REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-463/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOMONT - BRODOGRADILIŠTE PULA d.o.o. iz Pule, Fižela 6, OIB: 36173983291, kojeg zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica iz Pule, Kapitolinski trg 10, protiv tuženika HA, vlasnik [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da preda u posjed tužitelju nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi Fižela - gospodarsko dvorište i k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi Fižela - more, koje se nalaze unutar koncesijskog područja luke posebne namjene, brodogradilišne luke „Tehnomont-Pula“, slobodne od osoba i stvar, a koje je koncesijsko područje prikazano na Skici lica mjesta 1 i Skici lica mjesta 2 iz Nalaza geodetskog vještaka GEO DEŠMAN d.o.o., broj elaborata 383/2025 iz studenog 2025. godine, i to na način da tuženik sa predmetnih nekretnina ukloni brodice oznaka [registarska oznaka] i 1950 PU, kao i sve druge plovne objekte i pokretnine u svom vlasništvu i posjedu koje se na istom području nalaze, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 2.187,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. do isplate, a određuju se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16.6.2023. podnio tužbu, koju je preinačio na ročištu 29.11.2024. i sukladno vještačkom nalazu uskladio podneskom od 16.12.2025., radi predaje u posjed nekretnine opisane u točki I. izreke presude slobodne od osoba i stvari na način da tuženik ukloni svoje brodice i pokretnine. Ukoliko sud ocjeni neosnovanim tužbeni zahtjev radi predaje u posjed, tužitelj je u eventualnoj kumulaciji postavio zahtjev radi prestanka korištenja nekretnina, uklanjanja brodica i napuštanja područja koncesije. Tužitelj je koncesionar luke posebne namjene – brodogradilišne luke temeljem Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje luke posebne namjene – postojeće brodogradilišne luke „Tehnomont - Pula“ od 19. rujna 2019. (dalje u tekstu: Ugovor o koncesiji), temeljem Odluke o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – postojeće brodogradilišne luke „Tehnomont - Pula“, KLASA: UP/I 342 – 01/19-01/11, URBROJ: 2168/01-03-06-00-0247-19-8 od 31. srpnja 2019. („Službene novine“ Grada Pule 12/19), te ranijih ugovora o koncesiji. Važećom prostorno planskom dokumentacijom, odnosno sukladno prostornim planovima propisano je da je navedeni obuhvat koncesijskog područja brodogradilišna, a ne ribarska luka, pri čemu k. č. broj [katastarska čestica] upisana u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi gospodarsko dvorište i k. č. broj [katastarska čestica] upisana u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi more predstavljaju pomorsko dobro. Tužitelj kao koncesionar za koncesijsko područje dužan je plaćati godišnju koncesijsku naknadu. Nekretnina k. č. broj [katastarska čestica], upisana u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi gospodarsko dvorište ima status općeg dobra od interesa za Republiku Hrvatsku. Stoga se na istoj kao pomorskom dobru ne mogu stjecati pravo vlasništva, ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, već se ono može koristiti isključivo na temelju koncesije. Temeljem Ugovora o koncesiji, tužitelj kao koncesionar ima pravni osnov za posjed svih nekretnina i objekta koji se nalaze na području koje je predmet koncesije, pa tako i sporne nekretnine. Ugovorom o koncesiji nije predviđena mogućnost sklapanja potkoncesije za obavljanje kako brodograđevnih, još manje ribarskih djelatnosti, već je sve brodograđevne djelatnosti na pomorskom dobru dužan obavljati isključivo koncesionar samostalno. Dodatno, člankom 19. Ugovora o koncesiji propisano je da Davatelj koncesije može jednostrano raskinuti Ugovor ukoliko je koncesionar prenio na treću osobu svoja prava iz Ugovora o koncesiji suprotno odredbama Zakona o koncesiji i odredbama Ugovora. Ugovorom o koncesiji, člancima 18. i 19., propisani su slučajevi oduzimanja koncesije, te jednostranog raskida Ugovora o koncesiji, a to su između ostalog i slučajevi ukoliko koncesionar ne provodi mjere i radnje nužne radi zaštite pomorskog dobra, te radi zaštite prirode i kulturnih dobara, te ako koncesionar ne poštuje zakonske i podzakonske akte kojima se uređuje pomorsko dobro ili uvjete koncesije određene odlukom o davanju koncesije i ugovorom. Tužitelj je 3. veljače 2023. postavio obavijest o uklanjanju objekata na kapiju brodogradilišne luke gledano prema uvali Vargarola. Tužitelj je u dobroj vjeri s tuženikom, te zakonskim zastupnikom Grada Pule ostavio tuženiku i ostalim trećim osobama dodatan rok za napuštanje brodogradilišne luke, kao i uklanjanje objekata i otpada koje je svojedobno uzrokovalo požar, i pokušao naći zajedničko rješenje da se tuženik kao i ostale neovlaštene treće osobe (ribari) presele na drugu lokaciju i napuste posjed, međutim tuženik odbija postupiti po navedenom. Sklapanjem Ugovora o koncesiji, država je koncesionaru dodijelila subjektivno pravo koje ga ovlašćuje da radi ostvarenja svojega interesa nešto čini ili ne čini. Interes koncesionara sastoji se u iskorištavanju pomorskog dobra radi stjecanja dobiti – kapitala (prava vlasništva u smislu članka 1. Protokola 1. Konvencije) u normalnim tržišnim uvjetima. Subjektivno pravo daje koncesionaru dvostruku moć prema drugom subjektu: prvo da od njega zahtijeva neko činjenje, davanje ili nečinjenje; drugo, moć da ga, ako ne udovolji tom zahtjevu, tuži pred državnim tijelima. Navedeno je subjektivno pravo tužitelju priznato i temeljem očitovanja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od dana 27. rujna 2019., Klasa:

342-22/19-01/437, Urbroj: 530-03-2-1-2-19-2 u drugom predmetu. Subjektivno pravo postavljeno je u normama objektivnog prava i uspostavlja se nastankom pravnih činjenica koje te norme zahtijevaju. U pravnom odnosu, subjektivno pravo i pravna obveza ne mogu postojati jedno bez drugoga. Subjektivno pravo tužitelja kao koncesionara ogleda se u pravu na tužbu u svrhu prava na pristup sudu, tužbu u svrhu zaštite pomorskog dobra od neovlaštene uporabe trećih osoba (upravljanja kao dobrog domaćina u smislu članka 35., stavak 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje u tekstu: ZV), tužbe u svrhu stjecanje bez osnove, te tužbe u pogledu zaštite svog prava vlasništva u smislu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju, a to subjektivno pravo tužitelja proizlazi iz odredbe članka 37 a ZPDML-a. S obzirom da je tužitelj onemogućen u korištenju navedenog dijela pomorskog dobra dodijeljenog mu temeljem Ugovora o koncesiji, da je njegova obveza osigurati zaštitu pomorskog dobra od neovlaštene upotrebe trećih osoba pod prijetnjom gubitka koncesije, a da istovremeno za cijelu brodogradilišnu (a ne ribarsku) luku plaća koncesijsku naknadu. Tijekom postupka je došlo do uspostave baze zemljišnoknjižnih podataka te je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev. Tužitelj traži da tuženik ukloni svoje brodice i druge stvari iz koncesijskog područja bilo prema tužbenom zahtjevu, bilo prema podrednom tužbenom zahtjevu.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Osporava pasivnu legitimaciju. Tuženik nije posjednik nekretnina te ih ne može predati u posjed tužitelju čak i kada bi tužbeni zahtjev bio usvojen. Iz dokumentacije koju je sam tužitelj dostavio uz tužbu razvidno je kako sporne nekretnine koristi pedesetak korisnika i to već više od pola stoljeća. Nejasno je kako bi to tuženik mogao predati u posjed nekretnine koje koristi toliko veliki broj ljudi jer ih on niti nema u posjedu pa slijedom toga nema što niti da preda. Tužbeni zahtjev bi eventualno imao nekog smisla da je tuženik u cijelosti posjednik predmetnih nekretnina. Protivio se preinaci tužbe na pripremnom ročištu 29.11.2024. (str. 61 spisa). Na pripremnom ročištu 17.2.2025. priznao je da su brodice 1147 PU i 1950 PU u njegovom vlasništvu i da se nalaze na utuženom području kao i njegov ribolovni alat. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao koncesionara da mu tuženik preda u posjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi Fižela - gospodarsko dvorište i k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi Fižela - more, koje se nalaze unutar koncesijskog područja luke posebne namjene, brodogradilišne luke „Tehnomont-Pula“, slobodne od osoba i stvari, a koje je koncesijsko područje prikazano na Skici lica mjesta 1 i Skici lica mjesta 2 iz Nalaza geodetskog vještaka GEO DEŠMAN d.o.o., broj elaborata 383/2025 iz studenog 2025., i to na način da tuženik sa predmetnih nekretnina ukloni brodice oznaka [registarska oznaka] i 1950 PU, kao i sve druge plovne objekte i pokretnine u svom vlasništvu i posjedu koje se na istom području nalaze, a koju drži bez pravne osnove, te podredno da prestane s korištenjem nekretnina te da ukloni svoje brodice i pokretnine u svom vlasništvu.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj koncesionar na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje luke posebne namjene – brodogradilišne luke Tehnomont

– Pula a to proizlazi i iz ugovora o koncesiji na str. 20-28 spisa.

5. Tuženik je na pripremnom ročištu 17.2.2025. najprije priznao da su brodice oznake 1147PU i 1950 PU u njegovom vlasništvu te da se te brodice nalaze na utuženom području kao i njegov ribolovni alat, da bi do zaključenja glavne rasprave u podnesku od 3.2.2026. (str. 192 spisa) tvrdio da je u međuvremenu uklonio sve pokretnine iz koncesijskog područja.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan predati u posjed tužitelju označene nekretnine, odnosno ukloniti brodice kao i druge pokretnine u svom vlasništvu.

7. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i vještačenjem po vještaku geodetske struke na okolnost utvrđenja dijelova k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji pripadaju koncesijskom području na kojem se nalazi lučica. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) te je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. S obzirom da je valjalo utvrditi da li označene nekretnine pripadaju koncesijskom području i u kojem dijelu, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku geodetske struke Branko Dešman iz trgovačkog društva Geo Dešman d.o.o. iz Rijeke koji je pisani nalazi i mišljenje podnio 3.11.2025. (list 138-175 spisa).

9. Vještak je analizirajući dokumentaciju u spisu i ostalu koju je pribavio zaključio da koncesijskom području na lokaciji lučice Fižela pripadaju k. č. [katastarska čestica] u cijelosti i jugozapadni dio k. č. [katastarska čestica] (list 143 spisa). Utvrdio je da se prijepor nalazi u Puli, na lokaciji Fižela, a zapadno uz brodogradilište Tehnomont Pula. Predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nastale su Geodetskim elaboratom za evidentiranje pomorskog dobra, izrađenog od Geoured Petrić d.o.o., broj elaborate: K-12/17-1865 (RN117/2018). Zemljišno-knjižna čestica 5995/2, upisana je u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gospodarsko dvorište površine 926 m2, a u vlastovnici upisano Opće dobro – pomorsko dobro. Zemljišno-knjižna čestica 6244, upisana je u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], more površine 45905 m2, a u vlastovnici upisano Opće dobro – pomorsko dobro. Za predmetne nekretnine je Grad Pula 31. srpnja 2019. donio Odluku o davanju koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – postojeće brodogradilišne luke "Tehnomont – Pula", a koja je definirana koncesijskim područjem omeđenim zatvorenim poligonom i određenim lomnim točkama od 1 do 58 iskazane u koordinatnom sustavu HTRS96. Geodetskom izmjerom i obradom podataka, utvrđeno je da koncesijskom području na lokaciji lučice Fižela pripadaju k. č. [katastarska čestica] u cijelosti i jugozapadni dio k. č. [katastarska čestica]. Na skici lica mjesta 1. i 2. prikazano je postojeće stanje, a koje se sastoji od niza gatova za privez plovila, istezališta za barke, te ribarskih spremišta. Ribarska spremišta koja se nalaze u k. č. [katastarska čestica] označena su svijetlo sivom ispunom i oznakama od A do G. U jugozapadnom dijelu k. č. [katastarska čestica] nalazi se niz gatova za privez plovila, te dio istezališta za barke.

10. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi te nisu tražile vještaka posebna objašnjenja. Kako je vještak podnio nalaz i mišljenje objektivno i stručno, temeljem geodetskih izmjera i podloga, to je isti prihvatio i sud.

11. Sud je zaključio da nekretnine za koje tužitelj traži predaju u posjed i napuštanje od strane tuženika i njegovih stvari, pripadaju koncesijskom području tužitelja.

12. S obzirom da tuženik najprije priznaje a potom osporava korištenje nekretnina sud je utvrdio slijedeće.

13. Iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj uz tužbu je razvidno da postoji problem s ribarima i profesionalnim ribarima koji koriste luku i nekretnine uz more a jedan od njih je i HA, ovdje tuženik. Tužitelj kao koncesionar je tražio od ribara da uklone sve montažne objekte, pokretne i nepokretne stvari u roku od mjesec dana od isticanja obavijesti od 3.2.2023. koja se nalazi na str. 16 spisa. Navedeno proizlazi i iz novinskih članaka koji su izvještavali o toj problematici (str. 9-13 spisa). Nadalje proizlazi da postoji i popis vlasnika brodica za sport i rekreaciju u lučici i popis vlasnika plovila za privredni ribolov (str. 68-70 spisa), a na kojem popisu je potpis tuženika (redni broj 6, str. 70 spisa). Sud je utvrdio da je potpis istovjetan potpisu tuženika iz odgovora na tužbu. Nadalje proizlazi da je 12. srpnja 2023. i 8. rujna 2023. unutar koncesijskog područja uredovao i Državni inspektorat, a predmet nadzora je bila prijava zbog nepropisnog odbacivanja otpada unutar dijela brodogradilišne luke (str. 73-103 spisa). Zapisnikom, posebno onim od 8. rujna 2023. je utvrđeno da je u tom prostoru stacioniran i [obrt] vlasnika HA, ovdje tuženika, kao i njegova brodica PU 1950. Također je zapisnikom utvrđeno da predmetne nekretnine koncesijskog područja koristi [obrt] te da je u trenutku vršenja nadzora isti zatečen na lokaciji. Zatekli su metalnu konstrukciju natkrivenu ceradom od oko 40 do 50 m2 uz samo more i uz ogradu ostatka dijela koncesije brodogradilišta, koji vlasnik obrta ovdje tuženik koristi u svrhu obavljanja ribarske djelatnosti tj. skladištenja opreme i veza ribarske brodice 1147 PU i 1950 PU vezane u Vargaroli. Isti je tada izjavio da je sva oprema u redovnom korištenju (plastična kanta, mreže, konope, lanci, plastični kanistri za označavanje mreža u vodi, reflektori, dva akumulatora za osvjetljenje pri ribarenju), kao i druge sitne ili veće stvari koje se koriste u redovnom radu. Ono što je tuženik osporio je da na lokaciji nema nikakvog otpada jer da otpad nosi doma i odlaže u kontejner komunalnog poduzeća Contrada.

14. Dakle iz svega proizlazi da je tužitelj u više navrata pokušao mirno riješiti spor odnosno potaknuti tuženika da napusti prostor bez sudskog postupka i dobrovoljno, međutim tuženik očito na to nije pristajao. I u ovom postupku je najprije priznao da se njegove brodice i ribolovni alat nalazi na tom području, da bi pred zaključenje glavne rasprave pokušao sebi ishoditi bolju pravnu poziciju osporivši navedeno te ističući da je u međuvremenu uklonio i brodice i ribolovni alat.

15. Sud takvom navodu tuženika nije poklonio vjeru jer je očito usmjeren na postizanje vlastitih interesa u ovom postupku. Tuženik nije dokazao da se više ne nalazi u tom prostoru odnosno nije učinio vjerojatnim da se nalazi na nekom drugom prostoru bilo da je sklopio ugovor o vezu na drugom mjestu, bilo da je dokazao da je premjestio brodice i ribolovni alat na neko drugo mjesto.

16. Slijedom provedenih dokaza sud zaključuje da predmetne nekretnine predstavljaju pomorsko dobro te kao takve sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (dalje: ZPDML, "Narodne novine" broj 83/23., na snazi od 29.7.23.) imaju status općeg dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljavaju se i koriste pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom. Pomorsko dobro je izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi (čl. 5. st. 1. ZPDML-a), već se ono može koristiti na temelju koncesije. Sukladno čl. 13. st. 1. ZPDML-a na dijelu pomorskog dobra opća upotreba pomorskog dobra može se ograničiti, ili iznimno isključiti na određeno vrijeme na temelju koncesije, posebne upotrebe pomorskog dobra, davanjem prava na privremeno gospodarsko korištenje pomorskog dobra te davanjem luke otvorene za javni promet na upravljanje lučkoj upravi.

17. Tužitelj, kao koncesionar pomorskog dobra ima pravo na posjedovnu zaštitu, te je u konkretnom slučaju sud utvrdio da je tuženik (kao i očigledno još 50-tak korisnika) u posjedu predmetnih nekretnina.

18. Stoga je sud zaključio da tužitelj kao ovlaštenik gospodarskog korištenja pomorskog dobra na temelju Ugovora o koncesiji, osnovano zahtijeva od tuženika da mu preda u posjed nekretnine označene kao k. č. broj [katastarska čestica], u naravi gospodarsko dvorište i kao k. č. broj [katastarska čestica], u naravi more, slobodne od svih osoba i stvari, a sve prema skici iz Nalaza vještaka. Riječ je o nekretninama koje se nalazi unutar koncesijskog područja luke posebne namjene, brodogradilišne luke „Tehnomont – Pula“ te su one pomorsko dobro.

19. Tužitelj je dokazao da se nekretnine nalaze u faktičnoj vlasti - posjedu tuženika (čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dalje: ZV-a "Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. ), jer je to utvrđeno Zapisnikom o izvršenim inspekcijskom nadzorom od 8. rujna 2023. (str. 76-77 spisa) koji je javna isprava i iz kojeg proizlazi da tuženik na tom području ima svoj ribolovni alat, druge pokretnine te koristi vez za brodice u svrhu obavljanja registrirane ribolovne djelatnosti.

20. S druge strane tuženik nije dokazao da je premjestio brodice i ostale pokretnine s tog područja odnosno nije dokazao gdje je sklopio ugovor o vezu, a što bi svakako osnažilo njegov (očito neosnovan) navod da je u međuvremenu napustio sporno područje.

21. Činjenica što osim tuženika nekretnine koristi i još 50-tak drugih osoba ne čini tuženikovu pravnu poziciju jačom niti mu ta činjenica daje pravo na posjed koncesijskog područja, kao što ta činjenica ne oduzima pravo na posjedovnu zaštitu tužitelju prema (samo) tuženiku.

22. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev za predaju u posjedu nekretnina opisanih u izreci presude slobodne od osoba i stvari, a koje je koncesijsko područje prikazano na Skici lica mjesta 1 i Skici lica mjesta 2 iz Nalaza geodetskog vještaka GEO DEŠMAN d.o.o., broj elaborata 383/2025 iz studenog 2025. godine, i to na način da tuženik sa predmetnih nekretnina ukloni brodice oznaka [registarska oznaka] i 1950 PU, kao i sve druge plovne objekte i pokretnine u svom vlasništvu i posjedu koje se na istom području nalaze, te je pozivom na odredbu čl. 161. ZV-a donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

23. Tužitelj je do zaključenja prethodnog postupka preinačio tužbu na ročištu 29.11.2024. te je istu sukladno vještačkom nalazu uskladio podneskom od 16.12.2025.. Iako se tuženik preinaci protivio, sud je preinaku rješenjem na pripremnom ročištu 17.2.2025. (str. 124 spisa) dopustio jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a).

24. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) koji se sastoji od sljedećeg troška:

- sastav podnesaka od 5.2.2025. i 15.12.2025 iznos od 200,00 eur za svako (tbr. 8. t. 1.), ukupno 400,00 eur;

- pristup na ročišta 29.11.2024., 17.2.2025. i 19.2.2026. u iznosima od 200,00 eur za svako, ukupno 600,00 eur (tbr. 9. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 250,00 eur, ukupno 1.250,00 eur.

Tužitelju je priznat i trošak vještačenja po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Branko Dešman iz trgovačkog društva Geo Dešman d.o.o. iz Rijeke od 937,59 eur.

25. Slijedom navedenog, sud je tužitelju priznao ukupno zatraženi parnični trošak od 2.187,59 eur s kamatama, te obvezao tuženika na isplatu tog troška tužitelju sukladno točki II. izreke presude.

26. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 31. ožujka 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.