Republika Hrvatska
Općinski sud u Požegi
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Pr-8/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, OIB: 40589450667, zastupana po punomoćniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, zastupana po punomoćnici ČV, dipl.iur., radi isplate nakon glavne rasprave održane 3. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i umješača na strani tuženika, dana 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka ul. 107, Požega, OIB:40589450667, isplatiti tužiteljici SV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 32,63 eura, bruto, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća 8.1.2018. pa do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku 15 dana.
II U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija za iznos od 1.470,90 eura.
II Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka ul.107, Požega, OIB:40589450667, da tužiteljici SV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu 1.350,45 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica SV podnijela je tužbu protiv tužene Opće županijske bolnice Požega radi isplate. U tužbi navodi da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra, od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2018. Radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/13), Dodatkom I. KU 96/15,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) ("Narodne novine", broj: 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13, Ispravak Dodatka II.TKU-a ("Narodne novine", broj: 153/13),TKU-a ("Narodne novine", broj: 24/17), TKU-a ("Narodne novine", broj: 128/17), kao i Rješenjem o plaći. Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. U smislu čl.47. KU 143/13 tužiteljičina plaća regulirana je na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. U odredbama čl.51, 57, 58,60. KU ("Narodne novine", broj: 143/13) te u odredbi čl. 53. i 54. TKU ("Narodne novine", broj: 128/17, 47/18), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 01. travnja 2015., kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. ("Narodne novine", broj: 91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva ("Narodne novine", 143/13) u primjeni od 01. prosinca 2013. propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“. Tuženik u navedenom spornom razdoblju je tužiteljici isplaćivao dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada, (odnosno dodatke iz ĉl.57.KU), na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila, u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU ("Narodne novine", broj: 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 01. listopada 2015. godine tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, odnosno posebnim uvjetima rada pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću kao i na sve dodatke propisane u ĉl.51,57,58, KU, kako za redovan rad, tako i za prekovremeni rad, a što tuženik nije obračunavao niti isplatio za sve odrađene sate. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 36. KU (143/13) propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ Odredbom članka 58. (TKU128/17), (47/18), propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.) Sukladno ĉl.9.st.3. Zakona o radu, "Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „ Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s naređenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, pa stoga temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, predlaže da naslovni sud donese rješenje kojim se nalaže se tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi evidenciju rada za tužiteljicu za period od 01.4..2015. g. pa do 1.1.2018 g, platne liste tužiteljice za period od 01.4.2015. g. pa do 1.1.2018 g. Tužiteljica je navela da će sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti naslovnom sudu da donese presudu kojom se nalaže tuženiku Općoj županijskoj bolnici Požega da tužiteljici SV na ime razlike plaće isplatiti mjesečne iznose čija se visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, te da joj naknaditi trošak postupka.
2. Tužena Opća županijska bolnica Požega u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovu i visinu istaknutog tužbenog zahtjeva. Tuženica je istakla prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, Odlukom Požeško-slavonske županije od 12. rujna 2017. o podjeli Opće županijske bolnice Požega i osnivanju nove zdravstvene ustanove - Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, tužiteljica je kao ranija zaposlenica podružnice tuženice nastavila rad u novoosnovanoj ustanovi. Sporazum tuženice i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana od 14. veljače 2018. definira prava i obveze obiju strana tog sporazuma te sukladno odredbi članka 2. točka 4. Sporazuma tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženica prema teritorijalnom kriteriju ne odgovara za eventualne obveze nastale obavljanjem djelatnosti ranije podružnice, a sukladno ispravi kojom su definirana prava i obveze tuženice i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana pri podjeli tuženice i osnivanju nove zdravstvene ustanove. Pravna posljedica Sporazuma je da sve obveze vezane za tužiteljicu, temeljem diobene bilance, treba snositi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana. Imajući u vidu rečeno, tuženica predlaže sudu da na strani tuženice pozove kao umješača u ovaj parnični postupak Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana.
2.1.Tuženica je istakla prigovor zastare prava sukladno odredbi članka 227. Zakona o obveznim odnosima. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svaki mjesec, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku. Iz navedenoga proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe podredno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu. Odredba članka 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet tražbine čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl. Budući da je tužba podnesena 30. travnja 2020., zaključuje se da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi članka 227. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.
2.2.Vezano uz navode iz točke II. i točke III. tužbe, ističe se da tuženica tužiteljici pravilno obračunava i isplaćuje dodatak na plaću s osnove otežanih uvjeta rada te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te da po toj osnovi prema tužiteljici ne postoji nikakav dug. Teza tužiteljice o pogrešnom obračunavanju dodataka na plaću utemeljena je na pogrešnom tumačenju odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/2013), kojim je jasno i nedvosmisleno propisano na koji se način obračunavaju dodatci na plaću. Iz sadržaja tužbe nije jasno na kojoj pravnoj normi tužiteljica temelji tezu da mu pripada pravo na obračun traženih dodataka na plaću u dijelu u kojem plaća predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Odredbom članka 57. stavak 2. KU propisano je da se dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom članka 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima. Definicija osnovne plaće sadržana u KU jasna je i ne ostavlja mogućnosti za različite interpretacije. Odredbom članka 47. stavak 3. KU određeno da se svi dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću koja je definirana člankom 47. stavak 2. KU, iz čega proizlazi zaključak da tuženica pravilno obračunava i isplaćuje dodatke na plaću tužiteljici, pravilno uzimajući za osnovicu obračuna osnovnu plaću tužiteljice onako kako je ona definirana člankom 47. stavak 2. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. U tom smislu, zahtjev tužiteljice ne samo da nije utemeljen na odredbama kolektivnih ugovora, štoviše, protivan je jasnim i nedvosmislenim odredbama koje reguliraju način obračuna tužbom zatraženih dodataka na plaću. Jasnosti i nedvosmislenosti odredbi kolektivnih ugovora na koje se poziva, potvrđenih tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, koja imaju snagu odredbi kolektivnog ugovora, svjesna je i tužiteljica, a što proizlazi iz činjenice da na temelju odredbi kolektivnih ugovora na koje se poziva i koje su na snazi od 2013. godine, gotovo 7 godina nije istaknula zahtjev za isplatom. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47. KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106. Navedeni zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora te prema odredbi članka 19. stavak 6. KU tumačenja povjerenstva su obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Tumačenja Zajedničkog povjerenstva objavljena su na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a u nastavku se citiraju zaključci 58., 95. i 106. Zaključci sa 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 7. ožujka 2014. godine:
Radniku se za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Zaključci s 15. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 16. travnja 2014. godine: Radniku se za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Povjerenstvo upućuje na Zaključak broj 25 točku g) s 4. sjednice Povjerenstva. Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Osim Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, stav tuženice potvrdila je i pravna znanost. Budući da stav zauzet na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019., niti je pravno obvezujuć za suce prvostupanjskih sudova, niti su dosad izneseni na Zakonu i Ustavu zasnovani razlozi za tako zauzet stav, a niti je zauzet stav o prigovoru zastare prava zdravstvenih radnika kao tužitelja, tuženica ustraje na osporavanje osnove postavljenog zahtjeva. Pokušajem onemogućavanja daljnjeg raspravljanja na temu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, očitovanog kroz (zasad) neobrazloženi stav sjednice Građanskog odjela VSRH-a kojim se zaključuje o osnovanosti osnove zahtjeva tužitelja – zdravstvenih djelatnika, po ocjeni tuženice povrijeđeno je pravo na pravično suđenje kojem je imanentno i pravo na jednakost oružja, koje bi podrazumijevalo mogućnost iznošenja pravnih stavova koja se tiču tumačenja propisa koji uređuje konkretne radno pravne odnose te posljedično očitovanje sudova o tim pravnim stavovima u obrazloženjima objavljenih odluka, dakako, uz navođenje na Ustavu i Zakonu utemeljenih razloga za njihovo prihvaćanje ili neprihvaćanje. Vezano uz predloženo financijsko vještačenje, ističe se da se tuženica protivi financijskom vještačenju na okolnosti iz tužbe, budući da je tužbeni zahtjev zasnovan na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun uvećanja i dodataka. Pitanje što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje te ne postoje pretpostavke za provođenje vještačenja na tu okolnost. Što se tiče evidencije rada za tužiteljicu te platnih lista, tuženica nije u posjedu istih te je tužitelj iste mogao i trebao zatražiti mimo suda od svojeg poslodavca. U tom smislu, tuženica se protivi zahtjevu tužitelja usmjerenom na ediciju isprava, kojih tuženica nije niti u posjedu. Zbog iznesenoga, tuženica predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz nalog tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak.
3. Podneskom od 19. listopada 2020. na strani tuženika umiješala se Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Sporazum Opće županijske bolnice Požege i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana od 14. veljače 2018., Odluku OŽB Požega od 2. veljače 2018., 7. veljače 2018. i Zaključak od 8. veljače 2018., obračunske isprave za isplatu plaće i satnicu za utuženo razdoblje (str. lista 39-1 do 181-63), pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije i računovodstvo Dajane Hart od 8. kolovoza 2022., saslušao je sudskog vještaka na glavnoj raspravi održanoj 4.4.2023 i 25.11.2025., te izvršio uvid u ostale podneske i priloge spisu. Nadalje je sud saslušao svjedoke MV, SVO i GV.
5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je u prethodnom postupku utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice uređen podneskom od 16.12.2022. osnovan. Tužiteljica je tužbom od tuženika potraživala razliku plaće za period od travnja 2015. do zaključno prosinca 2017. na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad. Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja podneskom od 16. prosinca 2022. tužiteljica je uređenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 2.127,55 eura kojim obuhvaća cjelokupni prekovremeni rad kod tuženika i to od svibnja 2015. do prosinca 2017.
5.1.Općinski sud u Požegi donio je presudu kojom je naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.127,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, izuzev zateznih kamata koje teku na dohodak i prirez porezu na dohodak.
5.2.Županijski sud u Splitu u odluci br. Gž R-443/2024-3 od 26.veljače 2025. povodom žalbe umješača djelomično potvrđuje presudu Općinskog suda u Požegi broj Pr- 102/2020-47 od 10. svibnja 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 624,01 eura sa zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, dok je ukida u pobijanom dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos preko 624,01 eura sa zateznim kamatama, do iznosa od 2.127,55 eura (za iznos od 1.503,53 eura) i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao što se ukida točka II. izreke, koja sadrži odluku o troškovima postupka.
6. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica kod tužene bila zaposlena u utuženom razdoblju od 1. travnja 2015. i do 1. siječnja 2018. na radnome mjestu medicinska sestra, a što je vidljivo iz obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice, te cjelokupno provedenog dokaznog postupka. Nadalje je utvrđeno da joj tuženik nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na dodatak koji bi sukladno odredbi članka 55. KU/18 imala pravo, da joj tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila na istom radnom mjestu, a na koji bi imala pravo na temelju odredbe 58. KU/18, da prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za rad tuženik nije obračunavao (uzeo u obzir) razlike plaće koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva, čime joj je povrijeđeno iz odredbe članka 34. KU/18, da je nakon provedenog financijskog vještačenja vještakinja Dajana Hart utvrdila da je tužiteljici manje isplaćena bruto plaća od travnja 2015. do prosinca 2017. u ukupnom iznosu od 16.029,99 kuna, a navedena razlika bruto plaće da se sastoji od obračunate plaće za sate prekovremenog rada u iznosu od 11.328,34 kuna, razlike dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 188,62 kuna, razlike dodataka za posebne uvjete rada u iznosu od 1.453,52 kuna i razlike naknade za godišnji odmor u iznosu od 2.636,94 kuna, kao i razlike naknade za vrijeme bolovanja u iznosu od 422,57 kuna.
7. Županijski sud je stava da da tužiteljici pripadaju iznosi plaće s osnove dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad.
8. Sporno je potraživanje tužiteljice s osnove prekovremenih sati, dakle iznos od 11.328,34 kuna odnosno 1.503,53 eura.
9. Tužiteljica je tužbom od tuženika potraživala razliku plaće za period od svibnja 2015. do zaključno prosinca 2017. na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad. Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja podneskom od 16. prosinca 2022. tužiteljica je uređenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 2.127,55 eura kojim obuhvaća cjelokupni prekovremeni rad kod tuženika i to od svibnja 2015. do prosinca 2017.
9.1. Prema odredbi članka 190. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
9.2. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva.
9.3. Sud nalazi da je tužiteljica preinačila tužbu jer je umjesto postavljenog tužbenog zahtjeva radi isplate dodataka za prekovremene sate rada, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja zatražila i isplatu prekovremenih sati rada što je promjena istovjetnosti zahtjeva.
9.4. Tuženik i umješač na strani tuženika protivili su se preinaci tužbe, no sud je dopustio preinaku tužbe jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje radnopravnog odnosa tužitelja i tuženika kroz utuženo razdoblje.
10. Tuženik je nadalje istaknuo prigovor zastare potraživanja navedenih u tužbi te prigovor zastare za iznose potraživanja iz preinačenog tužbenog zahtjeva.
10.1. Prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19), ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Tužiteljica tužbom konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje razliku neisplaćene plaće za period od svibnja 2015. do prosinca 2017. Budući da se plaća sukladno članku 92. stavak 1. Zakona o radu isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaća za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu to je plaća tužitelja za mjesec svibanj 2015. dospjela je u lipnju 2015. Kako je tužba tužitelja podnesena 3. svibnja 2020. tužiteljevo potraživanje razlike plaće s osnove dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad nije zastarjelo.
10.2. Međutim u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje i isplatu prekovremenih sati rada podneskom od 16.12.2022. za razdoblje od svibnja 2015. do prosinca 2017. sud nalazi da je u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev nastupila zastara potraživanja osim u dijelu za prosinac 2017. Naime tužbeni zahtjev na ime isplate prekovremenih sati rada uređen podneskom tužiteljice od 16.12.2022. ima se smatrati novom tužbom od čijeg podnošenja se računa zastara potraživanja, čime su u odnosu na petogodišnji rok zastare zastarjela utužena potraživanja osim za prosinac 2017. koji dospijeva 8.siječnja 2018., dakle za iznos od 32,63 eura (245,85 kuna). Vezano za pitanje zastare potraživanja istovjetan je stav Županijskog suda u Splitu.
10.3.Pri tome, iznos od 118,39 eura koji dospijeva 8.siječnja 2018. (tablica 2, stupac 22 pisanog nalaza i mišljenja) se odnosi kako na dodatke i naknade tako i na prekovremeni rad. Vrijednost prekovremenog rada koji nije isplaćen za prosinac 2017. iznosi 245,85 kuna odnosno 32,63 eura, a preostali iznos od 85,76 eura koji se odnosi na dodatke i naknade dosuđen je odlukom Županijskog suda u Splitu u potvrđujućem dijelu točke I izreke presude ovoga suda br. Pr 102/2020-47 od 10.svibnja 2024.
11. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koja potraživanja nije nastupila zastara u prethodnom postupku je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće za utuženi period na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad. Ostalo je sporno pitanje prava na isplatu prekovremenih sati u dijelu potraživanja za koje nije nastupila zastara.
12. Odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18) je propisano da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad.
13. Sud je temeljem iskaza svjedoka MV, GV i ČVO utvrdio da je tužiteljica kod tuženika kroz utuženo razdoblje radila u turnusima tako da je jedan dan radila u smjeni od 07,00 do 19,00 sati, drugi dan od 19,00 do 07,00 sati slijedećeg dana pa je dva dana bila slobodna. Takav rad generirao je i višak i manjak sati rada. Ukoliko je kroz utuženo razdoblje radila manje od mjesečnog fonda sati, primala je plaću kao da je odradila mjesečni fond sati, a ukoliko je radila više od punog radnog vremena i za takve prekovremene sate koristila je slobodne dane. Za prekovremene sate rada u utuženom razdoblju nije bila isplaćena plaća. Svjedok MV, glavna sestra odjela anestezije, reanimacije i intenzivnog liječenja OŽB Pakrac iskazala je da u utuženom periodu višak sati rada nije isplaćivan već su se koristili slobodni dani. U slučaju manjka sati rada, djelatnici su u slijedećem periodu manjak sati odradili. Radnici su bili upoznati s ovakvom organizacijom rada i bili su suglasni. U siječnju 2019. svim radnicima je isplaćen višak sati rada iz prethodnog razdoblja. Svjedok SV, glavna sestra bolnice od 2017. iskazala je da su se slobodni dani obračunavali u omjeru 1:1. Radnici su znali da će za višak sati rada koristiti slobodne dane a manjak odraditi i tužiteljica joj nikada nije prigovorila na ovakvu organizaciju rada. U siječnju 2019. tužiteljici je isplaćen kumulirani višak sati rada za koji nije iskoristila slobodne dane. SVO, ekonomski tehničar, zaposlenik tuženika, iskazala je kako u slučaju viška i manjka sati rada postoje šifre po kojima se to evidentira u programu COP i radnici u svakom slučaju dobivaju isplaćene dodatke bez obzira jesu li radili puni fond sati ili koristili slobodne dane. Šifre su 1137, 1462 i 1931 i navedene šifre povezane su s točno određenim danima. Na pitanje što znači da je tužiteljica u kumuliranom broju sati došla na nulu, odgovorila je da nema duga prema njoj, odnosno da su joj plaćeni svi sati rada. Po pitanju Zaključaka istakla je da je Zaključak 148 bio istovremeno bio na snazi kad i Zaključci 21 i 48 te su se trebali istovremeno uzeti u obzir prilikom obračuna viška i manjka sati rada jer su tek Zaključkom 153 sva tri navedena Zaključka stavljena izvan snage. Iskazala je da su vođene dvije evidencije i to evidencija rasporeda rada kada se vidi kako su fizički odradili djelatnici i evidencija iz COP-a iz koje se vidi kada su koristili višak sati rada po danima.
14. Radi razjašnjena spornih okolnosti sudski vještak Dajana Hart se očitovala podneskom od 22.10.2022. a sud je saslušao i na glavnoj raspravi koja je u cijelosti je ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Očitovala se da je nalaz vještačenja izrađen je u skladu s danim nalogom za financijsko vještačenje, u kome nalazu je vještak u prilogu dostavio tablicu u kojoj je prikazano kretanje viška, odnosno manjka odrađenih radnih sati tužiteljice u kojoj tablici se vidi da do poravnanja razlike kroz utuženo razdoblje nije došlo kako navodi tuženik. U nalazu je navedeno kako je tužiteljici isplaćena plaća za puni fond sati i u mjesecima u kojima je imala manjak radnih sati, pravna struka treba donijeti odluku o tome mogu li se ili ne mogu viškovi kompenzirati sa manjkom odrađenih sati. U svom nalazu je primjenjivala zaključke broj 148 do 21. prosinca 2015., a nakon toga zaključak br. 153. Zaključci br. 21 i 48 su starijeg datuma iako su važili u isto vrijeme kad i zaključak 148 koji je novijeg datuma te se stoga držala navedenog. Iz šihterica se vidi ukupan broj viška odrađenih radnih sati ali se ne vidi koji višak iz kojeg mjeseca je tad točno iskorišten. Slobodni dani su korišteni u omjeru 1:1, što se vidi iz cjelokupne dokumentacije. U mjesecima kad je tužiteljica koristila slobodne dane, isti su evidentirani evidencijama radnog vremena kao rad od 7-15 sati te su po istima obračunati dodaci za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi. Pripadajući dodaci se računaju na osnovnu plaću. U svom nalazu nije radila preraspodjelu radnog vremena. U svom nalazu nije navela da su isplaćeni prekovremeni sati, a sad može navesti da su u siječnju 2019. isplaćeni prekovremeni sati koje je tužiteljica imala u saldu kao višak odrađenih sati. Tužiteljica je koristila slobodne dane, a vještakinja u spisu nije našla materijalni dokaz odnosno zahtjev za korištenje slobodnih dana, niti rješenje da se odobrava korištenje slobodnih dana. Na pitanje da li su u iznosu od 11.328,00 kuna koji se vodi pod obračunate plaće za sate prekovremenog rada sadržani i slobodni dani, iskazala je da je to iznos plaće za prekovremeni rad koji bi tužiteljici pripao da nije koristila slobodne dane, nego je to plaća za višak odrađenih sati. U mjesecima kad je tužiteljica radila s manjkom sati primila je plaću za ukupni mjesečni fond sati sa svim pripadajućim dodatcima. Na pitanje da li se iz dostavljene evidencije može jasno pratiti slijed rada tužiteljice odgovorila je da se može da se točno vidjeti slijed odrađenih viška, manjka odnosno salda viška i manjka sati. Vidi se po mjesecima, kumulativno, transparentno i vidljivo, ne po danima. Iz dostavljenih šihterica se vidi kad tužiteljica nije radila. U obračunskim listama plaće su posebne šifre za korištenje slobodnih dana.
15. Obzirom na navedeno, sud nalazi da rad tužiteljice kroz utuženo razdoblje ukoliko je bilo duže od punog radnog vremena predstavlja prekovremene sate rada tužiteljice. Sudski vještak uvidom u evidencije rada (šihterice) nalazi da je tužiteljica određene mjesece imala manjak ili višak radnih sati, dok je isplata plaće uvijek bila prema punom mjesečnom fondu sati, bez iskazanih manjkova ili viškova (što je vidljivo iz obračunskih isprava za isplatu plaće). Tužiteljica je za svaki mjesec utuženog razdoblja dobila punu plaću kao da je odradila puni mjesečni fond sati. Sati koje nije radila obračunati su kao redovan rad, kao rad u prvoj smjeni i po istim satima su obračunati i dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi budući da su plaćeni kao redovan rad.
16. U situaciji u kojoj je radnik za određeni prekovremeni rad koristio slobodne dane uistinu nema pravo i na slobodne dane i plaćanje prekovremenog rada, kako pravilno ukazuje tuženik obzirom da bi za iste koristio i slobodne dane i bio prekovremeno plaćen.
16.1. Međutim, u konkretnom slučaju temeljem dostavljene dokumentacije i načina vođenja iste od strane tuženika nije bilo moguće egzaktno utvrditi po danima kada i za koje prekovremene sate je tužitelj koristio slobodne dane, niti koji prekovremeni sati su isplaćeni u siječnju 2019. jer se radi o kumuliranom saldu. Sam način evidentiranja prekovremenih sati i slobodnih dana mora biti proveden od strane poslodavca, a da je pri tome moguće na jasan, razumljiv i transparentan način utvrditi da li je takvo postupanje u skladu sa odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18).
16.2. Odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18) je propisano da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev, umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Nesporno je da nije bilo pisanog zahtjeva tužiteljica za odobrenje korištenja slobodnih dana ali može se smatrati da je prešutno pristala.
16.3. Iz iskaza saslušanih svjedoka, te nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je obračun viška sati rada u odnosu na slobodne dane bio u omjeru 1:1, dakle protivno odredbi čl. 51.st.11. KU/13. Dakle u dokaznom postupku je utvrđeno da poslodavac nije u pravilnom omjeru obračunavao slobodne dane, što uz obvezu poslodavca na vođenje evidencije na jasan, razumljiv i transparentan način u vidu isprava iz kojih će jasno i nedvosmisleno proizlaziti za koje su točno prekovremene sate korišteni slobodni dani i u kojemu periodu, sud nalazi zahtjev tužiteljice na isplatu prekovremenih sati u dijelu potraživanja za koje nije nastupila zastara osnovanim, jer tuženik nije priložio dokaze za suprotno.
16.4.Tuženik je ostao kod dokaznog prijedloga za saslušanjem tužiteljice na glavnoj raspravi održanoj 25.studenog 2025. iako se tužiteljica nije odazvala pozivu suda na ročišta održana 19. siječnja 2024., 1. ožujka 2024. i 26.ožujka 2024. na koja je pozvana osobno radi saslušanja u svrhu dokazivanja, tako da je sud odgodio glavnu raspravu i zakazao novu glavnu raspravu za dan 3. ožujka 2026. na koju je pozvao tužiteljicu osobno ali ona se nije odazvala pozivu suda. Stoga je sud na navedenoj glavnoj raspravi odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem tužiteljice jer su okolnosti na koje je saslušanje predloženo utvrđene iz ostalih izvedenih materijalnih dokaza a prije svega saslušanjem svjedoka MV i GV koje su svjedočile o organizaciji rada na odjelu intenzivne njege na kojemu je radila tužiteljica, kao i nalazom sudskog vještaka.
17. Sud je shvaćanja da je sudska vještakinja pravilno primijenila Zaključke broj 148 do 21. prosinca 2015., a nakon toga Zaključak br. 153 ( kojim se stavljaju izvan snage Zaključci 21, 48 i 148) što je obrazložila saslušana na glavnoj raspravi i što je u skladu s odredbom članka 9 stavak 3 Zakona o radu i primjeni najpovoljnijeg prava za radnika.
18. Zbog svega navedenoga sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, budući smatra da je isti dan stručno, savjesno i u skladu s pravilima struke, jer je saslušana na glavnoj raspravi sudska vještakinja odgovorila na sve istaknute primjedbe na pisani nalaz i mišljenje, te je sud na njemu utemeljio svoju odluku i prema kojemu nalazu i mišljenju tužiteljica je imala prekovremene sate rada koji nisu isplaćeni, i koji se obzirom na istaknuti prigovor zastare u ovom postupku odnose na prosinac 2017. s dospijećem na dan 8.1.2018. u iznosu od 32,63 eura.
19. Sud je odredio tijek zakonske zatezne kamate od dana isplate plaće za siječanj 2018. pa nadalje sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka te smatra da je potraživanje tužiteljice dospjelo danom isplate plaće, a ne od 16-og u mjesecu kako to u svom prigovoru tijeka zakonske zatezne kamate ističe umješač na strani tuženika, te sud ovaj prigovor nalazi neosnovanim.
20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14).
20.1.Obzirom da su stranke djelomično uspjele u cjelokupnom parničnom postupku, sud je utvrdio postotak u kojemu je svaka od njih uspjela. Obzirom je tužiteljica u ovom postupku utužila plaću za prekovremene sate rada te dodatke na plaću za prekovremene sate rada( dodatke za posebne uvjeta rada, dodatke za odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknadu za godišnji odmor i naknadu za vrijeme bolovanja) a sud je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na dodatke na prekovremene sate rada i naknade plaće za godišnji odmor i za vrijeme bolovanja, te djelomično za prekovremene sate rada, tužiteljica je uspjela sa osnovom tužbenog zahtjeva u visini 100% i 31 % sa visinom tužbenog zahtjeva, tako da je odnosu na osnovu i visinu uspjela sa 65,5 %. Tuženik je uspio 69 % sa visinom tužbenog zahtjeva i 0 % sa osnovom što u konačnici iznosi 34,5 % pa je od postotka s kojim je uspjela tužiteljica oduzeo postotak s kojim je uspio tuženik, tako da je postotak koji je preostao nakon navedenog obračuna 31 % u kojem postotku je sud odmjerio naknadu ukupnih troškova tužiteljice.
20.2. Sud je priznao tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu 200,00 eura, zastupanje za pripremnom ročištu održanom dana 21.9.2020. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima dana 22.10.2020., 4.4.2023.., 19.1.2024. i 26.3.2024. u iznosu od 200,00 eura za svako, trošak pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, trošak podnesaka i to od 19.10.2020., zatim sastav podneska od 22.4.2021. i od 29.4.2021. koje je joj je sud priznao kao jedan obrazloženi podnesak, sastav podnesaka od 16.12.2022. i od 24.3.2023. i od 25.11.2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki, zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima dana 24.6.2025. i 25.11.2025. u iznosu od 200,00 eura za svaku, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura što uz obračunati PDV od 25% iznosi 3.500,00 eura. Sud nije priznao tužiteljici trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 1.3.2024. obzirom je isto na prijedlog tužiteljice odgođeno prije početaka raspravljanja, zatim sastav podnesaka od 19.5.2021., 14.6.2022., 23.3.2023., 3.5.2023. obzirom se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr.8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23).
20.3. S obzirom na uspjeh u parnici tužiteljice od 31 % sud je priznao tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.085,00 eura.
20.4. Sud je priznao tužiteljici trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura jer je isti trošak potreban bez obzira na uspjeh stranaka u sporu tako da su tužiteljici odmjereni i dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.350,45 eura.
21. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Požegi 31. ožujka 2026.
Sudac:
Anamarija Kovačević Turac
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Odvjetnica Margita Plažanin, Zagreb
2. Odvjetnik Petar Kanić, Požega
3. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana
