REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4610/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja MF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Ružička, odvjetnica u Virovitici, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB: 36514183925, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj 01185 sklopljenog 22. studenog 2007. između parničnih stranaka u dijelu točke 9.1 pripadajućih uvjeta govora o kreditu, a koja glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju isti učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit“, a preko ugovorene kamatne stope u iznosu od 6,20% godišnje te se utvrđuje da je ništetna odredba tog ugovora o kreditu i točke 5.1 pripadajućih uvjeta ugovora o kreditu kojom je propisano da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema tečaju za devize Raiffesenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.626,34 EUR sa zateznim kamatama: na iznos od 5,06 EUR počev od dana 2.4.2008. pa do isplate
na iznos od 4,86 EUR počev od dana 14.4.2008. pa do isplate
na iznos od 0,14 EUR počev od dana 20.6.2008. pa do isplate
na iznos od 0,56 EUR počev od dana 22.7.2008. pa do isplate
na iznos od 2,73 EUR počev od dana 21.10.2008. pa do isplate
na iznos od 10,90 EUR počev od dana 1.12.2008. pa do isplate
na iznos od 8,52 EUR počev od dana 16.12.2008. pa do isplate
na iznos od 17,65 EUR počev od dana 14.1.2009. pa do isplate
na iznos od 20,01 EUR počev od dana 10.2.2009. pa do isplate
na iznos od 21,09 EUR počev od dana 16.3.2009. pa do isplate
na iznos od 18,39 EUR počev od dana 16.4.2009. pa do isplate
na iznos od 17,01 EUR počev od dana 18.5.2009. pa do isplate
na iznos od 14,59 EUR počev od dana 16.6.2009. pa do isplate
na iznos od 12,69 EUR počev od dana 15.7.2009. pa do isplate
na iznos od 12,95 EUR počev od dana 24.8.2009. pa do isplate
na iznos od 14,99 EUR počev od dana 25.9.2009. pa do isplate
na iznos od 13,78 EUR počev od dana 26.10.2009. pa do isplate
na iznos od 13,71 EUR počev od dana 2.12.2009. pa do isplate
na iznos od 14,41 EUR počev od dana 28.1.2010. pa do isplate
na iznos od 16,99 EUR počev od dana 22.2.2010. pa do isplate
na iznos od 18,83 EUR počev od dana 23.3.2010. pa do isplate
na iznos od 18,99 EUR počev od dana 26.4.2010. pa do isplate
na iznos od 24,79 EUR počev od dana 28.5.2010. pa do isplate
na iznos od 22,25 EUR počev od dana 30.6.2010. pa do isplate
na iznos od 24,71 EUR počev od dana 31.7.2010. pa do isplate
na iznos od 34,04 EUR počev od dana 19.8.2010. pa do isplate
na iznos od 30,79 EUR počev od dana 24.9.2010. pa do isplate
na iznos od 41,33 EUR počev od dana 30.10.2010. pa do isplate
na iznos od 36,68 EUR počev od dana 1.12.2010. pa do isplate
na iznos od 32,90 EUR počev od dana 30.12.2010. pa do isplate
na iznos od 44,05 EUR počev od dana 30.12.2010. pa do isplate
na iznos od 54,58 EUR počev od dana 24.1.2011. pa do isplate
na iznos od 47,21 EUR počev od dana 14.2.2011. pa do isplate
na iznos od 50,04 EUR počev od dana 22.3.2011. pa do isplate
na iznos od 43,08 EUR počev od dana 21.4.2011. pa do isplate
na iznos od 47,13 EUR počev od dana 18.5.2011. pa do isplate
na iznos od 62,05 EUR počev od dana 24.6.2011. pa do isplate
na iznos od 57,29 EUR počev od dana 22.7.2011. pa do isplate
na iznos od 84,94 EUR počev od dana 29.8.2011. pa do isplate
na iznos od 90,20 EUR počev od dana 21.9.2011. pa do isplate
na iznos od 61,75 EUR počev od dana 20.10.2011. pa do isplate
na iznos od 64,11 EUR počev od dana 21.11.2011. pa do isplate
na iznos od 62,97 EUR počev od dana 20.12.2011. pa do isplate
na iznos od 65,87 EUR počev od dana 19.1.2012. pa do isplate
na iznos od 69,19 EUR počev od dana 30.3.2012. pa do isplate
na iznos od 68,29 EUR počev od dana 30.3.2012. pa do isplate
na iznos od 66,75 EUR počev od dana 20.4.2012. pa do isplate
na iznos od 67,36 EUR počev od dana 24.5.2012. pa do isplate
na iznos od 68,98 EUR počev od dana 26.6.2012. pa do isplate
na iznos od 67,74 EUR počev od dana 27.7.2012. pa do isplate
na iznos od 68,05 EUR počev od dana 22.8.2012. pa do isplate
na iznos od 66,11 EUR počev od dana 25.9.2012. pa do isplate
na iznos od 64,75 EUR počev od dana 18.10.2012. pa do isplate
na iznos od 67,15 EUR počev od dana 16.11.2012. pa do isplate
na iznos od 65,82 EUR počev od dana 11.1.2013. pa do isplate
na iznos od 67,58 EUR počev od dana 6.3.2013. pa do isplate
na iznos od 63,55 EUR počev od dana 6.3.2013. pa do isplate
na iznos od 65,29 EUR počev od dana 6.3.2013. pa do isplate
na iznos od 66,50 EUR počev od dana 17.4.2013. pa do isplate
na iznos od 65,34 EUR počev od dana 21.5.2013. pa do isplate
na iznos od 61,54 EUR počev od dana 18.6.2013. pa do isplate
na iznos od 59,60 EUR počev od dana 19.8.2013. pa do isplate
na iznos od 62,22 EUR počev od dana 19.8.2013. pa do isplate
na iznos od 63,73 EUR počev od dana 22.10.2013. pa do isplate
na iznos od 66,12 EUR počev od dana 18.11.2013. pa do isplate
na iznos od 64,71 EUR počev od dana 18.11.2013. pa do isplate
na iznos od 65,95 EUR počev od dana 11.2.2014. pa do isplate
na iznos od 66,05 EUR počev od dana 10.3.2014. pa do isplate
na iznos od 68,46 EUR počev od dana 28.4.2014. pa do isplate
na iznos od 69,02 EUR počev od dana 28.4.2014. pa do isplate
na iznos od 68,78 EUR počev od dana 10.6.2014. pa do isplate
na iznos od 67,05 EUR počev od dana 17.7.2014. pa do isplate
na iznos od 65,91 EUR počev od dana 17.7.2014. pa do isplate
na iznos od 67,27 EUR počev od dana 18.9.2014. pa do isplate
na iznos od 68,50 EUR počev od dana 18.9.2014. pa do isplate
na iznos od 69,63 EUR počev od dana 17.10.2014. pa do isplate
na iznos od 70,42 EUR počev od dana 18.11.2014. pa do isplate
na iznos od 71,37 EUR počev od dana 16.12.2014. pa do isplate,
po stopi koja se za razdoblje od 2. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.590,39 eura sa zateznim kamatama od 31. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. listopada 2023. navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 22. studenog 2007., kojim mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 19.403,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupovinu osobnog automobila. Ističe da je čl. 5. ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF te da se obveze ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. te da je u čl. 9. određeno da visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulacije, kao i u slučaju promjene propisa te u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja posredno ili neposredno imaju sličan učinak te da pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit. Ističe da tužitelju nitko nije detaljnije objasnio uvjete zaključenja kreditnog aranžmana, da tuženik tužitelju nije davao nikakve obavijesti, niti detaljne informacije o tome kakav kredit tužitelj uzima kod tuženika, kakvi sve rizici mogu proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, a posebno mu nije ništa rečeno u vezi promjenjive kamatne stope, a o tome ništa konkretno ne proizlazi ni iz teksta predmetnog ugovora o kreditu. Ističe da se radi o tipskom ugovoru, bez mogućnosti utjecaja tužitelja na ugovorne odredbe. Ističe da odredba ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno (a ne naknadno jednostranim donošenjem posebnih dokumenata) precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih određenih kriterija. Smatra da se stoga takva odredba ne može se smatrati razumljivom te da je dovela je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također ističe da se nije pojedinačno pregovaralo niti o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF, da prilikom sklapanja ugovora o kreditu tuženik tužitelju nije dao nikakve obavijesti o značenju ugovaranja valutne klauzule, a niti mu je pružio mogućnost izabrati ugovaranje valutne klauzule u nekoj drugoj valuti. Ističe da je zbog spornih ugovornih odredaba došlo do znatnog porasta anuiteta i glavnice kredita, nakon što je tečaj valute CHF porastao, koji Hrvatska narodna banka za razliku od tečaja EUR-a ne drži pod kontrolom, što je sve dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe da u spornim ugovornim odredbama nema preciznih i jasnih kriterija po kojima se promjena kamate i tečaja valutne klauzule može odrediti. Ističe da ugovor ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj 01185 sklopljenog 22. studenog 2007. između parničnih stranaka u dijelu točke 9.1. pripadajućih uvjeta ugovora o kreditu, a koja glasi: „Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju isti učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna godišnja kamatna stopa na kredit“, a preko ugovorene kamatne stope u iznosu od 6,20% godišnje kao i u dijelu ugovora o kreditu kojom je iznos kredita ugovoren u valuti CHF i točke 5.1 pripadajućih uvjeta ugovora o kreditu, a koja glasi; „Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema tečaju za devize Raiffesenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.“, a kojom odredbom je u predmetni ugovor o kreditu ugovorena valutna klauzula odnosno otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (CHF). Traži i isplatu iznosa od 3.880,34 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare. Ističe da tužitelj nije pretrpio štetu, da nema mjesta primjeni Zakona o zaštiti potrošača, da tužitelj nije potrošač pa da nije aktivno legitimiran. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je valutna klauzula dopuštena, da je tužitelju ponuđeno sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u eurima. Ističe da je sve ugovore sklopio u dobroj vjeri, da ugovor sadrži točno definirane parametre za promjenu kamatne stope te da se kamatna stopa sastoji od fiksne marže tuženika te varijabilnog dijela koji ovisi o LIBOR-u te porezu i drugim davanjima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.
3. Tužitelj je u podnesku od 24. studenog 2025. uredio tužbeni zahtjev za isplatu na način da traži isplatu iznosa od 3.626,39 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku.
4. Tuženik se u podnesku od 23. siječnja 2026. usprotivio preinaci tužbe.
5. Sud je na ročištu 16. ožujka 2026. dopustio preinaku. Radi se o dopuštenoj preinaci iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, ZPP) s obzirom da tužitelj prije izvođenja dokaza financijskim vještačenjem nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, a tužbeni zahtjev uredio je nakon vještačenja. To je i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP).
6. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, financijskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. U pogledu istaknutog prigovora zastare treba reći da se prema čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao.
9. Čitanjem ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao fizičke osobe i tuženika 19. studenog 2007. (list 23-27 spisa) utvrđeno je da je istim tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 19.403,12 CHF. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 6,20 % godišnje. Toč. 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu propisano je da je kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjiva sukladno toč. 9.1. U toč. 9.1. Uvjeta ugovora propisano je da da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit.
Namjena kredita je kupnja vozila.
10. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.
11. Iz odredbe čl. III. ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 6,20 % godišnja, koja je promjenjiva prema toč. 6.2. Uvjeta ugovora sukladno toč. 9.1 tih ugovornih uvjeta. Toč. 5. Uvjeta o kreditu propisano je da se novčane obveze, ako su izražene u CHF, ispunjavanju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja.
12. Na ovaj spor se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd -2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).
13. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju i značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužitelja na ročištu 7. srpnja 2025. (list 187-188 spisa). Tužitelj je iskazao da je trebao kupiti automobil, da je otišao u auto kuću Škoda gdje je odlučio kupiti automobil i prodavatelj mu je ponudio financiranje, odnosno ugovor o kreditu. Ponuđen mu je ugovor u valuti CHF i objašnjeno mu je da je to zapravo najpovoljniji kredit o kojem mu je rečeno sve najbolje. Nadalje, iskazao je da ga nitko nije upozorio da postoji povećana opasnost kod promjene tečaja za valutu CHF, da mu nitko nije objasnio o kojim parametrima ovisi promjena tečaja kao niti o kojim parametrima ovisi promjena kamatne stope. Iskazao je da je vozilo kupio za svoje osobne potrebe, da mu je ugovor o kreditu predan u auto kući te da su oni u tim ugovorima mijenjali samo imena. Iskazao je i da nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora o kreditu. Također je iskazao da je on platio sve rate kredita, a da je ponekad znalo dogoditi da ne stigne u banku i da je tada dao novac sestri koja je otišla umjesto njega uplatiti pojedini anuitet.
14. Tuženik je na pripremnom ročištu 14. siječnja 2025. (list 184 spisa) odustao od prijedloga da se sasluša svjedok ĐF.
15. Sud nije posebno cijenio pisanu izjavu FF kao izjavu svjedoka (list 66-68 spisa) jer takva mogućnost nije propisana odredbama ZPP-a.
16. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao životan, uvjerljiv i logičan. Stoga sud na temelju njegovog iskaza nalazi utvrđenim da tužitelj kao prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja, nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iako je tužitelj bio upoznat s pojmom valutne klauzule te mu je zasigurno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.
17. Po ocjeni ovog suda nije odlučna činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.
18. Dakle, sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.
19. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da nije dobio nikakva posebna objašnjenja u pogledu načina promjene kamatne stope. Po ocjeni ovog suda odredba Uvjeta ugovora iz koje proizlazi da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak te da pod tim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, suviše je općenita. Kao takva ne nudi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Prema tome, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
20. S obzirom da je ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF radi kupovine auta tužitelju kao fizičkoj osobi, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.). Također treba dodati da je tužitelj u svom iskazu naveo da je automobil kupio za osobne potrebe, čime dodatno potvrđuje svoj status potrošača. Prema tome, nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istaknuo tuženik uz obrazloženje da tužitelj nije potrošač te da nema mjesta primjeni Zakona o zaštiti potrošača. Također treba dodati da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj plaćao anuitete, a ponekad i njegova sestra u njegovo ime i za njegov račun, ali da tužitelj uopće ne treba dokazivati da je baš on plaćao pojedine anuitete. Naime, čak i ako je netko treći vršio uplate pojedinih anuiteta, nedvojbeno je da bi se radilo o uplatama u ime i za račun tužitelja koje je tuženik primao i evidentirao po kreditu tužitelja s obzirom na činjenicu da je kredit otplaćen. Dakle, posve je neodlučno je li tužitelj osobno izvršila uplate obveza iz tog kredita ili je to učinila treća osoba u njegovo ime i za njegov račun. Stoga je upravo tužitelj aktivno legitimiran u odnosu na sve preplaćene iznose.
21. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO-a ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP-a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a.
22. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
23. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
24. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su ista bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok su sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP- a, nepoštene ugovorne odredbe, ništetne. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke.
25. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama za koje je sud utvrdio da su ništetne. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.
26. Prigovor zastare otklonjen je kao neosnovan u toč. 8. obrazloženja.
27.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje od 11. studenog 2025. (list 196-206 spisa) sud nalazi utvrđenim da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi ukupno 3.622,15 eura, da razlika zbog pada tečaja iznosi 5,77 eura, da razlika zbog rasta kamatne stope iznosi 4,19 eura, a zbog pada kamatne stope 0,15 eura. Pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni stupcu 15,17 i 18 tablice na listu 200-205 spisa. Dakle, sveukupno je po osnovi rasta tečaja i kamatne stope preplaćen iznos od 3.622,15 eura.
27.2. Po mišljenju ovog suda, sud ne može uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj platio po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Naime, ovdje se ne radi o djelomičnom ispunjenju koje bi se moglo uračunati na temelju običnog prigovora tuženika, a tuženik nije podnio protutužbu s odgovarajućim protutužbenim zahtjevom niti je istaknuo prigovor radi prijeboja. Nije moguće primijeniti niti građanskopravni prijeboj jer tuženik osporava postojanje tražbine tužitelja u cijelosti, a prijeboj ex lege nije predviđen pozitivnim zakonskim propisima.
28. Tužitelj nije prigovarao izračunu vještakinje. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije iznio niti jedan argumentirani prigovor matematičkom izračunu vještakinje niti je predložio saslušanje vještakinje. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještakinje kao jasno, stručno i obrazloženo.
30. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod toč. II izreke.
31. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetna odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Stoga je o tijeku zateznih kamata na dosuđene iznose odlučeno kao u toč. II izreke.
32. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.
33. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.
34. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 20.12.2023., 23.01.2024. i 24.11.2025. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 02.02.2026. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4) te trošak pristupa na ročišta 27.02.2024., 14.01.2025., 07.07.2025. i 16.03.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 825 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u zatraženom iznosu od iznosu od 2,00 eura iznosi 2.062,50 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,63 eura na presudu 85,25 eura kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 2.590,39 eura. Dosuđene su mu i zatezne kamate od donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.
35. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe od 21.05.2024. protiv rješenja o mjesnoj nenadležnosti jer je ta žalba odbijena kao neosnovana. Nije mu priznat niti trošak prijevoza vozilom radi pristupa na ročište jer tužitelj ima pravo na trošak putne karte javnim prijevozom, a nije dokazao koliko taj trošak iznosi. Nije mu priznat niti trošak putnih troškova odvjetnika jer je mogao angažirati odvjetnika u Zagrebu.
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
Sutkinja:
Marija Šipek
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
