Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-3156/2019-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, u pravnoj stvari tužitelja GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Dinu Španjol Varenina, odvjetniku u Rabu i Ljiljani Penavić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 10. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem objave od 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 10 toč.a) podtoč.1 i toč.d) podtoč.1 i 2 Ugovora o kreditu broj 83541/05 sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva tuženika sklopljenog i potvrđenog pred Javnim bilježnikom iz Opatije, Krešimirom Kuzleom pod posl.br.OU-330/05 između tužitelja GP kao korisnika kredita s jedne strane i prednika tuženika HVB Splitska banka d.d.-a Split s druge strane a kojim je određeno da je tužitelj, kao korisnik kredita, obvezan na otplatu kredita kroz 240 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 507,33 CHF s time da se mjesečni anuiteti plaćaju s uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća te kojim je određeno da će Kreditor, ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene će se uplate primijeniti prodajni devizni tečaj koji vrijedio na dan dospijeća, te da kao takva ne proizvode pravne učinke.

II-Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. -u, OIB: 52508873833 da tužitelju GP isplati iznos od 7.130,62 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 6,18 € od 22.08.2005. do isplate

- na iznos od 7,93 € od 29.09.2005. do isplate

- na iznos od 0,24 € od 30.09.2005. do isplate

- na iznos od 0,02 € od 10.10.2005. do isplate

- na iznos od 4,47 € od 18.10.2005. do isplate

- na iznos od 0,06 € od 02.11.2005. do isplate

- na iznos od 8,60 € od 10.11.2005. do isplate

- na iznos od 10,41 € od 12.12.2005. do isplate

- na iznos od 8,66 € od 10.01.2006. do isplate

- na iznos od 5,12 € od 10.02.2006. do isplate

- na iznos od 2,69 € od 10.03.2006. do isplate

- na iznos od 0,87 € od 10.05.2006. do isplate

- na iznos od 0,44 € od 12.06.2006. do isplate

- na iznos od 0,87 € od 10.10.2006. do isplate

- na iznos od 4,45 € od 10.11.2008. do isplate

- na iznos od 1,62 € od 10.12.2008. do isplate

- na iznos od 17,77 € od 12.01.2009. do isplate

- na iznos od 25,15 € od 10.02.2009. do isplate

- na iznos od 33,08 € od 10.03.2009. do isplate

- na iznos od 19,15 € od 10.04.2009. do isplate

- na iznos od 16,67 € od 11.05.2009. do isplate

- na iznos od 15,27 € od 10.06.2009. do isplate

- na iznos od 18,08 € od 10.07.2009. do isplate

- na iznos od 12,47 € od 10.08.2009. do isplate

- na iznos od 15,02 € od 10.09.2009. do isplate

- na iznos od 10,65 € od 12.10.2009. do isplate

- na iznos od 14,54 € od 10.11.2009. do isplate

- na iznos od 12,31 € od 10.12.2009. do isplate

- na iznos od 22,07 € od 11.01.2010. do isplate

- na iznos od 28,21 € od 10.02.2010. do isplate

- na iznos od 26,91 € od 10.03.2010. do isplate

- na iznos od 32,13 € od 12.04.2010. do isplate

- na iznos od 39,63 € od 10.05.2010. do isplate

- na iznos od 46,33 € od 10.06.2010. do isplate

- na iznos od 59,15 € od 12.07.2010. do isplate

- na iznos od 46,61 € od 10.08.2010. do isplate

- na iznos od 78,48 € od 10.09.2010. do isplate

- na iznos od 61,76 € od 11.10.2010. do isplate

- na iznos od 64,99 € od 10.11.2010. do isplate

- na iznos od 78,86 € od 10.12.2010. do isplate

- na iznos od 97,20 € od 10.01.2011. do isplate

- na iznos od 74,64 € od 10.02.2011. do isplate

- na iznos od 80,88 € od 10.03.2011. do isplate

- na iznos od 72,05 € od 11.04.2011. do isplate

- na iznos od 92,02 € od 10.05.2011. do isplate

- na iznos od 105,70 € od 10.06.2011. do isplate

- na iznos od 112,81 € od 11.07.2011. do isplate

- na iznos od 180,05 € od 10.08.2011. do isplate

- na iznos od 0,84 € od 12.08.2011. do isplate

- na iznos od 115,47 € od 12.09.2011. do isplate

- na iznos od 105,70 € od 10.10.2011. do isplate

- na iznos od 108,11 € od 10.11.2011. do isplate

- na iznos od 107,22 € od 12.12.2011. do isplate

- na iznos od 115,74 € od 10.01.2012. do isplate

- na iznos od 121,69 € od 10.02.2012. do isplate

- na iznos od 123,53 € od 12.03.2012. do isplate

- na iznos od 119,20 € od 10.04.2012. do isplate

- na iznos od 121,51 € od 10.05.2012. do isplate

- na iznos od 123,89 € od 11.06.2012. do isplate

- na iznos od 120,32 € od 10.07.2012. do isplate

- na iznos od 119,98 € od 10.08.2012. do isplate

- na iznos od 113,26 € od 10.09.2012. do isplate

- na iznos od 115,55 € od 10.10.2012. do isplate

- na iznos od 26,47 € od 12.11.2012. do isplate

- na iznos od 94,02 € od 13.11.2012. do isplate

- na iznos od 118,96 € od 10.12.2012. do isplate

- na iznos od 25,75 € od 10.01.2013. do isplate

- na iznos od 85,93 € od 22.01.2013. do isplate

- na iznos od 27,12 € od 11.02.2013. do isplate

- na iznos od 85,92 € od 21.02.2013. do isplate

- na iznos od 112,22 € od 11.03.2013. do isplate

- na iznos od 119,41 € od 10.04.2013. do isplate

- na iznos od 112,37 € od 10.05.2013. do isplate

- na iznos od 108,66 € od 10.06.2013. do isplate

- na iznos od 104,48 € od 10.07.2013. do isplate

- na iznos od 38,89 € od 12.08.2013. do isplate

- na iznos od 70,87 € od 13.08.2013. do isplate

- na iznos od 42,48 € od 10.09.2013. do isplate

- na iznos od 69,27 € od 13.09.2013. do isplate

- na iznos od 85,62 € od 10.10.2013. do isplate

- na iznos od 29,09 € od 16.10.2013. do isplate

- na iznos od 87,61 € od 11.11.2013. do isplate

- na iznos od 28,22 € od 03.12.2013. do isplate

- na iznos od 91,00 € od 10.12.2013. do isplate

- na iznos od 28,04 € od 20.12.2013. do isplate

- na iznos od 88,87 € od 10.01.2014. do isplate

- na iznos od 22,05 € od 31.01.2014. do isplate

- na iznos od 98,13 € od 10.02.2014. do isplate

- na iznos od 5,12 € od 27.02.2014. do isplate

- na iznos od 105,06 € od 10.03.2014. do isplate

- na iznos od 104,70 € od 10.04.2014. do isplate

- na iznos od 101,63 € od 12.05.2014. do isplate

- na iznos od 101,19 € od 10.06.2014. do isplate

- na iznos od 103,85 € od 10.07.2014. do isplate

- na iznos od 106,56 € od 11.08.2014. do isplate

- na iznos od 107,97 € od 10.09.2014. do isplate

- na iznos od 108,13 € od 10.10.2014. do isplate

- na iznos od 110,73 € od 10.11.2014. do isplate

- na iznos od 111,53 € od 10.12.2014. do isplate

- na iznos od 112,58 € od 12.01.2015. do isplate

- na iznos od 105,61 € od 10.02.2015. do isplate

- na iznos od 105,61 € od 10.03.2015. do isplate

- na iznos od 105,61 € od 10.04.2015. do isplate

- na iznos od 105,61 € od 11.05.2015. do isplate

- na iznos od 105,61 € od 10.06.2015. do isplate

- na iznos od 105,61 € od 10.07.2015. do isplate

- na iznos od 105,61 € od 10.8.2015. do isplate

- na iznos od 105,61 € od 10.09.2015. do isplate

s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 30. lipnja 2011.g. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske Narodne Banke a koja ukupno iznosi 14% godišnje, a od 01.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g. po kamatnoj stopi u iznosu 12% godišnje, a od 01.kolovoza 2015.g. do 31.prosinca 2015.g. po kamatnoj stopi u iznosu od 8,14% godišnje, a od 01.siječnja 2016.g. do 30.lipnja 2016.g. po kamatnoj stopi u iznosu od 8,05%, a od 01.srpnja 2016.g. do 31.prosinca 2016.g. po kamatnoj stopi u visini u iznosu od 7,88% godišnje, a od 01.siječnja 2017.g. do 30.lipnja 2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, a od 01.srpnja 2017.g. do 31.prosinca 2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, a od 01.siječnja 2018.g. do 30.lipnja 2018.g. po stopi od 7,09 % godišnje, od 01.srpnja 2018.g. do 31.prosinca 2018.g. po stopi od 6,82% godišnje te od 01.siječnja 2019.g. do isplate po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, sve sukladno članku 29 Zakona o obveznim odnosima (NN br.35/05,41/08,125/11,78/15,29/18), sve u roku od 15 dana.

III-Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 4 st.1 i 11Ugovora o kreditu broj 83541/05 sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva tuženika sklopljenog i potvrđenog pred Javnim bilježnikom iz Opatije, Krešimirom Kuzleom pod posl.br.OU- 330/05 između tužitelja GP kao korisnika kredita s jedne strane i prednika tuženika HVB Splitska banka d.d.-a Split s druge strane, a kojim je ugovoreno da je ta redovna kamata promjenjiva te da se utvrđuje Odlukom prednika tuženika.

IV-Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. -u, OIB: 52508873833 da tužitelju GP isplati iznos od 2.674,67 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 10,96 € od 12.03.2007. do isplate

- na iznos od 12,12 € od 10.04.2007. do isplate

- na iznos od 11,80 € od 10.05.2007. do isplate

- na iznos od 12,18 € od 11.06.2007. do isplate

- na iznos od 11,72 € od 10.07.2007. do isplate

- na iznos od 12,15 € od 10.08.2007. do isplate

- na iznos od 12,12 € od 10.09.2007. do isplate

- na iznos od 11,73 € od 10.10.2007. do isplate

- na iznos od 12,10 € od 12.11.2007. do isplate

- na iznos od 11,61 € od 10.12.2007. do isplate

- na iznos od 12,05 € od 10.01.2008. do isplate

- na iznos od 12,05 € od 11.02.2008. do isplate

- na iznos od 11,20 € od 10.03.2008. do isplate

- na iznos od 12,01 € od 10.04.2008. do isplate

- na iznos od 11,60 € od 12.05.2008. do isplate

- na iznos od 11,88 € od 10.06.2008. do isplate

- na iznos od 11,57 € od 10.07.2008. do isplate

- na iznos od 11,93 € od 11.08.2008. do isplate

- na iznos od 11,86 € od 10.09.2008. do isplate

- na iznos od 11,52 € od 10.10.2008. do isplate

- na iznos od 11,88 € od 10.11.2008. do isplate

- na iznos od 11,47 € od 10.12.2008. do isplate

- na iznos od 12,67 € od 12.01.2009. do isplate

- na iznos od 37,53 € od 10.02.2009. do isplate

- na iznos od 33,93 € od 10.03.2009. do isplate

- na iznos od 37,49 € od 10.04.2009. do isplate

- na iznos od 36,23 € od 11.05.2009. do isplate

- na iznos od 37,30 € od 10.06.2009. do isplate

- na iznos od 36,10 € od 10.07.2009. do isplate

- na iznos od 37,24 € od 10.08.2009. do isplate

- na iznos od 37,19 € od 10.09.2009. do isplate

- na iznos od 35,93 € od 12.10.2009. do isplate

- na iznos od 36,96 € od 10.11.2009. do isplate

- na iznos od 36,39 € od 10.12.2009. do isplate

- na iznos od 54,73 € od 11.01.2010. do isplate

- na iznos od 54,58 € od 10.02.2010. do isplate

- na iznos od 49,30 € od 10.03.2010. do isplate

- na iznos od 54,45 € od 12.04.2010. do isplate

- na iznos od 52,48 € od 10.05.2010. do isplate

- na iznos od 54,25 € od 10.06.2010. do isplate

- na iznos od 52,41 € od 12.07.2010. do isplate

- na iznos od 53,93 € od 10.08.2010. do isplate

- na iznos od 53,97 € od 10.09.2010. do isplate

- na iznos od 52,13 € od 11.10.2010. do isplate

- na iznos od 53,76 € od 10.11.2010. do isplate

- na iznos od 51,93 € od 10.12.2010. do isplate

- na iznos od 52,19 € od 10.01.2011. do isplate

- na iznos od 39,43 € od 10.02.2011. do isplate

- na iznos od 35,56 € od 10.03.2011. do isplate

- na iznos od 39,25 € od 11.04.2011. do isplate

- na iznos od 37,91 € od 10.05.2011. do isplate

- na iznos od 39,08 € od 10.06.2011. do isplate

- na iznos od 37,74 € od 11.07.2011. do isplate

- na iznos od 38,90 € od 10.08.2011. do isplate

- na iznos od 38,82 € od 12.09.2011. do isplate

- na iznos od 37,48 € od 10.10.2011. do isplate

- na iznos od 38,63 € od 10.11.2011. do isplate

- na iznos od 37,30 € od 12.12.2011. do isplate

- na iznos od 38,44 € od 10.01.2012. do isplate

- na iznos od 38,35 € od 10.02.2012. do isplate

- na iznos od 35,78 € od 12.03.2012. do isplate

- na iznos od 38,14 € od 10.04.2012. do isplate

- na iznos od 36,82 € od 10.05.2012. do isplate

- na iznos od 37,94 € od 11.06.2012. do isplate

- na iznos od 36,62 € od 10.07.2012. do isplate

- na iznos od 37,73 € od 10.08.2012. do isplate

- na iznos od 37,64 € od 10.09.2012. do isplate

- na iznos od 36,32 € od 10.10.2012. do isplate

- na iznos od 37,42 € od 13.11.2012. do isplate

- na iznos od 36,12 € od 10.12.2012. do isplate

- na iznos od 37,20 € od 22.01.2013. do isplate

- na iznos od 37,10 € od 21.02.2013. do isplate

- na iznos od 33,41 € od 11.03.2013. do isplate

- na iznos od 36,85 € od 10.04.2013. do isplate

- na iznos od 35,55 € od 10.05.2013. do isplate

- na iznos od 36,62 € od 10.06.2013. do isplate

- na iznos od 35,33 € od 10.07.2013. do isplate

- na iznos od 36,39 € od 13.08.2013. do isplate

- na iznos od 36,27 € od 13.09.2013. do isplate

- na iznos od 34,99 € od 10.10.2013. do isplate

- na iznos od 36,02 € od 11.11.2013. do isplate

- na iznos od 34,75 € od 10.12.2013. do isplate

- na iznos od 12,19 € od 10.01.2014. do isplate

s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 30.lipnja 2011.g. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske Narodne Banke a koja ukupno iznosi 14% godišnje, a od 01.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g. po kamatnoj stopi u iznosu 12% godišnje, a od 01.kolovoza 2015.g. do 31.prosinca 2015.g. po kamatnoj stopi u iznosu od 8,14% godišnje, a od 01.siječnja 2016.g. do 30.lipnja 2016.g. po kamatnoj stopi u iznosu od 8,05%, a od 01.srpnja 2016.g. do 31.prosinca 2016.g. po kamatnoj stopi u visini u iznosu od 7,88% godišnje, a od 01.siječnja 2017.g. do 30.lipnja 2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, a od 01.srpnja 2017.g. do 31.prosinca 2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, a od 01.siječnja 2018.g. do 30.lipnja 2018.g. po stopi od 7,09 % godišnje, od 01.srpnja 2018.g. do 31.prosinca 2018.g. po stopi od 6,82% godišnje te od 01.siječnja 2019.g. do isplate po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, sve sukladno članku 29 Zakona o obveznim odnosima (NN br.35/05,41/08,125/11,78/15,29/18), sve u roku od 15 dana. V-Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d.-u, OIB: 52508873833 da tužitelju G naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.332,72 eur s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana.

VI-Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja u iznosu od 1.083,21 eur.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 11. lipnja 2019., navodi da je kao korisnik kredita s prednikom tuženika sklopio pred javnim bilježnikom Krešimirom Kuzle iz Opatije, pod posl.br. OU-330/05, Ugovor o kreditu broj 83541/05 sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva kojim se tužitelju odobrava kredit u iznosu od 77.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju prednika tuženika na dan korištenja kredita na rok otplate od 240 mjeseci.

2.Odredbom članka 10. toč.a) podtoč. 1. i toč. d) podtoč. 1 i 2, tužitelj, kao korisnik kredita, obvezan je na otplatu kredita kroz 240 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 507,33 CHF s time da se mjesečni anuiteti plaćaju s uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Nadalje je određeno da će kreditor, ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta, primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene će se uplate primijeniti prodajni devizni tečaj koji je vrijedio na dan dospijeća.

3.Odredbom članka 4. i 11. ugovora određeno je da je ta redovna kamata promjenjiva te da se utvrđuje odlukom prednika tuženika. Tom se točkom prednik tuženika obvezao da će pravodobno i pouzdano obavijestiti tužiteljicu o izmjeni kamatne stope te joj dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta.

4.Odredbom članka 4. ugovora ugovorena je kamatna stopa od 4,89% godišnje. Međutim, sukladno članku 11. ugovora i svojim odlukama prednik tuženika je jednostrano mijenjao odnosno povećavao kamatnu stopu na iznose od 5,20%, 5,90%, 6,40%, 5,99% te je tek od 1. siječnja 2014. do konverzije (30. rujna 2015.) iznosila 3,23% godišnje. Međutim, u razdoblju otplate kredita došlo je i do nekontroliranog rasta tečaja CHF, što je sve dovelo do neplaniranog i nekontroliranog povećavanja mjesečnih anuiteta kredita.

5.Obveza otplate kredita vezana je za valutu švicarski franak, a kamatna stopa je projmenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, a bez ugovaranja jasnih, poznaih i primjenjivih parametara te bez da je tužitelj bio upozoren na neusporedivo veći rizik vezan uz valutnu klauzulu, a posebno uz CHF jer tečaj ostalih valuta, osim eura, nije pod kontrolom HNB i bez da su stranke o tome pregovarale te bez da je tužitelju na razumljiv i nedvojben način objašnjeno i prezentirano što znače te odredbe te koji su rizici, već je tuženik po načelu "uzmi ili ostavi" nametnuo te odredbe i doista prepuštajući ju nekontroliranom rastu tečaja CHF i jednostrano mijenjajući kamatnu stopu na način da ju uvećava u odnosu na dogovorenu prilikom sklapanja ugovora, postupio protivno odredbama ondašnjeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, stavljajući tužitelja u nejednaki i neravnopravni položaj, jer tužitelj u niti jednom trenutku od sklapanja ugovora nije znao kolika će mu biti kamatna stopa, temeljem čega se uvećava te koliko će iznositi mjesečni anuitet kredita odnosno pod kojim uvjetima i koloiko mu je još preostalo glavnice za otplatu.

6.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. tze presudu istog suda posl.br. Pž.6631/17 od 14. lipnja 2018., te na odredbu članka 502 c Zakona o parničnom postupku.

7.Stranke su sklopile i Dodatak br. 1 rečenom ugovoru o kreditu 9. veljače 2016. kojim su promijenile ugovorne odredbe o osigiranju tuženikove tražbine zasnivanjem založnog prava te u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita. Stranke su ugovorile da se obveze iz osnovnog ugovora podmiruju u kunskoj protuvrijednosti i prema srednjem tečaju HNB za Eur važeće na dan podmirenja.

8.Tužitelj u tužbi navodi da je preplatio iznos od 90.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dosipjeća svakog preplaćenog mjesečnog obroka do isplate.

9.Tužitelj je zadržao pravo tužbeni zahtjev precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja, te je isti i konačno uredio i postavio nakon rečenog vještačenja na način kao što je odlučeno u izreci. Potražuje i naknadu parničnih troškova.

10.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao tužbu i tužbeni zahtjev.

Istakao je prigovor zastare.

11.Tuženik osporava da bi odredbe ugovora o kreditu bile ništetne. Sukladno odredbi članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, pa da to znači da zastara za svaki pojedinačni uplaćeni obrok počinje teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj uplatio obrok. Zastara se po članku 241. ZOO prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanje, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tužitelj kao vjerovnik da nije poduzeo niti jendu od opisanih radnji. Sve da je prije ovog postupka tužitelj podnio deklaratornu tužbu radi utvrđenja spornih ugovornih odredaba ništetnim, takva radnje da ne bi uzrokovala prekid zastare. Tuženik se poziva na presudu Vrhovnog suda RH broj Rev-X-183/11 od 16. listopada 2013.

12.Ova tužba da je podnesena 13. lipnja 2019., pa da su utuženi iznosi u zastari. Naime, u slučaju da bi se i utvrdila nezakonitost odnosno ništetnost dijela odredaba ugovora kako traži tužiteljica, petogodišnji zastarni rok teče od dana sklapanja ugovora, odnosno isplate iznosa čiji se povrat zahtjeva. Tuženik smatra da kod mjesečnih anuiteta, ima mjesta primjeni odredbe članka 226. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da se u tom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Stoga tuženik u svakom slučaju ustraje kod prigovora zastare.

13.Tužiteljica da smatra kako osnovu tužbenog zahtjeva ne treba dokazivati, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. 03. 2013. godine, koja je djelomično preinačena odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je pravomoćno utvrđeno da je tuženik bez ugovorenih parametara i bez pregovaranja, jednostanom odlukom mijenjao kamatne stope što je imalo za posljedicu ništetnost te ugovorne odredbe.

14.Suprotno tome tuženik smatra da to nije tako, jer članak 1111. ZOO- a propisuje „Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“

15.U ovom slučaju nije tako, jer se radi o pravnom poslu sklopljenom između stranaka te je tužitelj bio upozoren na pravne posljedice koje proizlaze iz predmetnog ugovora.

16.Tuženik smatra da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa svakog potrošača. Iako tuženik i dalje drži da mjesta takvoj vrsti parnice (radi zaštite kolektivnog interesa) u slučaju „Potrošač“ nije bilo (a o čemu je detaljno elaborirao u tom postupku i drži da je na ovom mjestu daljnje obrazlaganje nepotrebno), ne može se ne složiti s općenitim utvrđenjem Visokog trgovačkog suda koji je zauzeo stav glede razlike između sporova radi zaštite kolektivnih interesa i pojedinačnih parnica : „Za pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa po Zakonu o zaštiti potrošača nisu ovlašteni pojedinici, a s druge strane, osobe koje su zakonom ovlaštene za pokretanje postupka za zaštitu kolektivnih interesa nisu ovlaštene tražiti naknadu štete koju su zbog određene nedopuštene prakse pretrpjeli potrošači niti su ovlašteni pokretati parnice radi poništenja kolektivnih ugovora koje su pojedini potrošači zaključili. Svaki potencijalni potrošač, dakle svaka fizička osoba, kad postane potrošač, mogla bi doći u situaciju da određeno nepošteno ponašanje trgovca bude usmjereno prema njemu i upravo u tome i jest suština tvrdnje da kolektivni interes nije zbroj pojedinačnih interesa i u tome leži smisao postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.“

17.Prema navedenom, da čak ni sud koji je donio citiranu presudu ne smatra da je ta presuda a priori dala mjesta primjeni stavka 3. gore spomenutog članka 1111. ZOO-a, nego naprotiv, upućuje da su pojedini potrošači dužni pokrenuti parnicu i radi naknade štete i radi poništenja ugovora ili određenih ugovornih odredaba.

18.Dakle, presuda Pž-7129/13 nije dala subjektivna prava potrošačima, nego je pružila apstraktnu zaštitu, što znači da u svakoj pojedinoj parnici ima mjesta kako utvrđivanju i dokazivanju postojanja osnove, tako i utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva.

19.Isto tako i odredba članka 502.c ZPP-a poziva se na naknadu štete. Naime ta odredba glasi : Fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete…“ Prema tome, čak i pod pretpostavkom da se prihvati stav da je tužitelj bio ovlašten pokrenuti pojedinačni spor na temelju presude P- 1401/12 odnosno Pž- 7129/13 VTS-a i da pri tome ne treba dokazivati osnovu tužbenog zahtjeva, takav spor može biti samo spor radi naknade štete, a ne spor radi stjecanja bez osnove.

20.Ugovorne strane su ugovorile da se na konkretni pravni posao primjenjuju važeći akti i isprave banke s kojima je tužitelj upoznat, pa slijedom navedenoga, s obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tuženika te da su izrijekom ugovorile da će tuženik o izmjenama pravodobno i pouzdano informirati tužitelja, u cijelosti je konzumirana obveza pretpostavka da se o odredbi mora prethodno pregovarati.

21.Nadalje, odredbe Ugovora tuženika o promjenljivoj kamatnoj stopi su jasne, uočljive i lako razumljive. Da je odredba jasna proizlazi iz činjenice da ne dovodi u pitanje činjenicu da kamatna stopa nije fiksna, nego da je podložna izmjenama kroz vrijeme, i to takvim o kojima će odluku donijeti tuženik. Da je uočljiva također nije dvojbeno, budući da je sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedeno. A da je i bila razumljiva, proizlazi iz sadržaja same tužbe u kojoj tužitelj obrazlaže sve te okolnosti.

22.Tuženik se poziva i na na praksu Županijskog suda u Puli broj Gž- 2658/12 od 11. studenog 2013. u sadržajno vrlo sličnom sporu, koja glasi: „Što se tiče ugovorne kamate, ugovorom je određeno da stopa kamate iznosi 4,39%, da je promjenjiva i da se izmjena stope vrši izmjenama Odluke o kamatnim stopama banke. Zakon o obveznim odnosima dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope, a prema zakonskoj formulaciji i stopa zakonske zatezne kamate je promjenjiva (vezana uz eskontnu stopu Hrvatske narodne banke). Dakle, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena, pa nije ništava stoga što bi bila protivna prinudnim propisima, a niti stopa koju je tužena banka naknadno odredila temeljem ovlasti iz odredbe članka 3.3. ugovora ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. Smisao ugovaranja promjenjive kamatne stope je da se stopa prilagođava uvjetima na tržištu za koje je izvjesno da će se mijenjati u tako dugom vremenskom razdoblju od 25 godina na koje je sklopljen sporni ugovor, pa se stoga ne može uzeti da kamata nije odrediva.“

23.Da bi se moglo govoriti o ništetnosti ugovorne odredbe ista treba biti suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja), a to nije ispunjeno. Naime, kamatne stope su se mijenjale odlukom tuženika, ali su se pri tom uvažavale odredbe Ugovora i Općih uvjeta poslovanja Banke, a tuženik je kod utvrđivanja i promjene kamatnih stopa vodio računa o „tržišnim uvjetima“.

24.Promjena kamatnih stopa, iako donesena jednostranom odlukom tuženika, bila u skladu s internim aktima tuženika koji su javno objavljeni i bili su dostupni potrošačima, odnosno s podacima o kretanju na tržištu koji su također dostupni svima.

25.Pored toga tuženik ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan i da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK ( NN 102/15 ) koji je stupio na snagu dana 30. 09. 2015.g. konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile i sporne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu. Naime, u skladu s odredbama ZID ZPK ( NN 102/15 ) u postupku provođenja konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tužitelj je sukladno odredbi članka 19.e st. 5. prihvatio konverziju kredita nakon čega je s tuženikom sklopio Dodatak br. 2 kojim je konverzija i provedena. Izvršen je i novi izračun početno odobrene glavnice kredita, izvršena je izmjena i početno ugovorene kamatne stope, izmjena početno ugovorenog otplatnog plana kao i svih njegovih izmjena, pa su dosljedno i svi uplaćeni iznosi konvertirani u Eur.

26.U konkretnom slučaju tuženik je u skladu s odredbama ZPK bio obvezan tužitelju ponuditi sklapanje ugovora o konverziji kredita, a u slučaju prihvata konverzije s tužiteljem je bio dužan sklopiti ugovor. Tužitelj nije bio dužan prihvatiti izračun konverzije niti sklopiti dodatak ugovora o konverziji kredita.

27.Tužitelj je slobodnom voljom prihvatio ponudu tuženika i sklopio dodatak ugovoru kojim je konverzija dosljedno provedena, pa da se prava i obveze ugovornih strana moraju prosuđivati isključivo i jedino u skladu sa sklopljenim Dodatkom Ugovora o kreditu.

28.Konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc.

29.Tuženik se poziva na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj : U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. i dr.

30.Tuženik osporava da bi bilo koja odredba Ugovora o kreditu bila ništetna te da bi tuženik nešto stekao bez osnove.

31.Ukoliko bi sud smatrao da je zahtjev tužitelja osnovan tada tuženik traži da se prilikom vještačenja potraživanja tuženika utvrde i iznosi "minusa" odnosno razdoblja otplate kredita u kojima je tužitelj bio u potplati, odnosno kamatna stopa i valutni tečaj su bili niži od onog utvrđenog osnovnim ugovorom.

32.Naime, ukoliko se radi o ništavim odredbama onda pravo povrata odnosno potraživanja vrijedi jednako za obije strane, te niti tužitelj ne može uživati u plodovima stjecanja bez osnove. Sve takve iznose koji bi bili potplaćeni tuženik stavlja tužitelju u prijeboj i traži da se za te iznose i pripadajuću kamatu umanje potraživanja tužitelja prema tuženiku.

33.Tužitelj se protivi navodima iz odgovora na tužbu.

34.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj : 883541/05 od 12. srpnja 2005., u obavijesti o promjenama kamatnih stopa, u promet po računu, u otplatni plan, u Dodatak br. 1 tom Ugovoru od 8. veljače 2016., odnosno u dostavljenu kreditnu dokumentaciju, financijskim vještačenjem po vještaku Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec. iz Rijeke, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, u dopunu nalaza i mišljenja te osobnim saslušanjem tužitelja.

35.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. Split, sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj : 883541/05 od 12. srpnja 2005., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 2.1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 77.000,00 CHF.

-U članku 2.2. ugovoreno je da se kredit isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita

-U članku 3. ugovorena je namjena kredita – za dovršenje obiteljske kuće

-U članku 4. ugovoren je rok otplate od 240 mjeseci.

-U članku 5.1. ugovoreno je da nominalna kamatna stopa iznosi 4,89% godišnje, promjenjiva.

-U članku 5.2. ugovoreno je da naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,50% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o iskorištenom iznosu kredita.

-U članku 6.1. ugovoreno je da efektivna kamatna stopa iznosi 5,14 % godišnje.

36.Ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Krešimira Kuzle u Opatiji, 12. srpnja 2005., pod br. OU-330/05.

37.Banka je izradila plan otplate, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

38.Stranke su sklopile Dodatak br. 1 tom Ugovoru od 8. veljače 2016., solemniziran kod Javnog bilježnika Zorana Vrsalovića u Rijeci 9. veljače 2016. kojim mijenjaju članke 5.1, 6., 9.1.1.,10 i 11. Ugovora te se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i sukladno izračunu konverzije, ostatak glavnice kredita nakon konverzije valute na dan

12. veljače 2016. iznosi 31.541,25 eur.

39.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Dijani Tomljanović

– Butković, dipl. oec. iz Rijeke, sa zadaćom :

a) izračunati razliku između naplaćenih kamata u kunama i kamata prema početnom otplatnom planu,

b) izračunati tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta u kunama prema tečaju kreditora i tečaja CHF prema početnom otplatnom planu

c) izračunati pripadajuću zateznu kamatu od dospijeća svake pojedine uplate do isplate,

d) izračunati razliku između glavnice po početnom planu i glavnice utvrđene u konverziji koja je utvrđena prema tečaju CHF na dan konverzije 30. rujna 2015, te je zbog toga stvarno veća od one prema početnom tečaju

e) očitovati se osim na eventualno utvrđene pretplate, dakle isplaćenih anuiteta kod kojih su kamatna stopa i tečaj Chf/HRK bili viši od početno ugovorenog, na okolnost utvrđivanja onih anuiteta kod kojih su tečaj CHF/HRK i kamatna stopa bili niži od početno ugovorenih te da prikaže i tu negativnu razliku kao i prijeboj takve negativne razlike (potplate) u odnosu na pretplatu

f)utvrditi postoje li kakve negativne razlike prilikom konverzije ugovora te da te razlike u pozitivnom ili negativnom iznosu uračuna u ovaj nalaz.

g) izračunati stvarnu razliku u glavnicama nakon konverzije, a sve sukladno potraživanju iz točke 4. tužbenog zahtjeva

40.Da bi mogla u cijelosti sačiniti Nalaz i mišljenje, dana 11. siječnja 2021. godine je od OTP banke d.d. zatražena dodatna dokumentacija i to: ispis knjigovodstvene kartice i izračun konverzije. Do dana pisanja Nalaza i mišljenja , 27.01.2021. godine zatražena dokumentacija nije dostavljena.

41.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je da je GP (ovdje : tužitelj) zaključio je u svojstvu korisnika kredita s OTP bankom d.d. (ranije HVB Splitska banka d.d. Split) (ovdje : tuženik) Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prjenosom prava vlasništva broj: 83541/05306- 161/2006 , dana 12.07.2005. godine, (list 9-17 spisa), ovjeren kod JB dana 12.07.2005., pod brojem OU-330/05, sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za izračun :

U čl.2. ugovoren je iznos kredita kunske protuvrijednosti od 77.000,00 Chf po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja. Sva plaćanja novčanih obveza izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti korištenjem prodajnog tečaja kreditora

U čl.3. navedna je namjena: za dovršenje obiteljske kuće

U čl.4. naveden je rok otplate: 240 mjeseci

U čl.5. ugovorena je nominalna kamatna stopa od 4,89% godišnje, promjenjiva, sukladno Odluci banke

U čl.10. ugovorena je otplata u 240 mjesečnih anuiteta i to : 239 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 505,87 Chf i jednog (preostalog) anuiteta u iznosu od 507,33 Chf.

U čl. 10.b. ugovoreno je da prvi anuitet dospijeva 10.08.2005. a zadnji 10.07.2025.

U čl. 10.c.ugovoreno je da se mjesečni anuiteti podmiruju u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća.

42.Ukoliko dođe do kašnjenja primjenjuje se prodajni tečaj važeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim sredstvima, ukoliko dođe do prijevremene uplate-(prije 10-og u mjesecu) primjenjuje se tečaj na dan dospijeća.

43.Korisnik kredita je temeljem ZIDZPK pristao na konverziju kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, te je slijedom toga došlo do promjene valute ugovora, visine kamatne stope, EKS-a, iznosa anuiteta i načina osiguranja već postojeće nekretnine kao koleterala.

44.Temeljem podataka Splitske banke (list 37 spisa), utvrđeno je da je kredit iskorišten / isplaćen 20.07.2005. godine u iznosu od 77.000,00 Chf

45.Uvidom u arhivu tečjanih lista tuženika na web adresi: https://www.otpbanka.hr/hr/tecajna-lista vještak je utvrdio da je PT na dan korištenja kredita (isplate) iznosio 1 Chf =4,7104. Kunska protuvrijedost iskorištenog kredita iznosi = 362.700,80 kn.

46.Temeljem podatka iz Ugovora o kreditu u Tablici br. 1 vještak prikazuje početni otplatni plan kredita u kojem je iskazana otplata kamate i glavnice .

47.U izračunu veštak je koristio sljedeće parametre početnih ugovora uvjeta kredita:

-iznos kredita : 77.000,00 Chf u kunskoj protuvrijednosti po PT Kreditora

-početna kamatna stopa 4,89%

-početni tečaj na dan isplate/korištenja 1 CHF=4,7104 HRK

48.Prema početnom otplatnom planu, nakon 20 godina otplate, korisnik kredita je u obvezi vratiti banci sveukupan iznos od 121.511,27 CHF (glavnicu u iznosu od 77.000,00 CHF + redovnu kamatu u iznosu od 44.511,44 CHF).

49.Prema početnom otplatnom planu, na dan 30.09.2015. godine (konverzija) korisnik kredita je bio u obvezi banci vratiti iznos od 61.716,14 CHF (glavnicu u iznosu od 29.831,83 CHF + redovnu kamatu u iznosu od 31.884,31 CHF). Neotplaćena glavnica kredita prema početnom otplatnom planu na dan 30.09.2015. godine iznosi 47.168,17 CHF.

50.Temeljem realiziranog Plana otplate vještak daje pregled kamatnih stopa po kreditu s razdobljima važenja istih, kao i pregled iznosa anuiteta u valuti Chf s datumom primjene anuiteta:

Od 10.08.2005. do 31.01.2007. 4,89% 505,87 Chf 10.08.2005.

Od 01.02.2007. do 31.01.2009. 5,20 % 518,46 Chf 10.02.2007.

Od 01.02.2009. do 31.12.2009. 5,90% 544,89 Chf 10.02.2009.

Od 01.01.2010. do 31.01.2011. 6,40% 563,32 Chf 10.01.2010.

Od 01.02.2011. do 31.12.2013. 5,99% 549,02 Chf 10.02.2011.

Od 01.01.2014. do 31.01.2014. 3,23% 526,32 Chf 10.01.2014.

Od 01.02.2014. do 30.09.2015. 3,23% 473,72 Chf 10.02.2014.

51.Datume plaćanja i uplaćene iznose pojedinih anuiteta u izračunu vještak je utvrdio iz dokumenta Pregled prometa po računu ( list 23-36 spisa).

52.Vještak ističe da je za predmetni kredit ugovorena naplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po PT tuženika na dan plaćanja. Izračun se odnosi na utuženo razdoblje određeno zadatkom (do konverzije tj. do 30.09.2015.)

53.U odnosu na zadatak vještačenja, razlika kamate s osnova promjenive kamatne stope izračunata je kao razlika između stvarne uplate kamate u valuti kredita i kamate u valuti kredita koja bi bila plaćena po početnom otplatnom planu. Kunska protuvrijednost pretplate kamate obračunata je množenjem razlike kamate u valuti kredita s početnim tečajem.

54.Primjenom početnog tečaja eliminiran je utjecaj njegove promjene, a dobiveni iznos predstavlja pretplatu koja je plaćena isključivo s osnova promjenjive kamatne stope ( a ne i vlautne klauzule –tečaja).

55.Tečajne razlike anuiteta izračunate su na način da je od stvarno uplaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po tečaju na dan plaćanja oduzet iznos stvarno uplaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po početnom tečaju. Dobiveni iznos je tečajna razlika, odnosno na taj način je eliminiran utjecaj promjne kamatne stope na otplatu kredita, a dobiveni iznos predstavlja iznos koj je više plaćen isključivo radi promjene tečaja (valutne klauzule).

56.Naime, promjenom kamatne stope mijenja se odnos kamate i otplatne kvote u anuitetu, odnosno kada kamatna stopa raste u anuitetu se otplaćuje više kamate, a manje otplatne kvote u odnosu na početni otplatni plan. Iz tog razloga u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF kunska razlika anuiteta koji je uplaćen i kunskog anuiteta po početnom planu obračunat po tečaju na dan isplate kredita predstavlja zbroj razlike kamate u Chf (između plaćene i kamate po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita i razlike otplatne kvote (između plaćene i otplatne kvote po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita i tečajne razlike između plaćenog anuiteta u Chf obračunatog po tečaju na dan plaćanja i plaćenog anuiteta u Chf obračunatog po tečaju na dan isplate kredita.

57.U odnosu na okolnosti iz tužbe vještak je u izračunu novčane razlike naplaćenih anuiteta i anuiteta po početnom otplatnom planu, u izračunu iskazano i pozitivan i negativan utjecaj.

58.Tablica br. 2- izračun razlike na ime anuiteta, kamate i glavnice između početnog plana otplate i realiziranog plana otplate

a)Izračun visine novčane razlike izražene po mjesecima koju je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno isplatio tuženiku u odnosu na onu visninu kamatne stope koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu u utuženom razdoblju.

Tablica br. 3 –Izračun visine novčane razlike s osnova promjenjive kamatne stope

b)Izračun visine novčane razlike izražene po mjesecima između iznosa kojeg je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi plaćanja anuiteta sa valutnom klauzulom u Chf stvarano isplatio tuženiku u odnosu na visinu prvog anuiteta, odnosno tečaja Chf u trenutku realizacije ugovora u utuženom razdoblju

Tablica br. 4- Izračun novčane razlike anuiteta s osnove promjene početnog tečaja u Chf u utuženom razdoblju.

59.U utuženom razdoblju, razlika anuiteta između realiziranog i početnog plana otplate iznosi 2.353,68 CHF (odnosno razlika obračunate kamate po početnom i raliziranom planu otplate iznosi 2.918,60 CHF , dok razlika na ime glavnice iznosi -564,92 CHF)

60.Visina novčane razlike izražena po mjesecima koju je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno isplatio tuženiku u odnosu na onu visinu kamatne stopa koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu u utuženom razdolju utvrđena je u iznosu od 2.918,60 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti od 13.747,81 kn.

61.Pretplaćena kamata u utuženom razdoblju iznosi 4.278,31 CHF, odnosno 20.152,59 kn, dok manje uplaćena kamata u utuženom razdoblju iznosi 1.359,71 CHF, odnosno 6.404,78 kn.

62.Pojedinačni iznosi pozitivne novčane razlike s osnova promjenjive kamatne stope specificirani su u stupcu 9. Tablice br. 3

63.Tablica br. 4- Izračun novčane razlike anuiteta s osnove promjene početnog tečaja u Chf u utuženom razdoblju

64.Novčana razlika izražena po mjesecima između iznosa kojeg je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi plaćanja anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF stvarno isplatio tuženiku u odnosu na visinu prvog anuiteta, odnosno tečaja CHF u trenutku realizacije ugovora, u utuženom razdoblju ukupno iznosi 51.807,45 kn. Pojedinačni iznosi ukupne razlike po osnovi promjene tečaja u utuženom razdoblju specificirani su u stupcu 9. Tablice br. 4

65.Pozitivna novčana razlika izražena po mjesecima između iznosa kojeg je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi plaćanja anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF stvarno isplatio tuženiku u odnosu na visinu prvog anuiteta, odnosno tečaja CHF u trenutku realizacije ugovora, u utuženom razdoblju ukupno iznosi 53.725,63 kn. Pojedinačni iznosi ukupne razlike po osnovi promjene tečaja u utuženom razdoblju specificirani su u stupcu 10. Tablice br. 4 .

66.Negativna novčana razlika izražena po mjesecima između iznosa kojeg je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi plaćanja anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF stvarno isplatio tuženiku u odnosu na visinu prvog anuiteta, odnosno tečaja CHF u trenutku realizacije ugovora, u utuženom razdoblju ukupno iznosi 1.918,18 kn. Pojedinačni iznosi ukupne razlike po osnovi promjene tečaja u utuženom razdoblju specificirani su u stupcu 11. Tablice br. 4.

67.Pozitivna novčana razlika s osnove promjene kamatne stope u utuženom razdoblju iznosi 20.152,59 kn (navedeno je po datumima iskazano u stupcu 3. tablice br. 5).

68.Obračunata zakonska zatezna kamata na pozitivnu novčanu razliku s osnove promjene kamatne stope do dana 27.01.2021. utvrđena je u iznosu od 23.929,17 kn.

69.Pojedinačni iznosi obračunate zakonske zatezne kamate na pozitivnu tečajnu razliku iskazani su u stupcu 4. tablice br.5.

70.Pozitivna novčana razlika s osnove promjene tečaja u utuženom razdoblju iznosi 53.725,63 kn (navedeno je po datumima iskazano u stupcu 5. gore navedene tablice).

71.Obračunata zakonska zatezna kamata na pozitivnu novčanu razliku s osnove promjene tečaja do dana 27.01.2021. utvrđena je u iznosu od 48.190,62 kn.

72.Pojedinačni iznosi obračunate zakonske zatezne kamate na pozitivnu tečajnu razliku iskazani su u stupcu 6. tablice br.5.

73.Ukupno utvrđena pozitivna novčana razlika s osnove promjene kamate i promjene tačaja u utuženom razdoblju iznosi 73.878,22 kn (20.152,59 kn + 53.725,63 kn), što je iskazano u stupcu 7. tablice br.5.

74.Ukupno obračunata zakonska zatezna kamata na ukupno iskazanu pozitivnu novčanu razliku s osnove promjene kamate i tečaja do dana 27.01.2021. utvrđena je u iznosu od 72.119,79 kn.

75.Pojedinačni iznosi obračunate zakonske zatezne kamate na ukupnu pozitivnu novčanu razliku iskazani su u stupcu 8. tablice br.5.

76.U sljedećoj tablici je prikazan obračun zakonske zatezne kamate na manje uplaćenu novčanu razliku s osnove promjene kamatne stope u utuženom razdoblju, Tablica br. 6 .

77.Manje plaćena kamata iznosi ukupno 1.359,71 CHF (st. 2). Zatezna kamata na manje plaćenu kamatu obračunava se na stanje manje plaćene kamate i prema broju dana do sljedećeg stanja duga i iznosi 3.879,29 kuna (tab. 6, st. 8).

78.U sljedećoj tablici je prikazan obračun zakonske zatezne kamate na manje uplaćenu novčanu razliku s osnove promjene tečaja utuženom razdoblju,Tablica br. 7. - Obračun zatezne kamate na negativne tečajne razlike.

79.Negativne tečajne razlike, u slučaju kada je tekući tečaj bio manji početnog, iznose 1.918,18 kuna, a zatezna kamata na negativne tečajne razlike, iznosi 3.316,11 kuna (tab. 7).

80.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

81.Visina novčane razlike izražena po mjesecima koju je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno isplatio tuženiku u odnosu na onu visinu kamatne stopa koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu u utuženom razdolju utvrđena je u iznosu od 2.918,60 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti od 13.747,81 kn (pozitivna 20.152,59 kn – negativna 6.404,78 kn= 13.747,81 kn).

82.Pozitivna novčana razlika izražena po mjesecima koju je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno isplatio tuženiku u odnosu na onu visinu kamatne stopa koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu u utuženom razdolju utvrđena je u iznosu od 4.278,31 CHF, odnosno 20.152,59 kn, dok

83.Negativna novčana razlika izražena po mjesecima koju je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno isplatio tuženiku u odnosu na onu visinu kamatne stopa koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu u utuženom razdoljumanje uplaćena kamata u utuženom razdoblju iznosi 1.359,71 CHF, odnosno 6.404,78 kn.

84.Novčana razlika izražena po mjesecima između iznosa kojeg je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi plaćanja anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF stvarno isplatio tuženiku u odnosu na visinu prvog anuiteta, odnosno tečaja CHF u trenutku realizacije ugovora, u utuženom razdoblju ukupno iznosi 51.807,45 kn. Pojedinačni iznosi ukupne razlike po osnovi promjene tečaja u utuženom razdoblju specificirani su u stupcu 9. Tablice br. 4

85.Pozitivna novčana razlika izražena po mjesecima između iznosa kojeg je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi plaćanja anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF stvarno isplatio tuženiku u odnosu na visinu prvog anuiteta, odnosno tečaja CHF u trenutku realizacije ugovora, u utuženom razdoblju ukupno iznosi 53.725,63 kn. Pojedinačni iznosi ukupne razlike po osnovi promjene tečaja u utuženom razdoblju specificirani su u stupcu 10. Tablice br. 4.

86.Negativna novčana razlika izražena po mjesecima između iznosa kojeg je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi plaćanja anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF stvarno isplatio tuženiku u odnosu na visinu prvog anuiteta, odnosno tečaja CHF u trenutku realizacije ugovora, u utuženom razdoblju ukupno iznosi 1.918,18 kn. Pojedinačni iznosi ukupne razlike po osnovi promjene tečaja u utuženom razdoblju specificirani su u stupcu 11. Tablice br. 4.

87.Pozitivna novčana razlika s osnove promjene kamatne stope u utuženom razdoblju iznosi 20.152,59 kn (navedeno je po datumima iskazano u stupcu 3. tablice br. 5).

88.Obračunata zakonska zatezna kamata na pozitivnu novčanu razliku s osnove promjene kamatne stope do dana 27.01.2021. utvrđena je u iznosu od 23.929,17 kn.

89.Pojedinačni iznosi obračunate zakonske zatezne kamate na pozitivnu tečajnu razliku iskazani su u stupcu 4. tablice b.5.

90.Pozitivna novčana razlika s osnove promjene tečaja u utuženom razdoblju iznosi 53.725,63 kn (navedeno je po datumima iskazano u stupcu 5. tablice 5).

91.Obračunata zakonska zatezna kamata na pozitivnu novčanu razliku s osnove promjene tečaja do dana 27.01.2021. utvrđena je u iznosu od 48.190,62 kn.

92.Pojedinačni iznosi obračunate zakonske zatezne kamate na pozitivnu tečajnu razliku iskazani su u stupcu 6. tablice br.5.

93.Ukupno utvrđena pozitivna novčana razlika s osnove promjene kamate i promjene tačaja u utuženom razdoblju iznosi 73.878,22 kn (20.152,59 kn + 53.725,63 kn), što je iskazano u stupcu 7. tablice br.5.

94.Ukupno obračunata zakonska zatezna kamata na ukupno iskazanu pozitivnu novčanu razliku s osnove promjene kamate i tečaja do dana 27.01.2021. utvrđena je u iznosu od 72.119,79 kn.

95.Pojedinačni iznosi obračunate zakonske zatezne kamate na ukupnu pozitivnu novčanu razliku iskazani su u stupcu 8. tablice br.5.

96.Negativna novčana razlika izražena po mjesecima koju je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi promjenjive kamatne stope manje isplatio tuženiku u odnosu na onu visinu kamatne stopa koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu u utuženom razdoblju iznosi 1.359,71 CHF, odnosno 6.404,78 kn .

97.Zatezna kamata na manje plaćenu kamatu obračunava se na stanje manje plaćene kamate i prema broju dana do sljedećeg stanja duga i iznosi 3.879,29 kuna (tab. 6, st. 8).

98.Negativna novčana razlika izražena po mjesecima između iznosa kojeg je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi plaćanja anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF manje isplatio tuženiku u odnosu na visinu prvog anuiteta, odnosno tečaja CHF u trenutku realizacije ugovora, u utuženom razdoblju ukupno iznosi 1.918,18 kn. (do negativne tečajne razlike dolazi u slučaju kada je tekući tečaj bio manji početnog), a zatezna kamata na negativne tečajne razlike, iznosi 3.316,11 kuna (tab. 7).

99.Ukupno obračunata zakonska zatezna kamata na ukupno iskazanu negativnu razliku s osnove promjene kamate i tečaja do dana 27.01.2021. utvrđena je u iznosu od 7.195,40 kn.

100.Budući da vještaku nije dostavljena zatražena dokumentacija od strane OTP banke d.d., (izračun konverzije/utvrđena pretplata ili manjak uplate) to vještak ne može izračunati razliku između glavnice po tečaju CHF na dan konverzije 30. rujna 2015. u odnosu na glavnicu u EUR utvrđenu u konverziji i očitovati se o postojanju pozitivnih ili negativnih razlika prilikom konverzije.

101.Da bi mogla u cijelosti sačiniti Nalaz i mišljenje, dana 11.siječnja 2021. godine je od OTP banke d.d. zatražena dodatna dokumentacija i to: ispis knjigovodstvene kartice i izračun konverzije. Do dana pisanja Nalaza i mišljenja , 27.01.2021. godine zatražena dokumentacija nije dostavljena.

102.Dana 02.veljače 2021. godine od OTP banke d.d. Split je zaprimljen CD sa traženim podacima.

103.Na temelju naknadno zaprimljenih podataka od Banke, vještak je izradila Dopunu Nalaza i mišljenja u kojem se očituje na ostala pitanja postavljena zadaćom Suda:

d) izračunati razliku između glavnice po početnom planu i glavnice utvrđene u konverziji koja je utvrđena prema tečaju CHF na dan konverzije 30. rujna 2015, te je zbog toga stvarno veća od one prema početnom tečaju

104.Prema početnom otplatnom planu, na dan 30.09.2015. godine ,neotplaćena glavnica kredita iznosi 47.168,17 CHF. Prema realiziranom otplatnom planu, na dan 30.09.2015. godine, neotplaćena glavnica kredita iznosi 47.733,09 CHF.

105.Razlika glavnice prema početnom otplatnom planu i realiziranom otplatnom planu na dan 30.09.2015. godine iznosi 564,92 CHF (47.168,17 CHF – 47.733,09 CHF = 564,92 CHF). PT za devize na dan 30.09.2015. godine iznosi : 7,209. Razlika glavnice prema početnom otplatnom planu i realiziranom otplatnom planu na dan 30.09.2015. godine iznosi 4.072,51 kn (564,92 CHF x 7,209 = 4.072,51 kn).

g) izračunati stvarnu razliku u glavnicama nakon konverzije

EUR

Razlika glavnice po realiziranom

otplatnom planu i glavnice

utvrđene u konverziji na dan

30.09.2015. CHF

Iznos glavnice u 47.733,09

32.519,97

devizama

Iznos glavnice u 344.107,85

250.647,67

kunama po tekućem

tečaju

Primijenjeni tečaj 7,20900

7,7075

Početni tečaj

4,71040

Iznos glavnice u 224.841,95

224.841,95

kunama

po

početnom tečaju

30.09.2015

Razlika

-119.265,90 kn

25.805,72 kn

106.Ostatak duga, odnosno glavnica kredita, u CHF na dan konverzije 30.09.2015. iznosi 47.733,09 CHF, isto koliko iznosi i ostatak duga po realiziranom otplatnom planu. Ova glavnica po početnom tečaju iznosi 224.841,95 kuna, što je za 25.805,72 kuna manje od nove glavnice u EUR-ima koja po tekućem tečaju na dan 30.09.2015. iznosi 250.647,67 kn.

107.Ostatak duga, odnosno glavnica kredita, u CHF na dan konverzije 30.09.2015. iznosi 47.733,09 CHF, isto koliko iznosi i ostatak duga po realiziranom otplatnom planu. Ova glavnica po tekućem tečaju na dan 30.09.2015. iznosi 344.107,85 kuna, što je za 93.460,18 kuna više od nove glavnice u EUR-ima koja po tekućem tečaju na dan 30.09.2015. iznosi 250.647,67 kn.

f)utvrditi postoje li kakve negativne razlike prilikom konverzije ugovora te da te razlike u pozitivnom ili negativnom iznosu uračuna u ovaj nalaz.

108.Prilikom konverzije kredita utvrđena je pretplata u iznosu od 1.083,21 EUR, odnosno 8.348,84 kn.

109.U niže navedenoj tablici je izvšeno uvrštavanje pretplate u iznosu od 1.0832,21 € u izračunatu visinu novčane pretplatu na temelju promjenjive kamate i izračunatu visinu novčane pretplate na temelju tečajnih razlika (koje razlike su utvrđene u Nalazu iz siječnja 2021.)

110.Rekapitulacija obračuna konverzije na dan 30.09.2015

111.U simuliranom obračunu kao da je kredit od početka bio u EUR-ima, uz promjene kamatne stope na EUR-e i na temelju stvarnih uplata u kunama i tekućeg tečaja EUR-a, ukupna uplata glavnice i kamate iznosi 47.278,78 EUR.

112.Obveza po simuliranom otplatnom planu je 46.195,57 EUR, pa preplata iznosi 1.083,21 EUR ili 8.348,84 kune po prodajnom tečaju Banke. Iznos od 8.348,84 kune bit će priznat tužitelju za plaćanje 50% budućih anuiteta, sukcesivno do iskorištenja cijelog iznosa.

113.S obzirom da je u Nalazu utvrđena novčana visina preplata na temelju promjenjive kamate i tečaja u sveukupnom iznosu od 65.555,26 kuna, uz priznatu preplatu u iznosu od 8.348,84 kune, neto preplata, odnosno potraživanje tužitelja, iznosi 57.206,42 kune.

114.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje te je podneskom od 20. siječnja 2022. sukladno istome precizirao tužbeni zahtjev.

115.Tuženik se očitovao podneskom od 11. ožujka 2021. navodeći kako isti osporava kako slijedi :

1)razlika između anuiteta s naslova promjene kamatne stope iznosi 2.353,68 CHF ili kunska protuvrijednost po prodajnom tečaju na dane dospijeća iznosi 12.966,07 HRK (vještak 13.747,81 HRK).

2)razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule kao razlika početnog anuiteta po tečaju isplate i početnog anuiteta po prodajnom tečaju na dane dospijeća iznosi 50.023,11 HRK (vještak 51.807,45 HRK. )

353.696,88 HRK – uplate klijenta prema tečaju na dane dospijeća

- 290.707,70 HRK – trebao uplatiti prema početnom tečaju i početnoj kamati do 30.09.2015

62.989,18 HRK –razlika za povrat bez povrata prema sporazumu o konverziji

116.Razlika u izračunu vještaka i izračuna banke je u tome što je vještak koristio drugu metodologiju izračuna, ali bez obzira na način izračuna rezultat bi trebao biti isti.

117.Bit izračuna preplate po kamati i tečaju je u tome da se nađe razlika između onoga što je klijent platio i onoga koliko je trebao platiti da nije bilo nikakvih promjena po kreditu, a to je u ovom slučaju 62.989,18 HRK. (nije uključen iznos povrata prema sporazumu o konverziji).

118.Povrat prema sporazumu o konverziji iznosi 5.864,07 HRK za plaćanje 50% budućih anuiteta do iskorištenja cijelog iznosa.

119.Tuženik ustraje kod svojih navoda da je tužitelj sklapanjem Dodatka kojim je taj kredit konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR ugovorom s tuženikom riješio pitanje iznosa koji je pretplatio na način da su ti iznosi njemu priznati i uračunati u povrat kredita, sada s valutnom klauzulom u EUR, pa stoga nema pravo na povrat iznosa koji je plaćen u otplati kredita u CHF, a što je regulirano Sporazumom o korištenju pretplate po konverziji kredita za CHF valutnu klauzulu.

120.Tužbeni zahtjev da je neosnovan i tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK ( NN 102/15 ) koji je stupio na snagu dana 30. 09. 2015.g. konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile i sporne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu. Sklapanjem istoga dosljedno je provedeno načelo konverzije kredita iz člana 19.b ZID ZPK u skladu s kojim je položaj potrošača, ovdje tužitelj, izjednačen s položajem u kojem bi se tužitelj nalazio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR, pa i po tom osnovu treba odbiti tužbeni zahtjev.

121.„Naime, dodatak ugovora o kreditu predstavlja pravnu osnovu sklopljenu po strogo defniranim zakonskim uvjetima koja sadrži opravdanje zadržavanja prethodnih plaćanja, između ostalih i iznosa obračunatih na temelju promjenjive kamatne stope sadržane u anuitetima, na ime ispunjenja obveze po defniranim uvjetima Dodatka u kojima nema nepoznanica u smislu defniranja kamatne stope i načina njezine promjene, radi čega Dodatak sada predstavlja onu pravnu osnovu temeljem koje tuženik ima pravo zadržati primljene anuitete na ime ispunjenja obveze ugovorene Dodatkom, pa zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove u tom slučaju ne može biti osnovan“ ( Županijski sud u Varaždinu, Poslovni broj: 9 Gž-1658/2018-8 od 07. prosinca 2020. godine ).

122.Stoga se predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

123.Tužitelj je saslušan na ročištu od 25. veljače 2025. Isti je izjavio da su 2005. godine bili u gradnji kuće. Kuća je tada bila u roh bauh, pod krovom. Tražili su kredite. U to vrijeme je tadašnja Splitska banka otvarala poslovnicu u Opatiji i imala je akciju za kredite u CHF. Poznavali su osobe koje su prešle raditi u tu banku te mu je supruga rekla da joj se obratila gospoda B koja se zaposlila u Splitskoj banci, a gospoda D je bila voditeljica, te da su joj rekli da pređu kod njih, a uvjet je bio da on prebaci plaću kod njih u banku obzirom da je nositelj kredita. Supruga je bila sudužnik. Otišli su u Splitsku banku. Oni su nudili kredit u CHF kao najpovoljniji, akcijski, o drugim kreditima nije ni bilo govora. Tužitelj je onda prebacio primanja iz Erste u Splitsku banku i tamo sklopio ugovor o kreditu. Banka je pripremila ugovor. On nije imao utjecaja na sadržaj ugovora. Samo su došli i rečeno im je gdje da potpišu, što su i učinili. Nije ništa posebno čitao ugovor. Usmeno im je rečeno da je to sada jako povoljno, da je CHF stabilna valuta i da im se to isplati. Poslije su otišli kod javnog bilježnika ovjeriti ugovor, kredit još i danas otplaćuju.

124.U početku mu je rata iznosila oko 1. 500,00 kuna da bi nakon cca 3 godine narasla na 3.500,00 kuna. Da je to znao, ne bi se odlučio za takav kredit. Napravio je i konverziju iz razloga da se barem na neki način zaustavi iznos anuiteta. To je bio stambeni kredit. To im je jedina nekretnina u kojoj i žive s djecom.

125.Nije im napravljen otplatni plan u usporedbi s nekom drugom valutom, primjerice EUR i dr. U razgovoru je rečeno da taj ugovor nema fiksnu kamatnu stopu, ali je bilo i rečeno da se ne očekuju nikakva " divljanja". odnosno porast kamatne stope. Nije dobio od banke nikakvo objašnjenje kako će se mijenjati kamatna stopa. Nije dobio niti pojašnjenja o valutnoj odredbi. Nisu obaviješteni da u slučaju rasta tečaja CHF, pa čak i neograničeno, HNB ne štiti tečaj kune kao u slučaju EUR. Smatra da nije bio dovoljno informiran o odredbama ugovora. Zna da su bile neke informacije o Udruzi franak koja je pokrenula tužbu u kolektivnom sporu. Ne bi pristao na konverziju da je znao da u slučaju pozitivnog okončanja kolektivnog spora ima pravo na potpuno obeštećenje. Prilikom sklapanja aneksa ugovora nisu od tužitelja tražili u banci da se odrekne bilo kakvog potraživanja s osnova ugovora.

126.Kuću u vezi koje su podigli kredit nisu iznajmljivali. U toj kući nije registrirano sjedište firme ili obrta. Ona služi za stanovanje. Ne sjeća se da li je kod zaključivanja aneksa banka obračunala preplatu i priznala mu je te ju uračunala.

127.Podneskom od 26. ožujka 2025. tuženik navodi da ostaje u cijelosti kod svojih navoda glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva. No, u slučaju da sud isti smatra osnovanim ostaje kod svojeg prigovora prebijanja te predlaže sudu da sukladno dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka gdje je u nalazu utvrđena novčana visina preplate na temelju promjenjive kamate i tečaja u sveukupnom iznosu od 65.555,26 kuna, uz priznatu preplatu u iznosu od 8.348,84 kune, neto preplata, potraživanje tužitelja, iznosi 57.206,42 kune, odnosno u EUR-ima iznos od 7.592,60 EUR-a. No, prvenstveno predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva iz razloga već ranije navednih u postupku.

128.Tužitelj se očitovao podneskom od 27. ožujka 2025. Sukladno utvrđenjima iz navedenog vještačkog nalaza tužitelj precizira svoj tužbeni zahtjev. Vještačkim je nalazom utvrđeno da preplaćena kamata u utuženom razdoblju iznosi 20.152,59 kn, a po osnovi tečajne razlike tužitelj je preplatio iznos od 51.807,45 kn.

129.Međutim, za svako eventualno tuženikovo potraživanje tužitelj ističe prigovor zastare budući se na njega ne odnosi učinak prekida zastare pokretanjem kolektivnog spora niti tuženik traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti odnosno njegovih pojedinih odredbi.

130.Takvo je pravno shvaćanje izraženo i u odluci Županijskog suda u Splitu posl.br.Gž- 775/2021 od 13.listopada 2021.g. u kojoj je Sud odbivši žalbu tužene banke utvrdio da nije osnovan prigovor radi prebijanja jer manje plaćene kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka sama mijenjala kamatnu stopu, a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike kako nije bila jasno predočena tako da tužena ne može crpiti iz svog nezakonitog postupanja, stoga da tužiteljica nije ništa primila pa ne postoji ni obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Nastavno je ocjena Suda da je i prigovor zastare osnovan budući je od prvog dospjelog iznosa 02.05.2005.g. (kamata) i 02.02.2014.g. (tečaj) do zaključno 23.12.2014.g. pa do postavljanja prigovora radi prebijanja

21.01.2020.g. nastupila zastara, a da zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti, a da tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača koja je prekinula zastaru u odnosu na tražbinu tužiteljice.

131.Tužitelj je ujedno tužbeni zahtjev postavio u valuti eur, pretvorivši iznose iz ranijeg zahtjeva u kunama, u iznose u eurima.

132.Na ročištu od 10. lipnja 2025. tužitelj je još predložio da se vještak očituje je li tuženik nakon konverzije sukladno zakonu koristio, u konverziji, utvrđeni iznos preplate za podmirenje budućih anuiteta u eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja po njihovom dospijeću.

133.Tuženik je predložio da se tužitelju od zahtjeva odbije iznos priznate preplate u konverziji u iznosu od 8.348,84 kune koji mu je priznat i za koji su mu umanjena buduća potraživanja pa stoga ne može isti ponovno potraživati i ovom tužbom, kao i da se negativne razlike i sva potraživanja koja tužitelj ima prema tuženiku odnosno tuženik prema tužitelju prikažu u eurima, budući je nalaz u kunama.

134.Vještak je pozvana na izradu dopune nalaza i mišljenja. Uvidom u Dopunu nalaza od 20. lipnja 2025. s nalogom izraditi dopunu nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari sukladno prijedlozima stranaka kao što je navedeno na zapisniku s ročišta od 10. lipnja 2025., kako slijedi:

-očitovati se je li tuženik nakon konverzije, sukladno Zakonu, koristio, u konverziji, utvrđeni iznos preplate za podmirenje budućih anuiteta u EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja po njihovom dospijeću

-odbiti iznos priznate preplate u konverziji u iznosu od 8.348,84 kune koji je tužitelju priznat i za koji su mu umanjena buduća potraživanja, kao i da se negativne razlike i sva potraživanja koja tužitelj ima prema tuženiku odnosno tuženik prema tužitelju prikažu u eurima, budući je nalaz u kunama.

utvrđeno je slijedeće :

135.Odgovor na pitanje „je li tuženik nakon konverzije, sukladno Zakonu, koristio, u konverziji, utvrđeni iznos preplate za podmirenje budućih anuiteta u EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja po njihovom dospijeću“ je ne.

136.Tuženik je na 30.09.2015. utvrdio preplatu od 1.083,21 EUR, što po prodajnom tečaju tuženika 7,7075 iznosi 8.348,84 HRK, odnosno 1.108,08 EUR po fiksnom tečaju konverzije. Utvrđenu preplatu u kunama tuženik je koristio za zatvaranje 50% anuiteta do iskorištenja cijelog iznosa. Dakle, kod korištenja preplate u kunama nema preračunavanja po srednjem tečaju HNB- a.

137.Preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 4.278,31 CHF, odnosno 20.152,59 HRK po početnom tečaju, ili 2.674,67 EUR (tab. 3, st. 8 do 10). Manje plaćena kamata iznosi 1.359,71 CHF, ili 6.404,78 HRK, odnosno 850,06 EUR. Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 2.918,60 CHF, odnosno 13.747,81 HRK, ili 1.834,61 EUR.

138.Negativni iznosi manje plaćene kamate iz tabele 3 u specifikaciji su prikazani kao pozitivne vrijednosti.

139.U stupcima 2, 3 i 4 je stanje manje plaćene kamate u CHF, HRK i EUR, dok je u stupcima 5 i 6 promjena stanja.

140.Kao što se iz tabele preplate kamate (tab. 3) vidi, manje plaćena kamata počinje se kumulirati nakon završetka preplate kamate. To je zbog toga što je kamata iz početnog otplatnog plana veća od stvarno zadužene kamate.

141.U slučaju dosude zatezne kamate na manje plaćenu kamatu, sa stanovišta struke, bilo bi ispravnije zateznu kamatu računati na bazi stanja (stupci 3 ili 4) i broja dana između stanja. Međutim, može se također koristiti oblik „na iznos od X kuna od datuma do naplate“ (stupci 5 i 6). Bez obzira koji se način obračuna izabere, ukupna zatezna kamata biti će ista, jer se pozitivni i negativni iznosi zatezne kamate u drugom slučaju međusobno prebijaju.

142.S obzirom da se manje plaćena kamata uvijek kumulira na kraju kredita, u neto specifikaciji manje plaćena kamata prebijena je s preplatom kamate od kraja preplate unazad.

143.Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 53.725,63 HRK, odnosno 7.130,66 EUR (tab. 4, st. 9 i 10). Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 1.918,18 HRK, ili 254,60 EUR. Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 51.807,45 HRK, odnosno 6.876,06 EUR.

144.Negativne tečajne razlike iz tabele 4 u specifikaciji su prikazane kao pozitivne vrijednosti.

145.U specifikaciji neto preplate tečaja negativne tečajne razlike iz tabele 4 prebijene su sa sljedećim pozitivnim tečajnim razlikama.

146.Zatezna kamata na preplatu kamate do dana izrade nalaza 27.01.2021. iznosi 3.175,89 EUR (tab. 5, st. 3). Zatezna kamata na preplatu tečaja iznosi 9.805,33 EUR (st. 5), a ukupna zatezna kamata na pozitivne preplate iznosi 9.571,91 EUR (st. 7).

147.Zatezna kamata na neto preplatu kamate do dana izrade nalaza 27.01.2021. iznosi 2.427,54 EUR (tab. 6, st. 3). Zatezna kamata na neto preplatu tečaja iznosi 6.026,18 EUR (st. 5), a ukupna zatezna kamata na neto preplatu iznosi 8.453,72 EUR (st. 7).

148.Pod pretpostavkom da sud prizna pozitivne preplate kamate i tečaja sa zateznom kamatom do dana izrade Nalaza 27.01.2021., ukupno potraživanje tužitelja iznosi 18.269,16 EUR (tab. 7), a sastoji se od 8.463,83 EUR preostale zatezne kamate iznad preplate u konverziji i 9.805,33 EUR preplate kamate i tečaja. Zatezna kamata od 28.01.2021. teče na iznos ukupne preplate kamate i tečaja od 9.805,33 EUR.

149.U slučaju da sud prizna neto preplatu kamate i tečaja, uvažavajući i negativne razlike, sa zateznom kamatom do dana izrade Nalaza 27.01.2021., ukupno potraživanje tužitelja iznosi 16.046,31 EUR (tab. 8), a sastoji se od 7.345,64 EUR preostale zatezne kamate iznad preplate u konverziji i 8.700,67 EUR neto preplate kamate i tečaja. Zatezna kamata od 28.01.2021. teče na iznos neto preplate kamate i tečaja od 8.700,67 EUR.

150.Tužitelj na Dopunue Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Tomljanović-Butković, dipl.oec iz lipnja 2025.g. na utvrđenja iz istog nema primjedbi. Uvidom u navedenu Dopunu razvidno je da je na postavljeno pitanje je li tuženik nakon konverzije, sukladno Zakonu, koristio, u konverziji, utvrđeni iznos preplate za podmirenje budućih anuiteta u EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja po njihovom dospijeću, vještak vrlo jasno odgovorio da nije, u ovoj pravnoj stvari konverzija nije provedena zakonito.

151.Naime, sukladno Sporazumu o konverziji za konverziju početnog iznosa glavnice i za uplate u korist CHF kredita izvršene do 31.srpnja 2013.g. primjenjuje se srednji tečaj tuženika, a od 01.kolovoza 2013.g. srednji tečaj Hrvatske narodne banke.

152.Kako je vještak u svom nalazu utvrdio da tuženik nije postupio sukladno sporazumu o konverziji, ista u ovoj pravnoj stvari nije provedena zakonito. Slijedom navedenog predlaže se prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

153.Tuženik se na Dopunu nalaza i mišljenja očitovao navodeći :

Preplata po kamati:

BANKA

13.774,76 kn (1.828,23 EUR) – uključene pozitivne i negativne razlike

-6.404,78 kn ( -850,06 EUR) – negativne razlike (u tablici banke u stupcu K u kunama, a u stupcu

L u eurima)

20.179,54 kn (2.678,29 EUR) – pozitivne razlike

Preplata po kamati:

VJEŠTAK

13.747,81 kn (1.824,61 EUR) – uključene pozitivne i negativne razlike

-6.404,78 kn ( -850,06 EUR) – negativne razlike

20.152,59 kn (2.674,67 EUR) – pozitivne razlike

Preplata po tečaju:

BANKA:

49.214,41 kn (6.531,88 EUR ) - preplata po tečaju uključene pozitivne i negativne razlike

-2.553,40 kn (- 338,89 EUR – negativne razlike (pojedinačni iznosi se mogu vidjeti u mojoj tablici za eure u stupcu P)

51.767,81 kn ( 6.870,77 EUR – pozitivne razlike

VJEŠTAK:

51.807,45 kn (6.876,06 EUR ) - preplata po tečaju uključene pozitivne i negativne razlike

-1.918,18 kn (- 254,60 EUR – negativne razlike

53.725,63 kn ( 7.130,66 EUR – pozitivne razlike

154.Budući je preplata po kamati izračunata tako da se našla razlika između kamate iz provedenog otplatnog plana i kamate iz početnog otplatnog plana, tada da bi izračun preplate po tečaju bio točan iz ukupne preplate treba isključiti preplatu po kamati.

155.Vještak to nije napravio već je preplatu po tečaju računao prema provedenom otplatnom planu (našao je razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta iz provedenog otplatnog plana koje je množio sa početnim tečajem). U ovom slučaju takav izračun bi bio u redu da je preplatu po kamati računao kao razliku između anuiteta, a ne kao što je napravio preplatu po kamati je računao kao razliku između kamate iz provedenog otplatnog plana i kamate iz početnog otplatnog plana.

62.989,18 kn (8.360,10 EUR) - ukupna preplata po kamati i po tečaju uključene pozitivne i negativne razlike

-BANKA

65.555,26 kn (8.700,67 EUR) - ukupna preplata po kamati i po tečaju uključene pozitivne i negativne razlike

- VJEŠTAK

353.696,88 kn – ukupne uplate klijenta do konverzije

-290.707,70 kn – trebalo uplatiti prema početnim uvjetima( da nije bilo promjene po kamati niti po tečaju

62.989,18 kn – ukupna preplata po kamati i po tečaju (8.360,10 EUR)

156.Ukupne uplate vještaku i banci su jednake, kao što je isti početni tečaj, tako da su i preplate trebale biti identične.

157.Bit izračuna preplate po kamati i preplate po tečaju da klijent ne može dobiti više nego je razlika između onoga što je platio i koliko je trebao uplatiti da nije bilo nikakvih promjena po kreditu (niti kamate niti tečaja)

158.Preplata od 8.348,84 KN (1.083,21 EUR) - preplata prilikom konverzije kredita za podmirenje 50 % budućih anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

159.Gore navedenu pretplatu potrebno je umanjiti za iznos pretplate priznate po konverziji kredita. Naime, kako je već ranije navedeno, a i prema stavu mnogih sudova, iznos preplate koji je utvrđen prilikom konverzije i koji je posljedica konverzije ne može se kumulirati sa iznosom koji tužitelju pripada temeljem restitucije zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru. “ Sud prvog stupnja je visinu tužiteljičine tražbine utvrđivao bez da je imao u vidu iznos preplate koji je utvrđen Sporazumom o konverziji tako da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje u pogledu visine ……”

160.U tom smislu sud prvog stupnja će imajući u vidu utvrđenu djelomičnu ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu utvrditi da li je, kada se uzme u obzir i iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije, nakon provedene konverzije ostvarena potpuna restitucija tj. da li je uspostavljeno stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu nije bilo. Pritom će posebice imati u vidu da se iznos preplate koji je utvrđen prilikom konverzije ne može kumulirati sa iznosom koji tužitelju pripada temeljem restitucije zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru, već da u tom slučaju tužiteljica ima pravo na razliku koja se utvrđuje financijskim vještačenjem. Županijski sud u Zagrebu, Poslovni broj: Gž-635/2020-2 od 11. veljače 2025. ) No, tuženik prvenstveno predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

161.Na navode iz podneska od 20.listopada 2025.g. kojim se tuženik očituje na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dijane Tomljanović- Butković, dipl.oec iz lipnja 2025.g. tužitelj se očituje na način kako slijedi:

Protivno tuženikovoj tvrdnji vještak je izvršio obračun preplaćenih iznosa sukladno zadatku vještačenja. Iznos preplate priznate u konverziji od 1.083,21 € predstavlja tuženikovo potraživanje koje tužitelj ne spori ukoliko ga je tuženik zatražio kroz prigovor radi prebijanja do zaključenja prethodnog postupka. Upravo je takvo pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je i nadležan za osiguranje jedinstvene primjene prava, posl.br.Rev-1065/2023 od 08.svibnja 2024.g. u kojoj je Sud odbio reviziju Banke i utvrdio da da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi članka 333 st.3 ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz članka 288 st.6 ZPP-a.

162.Uvidom u tuženikov odgovor na tužbu i podnesak od 20. lipnja 2020.g. razvidno da tuženik nije na nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. Zakona o parničnom postupku ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i članka 196. Zakona o obveznim odnosima, odnosno nije podnio protutužbu.

163.Međutim, ako Sud smatra da za umanjenje tužiteljeva potraživanja s iznosom preplate priznate u konverziji nije potrebno da tuženik prije zaključenja prethodnog postupka istakne kvantitativno određen prigovor radi prijeboja, tužitelj predlaže prebijanje tog tuženikova potraživanja s dospjelom zateznom kamatom tužiteljeva potraživanja.

164.Slijedom navedenog predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

165.Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

166.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

167.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17.

168.Tužbu je tužitelj podnio 11. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

169.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

170.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

171.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

172.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16– 5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

173.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

174.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

175.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

176.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

177.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

178.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

179.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

180.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužiteljitelja iz čijeg iskaza proizlazi da mu je predmetni kredit ponuđen kao najpovoljniji te da mu nije ništa podrobnije pojašnjavano prilikom sklapanja istog. Banka je sastavila ugovor I tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

181.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

182.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

183.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

184.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

185.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

186.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt- 249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

187.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

188.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

189.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

190.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

191.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

192.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

193.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

194.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

195.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

196.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

197.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

198.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

199.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

200.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne. Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

201.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

202.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

203.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem.

204.Tim dokazom je utvrđeno slijedeće :

-Pozitivna novčana razlika izražena po mjesecima koju je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno isplatio tuženiku u odnosu na onu visinu kamatne stopa koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu u utuženom razdolju utvrđena je u iznosu od 4.278,31 CHF, odnosno 20.152,59 kn.

-Pozitivna novčana razlika izražena po mjesecima između iznosa kojeg je tužitelj kao korisnik kredita po osnovi plaćanja anuiteta sa valutnom klauzulom u CHF stvarno isplatio tuženiku u odnosu na visinu prvog anuiteta, odnosno tečaja CHF u trenutku realizacije ugovora, u utuženom razdoblju ukupno iznosi 53.725,63 kn. Pojedinačni iznosi ukupne razlike po osnovi promjene tečaja u utuženom razdoblju specificirani su u stupcu 10. Tablice br. 4.

205.Nalaz i mišljenje izrađen je u vrijeme dok je važeća valuta u Republici Hrvatskoj bila kuna, a tužitelj je naknadno iste iznose pretvorio u danas važeću valutu eur.

206.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

207.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

208.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

209.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

210.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

211.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda Č ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

212.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

213.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

214.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

215.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

216.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

217.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

218.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

219.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

220.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

221.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

222.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

223.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

224.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

225.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručno i nepristrano, ovaj je sud utvrdio da, P od pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 2.674,67 eur. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 7.130,62 eur.

226.Ove iznose tužitelj i potražuje tužbenim zahtjevom.

227.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

228.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

229.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

230.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

231.U odnosu na niži tečaj i tzv. negativne razlike, tužitelj zbog nižeg tečaja nije ništa primio, niti je onda dužan išta vraćati. Stoga nije uzeta u obzir negativna razlika valutnog tečaja.

232.Nije utvrđena primjena manje kamatne stope od početne. Radi se o zakonskoj intervenciji prilikom konverzije pa dakle niti nema osnove uračunavati tzv. "negativne razlike", kako to predlaže tuženik, te ih stavljati u prijeboj.

233.Također, tuženik je u odgovoru na tužbu tek naveo da sve iznose koji bi bili potplaćeni stavlja u prijeboj, bez ikakvog preciziranja. Prigovor radi prebijanja, tuženik nije precizirao niti podneskom od 26. ožujka 2025. , a niti kasnije, a sve je to bilo istaknuto i nakon zaključenja prethodnog postupka, suprotno odredbi članka 288.a stavak 6. Zakona o parničnom postupku. Tek iz podneska tuženika od 20. listopada 2025. se daje zaključiti da on stavlja u prijeboj iznos od 1.083,21 eur, iako to nije nedvojbeno precizirao.

234.Isto tako, tužitelj je za svako eventualno tuženikovo potraživanje istakao i prigovor zastare, koji je osnovan, jer je od prvog dospjelog iznosa na ime kamate (12. ožujka 2007.) te na ime tečaja (22.08.2005.) pa do stavljanja prigovora radi prijeboja u odgovoru na tužbu, a koji ni nije preciziran, protekao petogodišnji zastarni rok.

235.Iz svih iznesenih navoda odbijen je tuženikov prigovor radi prebijanja.

236.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

237.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužiteljice. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 20. prosinca 2019., 9. srpnja 2020.,21. siječnja 2022., 14. travnja 2025. i 2. rujna 2025. (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima i to 23. rujna 2020, 25. veljače 2025., 10. lipnja 2025. i 10. veljače 2026., (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, ukupno 2.000,00 eur, kao i za troškove vještačenja od 132,72 eur i 200,00 eur. Sveukupno to iznosi 2.332,72 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

238.Tužitelj nije obveznik plaćanje sudske pristojbe za presudu.

239.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 31. ožujka 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika