REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-514/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Tržnice Zagreb, OIB: 85584865987, Šubićeva 40/V, Zagreb, zastupan po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Eduardu Geberu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Andreja Bošnjaka i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Svena Skračića, 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatom:

- iznosa od 11,67 EUR / 87,89 HRK sa zateznim kamatama tekućima od 11. siječnja 2017. - iznosa od 30,93 EUR / 233,02 HRK sa zateznim kamatama tekućima od 12. travnja 2017. - iznosa od 51,21 EUR / 385,84 HRK sa zateznim kamatama tekućima od 13. srpnja 2017.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zaprešića, kao sudskog povjerenika, poslovni broj Ovrv-3750/2018 od 5. ožujka 2018., u dijelu u kojem je tuženiku ŠE naloženo da tužitelju ZAGEBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Tržnice Zagreb isplati iznos od 3.137,51 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 267,10 EUR od 9. listopada 2016. do isplate,

- iznos od 267,05 EUR od 12. studenog 2016. do isplate,

- iznos od 267,05 EUR od 9. prosinca 2016. do isplate,

- iznos od 267,05 EUR od 11. siječnja 2017. do isplate,

- iznos od 267,10 EUR od 9. veljače 2017. do isplate,

- iznos od 267,05 EUR od 9. ožujka 2017. do isplate,

- iznos od 267,10 EUR od 9. travnja 2017. do isplate,

- iznos od 267,05 EUR od 9. svibnja 2017. do isplate,

- iznos od 267,05 EUR od 9. lipnja 2017. do isplate,

Poslovni broj: Povr-514/2025-38

- iznos od 267,10 EUR od 9. srpnja 2017. do isplate,

- iznos od 267,05 EUR od 9. kolovoza 2017. do isplate,

- iznos od 199,76 EUR od 9. rujna 2017. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog iz točke I. u dijelu u kojem je tuženiku ŠE naloženo da tužitelju ZAGEBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Tržnice Zagreb isplati iznos od 37,09 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 3,27 EUR od 9. listopada 2016. do isplate,

- iznos od 13,22 EUR od 9. veljače 2017. do isplate,

- iznos od 20,52 EUR od 9. travnja 2017. do isplate,

- iznos od 0,08 EUR od 9. srpnja 2017. do isplate,

te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.062,50 EUR s zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je protiv tuženika, ranije ovršenika, kao vlasnika odjavljenog obrta [obrt], vl. ŠE Smilaj, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – Izvoda otvorenih stavaka na dan 30. studenog 2017., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 24.625,71 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Povodom ovršnog prijedloga Javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zageba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3750/2018 od 5. ožujka 2018., protiv kojeg je tuženik (ranije ovršenik) pravovremeno podnio prigovor, pa je temeljem odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje: OZ) ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-3019/18-2 od 12. lipnja 2018., na temelju kojeg je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Poslovni broj: Povr-514/2025-38

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, i tijekom postupka tuženik (ovršenik) navodi da je rješenje o ovrsi neosnovano, da isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje nije vjerodostojna isprava te da nije podobna za ovrhu, jer da u podacima navedenim u pregledu otvorenih stavki nije naznačena vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja te prigovor promašene pasivne legitimacije ovršenika budući da iz priložene dokumentacije nije jasno po kojoj osnovi je obveza nastala, a stranke nisu u obveznopravnom odnosu. Tuženik također navodi da prema ovrhovoditelju nema nikakvih dugovanja, a ukoliko se radi o nekom potraživanju koje podliježe zastarnom roku od jedne godine, ističe i prigovor zastare za takvo potraživanje. Prigovara i osnovi i visini troškova postupka i predlaže postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Odgovarajući na navode tuženika, tužitelj je tijekom ovog postupka naveo da su stranke 2004. godine sklopile Ugovor broj 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici Branimirova, predmet kojeg je bio kiosk ukupne veličine 17,50 m2, koji ugovor je solemniziran u uredu Javnog bilježnika Vladimira Marčinka, pod poslovnim brojem OU-1294/04. Tvrdi da je ugovor zaključen na određeno vrijeme od 1. listopada 2004. do 9. rujna 2005. Po prestanku ugovora o zakupu tuženik nije postupio sukladno ugovornoj i zakonskoj obvezi te je ostao u posjedu predmeta zakupa u vlasništvu tužitelja, bez pravne osnove. Tužitelj navodi da kako tuženik nije udovoljio ugovornoj i zakonskoj odredbi, dok ne preda poslovni prostor tužitelju, po obveznopravnoj osnovi dužan je plaćati naknadu za njegovo korištenje kioska, u visini zakupnine koju bi tuženik po redovnom tijeku bio dužan plaćati. Navodi da se tuženik još uvijek nalazi u predmetnom prostoru, a svakako je to bio u utuženom razdoblju. Tužitelj navodi da je vlasnik predmetnog kioska koji je predmet zakupa, a da je vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi predmetni kiosk Grad Zagreb, osnivač tužitelja koji je zaključkom o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvo Grada Zagreba, Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice od 22. rujna 2016. na tužitelja prenio ovlasti upravljanja. Tužitelj tijekom postupka ističe činjenice za koje smatra da su odlučne za rješavanje ovog predmeta: da je tužitelj bivši zakupodavac kojem tuženik kao raniji zakupnik po prestanku ugovora o zakupu nije vratio u posjed predmetni kiosk, da je tužitelj predmnijevani vlasnik kioska, da za osnovanost tužbenog zahtjeva nije odlučno pitanje vlasništva, kraj činjenice da je tužitelj raniji zakupodavac, da je vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi kiosk Grad Zagreb osnivač tužitelja koji je na tužitelja prenio ovlasti upravljanja te da predmet zakupa nije poslovni prostor u smislu Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.

5. Tuženik tijekom postupka ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Smatra da tužitelj nije bio ovlašten predmetni poslovni prostor dati u zakup, kojeg je bilo potrebno dati u zakup putem javnog natječaja, a prije sklapanja ugovora o zakupu je bilo potrebno pribaviti mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora od nadležnoj državnog pravobranitelja. Tuženik tijekom postupka osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava da bi tužitelj bio vlasnik kioska.

6. Tužitelj je na ročištu dana 10. rujna 2020. povukao tužbu u dijelu u kojem zahtjeva isplatu iznosa od 11,67 EUR / 87,89 HRK sa zateznim kamatama od 11. siječnja 2017. , iznosa od 30,93 EUR / 233,02 HRK sa zateznim kamatama od 12. travnja 2017. i iznosa od 51,21 EUR / 385,84 HRK sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2017., a na koje je povlačenje tuženik pristao, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

7. U svrhu dokazivanja pročitan je izvod otvorenih stavaka na dan 30. studenog 2017. (list 6 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 7; 27 spisa), potvrda o izvršenom uvidu u podatke MUP-

Poslovni broj: Povr-514/2025-38

a o adresi prebivališta, boravišta ili drugog prijavljenog boravišta od 5. ožujka 2018. (list 8 spisa), Ugovor broj 17108 o zakupu prodajnog prostora na Tržnici Branimirova od 1. rujna 2004. (list 23- 25 spisa), specifikacija-prilog Ugovora broj 17108 (list 26 spisa), potvrda privatne isprave poslovni broj OU-1294/04-1 od 15. rujna 2004. (list 28-29 spisa), dopis od 26. siječnja 2010. (list 30 spisa), cjenik za usluge koje se tretiraju kao tržišne djelatnosti od 22. prosinca 2006. (list 31-36 spisa), odluka o odobravanju rabata na iznose mjesečnih zakupnina od 28. prosinca 2004. (list 37-38 spisa), računi (list 39-51 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 58 spisa), rješenje Grada Zagreba o prethodnom odobrenju od 2. prosinca 2014. (list 127 spisa), prijepis posjedovnog lista od 21. veljače 2019. (list 132 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 133 spisa), rekapitulacija po mjestima i kontima (list 149 spisa), popis komitenata koji su sudjelovali u financiranju kioska na Branimirovoj tržnici (list 150-152; 154-155 spisa), numeracija kioska s popisom korisnika od 25. studenog 2008. (list 153 spisa), te je pregledana sudska praksa (list 59-84; 95-123; 128-131; 137- 144; 156-164; 167-98; 285-295 spisa) među kojom su pročitane i presude priložene u ovaj spis donesene u predmetima vođenim između istih ovih stranaka.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 24.625,71 kn, s pripadajućim kamatama po osnovi naknade za korištenje prodajnog prostora na tržnici Branimirova u Zagrebu, i to kioska površine 17,50 m2 po cijeni po 40,00 kn za 1m2, za razdoblje od rujna 2016. do rujna 2017. godine, koji je tuženik prethodno koristio temeljem Ugovora br. 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici Branimirova od 1. rujna 2004. sklopljen na određeno vrijeme od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005. i koji je nastavio koristiti i nakon isteka ugovornog roka od godine dana.

10. Tuženik je tijekom ovog postupka osporio da predmetna isprava predstavlja vjerodostojnu ispravu podobnu za ovrhu, te je potom osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je on vlasnik poslovnog prostora na tržnici Branimirova i to kioska ukupne veličine 17,50 m2. Tuženik je osporio ovu tvrdnju tužitelja.

11. Prije svega valja navesti da je tužitelj, ranije ovrhovoditelj, rješenje o ovrsi predložio donijeti na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavaka na dan 30. studenog 2017., koja isprava je, suprotno tvrdnji tuženika sastavljena u skladu s odredbom čl. 31. OZ te je stoga javni bilježnik osnovano donio predmetno rješenje o ovrsi.

12. Uvidom u Ugovor br. 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici Branimirova utvrđeno je da je isti sklopljen dana 01. rujna 2004. između društva Tržnice Zagreb d.o.o. iz Zagreba i tuženika radi zakupa prodajnog prostora na tržnici Branimirova i to na određeno vrijeme od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005. Predmet zakupa je kiosk ukupne veličine 17,50 m2 po cijeni od 40,00 kn za 1 m2. Tužitelj je pravni slijednik društva Tržnice Zagreb d.o.o. iz Zagreba. Pri tom pazeći na ništavost po prigovoru tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud nije utvrdio da bi predmetni ugovor bio ništav.

13. Među strankama i nije sporno zaključenje naprijed navedenog ugovora o zakupu na određeno vrijeme s trajanjem od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005.

Poslovni broj: Povr-514/2025-38

14. Potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje od rujna 2016. do rujna 2017., dakle na razdoblje nakon prestanka trajanja ugovora o zakupu, slijedom čega se zaključuje da u razdoblju na koje se potraživanje tužitelja odnosi stranke nemaju zaključen valjani govor o zakupu te da je tuženik u utuženom periodu posjedovao kiosk bez valjane pravne osnove.

15. Ovaj sud je uvidom u priloženi izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu – k. č. br. [katastarska čestica] utvrdio da su iste upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se po kulturi iste vode kao kuća br. 67 i tri zgrade (površine 2111 m2) te dvorište (površine 3232 m2) ukupne površine 5343 m2, Branimirova, zatim kao cesta Branimirova s upisanim pravom vlasništva za korist Grada Zagreba.

16. U odnosu na sporno pravno pitanje je li tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe odnosno ima li pravo tražiti od tuženika isplatu naknade za bespravno korištenje predmetnog poslovnog prostora nakon što je ugovor o zakupu istekao valja reći sljedeće. Prema shvaćanju ovog suda zakupodavac iz ugovora o zakupu poslovnog prostora aktivno je legitimiran zahtijevati po prestanku ugovora o zakupu isplatu naknade za korištenje u konkretnom slučaju predmetnog prodajnog prostora (kioska) neovisno o tome ima li pravo vlasništva tog poslovnog prostora. Konkretno, tužitelj je kao zakupodavac aktivno legitimiran na temelju Zaključka o davanju poslova upravljanja i održavanja nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba, Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnici Tržnice Zagreb, KLASA: 406-01/16-03/111, URBROJ: 251-03-02-16- 2 od 22. rujna 2016. - ''Službeni glasnik Grada Zagreba" 18/16. kojim mu je Grad Zagreb predmetnu nekretninu dao na upravljanje i održavanje uz ovlaštenje, među ostalim, davanja u zakup predmetne nekretnine te vođenja postupaka pred sudom u svojstvu zakupodavca, odnosno pravno ovlaštenog imatelja stvari radi naplate zakupnine, stjecanja bez osnove, naknade štete i slično. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran na temelju potraživati od tuženika u svoje ime i za svoj račun naknadu u smislu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – dalje: ZV (tako i VSRH u presudi broj Rev-207/2022-2 od 27. ožujka 2024.).

17. Jednako tako, tuženik je pasivno legitimiran kao stranka ugovora u zakupu, odnosno kao zakupoprimac. Valja reći i to da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik predmetnog kioska. Naime, prema čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Iz sadržaja solemniziranog Ugovora br. 17108 o zakupu prodajnog prostora na tržnici proizlazi da je tuženik pravo na posjed predmetnog prodajnog prostora imao samo za vrijeme trajanja tog Ugovora od 1. listopada 2004. do 30. rujna 2005., nakon čega je tuženikovo pravo na posjed prestalo. Kako je nakon prestanka Ugovora tuženik znao da mu pravo na posjed ne pripada, on je do tada nepošten posjednik, kako je to propisano čl. 18. st. 3. ZV, pri čemu se ističe i da tuženik nije istaknuo postojanje nekog drugog temelja posjedovanja.

18. Slijedom navedenog, a u skladu s čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima – dalje: ZOO, tuženik koji je predmetni predmetni prostor (kiosk) nakon prestanka zakupnog odnosa nastavio koristiti, u obvezi je tužitelju naknaditi korist koju je imao od uporabe, a to je u visini zakupnine koju bi tuženik, da je zakupni odnos bio nastavljen, bio u obvezi plaćati tužitelju kao zakupodavcu. Stoga se u konkretnom slučaju naknada za korištenje u visini zakupnine određuje prema Cjeniku tužitelja čija vjerodostojnost i autentičnost tijekom postupka ničime nisu dovedeni u pitanje. Prema navedenom se Cjeniku naknada za korištenje predmetnog kioska računa za prostore od 10,01 do 20,00 m2 u iznosu od 115,00 kn po m2, nadalje je 2. siječnja 2007. donesena odluka o odobravanju rabata za iznos mjesečnih zakupnina za zanatske djelatnosti u iznosu od 20%, pa

Poslovni broj: Povr-514/2025-38

zakupnina za predmetni kiosk – tržišna djelatnost I, površine 17,50 m2 iznosi 2.012,50 kn umanjena za 20% ili 1.610,00 kn koji uvećan za PDV daje iznos daje iznos od 2.012,50 kn, odnosno 267,10 EUR. Stoga nije bilo potrebe u ovom postupku za provođenjem građevinskog i financijskog vještačenja radi utvrđivanja iznosa zakupnine.

19. U vezi s uvećanjem tog iznosa za uvećan za paušalni iznos na ime korištenja vode i električne energije kako je ugovoreno čl. 4. ugovora valja prije svega ukazati na opće odredbe Cjenika Tržnica Zagreb na listu 25 spisa prema kojima ako u konkretnom prostoru ne postoji kontrolno brojilo, tada se obračun vode i električne energije vrši u paušalnom iznosu, vodeći računa o djelatnosti koja se obavlja u konkretnom prostoru, kao i o vrsti i količini trošila koja se nalaze u prostoru. Dakle, visina paušala nije proizvoljna, već isti treba biti razuman i razmjeran te utvrđen na osnovu procjene očekivane potrošnje, koja prema Cjeniku tužitelja zavisi od vrste djelatnosti (npr. frizerski salon, restoran, mesar ili bravar) i vrste i količine trošila (npr. broja slavina ili sanitarnih čvorova). Međutim, kako tužitelj nije u tijeku postupka naveo elemente izračuna paušalnog iznosa na ime stavaka vode i električne energije i kako nije dostavio odluku ili sporazum kojim bi ti elementi bili određeni, ocjena je ovog suda da je u dijelu kojim traži isplatu paušalnog iznosa potrošnje vode i električne energije s PDV-om neosnovan.

20. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja i to za isplatu ukupnog iznosa od 3.137,51 EUR sa zateznom kamatom na pojedine iznose kao u izreci ove presude trebalo prihvatiti, odnosno u tom dijelu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kao osnovan, dok je u preostalom dijelu (37,09 EUR) platni nalog valjalo ukinuti te odbiti tužbeni zahtjev.

21. O prigovoru zastare tuženika treba reći da prema čl. 165. st. 2. ZV, vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Slijedom navedenog, kako iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni kiosk vraćen u posjed tužitelju, to zastara nije niti počela teći. Stoga je neosnovan prigovor zastare tuženika.

22. Kako je sud utvrdio da je posjed tuženika bio nepošten i prije početka utuženog razdoblja, to tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od isteka svakog prethodnog mjeseca u kojem je ostvarena korist (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-666/2023 od 22. studenoga 2023.). Stopa zateznih kamata određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO).

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku kojom je određeno da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

25. Kako je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u pretežitom dijelu, to je istom valjalo priznati troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT), a koje se troškovi odnose na sastav podneska od 23. kolovoza 2018. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. OT), sastav podneska od 27. studenog 2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT), zastupanja na ročištu 23. siječnja 2019. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.2. OT), zastupan ja na ročištu 13. veljače 2019.

Poslovni broj: Povr-514/2025-38

u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. OT), zastupanje na ročištu 21. veljače 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. OT), sastav podneska od 21. veljače 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT), sastav podneska od 14. ožujka 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT), sastav podneska od 26. rujna 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT), zastupanje na ročištu 5. ožujka 2020. u iznosu od 100,00 (Tbr. 9.2. OT), sastav podneska od 3. kolovoza 2020. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.3. OT), zastupanje na ročištu 10. rujna 2020. u iznosu od 200,00 (Tbr. 9.1. OT), sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 2. ožujka 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.2. OT), sastav podneska od 12. ožujka 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.3. OT), sastav podneska od 3. svibnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.3. OT), zastupanje na ročištu 5. srpnja 2022. u iznosu od 100,00 (Tbr. 9.2. OT), sastav podneska od 31. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. OT), sastav podneska od 21. kolovoza 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. OT), sastav podneska od 16. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.4. OT), zastupanje na ročištu 12. veljače 2026. u iznosu od 200,00 (Tbr. 9.1. OT) te PDV na navedene iznose u iznosu od 612,50 EUR, odnosno sveukupno 3.062,50 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Tužitelju nije dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude budući da isti nije nastao do zaključenja glavne rasprave, a nije poznato niti da li će nastati u budućnosti. Jednako tako tužitelju nije priznat trošak sastava troškovnika budući da ta stavka nije predviđena u Tarifi.

27. Stoga je odlučeno je kao u toč. III. izreke presude.

U Novom Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.