Poslovni broj: Povrv-391/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. odjavljenog automehaničarskog obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Ćulav Aličić, odvjetnica u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika ČIKOLA d.o.o. Split, Doverska 28, OIB: 93205251498, kojeg zastupaju punomoćnici Tomislav Krka i Marina Krka, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o. Split, Starčevićeva 13, radi isplate iznosa od 4.455,17 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku Sandri Jelavić iz Splita pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-162/2021 (sudski predmet: Ovrv-4449/2021) od 10. studenoga 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 4.455,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2021. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 31. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 157,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. studenoga 2022. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 10. studenoga 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.670,00 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Sandra Jelavić iz Splita donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-162/2021 (sudski predmet: Ovrv- 4449/2021) od 10. studenoga 2022., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 33.567,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2021. do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-391/2023-2 od 29. studenoga 2023. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je osporio to rješenje u cijelosti. Tuženik je prije svega istakao da je tužitelj prestao postojati te da se pregledom izvatka iz obrtnog registra od 23. studenog 2022. može utvrditi da je tužiteljev obrt odjavljen. S obzirom na činjenicu odjave obrta, tuženik je predložio ukinuti rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu odbaciti. Nadalje, tuženik je naveo da je račun tužitelja, koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu, vratio tužitelju dopisom od 20. kolovoza 2021., a sve to iz razloga što vozilo tuženika nije popravljeno niti su u vozilo ugrađeni dijelovi koji su navedeni u računu. Tuženik da od tužitelja nije naručio radove popravka ni zamjenu navedenih dijelova. Isto tako, odmah po preuzimanju vozila, tuženik da je utvrdio da vozilo nije popravljeno, a što je i naveo u svom dopisu od 20. kolovoza 2021. kojim je tužitelju vratio dostavljeni račun za popravak. Tuženik je također i naveo da nakon što mu je vozilo vraćeno, isto da više nije mogao upotrebljavati, jer se na vozilu javljao isti kvar te vozilo nije mogao ubaciti u brzinu, a zbog čega da to vozilo ni danas ne može upotrebljavati. Dakle, tužitelj da nije napravio nikakvu uslugu vezanu za popravak vozila tuženika, da nije ugradio dijelove navedene u računu, a zbog čega je njegov zahtjev neosnovan. Tuženik je naveo i da mu je tužitelj nanio štetu, jer da je tuženik morao vozilo dati na popravak trećoj osobi.

4. Podneskom od 15. prosinca 2023. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, osporavajući iste u cijelosti kao neosnovane. Tužitelj je potvrdio da je njegov obrt u međuvremenu odjavljen, ali je istakao da to nema utjecaja na predmetni postupak, sve obzirom na to da je Zakonom o obrtu definirano da je obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti u svoje ime i za svoj račun pa stoga aktivna legitimacija tužitelja da nije sporna. Obavljanjem obrta, tužitelj da je stekao sva prava koja mu pripadaju iz takve djelatnosti te da se njegova odgovornost niti prava ne mogu vezati uz činjenicu prestanka te djelatnosti, već da obrtnik i nakon zatvaranja obrta ima sva prava i obveze koja su proizašla iz obavljanja obrtničkih djelatnosti, a na što da ukazuje i sudska praksa. Nadalje, tužitelj je naveo i da nisu točni navodi tuženika istaknuti u njegovom dopisu od 20. kolovoza 2021., kojim je tužitelj vratio utuženi račun. Naime, tužitelj i tuženik da su bili u poslovnom odnosu dvije godine prije izdavanja spornog računa, a njihova suradnja da je uvijek funkcionirala na isti način i to tako da bi djelatnik tuženika, zakonski zastupnik tuženika TZ ili njegov sin VZ doveli vozilo u kvaru kod tužitelja i opisali kvar na vozilu. Nakon toga, tužitelj da bi kvar otklonio, pozvao zz tuženika ili djelatnika tuženika koji je auto dovezao da preuzme vozilo te bi potom ispostavio račun za izvršene usluge, a koje račune je tuženik, sve do ovdje spornog računa, uredno podmirio. Između stranaka do sada da nije bilo nikakvih problema u komunikaciji, a tužitelj da isto tako nije naknadno tražio od tuženika bilo kakvo odobrenje za izvršavanje pojedinih popravaka.

5. U odnosu na popravak vozila koje je predmet ovog spora, tužitelj je naveo da je to vozilo dovedeno u njegovu automehaničarsku radnju te da je dogovoreno da će se kvar otkloniti, a tužitelj da će biti obaviješten kad vozilo bude spremno za preuzimanje. Nitko da tom prigodom nije tražio da se tuženika izvijesti o trošku popravka, a niti da je isti tražio da se da bilo kakav pristanak za popravak, već da je vozilo dovezeno u radnju tužitelja s nalogom da se isto popravi. Iz toga da je razvidno da je usluga naručena. Nadalje, tužitelj je naveo da je predmetno vozilo tuženika ostavljeno u radnji tužitelja te nakon što je obavljena dijagnostika i utvrđen problem, tužitelj da je kupio sve potrebne rezervne dijelove, iste ugradio u vozilo tuženika te potom isto predao tuženiku i ispostavio mu račun za obavljene usluge. Tužitelj je dodatno naveo i da u svojem poslovanju sve potrebne rezervne dijelove kupuje od društva Ciak truck d.o.o., koje ima svoju poslovnicu u neposrednoj blizini sa radnjom tužitelja, i to na način da tužitelj svakodnevno uzima potrebne dijelove, a navedeno društvo da mu naknadno ispostavi račune, obično krajem mjeseca, za sve dijelove, a što da je bilo i u slučaju predmetnog popravka vozila tuženika. Tužitelj je potvrdio da je zaprimio tuženikov dopis od 20. kolovoza 2021., ali je također istakao i da je na isti odgovorio svojim dopisom od 8. rujna 2021., u kojem je pozvao tuženika da zajednički riješe nastali problem. Tužitelj da je predložio tuženiku, ukoliko isti nije zadovoljan obavljenim, da vozilo vrati u radnju tužitelja te da donese stare dijelove koji su tuženiku predani, a da će potom tužitelj iste vratiti u vozilo i uzeti nove dijelove te korigirati račun u tom smislu. Isto tako, tužitelj da je predlagao da mu se doveze vozilo radi daljnjih popravaka, ukoliko se isti kvar ponovno javljao. Osim tog dopisa, tužitelj da je u više navrata tuženika pokušao kontaktirati i telefonskim putem. Međutim, tuženik da na sve navedeno nije odgovorio niti se javljao na pozive, a zbog čega da je tužitelj bio prisiljen pokrenuti ovaj postupak radi naplate svog potraživanja.

6. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao u svojim navodima da od tužitelja nije naručio popravak vozila ni zamjenu dijelova navedenih u računu tužitelja, kao i da nakon što je vozilo vraćeno tuženiku, isti da je utvrdio da popravak nije izvršen, jer se kod vozila javljao isti kvar te tuženik stoga to vozilo nije mogao upotrebljavati. Neovisno od toga što je nesporno da je tuženik preuzeo (nekvalitetno) popravljeno vozilo, ta činjenica da ne mora značiti da je tuženik izdao nalog tužitelju za popravak predmetnog vozila niti da je tužitelj ugradio dijelove navedene u računu. Tuženik je ustrajao i u prigovoru aktivne legitimacije, navodeći da je tužitelj prestao postojati 31. prosinca 2021., a što proizlazi iz izvatka iz obrtnog registra. Na ročištu od 24. svibnja 2024. tuženik je naveo i da od trenutka preuzimanja predmetnog vozila od tužitelja, to vozilo tuženik nije ponovno popravljao.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju priloženu spisu i to: tužiteljev račun R2 br. 192 P1/01 od 30. srpnja 2021. (stranica 7 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 31. studenog 2022. i 3. siječnja 2024. (stranice 20 i 62 spisa), dopis punomoćnika tuženika od 20. kolovoza 2021. upućenog tužitelju (stranice 22-24 spisa), račun društva Ciak truck d.o.o. Sesvete br. 5344-04-1 od 31. srpnja 2021. s potvrdom tužitelja o plaćanju tog računa (stranice 52-54 spisa), izvadak iz tužiteljeve knjige ulaznih (primljenih) računa od 31. kolovoza 2021. (stranice 55-56 spisa), dopis tužitelja punomoćniku tuženika od 8. rujna 2021. s potvrdom o primitku Hrvatske pošte (stranice 57-58 spisa), kao i sudsku praksu koja je dostavljena u spis. Isto tako, izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka VZ, SZ i LZ, kao i saslušanjem tužitelja NZ te zastupnika po zakonu tuženika TZ. Provedeno je i prometno-tehničko vještačenje po vještaku Jozi Šitumu iz Splita, stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i vozila.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 33.567,50 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) iznosi 4.455,17 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime cijene odnosno naknade za obavljenu uslugu popravka tuženikovog vozila marke MAN, reg. oznake [registarska oznaka], sve to temeljem utuženog računa R2 br. 192 P1/01 od 30. srpnja 2021.

9. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

10. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik vozila marke MAN, reg. oznake [registarska oznaka], a u odnosu na popravak kojeg vozila je tužitelj izdao tuženik utuženi račun. Isto tako nije sporno ni da je taj račun tuženik vratio tužitelju dopisom od 20. kolovoza 2021., a na koji dopis je tužitelj odgovorio tuženiku svojim dopisom od 8. rujna 2021.

11. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, a zbog činjenice da je tužiteljev obrt odjavljen 31. prosinca 2021. Isto tako je sporno je li tuženik naručio od tužitelja popravak navedenog vozila, kao i ugradnju dijelova koje je tužitelj u to vozilo ugradio, odnosno sporno je je li tužitelj izvršio popravak vozila i ugradio dijelove za koje je tuženiku izdao utuženi račun.

12. Prije svega, a u odnosu na tuženikov prigovor aktivne legitimacije tužitelja, ističe se da je taj prigovor sud ocijenio neosnovanim. Naime, iz spisu priloženog izvatka iz obrtnog registra Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu od 23. studenog 2022. te od 3. siječnja 2024., a što uostalom između stranaka nije ni sporno, razvidno je da je tužiteljev automehaničarski obrt [obrt] odjavljen 31. prosinca 2021. U konkretnom slučaju nije sporno da je utuženi račun tužitelja izdan u vrijeme dok je tužiteljev obrt pod nazivom [obrt] još uvijek bio aktivan, a ovaj postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 17. prosinca 2021., dakle prije odjave navedenog obrta tužitelja. Činjenica brisanja tog obrta iz obrtnog registra, nakon pokretanja ovog postupka, ne utječe na postojanje tužitelja, odnosno njegovu stranačku sposobnost te aktivnu legitimaciju. S tim u svezi navodi se da je obrt, a prema članku 2. stavak 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 143/13, 127/19, 141/20, dalje: Zakon o obrtu), samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. toga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Prema članku 4. Zakona o obrtu, obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. toga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. Isto tako, u smislu odredbi članka 36. stavak 1. Zakona o obrtu, za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom. To znači da je obrtnik osobno odgovoran za obveze nastale u obavljanju obrta i to cijelom svojom imovinom. Sama odjava obrta ne utječe na gubitak svojstva fizičke osobe da bude stranka u postupku, a sve iz razloga što odjavom obrta nije prestao postojati tužitelj, jer je u tom slučaju tužitelj fizička osoba, koja i dalje postoji, samo je prestala obavljati djelatnost u okviru registriranog obrta, a i nadalje odgovara za obveze nastale u obavljanju obrta. Obrt je samo način obavljanja gospodarske djelatnosti. Zato odgovornost obrtnika za obveze nastale u obavljanju obrta, ali isto tako i njegova prava nastala u obavljanju obrta, ne prestaju brisanjem obrta iz obrtnog registra. Pritom se ističe i da obrt nema pravnu osobnost i ne može biti nositelj prava i obveza, nego to može biti samo tužitelj koji je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe za isplatu potraživanja nastalog u vrijeme obavljanja djelatnosti njegovog obrta. Sukladno tome, sud je naprijed navedeni prigovor tuženika ocijenio kao neosnovan.

13. Pregledom tužiteljevog računa R2 br. 192 P1/01 od 30. srpnja 2021. utvrđeno je da se radi o računu kojeg je tužitelj izdao tuženiku s osnova cijene odnosno naknade za popravak (izmjenu dijelova i izvršeni rad) tuženikovog motornog vozila marke MAN, reg. oznake [registarska oznaka]. U računu su navedeni dijelovi koji su zamijenjeni, s jediničnim cijenama istih, kao i cijena usluge rada na popravku vozila. U odnosu na zamijenjene dijelove navedene u računu, razvidno je da se isti odnose na shiron mjenjača, tijelo i ogrlicu shirona, opruge istog, ležaj glavne osovine, semering mjenjača, set brtvi mjenjača, kamen klizni ogrlice, potisni ležaj kvačila i set kvačila (korpa + lamela), ležaj pomoćne osovine, prsten shirona, vijenac abs + senzor abs, kao i ulje za mjenjač i ulje za kvačilo, te kvaka vrata sa ključevima. U računu je naveden datum dospijeća na plaćanje i to u roku od 30 dana, a sam račun je izdan na ukupan iznos od 33.567,50 kn, s uključenim PDV-om.

14. Uvidom u račun društva Ciak truck d.o.o. Sesvete, i to njegove veleprodajne poslovne jedinice u [adresa], br. 5344-04-1 od 31. srpnja 2021. razvidno je da se radi o računu kojeg je to društvo izdalo tužitelju (automehaničarski obrt [obrt]), te da se radi o računu koji je izdan s osnova cijene za prodane rezervne dijelove vozila, a između ostalih i za pojedine dijelove koji su navedeni i u utuženom računu tužitelja. Nadalje, iz tužiteljevog izvatka iz knjige ulaznih računa je razvidno da je taj račun društva Ciak truck d.o.o. tužitelj evidentirao u svojim poslovnim knjigama, a isto tako iz naloga za plaćanje (stranica 54 spisa) proizlazi da je tužitelj taj račun platio društvu Ciak truck d.o.o. Dakle, iz toga proizlazi osnovanost navoda tužitelja o nabavci (kupnji) potrebnih novih rezervnih dijelova za popravak tuženikovog vozila.

15. Iz dopisa punomoćnika tuženika upućenog tužitelju od 20. kolovoza 2021. razvidno je da se isti odnosi na povrat tužitelju naprijed navedenog računa od 30. srpnja 2021. U tom dopisu, punomoćnik tuženika navodi da se tužitelju vraća predmetni račun, a sve iz razloga što tuženik nije naručio popravak njegovog vozila marke MAN, reg. oznake [registarska oznaka], a niti zamjenu dijelova koji su navedeni u računu tužitelja. Tuženik da je tužitelja samo obavijestio da se kod tog vozila javlja kvar na način da vozilo "ispada iz brzine" te da je stoga tuženik tražio od tužitelja da ga obavijesti o tome što bi trebalo učiniti da se taj kvar popravi. Međutim, tužitelj da je bez suglasnosti tuženika izvršio zamjenu dijelova u vozilu, a isti da je tu dozvolu trebao tražiti uzimajući u obzir starost vozila te vrijednost dijelova i usluge za predmetne radove. Tuženik je naveo i da se ponovno javlja isti problem na vozilu, odnosno da isto povremeno "ispada iz brzine". Zbog naprijed navedenog, tuženik da vraća tužitelju predmetni račun.

16. Iz dopisa tužitelja od 8. rujna 2021., upućenog punomoćniku tuženika, razvidno je da tim dopisom tužitelj odgovara na naprijed navedeni dopis tuženika te da u istom tužitelj navodi kako je njemu prijavljeno da na predmetnom vozilu marke MAN mjenjač ispada iz brzina, da je prijavljena greška ABS kočnica te da se isto tako vrata vozača ne mogu zaključavati. Nadalje, tuženik da nije tražio od tužitelja da ga obavještava o proceduri popravka niti cijeni istog, već da je zatražio od tužitelja da izvrši popravak tog vozila. Tužitelj je u tom dopisu predložio, da ukoliko je vozilo u kvaru da se isto vrati u tužiteljev servis te da će tužitelj isto popraviti o svom trošku. Isto tako, ukoliko je kvar na vozilu i dalje u mjenjaču, tužitelj je naveo da će vučnom službom dovest to vozilo u svoj servis, otkloniti kvar i snositi sve troškove. Predložio je i da tuženik vrati vozilo, a da će tužitelj iz tog vozila skinuti dijelove koje je zamijenio, vratiti stare dijelove koje je predao tuženiku, odnosno vratiti vozilo u prvobitno stanje, pri čemu tuženik neće imati nikakvih financijskih troškova.

17. Tijekom postupka, izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja NZ te zastupnika po zakonu tuženika TZ, kao i svjedoka LZ, SZ te VZ.

18. Tužitelj NZ je u svom iskazu naveo da je prije popravka predmetnog vozila surađivao s tuženikom te da je prethodno obavio popravak druga dva vozila tuženika. U konkretnom slučaju, predmetno vozilo tuženika i to kamion marke Man da je doveo sin tuženika VZ s vozačem te da je naveo kako postoji kvar na vozilu i to da mjenjač ispada iz brzina. Oni da od tužitelja nisu tražili nikakvu dozvolu za popravak vozila. Nakon što je vozilo rastavljeno, tužitelj da je uočio da vozilo nije održavano te je pozvao sina zz tuženika, a koji da mu je odgovorio kako vozilo treba popraviti i da se uradi sve ono što je potrebno da vozilo bude u ispravnom stanju. Tužitelj je nadalje naveo da su njegovi djelatnici promijenili dijelove na vozilu koje je bilo potrebno zamijeniti. Nakon toga da je došao sin zz tuženika i vozač te da je vozač preuzeo vozilo, radi pregleda je li isto popravljeno. Vozač da je nakon toga javio da je vozilo uredno popravljeno te se isti više nije vraćao kod tužitelja u servis. Tužitelj je naveo i da je tom prigodom obavijestio sina zz tuženika da je potrebno preuzeti stare dijelove kamiona koji su zamijenjeni, a on da je naknadno toga dana došao s kombijem i preuzeo te stare zamijenjene dijelove. Budući da isti nije potpisao račun za popravak, tužitelj da je račun poslao tuženiku putem pošte. Nakon određenog vremena, od odvjetnika tuženika, tužitelj da je zaprimio dopis u kojem se navodi da je račun previsok te da navodno vozilo ponovno ispada iz brzine. Tužitelj da je nakon toga zatražio od tuženika da vozilo ponovno doveze u servis, kako bi tužitelj utvrdio o čemu se radi te izvršio popravak o svom trošku. Isto tako, tužitelj da je obavijestio tuženika da ukoliko nije zadovoljan da vozilo može ponovno dovesti u servis, a da će oni dijelove vozila koji su zamijenjeni s tog vozila skinuti i ponovno vratiti stare dijelove koji su bili na vozilu prije popravka i to sve o tužiteljevom trošku. Tuženik da na to da nije odgovorio niti da je ikada više vozilo dovezao u tužiteljev servis. Tužitelj je napomenuo kako su prethodni popravci na dva tuženikova vozila obavljeni na isti način. Dakle, sin zz tuženika i vozač da su vozila dovezli u tužiteljev servis i zatražili uslugu popravka, a nakon popravka ta vozila da su preuzeli te su te prethodne račune uredno platili. Tužitelj je iskazao i da prilikom popravka vozila koji je predmet ovog spora, kao ni prilikom naručivanja prethodnih usluga popravka tuženikovih vozila, tuženik odnosno njegov sin ili njegovi djelatnici da nisu tražili od tužitelja da ih obavještava o radovima koje je potrebno izvršiti i dijelovima koje je potrebno zamijeniti na vozilima, niti da su od tužitelja prethodno zahtijevali suglasnost za popravak, već da su vozila doveli upravo radi izvršenja popravka. Na kraju, tužitelj je ponovno naglasio da je nakon predmetnog popravka vozač tuženika preuzeo kamion i otišao u probnu vožnju te je javio kako je s vozilom sve u redu, a što znači da je popravak bio uredan.

19. Odgovarajući na pitanja punomoćnika stranaka, tužitelj je naveo i da na ranije popravke vozila nije bilo prigovora od strane tuženika, kao i da je u konkretnom slučaju vozilo tuženika dovedeno prvenstveno radi otklanjanja kvara na mjenjaču, a ne radi otklanjanja bilo kakvih prigovora na ranije popravke tog istog vozila. Predmetno vozilo da je u vrijeme dolaska u servis kod tužitelja bilo u voznom stanju, ali da je prema navodima vozača isti morao rukom pridržavati mjenjač da mu ne ispadne iz brzine. Tužitelj je naveo i da nakon što je sinu zz tuženika predočio predmetni račun za popravak, isti da je odgovorio kako mu se čini da je račun previsok, a na što da mu je tužitelj odgovorio da se radionica gdje su zamijenjeni dijelovi kupljeni nalazi u blizini te da mogu zajedno provjeriti cijenu novih dijelova koji su zamijenjeni i nakon toga utvrditi vrijednost njegovog rada koji je u računu naveden. Međutim, on da se nakon toga više nije javio.

20. U svom iskazu, zz tuženika TZ je naveo da je tuženik malo trgovačko društvo koje se bavi građevinskim radovima te prvenstveno obavlja poslove sanacije gubitaka vode. U odnosu na predmetno vozilo marke Man, naveo je da je to vozilo prvi put odvezeno kod tužitelja na popravak jer se javio kvar sa senzorom ABS- a te je vozilo dovezeno kod tužitelja da taj senzor popravi, a isto da su učinili njegov sin VZ te vozač koji je kod tuženika zaposlen. Nakon izvršenog popravka, tužitelj da je zvao da je popravak gotov te su vozač i sin z.z. tuženika došli preuzeti vozilo. Međutim, vozač da je javio da se nakon 300 do 400 metara od servisa tužitelja ponovno javio isti problem, odnosno da se upalila lampica senzora ABS-a, zbog kojeg je zatražen popravak vozila. Nakon što je o tome tužitelj obaviješten, isti da je rekao da dođu drugi put, jer da tada nema vremena. Tužitelj da je za taj popravak ispostavio račun, a koji je tuženik uredno platio. Tuženik da je nastavio koristiti to vozilo za svoje potrebe te da su se nakon nekoliko dana po povratku s terena drugi put ponovno obratili tužitelju radi popravka tog senzora ABS-a te radi drugog kvara koji se u međuvremenu dogodio, a to da je bio kvar na bravi vrata vozača. Po dovoženju vozila kod tužitelja, tužitelj da je zvao da je potrebno pribaviti novu bravu s ključem i isto zamijeniti, a na što da mu je sin z.z. tuženika odgovorio da to uradi. Tužitelj da je za taj popravak izdao račun tuženiku te je taj račun tuženik platio. Međutim, kad su njegov sin i vozač taj drugi put po izvršenom popravku senzora ABS-a te brave vrata došli preuzeti vozilo kod tužitelja, vozač da je naveo i da se događa problem s mjenjačem vozila te da vozilo "ispada" iz druge i četvrte brzine te da stoga tužitelj pogleda o čemu se radi, jer su oni mislili da je popustio nekakav nosač. Dakle, prilikom tog drugog popravka, vozilo da nije preuzeto od tužitelja već je ostalo kod njega u servisu. Nakon četiri do pet dana tužitelj da je nazvao i rekao da je vozilo popravljeno te da ga dođu preuzeti. Nakon što je njegov sin došao preuzeti vozilo, tužitelj da mu je uručio račun za popravak na iznos od 34.000,00 kuna, a što da je bio previsok račun, jer se za taj iznos moglo kupiti drugo polovno vozilo. Iz tog razloga tuženik da nije htio platiti taj račun, jer je isti bio previsok. Nakon što su vozilo preuzeli od tužitelja, isto da je bilo u voznom stanju te je odvedeno na posjed tuženika u Kaštel Novom. Nakon nekoliko dana, 4 ili 5 dana, s vozilom da su trebali ići na teren, ali njihov vozač da je primijetio kako vozilo ne može ubaciti u brzinu te da stoga vozilo nije u voznom stanju. Z.z. tuženika je naveo da o tome nije obavijestio tužitelja, ali da misli da ga je obavijestio njegov sin. Z.z. tuženika je potvrdio da je tužitelj tražio nakon toga da se vozilo ponovno dovede na servis radi popravka, ali isto da nije odvezeno tužitelju jer nije bilo u voznom stanju. O svemu tome da se vodila pisana prepiska. Z.z. tuženika je iskazao kako se vozilo i danas nalazi u istom stanju te da od tada nije voženo. Naveo je i da je prilikom tog posljednjeg puta kad su tužitelju spomenuli problem s mjenjačem, od tužitelja tražio da utvrdi o čemu se radi te da ih o tome obavijesti, a tužitelj da je umjesto toga izvršio popravak i ispostavio utuženi račun. Dakle, z.z. tuženika stoga smatra da taj posljednji popravak nisu naručili.

21. Odgovarajući na pitanja punomoćnika stranaka, z.z. tuženika je naveo da je vezano za mjenjač zatražena dijagnostika, a ne popravak. Iako smatra da je tuženiku pružena usluga koju nije naručio, tuženik da je preuzeo vozilo od tužitelja, jer je to njihovo vozilo. Z.z. tuženika je naveo i da su stare dijelove s tog vozila naknadno preuzeli iz razloga da isti ne stoje kod tužitelja, odnosno da ne zna zašto ih je njegov sin naknadno preuzeo. Iskazao je i da mu nije poznato je li se, nakon popravka, ponovno javljalo ispadanje iz brzina kod tog vozila, a niti kako je došlo do ponovnog kvara, nakon što je vozilo bilo u mirovanju.

22. Svjedok LZ je naveo da je u razdoblju od 2017. do 2022., odnosno dok tužitelj nije zatvorio obrt, bio zaposlenik tužitelja te da je obavljao poslove automehaničara, pomoćnog radnika i sve druge potrebne poslove. Tuženik da je u ljeto 2021. doveo u njihov servis na popravak kamion marke Man te je naveo da je neispravan mjenjač i da stoga vozilo treba popraviti. Svjedok je iskazao da se sjeća da je vozilo popravljeno i da su zamijenjeni potrebni dijelovi na vozilu, a djelatnici tuženika da su vozilo preuzeli ispravno. Izjavio je da on osobno nije bio prisutan kad su djelatnici tuženika po završetku popravka to vozilo preuzeli. Također je naveo da mu nije poznato da bi od strane tuženika bilo nekakvih prigovora na izvršeni popravak. Prije popravka tog kamiona marke Man, tuženik da je dovozio i drugo vozilo na popravak kod tužitelja. Sam dogovor između stranaka, a vezano za popravak vozila, da mu nije bio poznat, jer da je njemu tužitelj samo dao nalog da izvrši popravak te da zamijeni sve potrebne dijelove. Svjedok je iskazao i da vozilo marke Man nije ranije bilo popravljano od strane tužitelja, a isto tako da mu nije poznato da je bilo reklamacije za popravak ABS-a na predmetnom vozilu. Vezano za popravak drugih vozila tuženika kod tužitelja, te je li se tražilo odobrenje tuženika za popravak, svjedok je naveo da mu nije poznato da se tražilo odobrenje od tuženika za popravak drugih vozila, ali da se može sjetiti da je kod ranijeg popravka drugog vozila tuženika, za vrijeme popravka bio prisutan vozač od strane tuženika te da se nije inzistiralo unaprijed na određivanju cijene popravka, a jesu li što vlasnik odnosno tužitelj i tuženik kasnije telefonski razgovarali to da mu nije poznato. Vezano uz popravak predmetnog vozila marke Man, svjedok da se sjeća da je djelatnik tuženika doveo vozilo i da je rekao da treba popraviti mjenjač, a da po njegovim saznanjima tuženik nije iznio bilo kakve prigovore na izvršeni popravak mjenjača predmetnog kamiona Man.

23. Svjedok SZ je u svom iskazu naveo da je on ranije bio suvlasnik obrta [obrt], kao i da je radio u tom obrtu do kraja 2021. Iskazao je da je obavljao poslove automehaničara i to popravke teretnih vozila. S tuženikom da su surađivali dvije do tri godine te je tuženik kod njih doveo više vozila na popravak, a da misli da je tih popravaka bilo pet ili šest. U odnosu na popravak kamiona marke Man iz ljeta 2021., a koji je predmet ovog postupka, svjedok je naveo da je sin vlasnika tuženika doveo na popravak taj kamion te da je rekao da postoji kvar na mjenjaču i pitao mogu li oni to popraviti. Svjedok da mu je na to odgovorio potvrdio i obavijestio ga da će za to biti potrebno dva do tri dana, a isto tako da mu je rekao i da će popravak biti skup, jer da iz iskustva zna da je kod takvih kvarova potrebno mijenjati cijeli sklop mjenjača. Navedeni sin z.z. tuženika da mu je nakon toga rekao da izvrši popravak, odnosno da je njegov otac naveo da se kamion mora popraviti. Svjedok SZ je naveo da su oni nakon toga rastavili mjenjač, ugradili nove potrebne dijelove te je kamion bio popravljen i isti je ispravno funkcionirao. Po kamion da je došao vozač tuženika, koji je ga je preuzeo i odveo. Svjedok je iskazao i da od tuženika nisu tražili posebno dopuštenje za popravak tog kamiona, jer je sin z.z. tuženika izričito naveo da se isti treba popraviti. Rezervne dijelove koji su skinuti s tog kamiona da su odložili u jednu drvenu kutiju te da je po te dijelove, nakon dva do tri dana od preuzimanja kamiona, došao djelatnik tuženika te je iste preuzeo navodeći da se radi o skupim dijelovima. Nakon preuzimanja vozila od strane tuženika, nikakvih prigovora na izvršeni popravak da nije bilo. Tek nakon određenog vremena da su zaprimili dopis od tuženikovog odvjetnika. Svjedok je istakao da u konkretnom slučaju, a niti u ranijim slučajevima kada su popravljali vozila tuženika, tuženik nije od njih tražio da ga obavijeste o tome što će raditi na vozilu i kolika će biti cijena popravka, već bi isti samo doveo vozilo s uputom da se napravi što je potrebno za popravak, a nakon čega bi mu oni ispostavili račune koje je on uredno plaćao.

24. Vezano uz dopis od tuženikovog odvjetnika, svjedok SZ je naveo da su oni nakon toga poslali svoj dopis u kojem je navedeno da će, ukoliko vozilo nije u funkciji, tužitelj o svom trošku isti ponovno dovesti u servis radi eventualnog popravka, a ako tuženik i dalje nije zadovoljan da je onda tužitelj spreman rastaviti i izvaditi ugrađene dijelove te vratiti stare dijelove u predmetno vozilo, a sve o trošku tužitelja. Međutim, tuženik da nakon toga više nije ništa odgovorio. Svjedok je naveo i da su na tom kamionu Man ranije radili popravak senzora kočenja, koji je uredno obavljen te na taj popravak nije bilo nikakvih prigovora. Račun za popravak koji je predmet ovog spora da je dostavljen tužitelju naknadno putem pošte, deset do petnaest dana od popravka, jer tužiteljev dobavljač rezervnih dijelova na kraju svakog mjeseca ispostavlja račun za kupljene dijelove pa da se stoga čekalo primitak tog računa, a radi navođenja cijene zamijenjenih dijelova u vozilu tuženika.

25. Svjedok VZ je u svom iskazu naveo da on vodi servisni dio kod tuženika, odnosno da vodi brigu o servisiranju svih vozila tuženika. U odnosu na utuženi račun, naveo je da je doista vozilo tuženika marke Man, koje se navodi u tom računu, dovedeno kod tužitelja na popravak. Naime, na tom vozilu da se upalila lampica odnosno senzor ABS te da su vozač i on odveli vozilo kod tužitelja radi popravka. Iskazao je da je kod tužitelja jedino kontaktirao s gospodinom SZ te da mu sam tužitelj nije poznat. Vozilo da je ostavljeno kod tužitelja te da su nakon nekoliko dana zaprimili poziv da je kvar ABS otklonjen te da dođu preuzeti vozilo. Međutim, odmah nakon što je vozač izašao iz servisa tužitelja, ponovno da se upalila lampica ABS-a te da je s tužiteljem dogovoreno da se vrate drugi put radi otklanjanja tog kvara. Nakon nekoliko dana, vozač i on da su ponovno doveli vozilo kod tužitelja te da su zatražili da se izvrši popravak senzora ABS-a i da se utvrdi zbog čega se dogodio kvar na centralnoj bravi. Isto tako da je od tužitelja zatraženo da utvrdi postoje li problemi s mjenjačem, jer da je vozač tuženika uočio da vozilo izbacuje mjenjač iz druge i četvrte brzine. Svjedok VZ je nadalje iskazao da je dao nalog da se popravi ABS i centralna brava, a vezano za mjenjač da je od gospodina SZ zatražio da utvrdi o kakvom se kvaru radi te da ga o istom obavijesti. Nakon 4 ili 5 dana da ga je nazvao gospodin SZ te mu rekao da može doći po kamion, jer je isti popravljen. Po dolasku kod tužitelja, gospodin SZ da je uputio vozača tuženika da napravi nekoliko probnih krugova s vozilom, kako bi utvrdio je li popravak izvršen, ali svjedok da je vozaču rekao da kamion odmah odveze na njihov parking u Kaštel Novi, jer ako postoje bilo kakve greške da će se iste javiti na putu do tog parkinga. Nakon toga, gospodin SZ da ga je pozvao da potpiše račun za popravak vozila, a nakon što je svjedok vidio koliki je račun isti da je odbio potpisati, jer je taj račun bio prevelik. Nadalje, svjedok je naveo da radove na zamjeni mjenjača nije naručio, već da je samo od tužitelja tražio da utvrdi u čemu je problem s mjenjačem te da ga o tome obavijesti. S obzirom na previsoki iznos računa, svjedok da je odbio potpisati taj račun te da je ujedno zatražio da mu tužitelj preda sve stare dijelove koje je skinuo s kamiona radi popravka mjenjača. Oni da su mu te stare dijelove predali u jednoj kutiji te ih je on preuzeo i otišao iz servisa tužitelja. Sutradan da je vozač trebao s tim kamionom putovati, ali kamion da nije htio ubaciti u prvu brzinu, odnosno u niti jednu brzinu. Od tada, tuženik da taj kamion nije koristio, tablice da su odjavljene, a kamion da se i danas nalazi na istom mjestu.

26. Svjedok VZ je također naveo i da od trenutka preuzimanja kamiona iz servisa tužitelja do dolaska kamiona na parking tuženika nikakvih problema u vezi mjenjača nije bilo, već da su se navedeni problemi uočili tek sutradan. O tim ponovnim problemima s mjenjačem i nemogućnošću ubacivanja mjenjača u brzinu da nije obavijestio bilo koga od tužitelja pa tako ni gospodina SZ. Prije spornog popravka kamiona, tuženik da je dovozio svoja vozila na popravak kod tužitelja i to desetak puta. Praksa kod tih ranijih popravaka da je bila takva da ukoliko bi tuženik znao o kojem se kvaru na vozilu radi, odmah da bi od tužitelja zatražili da izvrši popravak, a ukoliko ne bi znali o kojem se kvaru radi, da su tražili da tužitelj to utvrdi i prije popravka ih o tome obavijesti. Potvrdio je da se tužitelj naknadno obratio tuženiku i predložio da će otkloniti bilo kakve nedostatke na izvršenim radovima na predmetnom kamionu, ali da oni to nisu prihvatili, jer da su izgubili povjerenje u tužitelja.

27. Odgovarajući na pitanja punomoćnika stranaka, svjedok VZ je naveo i da je tužitelj ponudio tuženiku da će zamijenjene dijelove izvaditi iz kamiona i ponovno vratiti dijelove koji su bili na tom kamionu, ali da to nisu prihvatili, jer da su izgubili povjerenje u tužitelja, te da pošto su oni laici u odnosu na popravak automobila stoga smatraju da bi tužitelj u tom slučaju mogao raditi što ga je volja. Po utuženom računu tužitelju da nije ništa plaćeno pa tako ni dijelovi niti rad koji se odnose na ABS i bravu. Pritom je svjedok naveo da je popravak ABS-a plaćen po prethodno ispostavljenom računu tužitelja, te da je ovaj drugi popravak ABS-a zapravo bila reklamacija. Naveo je i da mu je gospodin SZ, kada se drugi put vratio odnosno reklamirao popravak ABS-a rekao da je moguće da je kamen udario u senzor ABS-a te da mu je svjedok nakon toga dao nalog da taj senzor ABS zamijeni i popravi, taj drugi put kad je vozilo ponovno dovedeno kod tužitelja. U odnosu na ugrađene dijelove koje je tužitelj ugradio u predmetni kamion, svjedok je izjavio da se ti dijelovi i danas nalaze u kamionu te da se kamion nalazi u istom stanju u kakvom je bio kad ga je tuženik preuzeo od tužitelja.

28. Sud je tijekom postupka, na prijedlog obiju parničnih stranaka, a na okolnost utvrđenja obavljanja automehaničarskih radova i ugradnje dijelova u vozilo tuženika, kao i na okolnost visine tužbenog zahtjeva, odnosno troškova potrebnih za zamjenu dijelova i obavljene radove iz utuženog računa, odredio izvođenje dokaza prometno- tehničkim vještačenjem, a za vještaka u ovom predmetu je određen Jozo Šitum iz Splita, stalni sudski vještaka za cestovni promet i motorna vozila.

29. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. veljače 2025. sudski vještak Jozo Šitum je naveo da je 22. siječnja 2025. u Kaštel Novom, na adresi [adresa], izvršio pregled predmetnog vozila tuženika marke MAN. Sudski vještak je nadalje naveo da je tom prilikom izvršio pregled tehničke ispravnosti vozila te da pregledom vanjskih dijelova nisu uočeni nikakvi bitniji tehnički nedostaci. Vještak da je uključio motor vozila i pokušao ubaciti mjenjač u prvi stupanj prijenosa, a što da je obavljeno bez poteškoća. Nakon toga, vještak da je ubacio mjenjač u sve ostale stupnjeve prijenosa, od prve do šeste brzine i u stupanj za vožnju unatrag, a što da je također obavljeno bez poteškoća. Tu radnju vještak da je ponovio više puta te da je sve obavljeno bez bilo kakvih poteškoća. Isto tako, vještak je utvrdio i da se vozilo može pokrenuti u vožnju naprijed i unatrag, također bez bilo kakvih poteškoća. Stoga je na temelju izvršenog pregleda vozila, sudski vještak utvrdio da je tuženikov teretni automobil marke MAN tehnički ispravan i da mjenjač na vozilu funkcionira u svim stupnjevima prijenosa. Nadalje, vještak je naveo kako su prema podacima iz spisa izvršeni popravci na mjenjaču i spojki vozila, dakle na sklopovima koji omogućuju prebacivanje stupnjeva prijenosa na mjenjaču, pokretanje vozila i općenito njegovu tehničku uporabu u cestovnom prometu. Prilikom pregleda vozila vještak je naveo da je pregledao i zamijenjene stare dijelove vozila (koji su prikazani na slici 7. nalaza i mišljenja sudskog vještaka), te da je utvrdio da ti zamijenjeni dijelovi odgovaranju popisu novih dijelova iz računa tužitelja br. 192 P1/01 od 30. srpnja 2021. Nadalje, vještak je naveo i da trošak popravka vozila prema tom računu tužitelja, u iznosu od 4.455,17 EUR (33.567,50 kn) s uključenim PDV-om, predstavlja realan iznos cijena dijelova i rada za popravak vozila na dan izdavanja računa za popravak.

30. Sudski vještak je na ročištu od 20. siječnja 2026., prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja koje je dostavio u spis te da nema šta drugo dodati. Stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a isto je kao stručno i objektivno prihvatio i ovaj sud.

31. Iz naprijed navedenih i izvedenih dokaza tijekom ovog postupka sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu te da se radi o višegodišnjem poslovnom odnosu u okviru kojeg je tuženik, a prethodno predmetnom popravku njegovog vozila, više puta dovozio svoja druga vozila radi popravka kod tužitelja. Nadalje, iz iskaza saslušanih tužitelja i zz tuženika, kao i ostalih svjedoka, jasno proizlazi da se u odnosu na predmetni popravak tuženik obratio tužitelju te u njegovu automehaničarsku radnju doveo svoje vozilo marke MAN te je tužitelju prijavio kvarove na tom vozilu koji se odnose na ABS, na centralnoj bravi, kao i kvar koji se odnosi na mjenjač. Iz iskaza tužitelja, kao i svjedoka LZ i SZ, radnika tužitelja, jasno proizlazi da je tužitelj navedene kvarove na tuženikovom vozilu popravio te da je tuženik to vozilo uredno preuzeo od tužitelja, kao i da tuženik tom prilikom nije imao prigovora na izvršeni popravak. Da je popravak tuženikovog vozila u konkretnom slučaju tužitelj doista i obavio, proizlazi također i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Joze Šituma. Naime, iz tog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da je tužitelj izvršio popravak tuženikovog vozila marke MAN, kao i da stari zamijenjeni dijelovi tog vozila, a koje je vještaku pokazao tuženik, odgovaraju novim dijelovima koji su navedeni u utuženom računu tužitelja i za koje je tužitelj naveo da ih je zamijenio na vozilu tuženika. Isto tako, vještak se izjasnio da su prema računu tužitelja izvršeni popravci na mjenjaču i spojki vozila, dakle na sklopovima koji omogućavaju prebacivanja stupnjeva prijenosa na mjenjaču te pokretanje vozila, kao i općenito njegovu uporabu u prometu, a vještak je pregledom vozila utvrdio da vozilo nema bilo kakvih poteškoća vezano za mijenjanje stupnjeva prijenosa niti pokretanje istoga, prema naprijed, odnosno unatrag. Dakle, iz toga je sud zaključio da je tužitelj doista izvršio radove popravka i ugradio rezervne dijelove u vozilo tuženika koji su i navedeni u utuženom računu tužitelja. Pritom se napominje da tuženik nije osporavao činjenicu da je tužitelj izvršio popravak kvara na predmetnom vozilu koji se odnosio na ABS i bravu (kvaku) vrata. Upravo stoga, sud je ocijenio neosnovanim navode tuženika, kao i u tom dijelu iskaze saslušanih zz tuženika i svjedoka VZ, da tužitelj nije izvršio radove popravka iz utuženog računa niti da je zamijenio dijelove koji se u tom računu navode, odnosno da je i nakon preuzimanja vozila od tužitelja i dalje postojao kvar u vezi s mjenjačem vozila, jer iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a kojem stranke nisu prigovarale, jasno proizlazi da takvih kvarova na vozilu tuženika nema.

32. U odnosu na navode tuženika da isti nije dao nalog tužitelju da izvrši popravak vozila te zamijeni dijelove, a koji se odnose na popravak kvara na mjenjaču vozila, odnosno da tužitelj nije tražio odobrenje od tuženika da predmetni popravak izvrši i ugradi dijelove potrebne za popravak tog vozila, ističe se da je sud takve navode tuženika ocijenio neosnovanim. Naime, iz navoda i iskaza tužitelja, kao i njegovih radnika LZ i SZ, koji su svjedočili u ovom predmetu, razvidno da je između stranaka već postojala ustaljena poslovna suradnja i praksa prema kojoj bi tuženik doveo svoja vozila kod tužitelja na popravak te bi tužitelj izvršio popravak i nakon toga pozvao tuženika da vozilo preuzme, a potom mu ispostavio račun za popravak, koje račune je tuženik do tada uredno podmirivao. Pritom su sva trojica navedenih suglasno iskazala da se kod ranijih popravaka nije nikada prethodno tražila suglasnost ili odobrenje tuženika za obavljanje popravka, već da bi tuženik vozila doveo kod tužitelja upravo radi izvršenja popravka na istima. Očito je da je u konkretnom slučaju, a što proizlazi i iz iskaza zz tuženika te svjedoka VZ, tuženik smatrao da se radi o previsokom računu za popravak, a što je upravo razlog zbog čega isti taj račun nije htio platiti tužitelju. Ovdje valja istaknuti i da je tuženik, nakon izvršenog popravka, preuzeo predmetno vozilo od tužitelja, zajedno sa starim rezervnim dijelovima koji su zamijenjeni, pa je stoga očito da je isti preuzeo izvršeni rad, kao i zamijenjene dijelove na vozilu.

33. Ukoliko tuženik doista nije zatražio od tužitelja da izvrši popravak vozila i zamjenu dijelova koji su navedeni u utuženom računu, ostaje nejasno zbog čega isti nije onda, a kako je to tužitelj i predlagao tuženiku u svom dopisu od 8. rujna 2021., doveo to vozilo kod tužitelja radi vraćanja starih dijelova u njegovo vozilo, sve to o trošku tužitelja, pri čemu se tužitelj obvezao snositi i trošak vučne službe, ukoliko tuženik ne bi mogao to vozilo ponovno dovesti kod tužitelja. Tuženik dakle nije postupio po takvom prijedlogu tužitelja, a niti je vozilo ponovno doveo kod tužitelja radi otklanjanja kvara (nedostataka na izvedenim radovima), već je vozilo preuzeo, zajedno sa zamijenjenim dijelovima, a bez da je platio tužitelju bilo koji dio računa koji mu je tužitelj ispostavio na ime cijene za izvršeni popravak i ugrađene nove dijelove u vozilu. Upravo stoga, sud je zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu te da je tužitelj izvršio naručene radove popravka tuženikovog vozila i ugradio dijelove u to vozilo, a koji su navedeni u utuženom računu, što uostalom proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Isto tako, iz tog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da cijena ugrađenih dijelova i izvršenog popravka tuženikovog vozila prema utuženom računu tužitelja predstavlja realan iznos cijena dijelova i rada za popravak vozila na dan izdavanja predmetnog računa, a iz čega proizlazi i osnovanost visine tužbenog zahtjeva tužitelja prema tuženiku.

34. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.455,17 EUR na ime naknade (cijene) za obavljene radove popravka tuženikovog motornog vozila osnovan te da isti, a temeljem odredbi članka 590. ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a, treba usvojiti.

35. Na dosuđeni iznos glavnice tražbine tužitelju su, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od 31. kolovoza 2021., kao prvog slijedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje utuženog računa, do isplate. U odnosu na visinu stope zakonskih zateznih kamata, a uzimajući u obzir da se kod odlučivanja o zahtjevu za plaćanje zateznih kamatama radi o primjeni materijalnog prava, navodi se da su tužitelju do 31. prosinca 2022. priznate zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 2. stavak 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 1. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23), sve to obzirom da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju iz takvog ugovora.

36. Radi navedenog, a sukladno odredbama članka 451. stavak 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.455,17 EUR (33.567,50 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2021. do isplate.

37. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 157,61 EUR (1.187,50 kn), a koji se sastoje od troškova naknade javnom bilježniku u iznosu od 19,91 EUR (150,00 kn) s pripadajućim PDV- om po stopi od 25% u iznosu od 4,98 EUR (37,50 kn), sukladno člancima 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku kao punomoćniku za sastav prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kn), sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, a kako je to i navedeno u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi. U konkretnom slučaju se radi o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ).

38. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

40. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav obrazloženog podneska od 15. prosinca 2023., kojim se tužitelj očitovao na navode iz prigovora tuženika, te za sastav podneska od 7. srpnja 2025., kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u visini od po 100 bodova za svaki od tih podnesaka sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 24. svibnja 2024., 2. srpnja 2024., 13. rujna 2024., 18. listopada 2024. i 20. siječnja 2026. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 700 bodova, odnosno 1.400,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Tužitelju je isto tako priznat i trošak vještačenja u iznosu od 270,00 EUR.

41. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 EUR, budući da na to ročište za tužitelja nije nitko pristupio pa stoga tužitelja taj trošak ne pripada.

42. Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.670,00 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 100,00 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

43. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 31. ožujka 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis