Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-512/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja Poslovni sustavi d.o.o., iz Rijeke, Školjić 15, OIB: 50327992893, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i Dušan Miočić, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika NF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinu Španjol Varenini, odvjetniku iz Raba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 4. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te objavljene 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl.br. Ovrv- 7562/2024, UPP/OS-Ovrv-272/2024 od dana 6. svibnja 2024. g. održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju podmiriti iznos od 146,10 EUR s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5,17 EUR od 26.05.2023.,

- na iznos od 31,14 EUR od 27.06.2023.,

- na iznos od 15,27 EUR od 26.07.2023.,

- na iznos od 15,27 EUR od 26.08.2023.,

- na iznos od 15,85 EUR od 26.09.2023.,

- na iznos od 15,85 EUR od 26.10.2023.,

- na iznos od 15,85 EUR od 28.11.2023.,

- na iznos od 15,85 EUR od 28.12.2023.,

- na iznos od 15,85 EUR od 26.01.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 3275290-24, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 3275290-24, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 206,64 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 16. travnja 2024. podnio protiv tuženika kao ovršenika, prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 146,10 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-7562/2024, UPP/OS-Ovrv-272/2024 od dana 6. svibnja 2024. usvojen je ovršni prijedlog u cijelosti.

3. Tuženik djelomično čini osnovanim tužiteljevo potraživanje, ali osporava činjenicu da bi doveo do pokretanja spora.

Naime, tuženik da je na adresu naznačenu u ovršnom prijedlogu primio rješenje o ovrsi vezano za nekretninu koja se u pregledu otvorenih stavki opisuje kao " [adresa] prostor 1 Rijeka". Prethodno da nije zaprimio niti jedan račun. Na navedenoj adresi tuženik da je vlasnik još jednog stana i garaže, a koje račune najurednije podmiruje što ukazuje da nije sklon neplaćanju. Nadalje, tuženik da je dana 17. lipnja 2024. godine u kontaktu sa tužiteljevom službenicom utvrdio da računi i dalje glase na raniju vlasnicu, s što da je razlog zašto nije zaprimao sporne račune.

Iz rješenja o uknjižbi da je razvidno kako je tuženik vlasnikom opisane nekretnine postao u listopadu 2023., pa potraživanja od travnja do listopada 2023. da nisu osnovana te u tom dijelu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Tuženik navodi da ga se prema pravnim pravilima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u smislu učinka pravne radnje, vlasnikom valja smatrati činom upisa u zemljišne knjige.

Tuženik da je izvršio uplate za nesporno razdoblje, odnosno za studeni i prosinac 2023. te siječanj 2024.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da nadležni sud stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te ukine sve provedene radnje, a tužitelja obveže na plaćanja prouzročenog troška postupka.

4. Sud je rješenjem od 20. prosinca 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-7562/2024, UPP/OS- Ovrv-272/2024 od dana 6. svibnja 2024. u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu, te ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. Očitujući se na navode iz prigovora tužitelj ističe da je prijedlog za ovrhu podnesen zbog neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja za razdoblje od travnja do prosinca 2023. za stan na adresi [adresa], prostor 1, Rijeka u ukupnom iznosu od 146,10 EUR i to zbog neplaćenog fiksnog dijela cijene vodnih usluga, cijene obvezne minimalne javne usluge prikupljanja komunalnog otpada (OMJU) te komunalne i vodne naknade.

Navodi da su računi za travanj i svibanj 2023. podmireni nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, dok je račun za lipanj 2023. djelomično podmiren.

Tužitelj ne osporava navode tuženika da je isti u listopadu 2023. upisan kao suvlasnik nekretnine na koju se odnose neplaćeni računi objedinjene naplate troškova stanovanja, točnije uvidom u zemljišne knjige, upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- Nova za korist tuženika, proveden je dana 9. listopada 2023.

Stoga tužitelj povlači prijedlog za ovrhu u odnosu na utuženu tražbinu koja se odnosi na račune troškova stanovanja od travnja do rujna 2023.

U odnosu na navod tuženika da je isti platio račune za studeni i prosinac 2023., tužitelj ističe da takav navod nije dokazan dostavljenom potvrdom o uplati odnosno u potvrdi da nije vidljiv iznos niti datum uplate. Također, u knjigovodstvenoj kartici tužitelja koja pokazuje stanje duga na dan 31.12.2024. za stan br. 1 na adresi [adresa], nije vidljiva uplata za studeni i prosinac 2023.

Stoga se predlaže da tuženik dostavi potvrdu o uplati u kojoj se jasno vidi ukupni iznos i datum izvršenja uplate, kako bi se nesporno utvrdilo odnosi li se predmetna uplata na račune za studeni i prosinac, do tada tužitelj ustraje na potraživanju neplaćenih računa za studeni i prosinac 2023.

Tužitelj odustaje od prisilne naplate neplaćene komunalne i vodne naknade za uređenje voda iskazane na računima za listopad, studeni i prosinac 2023., uvažavajući sudsku praksu kojima se sud oglašava apsolutno nenadležnim za odlučivanje o naplati tog dijela tražbine pa se za taj dio tužba povlači odnosno tužbeni zahtjev smanjuje. Radi se o iznosu od ukupno 11,49 EUR.

Sukladno iznijetom tužitelj smanjuje tužbu i tužbeni zahtjev na iznos od 36,06 EUR s propisanom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

7. Tuženik se od podnesku od 8. listopada 2025. protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva te i dalje osporava bilo kakvo tužiteljevo potraživanje.

8. Među strankama je nesporno da je tuženik postao vlasnikom stana u listopadu 2023., te je stoga u obvezi platiti račun koji dospijeva u studenom iste godine.

Uvidom u transakciju od 18. lipnja 2024. sud je utvrdio da je tuženik 18. lipnja 2024. uplatio račune za studeni i prosinac 2023. kao i za siječanj 2024. u ukupnom iznosu od 47,55 € (3 x 15,85 €).

Sud smatra da tuženik nije ovom uplatom platio račune za travanj i svibanj 2023. budući je u prijedlogu za ovrhu utuženo potraživanje za razdoblje od travnja do prosinca 2023., odnosno i za period kada tuženik nije bio vlasnik stana na adresi u [adresa] niti zaprimao račune.

Prema dostavljenim ispravama razvidno je iz pregleda otvorenih stavki da glasi na tuženika, dok računi da glase na prijašnju vlasnicu PF.

Tužitelj račune nikada nije dostavljao RF na adresu gdje se stan nalazi jer bi ih tuženik zaprimio. Vidljivo je i da tužitelj i dalje izdaje, ali ne dostavlja, račune na RF, a tereti za iste tuženika.

Tuženik obrazlaže da je na adresi [adresa] vlasnik još jednog stana i garaže a koje račune podmiruje iako glase na ime njegovog prednika, LF.

9. Temeljem odredbe čl. 193. st. 1. ZPP-a tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti raspravljanje o glavnoj stvari.

Tuženik nije dao pristanak na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva pa je sud meritorno odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu.

Uvidom u rješenje o uknjižbi razvidno je da tuženik vlasnikom nekretnine na adresi [adresa] postao u listopadu 2023., pa ga tužitelj neosnovano tereti za razdoblje od travnja do listopada 2023. Stoga je u tom dijelu u cijelosti osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

Sud smatra da je neosnovano i tužiteljevo potraživanje od studenog 2023. do siječnja 2024. u ukupnom iznosu od 36,06 EUR budući je iz transakcije (list spisa 54.) razvidna uplata od 47,55 EUR čime su izvršene uplate za račune studeni 2023., prosinac 2023. i siječanj 2024. i to u mjesečnim iznosima od 15,85 EUR koji uključuju i iznose komunalne i vodne naknade za uređenje voda, a za koji dio je tužitelj tražbinu povukao u ukupnom iznosu od 11,49 EUR, kojem se povlačenju tuženik protivio u cijelosti.

Slijedom navedenog, sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja te je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

10. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. te je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prigovora od 18. lipnja 2024. i 8. listopada 2025., svaki u iznosu od 50,00 EUR, pristup ročištima 16. siječnja 2026. i 4. ožujka 2026. svaki u iznosu od 50,00 EUR te pristojba na prigovor u iznosu od 6,64 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 206,64 EUR.

U Rijeci, 31. ožujka 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika