Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-579/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Drnasinu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 10. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Marka Drnasina, odvjetnika iz Vinkovaca, i u odsutnosti tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 247256 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenljiva s Odlukom o kamatnim stopama kreditora bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste koji Ugovor je zaključen između tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 6.850,00 EUR u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju za devize Kreditora i prednika tuženika Sberbank d.d. Zagreb, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4., 5., 6., 8. i 9. istog Ugovora o kreditu broj 247256 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Kreditora za valutu ugovora (EUR), odnosno primjena valutne klauzule (otplata mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj EUR na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 247256.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 78427478595, da tužiteljici HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 1,52 eura (jedan euro i pedeset dva centa), i to na svakomjesečni pojedinačni iznos kako slijedi:

- 0,07 eura počevši od 15. 4. 2013. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 5. 2013. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 6. 2013. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 7. 2013. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 8. 2013. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 9. 2013. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 10. 2013. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 11. 2013. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 12. 2013. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 1. 2014. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 2. 2014. do isplate,

- 0,07 eura počevši od 15. 3. 2014. do isplate,

- 0,11 eura počevši od 15. 4. 2014. do isplate,

- 0,11 eura počevši od 15. 5. 2014. do isplate,

- 0,11 eura počevši od 15. 6. 2014. do isplate,

- 0,11 eura počevši od 15. 7. 2014. do isplate,

- 0,11 eura počevši od 15. 8. 2014. do isplate,

- 0,11 eura počevši od 15. 9. 2014. do isplate,

te temeljem ništetne odredbe o tečajnoj razlici izvrši isplatu novčanog iznosa od 64,96 eura (šezdeset četiri eura i devedeset šest centi) i to na svakomjesečni pojedinačni iznos kako slijedi:

- 1,45 eura počevši od 15. 4. 2013. do isplate,

- 0,79 eura počevši od 15. 5. 2013. do isplate,

- 0,40 eura počevši od 15. 8. 2013. do isplate,

- 1,05 eura počevši od 15. 9. 2013. do isplate,

- 1,38 eura počevši od 15. 10. 2013. do isplate,

- 1,65 eura počevši od 15. 11. 2013. do isplate,

- 1,71 eura počevši od 15. 12. 2013. do isplate,

- 1,65 eura počevši od 15. 1. 2014. do isplate,

- 1,98 eura počevši od 15. 2. 2014. do isplate,

- 2,04 eura počevši od 15. 3. 2014. do isplate,

- 1,71 eura počevši od 15. 4. 2014. do isplate,

- 1,12 eura počevši od 15. 5. 2014. do isplate,

- 1,05 eura počevši od 15. 6. 2014. do isplate,

- 1,45 eura počevši od 15. 7. 2014. do isplate,

- 1,65 eura počevši od 15. 8. 2014. do isplate,

- 1,58 eura počevši od 15. 9. 2014. do isplate,

- 1,98 eura počevši od 15. 10. 2014. do isplate,

- 2,24 eura počevši od 15. 11. 2014. do isplate,

- 2,31 eura počevši od 15. 12. 2014. do isplate,

- 2,37 eura počevši od 15. 1. 2015. do isplate,

- 2,77 eura počevši od 15. 2. 2015. do isplate,

- 2,04 eura počevši od 15. 3. 2015. do isplate,

- 0,99 eura počevši od 15. 4. 2015. do isplate,

- 0,66 eura počevši od 15. 5. 2015. do isplate,

- 0,79 eura počevši od 15. 6. 2015. do isplate,

- 0,92 eura počevši od 15. 7. 2015. do isplate,

- 0,53 eura počevši od 15. 8. 2015. do isplate,

- 0,59 eura počevši od 15. 9. 2015. do isplate,

- 1,84 eura počevši od 15. 10. 2015. do isplate,

- 1,84 eura počevši od 15. 11. 2015. do isplate,

- 1,84 eura počevši od 15. 12. 2015. do isplate,

- 2,24 eura počevši od 15. 1. 2016. do isplate,

- 1,71 eura počevši od 15. 2. 2016. do isplate,

- 0,86 eura počevši od 15. 3. 2016. do isplate,

- 0,13 eura počevši od 15. 5. 2016. do isplate,

- 0,27 eura počevši od 15. 6. 2016. do isplate,

- 0,27 eura počevši od 15. 7. 2016. do isplate,

- 0,13 eura počevši od 15. 10. 2016. do isplate,

- 0,13 eura počevši od 15. 11. 2016. do isplate,

- 0,59 eura počevši od 15. 12. 2016. do isplate,

- 0,59 eura počevši od 15. 1. 2017. do isplate,

- 0,13 eura počevši od 15. 10. 2017. do isplate,

- 0,53 eura počevši od 15. 11. 2017. do isplate,

- 0,53 eura počevši od 15. 12. 2017. do isplate,

- 1,05 eura počevši od 15. 3. 2020. do isplate,

- 1,45 eura počevši od 15. 4. 2020. do isplate,

- 1,05 eura počevši od 15. 5. 2020. do isplate,

- 0,92 eura počevši od 15. 6. 2020. do isplate,

- 0,53 eura počevši od 15. 7. 2020. do isplate,

- 0,27 eura počevši od 15. 8. 2020. do isplate,

- 0,59 eura počevši od 15. 9. 2020. do isplate,

- 1,05 eura počevši od 15. 10. 2020. do isplate,

- 0,99 eura počevši od 15. 11. 2020. do isplate,

- 0,67 eura počevši od 15. 12. 2020. do isplate,

- 0,99 eura počevši od 15. 1. 2021. do isplate,

- 0,92 eura počevši od 15. 2. 2021. do isplate,

- 1,19 eura počevši od 15. 3. 2021. do isplate,

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na sve mjesečne anuitete nastale kao posljedica povećanja kamata po predmetnom ugovoru o kreditu u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, te troškove postupka u iznosu od 727,95 eura (sedamsto dvadeset sedam eura i devedeset pet centi), sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbeno zahtjeva u odnosu na trošak parničnog postupka u iznosu od 197,50 eura (sto devedeset sedam eura i pedeset centi) kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku 21. prosinca 2021. podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s prednikom tuženika zaključila 15. 3. 2013. ugovor o kreditu broj: 247256 u iznosu od 6.850,00 eura koji je tužiteljici stavljen na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tužene poslovne banke za devize važećem na dan isplate, na rok otplate od 96 mjesečnih anuiteta.

1.2. Tužiteljica navodi da je predmetnim Ugovorom (čl. 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9) ugovoreno korištenje, osiguranje tražbine, način vraćanja (iznosa kredita i pripadajuće kamate) te posljedice i eventualni rizici promjene tečaja, kamatna stopa koja je promijenjiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke, bez ikakvog navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Prilikom sklapanja Ugovora, tužiteljici nije uručena nikakva daljnja dokumentacija - Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna - izračuna kamatne stope, niti joj je objašnjen mehanizam primjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita.

1.3. Tijekom razdoblja otplate kredita tužena Banka je značajno povećala predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućila tužiteljici da pregovara o visini iste, a niti su tužiteljici razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene - povećanja kamatne stope. Naprotiv, tužiteljici je slana samo jednostrana obavijest tužene banke, da je došlo do povišenja kamatne stope i koliko joj zbog toga iznosi nova veća visina anuiteta otplate kredita. Zbog naprijed navedenog, tužiteljica smatra da je odrednica o promjenljivoj kamatnoj stopi i načinu primjene iste sadržana u Ugovoru o kreditu neodređena odnosno neodrediva, te je kao takva ništetna i nema pravni učinak na obveznopravni odnos stranaka.

1.4. Tužiteljica se nadalje poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 iz kolektivnog postupka koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj, vodio protiv osam banaka (predmetnu Presudu u međuvremenu je svojom presudom Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. potvrdio i Vrhovni sud RH, te i Ustavni sud RH svojom Odlukom U-III- 2521/2015), kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

1.5. Slijedom izloženog, svako povišenje kamatne stope na temelju ništene odredbe imalo je za posljedicu stjecanje bez pravne osnove na strani tuženika, po pravnoj osnovi koja je naknadno utvrđena ništetnim, protivno čl. 1111. ZOO/05 u svezi primjene i čl. 26. ZOO/05. Sukladno navedenom, tužiteljica ovom tužbom potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatila temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečajnoj razlici uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu.

2.1. Nadalje, tuženik smatra da se tužiteljica neosnovano pozivana na presudu Revt-249/2014 te ukazuje kako se u postupku pred VSRH odlučivalo o tužbenom zahtjevu udruge Potrošač koja se isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula (CHF). Naime, za razliku od CHF tečaja, EUR tečaj je već godinama stabilna valuta slijedom čega tuženik smatra da nema govora o mogućnosti primjene utvrđenja i sudskih stajališta u konretnom slučaju.

2.2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući između ostalog da je potraživanje tužitelja u zastari te smatra da o kojoj god pravnoj kvalifikaciji bi se u predmetnom slučaju radilo da je zastara svakako nastupila za većinu pojedinačnih potraživanja tužitelja.

2.3. Nadalje, razlog zašto tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača je u tome jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku po tuženiku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju.

2.4. Tuženik smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Po tuženiku da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima, a koje reguliraju stjecanje bez osnove. U okviru odgovora na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom.

3. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je konačno uredila svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 27. svibnja 2024., na način da uz deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti, potražuje preplaćeni iznos na ime razlike kamata u visini od 1,52 eura, te na ime tečajne razlike iznos od 64,96 eura, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od svakomjesečnog preplaćenog iznosa do isplate.

4. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio rješenjem broj P-579/2021-7 od 11. travnja 2022.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem i uvidom u presliku ugovora o kreditu broj: 247256 od 15. 3. 2013. (list 6-12), otplatni plan (list 13-15), otplatni plan za izračun efektivne kamatne stope za kredit (list 16-21), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu o upisu u sudski registar promjene naziva tuženika (list 83), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković, dipl.oec. iz Vinkovaca, 14. 11. 2023. (list 92-103), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 10. 3. 2026. (list 133-135).

6. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je ugovor o kreditu prednikom tužene banke Sperbank d.d. zaključila 15. 3. 2013. i da je to bio nenamjenski kredit koji je koristila za opremanje kuće. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Za ovu banku se odlučila jer je kod njih imala otvoren račun i kako je bila njihov klijent tako se kod njih odlučila i podići kredit. Nije se raspitivala kod drugih banaka. Ugovor je bio već pripremljen kao gotov obrazac koji je samo trebalo potpisati i ovjeriti kod javnog bilježnika. Javni bilježnik joj nije pročitao ugovor nego je samo ovjerio. Nitko joj nije pojašnjavao pojedine odredbe ugovora, izračunali su koliki bi bio anuitet i koliki kredit može dobiti. Nitko joj nije posebno pojašnjavao pojedine odredbe ugovora niti je mogla pregovarati oko njih, nije ni znala da može oko toga s njima pregovarati. Njoj je bilo najvažnije da joj rata kredita odgovara i da je može plaćati. Ugovor nije pročitala prije potpisivanja, a ne sjeća se da joj je bilo ponuđeno da ga pročita niti od strane banke niti kod javnog bilježnika samo su joj rekli da može potpisati. Nije financijske struke, te značenje pojmova kamatna stopa i valutna klauzula ne razumije najbolje. Nije znala da bi moglo doći do povećanja rata uslijed promjena tečaja i kamata.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključila ugovor o kreditu 15. ožujka 2013. na iznos od 6.850,00 eura u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize važećem na dan isplate. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da je to bio nenamjenski kredit.

7.2. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.

7.3. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.4. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

8. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe članka 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da je tužiteljica dužna platiti tužitelju kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno odlukama banke o kamatnim stopama, te ništetnosti odredbe članka 4., 5., 6., 8. i 9. kojima je ugovoreno da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećim za EUR, dok se obveze obračunavaju i iskazuju u stranoj valuti, a plaćanja novčanih obveza vrše u kunskoj protuvrijednosti valute Ugovora, korištenjem prodajnog tečaja kreditora, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09. i 133/09., dalje u tekstu: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, tj. na dan 15. ožujka 2013.

10. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., dalje: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10.1. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.2. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 98. ZZP/07.

10.3. Odredbom članka 102. stavak 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

11. Analizirajući spornu odredbu Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom kreditora, tj. tuženika, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba nije razumljiva, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

12. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formuliranom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku.

12.1. Stoga proizlazi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštene ugovorene odredbe u smislu odredbe članka 96. i 98. ZZP/07 slijedom čega su iste i ništavne sukladno članku 102. ZZP/07, pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

12.2. Nadalje, analizirajući sporne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, te vezivanje glavnice za tečaj EUR u odnosu na hrvatsku kunu, gdje izmjena kamatne stope vrši temeljem Izmjena i dopuna odluke o kamatama banke, a visinu glavnice prepustiti promjeni tečaja eura, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita, sud izvodi zaključak da se radi o ugovornim odredbama koje predstavljaju povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Također o navedenoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale obzirom tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na navedene odredbe već je iste sadržane u ugovoru mogao samo kao takve prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, tužitelju nije bila ostavljena mogućnost pregovaranja niti izbora glede povećanja kamatne stope ili vezivanja glavnice za tečaj eura u odnosu na hrvatsku kunu. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.

12.3. Nadalje, kriteriji o ugovaranju eura kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da su navedene odredbe razumljive i da nisu dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu, a koji se odnosi na otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za EUR, a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u EUR izražen u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan plaćanja, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

14. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz točke 2., te 4., 5., 6., 8. i 9. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03.

15. U ovom predmetu potrebno je posebno istaknuti u pogledu utvrđenja postojanja pravnog osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice, kako je sukladno Zakonu o zaštiti potrošača bilo relevantno utvrditi je li banka transparentno informirala klijenta o rizicima valutne klauzule u euru, a uzimajući u obzir činjenice da je korisnik kredita u to vrijeme primao plaću u novčanoj valuti kuna. U odnosu na valutu CHF, istina je da je euro ipak predstavljao stabilnu valutu i od 2023. je postao i službena valuta u Republici Hrvatskoj. No, to ne znači da se kod kredita u EUR takva ništetnost odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u EUR ne može priznati. Ovo pogotovo kraj činjenice ako je banka pogrešno ili obmanjujuće informirala klijenta o valutnim rizicima. U ovom postupku tužena banka nije predložila izvođenja dokaza saslušanjem djelatnika banke

– osobnog bankara koji je pregovarao s tužiteljem, iako je upravo na tuženoj banci bio teret dokazivanja da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužiteljici kao korisniku kredita dala potpune informacije o uvjetima kredita, vezano za promjenu kamatne stope kao i tečajni rizik zbog ugovorene valute u eurima.

16. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i iste dovodeći u vezu sa iskazom tužitelja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule, provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl. oec. iz Vinkovaca.

16.1. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta razlike nastale uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 247256 utvrđen je u visini od 1,52 eur. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta razlike nastale uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 247256 utvrđen je u visini od - 98,13 eura. Ukupan iznos razlike auiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 89303/04 utvrđen je u visini od - 96,61 eura.

16.2. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 19. 3. 2013. za 1 EUR = 7,55 kn utvrđen je u visini od 64,96 eura. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta (tzv. „negativna tečajna razlika“) uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 19. 3. 2013. za 1 EUR = 7,55 kn, utvrđen je u visini od – 37,83 eura. Razlika anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj na dan isplate predmetnog ugovora o kreditu 19. 3. 2013. za 1 EUR = 7,55 kn, kao i sve naknadne izmjene tečaja EUR na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog anuiteta utvrđena je u ukupnom iznosu od 28,33 eura.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita više plaćen iznos 1,52 eura zbog promjenjive kamatne stope, te je zbog promjene tečaja više plaćen iznos od 64,96 eura na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, pa kako upravo navedene iznose tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 27. 5. 2024., to sud tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti.

17.1. Naime, iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 1,52 eura, zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 64,96 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a što je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. 1. 2024.

17.2. Prema mišljenju suda tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. ZOO-a obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

18. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi članka 361. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 21. prosinca 2021. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

19. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

20. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23., dalje: Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura, za sastav tri obrazložena podneska i to od 7. 4. 2022., 21. 12. 2023. i 27. 5. 2024. svaki u iznosu od 50,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 1. 2. 2023., 25. 11. 2025. i 10. 3. 2026. svako u iznosu od 50,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 87,50 eura čini ukupan iznos od 437,50 eura.

20.1. Tužiteljici je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, kao i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 eura tako da je tužiteljici sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 727,95 eura.

20.2. Tužiteljici nije odobren zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 92,90 eura budući je tužiteljica ovog troška oslobođena obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to članak 11. stavak 1. točka 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanja sudske pristojbe, a kako tužiteljica ovaj trošak nije niti platila to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 92,90 eura odbijena. Tužiteljici također nije odobren trošak pristupa ročištu za objavu presude u zatraženom iznosu od 66,40 eura budući istoj sukladno Tarifi pripada 25,00 eura, te trošak pristupa ročištu od 5. 2. 2026. u zatraženom iznosu uključujući PDV budući je isto ročište odgođeno, tako da je tužiteljica odbijena s dijelom troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 197,50 eura.

U Vinkovcima 31. ožujka 2026.

Sudac:

Snježna Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Marko Drnasin, Vinkovci – pun. tužitelja

2. Tuženik Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb