća prizemnica koju je maloprije spominjao u iskazu, a na fotografiji broj 1 je prikazana štala, dok je nova kuća koju je maloprije spomenuo da u njoj živi njegova obitelj prikazana na skici sudskog očevida na ls 94 i na njoj piše slovo O. 24. Tužitelj ĆD iskazuje na način da je vlasništvo ove nekretnine stekao darovanjem od svog oca ND temeljem darovnog ugovora kojeg su zaključili 15. svibnja 2024., a tužitelj je u potpunosti suglasan sa dijelom iskaza njegovog oca ND u kojem je isti opisivao kako je stečeno vlasništvo unutar njihove obitelji na ovoj nekretnini, a također je potvrdio i ono što je njegov otac kazao da tužitelj planira obnoviti ovu kuću prizemnicu i sa svojom obitelji živjeti u njoj.

25. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, posebice jer se radi o svjedocima koji su svi rođeni i imaju prebivališta u [adresa] gdje se nalazi predmetna nekretnina, a neki od njih i žive u neposrednoj blizini iste, radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora. Dakle, ovaj sud izvodi zaključak iz iskaza saslušanih svjedoka čiji su iskazi u bitnome reproducirani pod točkama 19. do 23. obrazloženja ove presude, da se tužitelj preko svojih prednika, a misli se na njegovog oca ND i djeda ĆD , nalazi u posjedu predmetne nekretnine svakako u periodu od četrdeset godina koji prethodi danu 3. srpnja 2024. kada je tužitelj podnio svoju tužbu ovome sudu.

26. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP prava već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima Ć i dr. protiv [adresa] i U protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

27. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da su tužitelj, odnosno njegovi prednici (otac ND, a prije njega tužiteljev djed po ocu ĆD) bili samostalni posjednici ovdje predmetne nekretnine u kontinuitetu gledajući vremenski barem od 1971. (ovo obzirom na povijest promjena na koju se sud osvrnuo pod točkom 16.4. obrazloženja), a pritom smatrajući da je posjed tužitelja i njegovih prednika kroz taj period na utuženoj čestici u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra pošten im osim ako se dokaže suprotno), odnosno da su tužitelj i njegovi prednici bili samostalni i pošteni posjednici svakako kroz period od najmanje četrdeset godina gledajući prije datuma 3. srpnja 2024. (ponavlja se da je toga datuma tužitelj predao tužbu ovome sudu), pa da se temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV u svezi čl. 159. st. 4. i 3. ZV tužitelj ĆD može ex lege smatrati vlasnikom utuženog realnog dijela nekretnine na dan 3. srpnja 2024. kada isti podnosi tužbu ovome sudu. Stoga je ocijenjen osnovanim osnovni tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužitelja mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u bitnome reproducirani pod točkama 19. do 23. obrazloženja, a iz kojih iskaza u bitnome proizlazi da su ti svjedoci kroz period koji je ovome sudu relevantan za utvrđenje postojanja bitnih činjenica na predmetu spora od članova obitelji ĆD u smislu korištenja iste viđali isključivo tužiteljeva djeda i oca, Š i ND, a da svjedoci pritom nikada nisu čuli da je radi predmetne parcele ikada bilo sporova bilo unutar tužiteljeve obitelji bilo sa trećim osobama , prije svega onima iz obitelji ED, misli se na AD pok. C i njegovu braću koji su u katastarskom operatu bili evidentirani posjednicima na predmetu spora do 1971. godine kada je izvršen upis posjeda na tužiteljeva djeda ĆD. Potonje je vezano za obitelj AD sudu od značaja jer sud, a suprotno dijelu navoda iz tuženikova odgovora na tužbu, drži da nije osnovana tvrdnja tuženika iz koje bi proizlazilo da su članovi obitelji AD, i to ED i JD, u Ugovoru o diobi od 15. ožujka 1995. (koji u preslici prileži na ls 43-44) među sobom dijelili i ovdje predmetu nekretninu, a to obzirom iz spomenutog diobenog ugovora ne proizlazi da je predmetna čestica u istome navedena u smislu označavanja katastarskom česticom, a uostalom svjedok HD, koji navodi da je on sin prije navedenog ED, u svom svjedočkom iskazu izričito navodi da njegov otac nikada nije polagao prava na predmetno zemljište, odnosno taj svjedok tvrdi da između obitelji ED i ĆD nikada nije bilo spora oko toga zemljišta. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk - 414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona. Nadalje, ovaj sud u tome pravcu želi ukazati i na presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk- 414/17-2 od 12. listopada 2017. i poslovni broj Gž-1457/2019-2 od 27. kolovoza 2020., kao i na recentnu presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 5468/2024 od 3. veljače 2026.

29. Također je razvidno iz prije navedenog, odnosno kraj činjenice da je ocijenjen osnovanim osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, da sud nije prihvatio stav tuženika iz njegovog odgovora na tužbu iz kojeg proizlazi da obzirom je prednik tužitelja, njegov otac ND, sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, a da pritom nije podnio prigovor niti tužbu za ispravak, pa da bi predmetnu tužbu trebalo odbiti pozivom na Zaključak broj 3 sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova poslovni broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. Naime, sud u ovome dijelu prihvaća argumentaciju istaknutu od strane tužitelja koja se svodi na to da prednik istog nije sudjelovao u preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], konkretno zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška], a to obzirom iz sadržaja zapisnika od 10. ožujka 2015. na koji se sud osvrnuo pod točkom 16.2. obrazloženja proizlazi da prednik tužitelja, njegov otac ND, nije pristupio na prije navedeno ročište jer se dostava poziva za istog vratila neuručena sa naznakom "obaviješten nije podigao pošiljku", pa da stoga ratio donošenja prije navedenog Zaključka broj 3 nije primjenjiv na konkretni slučaj.

30. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužitelja prema tuženiku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tužitelju prema njegovom troškovniku sa ls 137, pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 1.400,00 EUR, a zbog činjenice da je isti u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 100 bodova za sastav tužbe i to sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), dok mu je sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznato 100 bodova za sastav podneska od 10. prosinca 2025. U odnosu na popisane stavke za pristup njegovog punomoćnika iz reda odvjetnika na ročišta sud je tužitelju sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od tri ročišta održana 12. rujna 2025., 10. studenog 2025. i 18. veljače 2026. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 500 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 1.000,00 EUR, koji potom valja uvećati za popisani porez na dodanu vrijednost od 25% nakon čega se dođe do iznosa od 1.250,00 EUR. Potonji iznos od 1.250,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od 550,00 EUR na ime troška predujma kojeg je tužitelj platio na ime provođenja dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i za koji trošak ovaj sud drži da je bio potreban radi vođenja parnice te ga valja uvećati za iznos sudske pristojbe za tužbu od 26,55 EUR koji je tužitelj platio (dakle ne za popisani iznos od 53,09 EUR), kao i za iznos od 53,09 EUR za sudsku pristojbu na ovu presudu obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste, nakon čega se dođe do iznosa od 1.879,64 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak koji će mu morati podmiriti tuženik, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 31. ožujka 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku UD, odvjetniku u [adresa],

2. Tuženiku po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Biogradu na Moru.