REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski građanski sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pn-831/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari I-tužiteljice VG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tužiteljice VGM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupana punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587 koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbijaju se, kao neosnovani, tužbeni zahtjevi koji glase:

''I./ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 87.597,05 eur/660.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila 5 prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana od donošenja presude.

II./ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici VGM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 87.597,05 eur/660.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana od donošenja presude.''

II./ Nalaže se I-tužiteljici VG OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici VGM OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj OIB:52634238587 trošak parničnog postupka u iznosu od 8.672,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 31. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbijaju se zahtjevi I-tužiteljice VG OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice VGM za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. I-tužiteljica VG i II-tužiteljica JGM podnijele su ovome sudu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, u kojoj navode da su članovi njihovih obitelji JG i ĆG smrtno stradali za vrijeme hrvatske vojno-redarstvene akcije Oluja u zračnom napadu izvršenom 07. kolovoza 1995. na lokaciji – put Bosanski Petrovac – Ključ, duboko na teritoriju Bosne i Hercegovine.

1.1 Tužiteljice u tužbi izlažu da su se članovi njihovih obitelji našli u zbjegu na teritoriju Bosne i Hercegovine, u koloni koja se mirno i organizirano kretala Petrovačkom cestom između Bosanskog Petrovca i Ključa, kada su je kod mjesta Kapljuh u selu Bravsko nadletjela dva zrakoplova Hrvatskih oružanih snaga. Tužiteljice navode da je u drugom preletu na kolonu vozila ispaljeno više raketa i da je tom prilikom na mjestu poginulo jedanaest civila, od kojih četvero djece, a ranjeno je bilo preko pedeset civila.

1.2 Tužiteljice u tužbi upućuju na priopćenje nevladine udruge Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, navodeći da je tamo zabilježeno da su, prema izjavama svjedoka, u koloni su bili isključivo civili; da su zrakoplovi kolonu preletjeli vrlo nisko i relativno sporo te da su piloti bez ikakve sumnje morali vidjeti da se radi o civilnim vozilima, ženama i djeci te da su se ipak nakon prvog preleta, prema svjedočenjima, okrenuli i na povratku raketirali kolonu te naposljetku odletjeli natrag u smjeru Republike Hrvatske. Nadalje tužiteljice upućuju na publikaciju Fonda za humanitarno pravo u Beogradu u kojoj se, između ostalog, opisuje događaj na Petrovačkoj cesti 07. kolovoza 1995.

1.3 Tužiteljice navode da u posebnom izvješću Policijske uprave Zadarske, Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru od 01. srpnja 2003. PU Zadarska izvješćuje o rezultatima obavijesnog razgovora s CG. Razgovor je vođen na okolnosti saznanja o osobama stradalima nakon Vojno-redarstvene akcije Oluja. CG je tom prilikom izjavio da je oko 10. kolovoza 1995.g., bježeći prema Republici Srbiji kroz Republiku Bosnu i Hercegovinu, u blizini Bosanskog Petrovca, kod prijevoja Klenovac, između Bosanskog Petrovca i Drvara, naišao na kolonu uništenih vozila od kojih su neka još gorjela te da je kasnije saznao da je tu kolonu raketirao avion i da je tamo poginulo više osoba te mu je poznato da su između ostalih na toj lokaciji smrtno stradali i JG i ĆG.

1.4 Tužiteljice u tužbi navode nadalje da u vezi predmetnog događaja tuženica Republika Hrvatska dalje nije poduzela nikakve radnje da bi pronašla počinitelja ovog ratnog zločina. Navode da ovakve žrtve nikako ne mogu biti posljedica ratne štete, već da se radi o šteti uzrokovanoj ratnim zločinom. Obveza zaštite prava na život iz čl. 21. Ustava Republike Hrvatske i čl. 2. Europske konvencije, kroz tumačenje Europskog suda za ljudska prava, podrazumijeva odnosno obvezuje državu da u slučajevima kada su pojedinci ubijeni treba postojati djelotvorna službena istraga i da je svrha takve istrage osigurati djelotvornu primjenu domaćih zakona kojima je zaštićeno pravo na život. Praksa ESLJP standarde istraga dovela je do toga da ista mora biti: temeljita, nepristrana, neovisna, pažljiva, revna, sveobuhvatna, smislena, sposobna. Odredbe Konvencije ne vežu ugovorenu stranu, odnosno državu u pogledu bilo koje činidbe ili činjenice koje su se dogodile ili bilo koje situacije koja je prestala postojati prije stupanja na snagu Konvencije u odnosu na tu stranu. Međutim, obveza države da provede postupovne obveze iz čl. 2. Konvencije i provede učinkovite istrage i da identificira počinitelja predstavlja zasebnu i samostalnu obvezu koja može obvezivati državu čak i da je do smrti došlo prije ključnog datuma, odnosno prije 05. studenog 1997.

1.5 Tužiteljice smatraju da se više ne može raditi o učinkovitom, brzom ili efikasnom postupanju nadležnog državnog odvjetništva. Radi se o vremenu od 25 godina otkad se strašan zločin dogodio. S obzirom na protek vremena, umiranje svjedoka ili očevidaca, vrlo malo, gotovo nemoguće je da će ikakvo postupanje polučiti rezultatima. Također se ima smatrati da nadležno državno odvjetništvo nije ispunilo osnovnu pretpostavku i dužnost, a to je progon počinitelja kaznenih djela.

1.6 Tužiteljice zaključno navode da su zbog smrti svojih najbližih pretrpjele veliku duševnu bol koju trpe i danas, naročito zbog načina na koji su pokojni stradali, pa na temelju odredbe čl. 1101. ZOO potražuju naknadu neimovinske štete te postavljaju tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude i potražuju naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene legitimacije, s obzirom na to da se tužiteljice pozivaju na događaj na teritoriju druge države. Nadalje tuženica ističe da nisu ostvarene zakonske pretpostavke zasnivanja odštetne odgovornosti Republike Hrvatske, prigovor ratne štete te prigovor zastare. Tuženica predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

3. Tužiteljice se u daljnjem tijeku postupka protive svim izloženim navodima odgovora na tužbu te navode, u bitnom, da se u tužbi opisani događaj dogodio nakon što je 4. kolovoza 1995. tzv. Savjet obrane tzv. RSK izdao naredbu za evakuaciju svog za borbu nesposobnog stanovništva, što znači da se evakuacija odvijala planski te da su civili trebali uživati posebnu zaštitu.

4. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu. Odbijeni su dokazni prijedlozi za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i tužiteljica kao stranaka, kao nepotrebni.

5. Po provedenom postupku, ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi neosnovani.

6. Između stranaka su sporne pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je naposljetku i je li nastupila zastara.

7. Slijedom gore izloženih tužbenih navoda, tužiteljice u ovom parničnom postupku tužbeni zahtjev temelje na tvrdnjama da tuženica odgovara za štetu jer da nije provela učinkovitu istragu te identificirala i kazneno progonila počinitelja kaznenog djela – hrvatskog vojnog pilota koji je, prema tužbenim navodima, počinio ratni zločin u kojem su smrtno stradali članovi njihovih obitelji.

7.1 Prema praksi ESLJP, država može biti odgovorna za povredu postupovnog aspekta odredbe čl. 2. EK i za događaje izvan njezinog teritorija ako postoji posebna poveznica. U konkretnoj situaciji, takva poveznica bila bi sudjelovanje Hrvatske vojske u ratnim operacijama koje su se odvijale na području Republike Bosne i Hercegovine. Prema međunarodnom humanitarnom pravu i Ženevskim konvencijama, države imaju obvezu istražiti i kazniti ratne zločine koje počine njihovi državljani ili pripadnici oružanih snaga, bez obzira na to gdje je zločin počinjen. Prema načelu supsidijarnosti, koje je temeljno načelo kod univerzalne kaznene jurisdikcije, za provođenje istrage nadležna je država izvan čijeg teritorija je kazneno djelo možebitno počinjeno, pod pretpostavkom da država na čijem području se događaj dogodio nema za to policijskih ni pravosudnih kapaciteta, a tužiteljice to ne tvrde niti dokazuju. Međutim, postoji tzv. personalna poveznica, jer tužiteljice tvrde da je tuženica istragu bila dužna provesti protiv pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, što znači da postoji mogućnost upućivanja zamolnica za provođenje istražnih radnji putem tijela Republike Bosne i Hercegovine, pa stoga prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

8. Sporna je nadalje osnova tužbenog zahtjeva – postoji li odgovornost tuženice za neupućivanje zamolnice za provođenje istražnih radnji tijelima Republike Bosne i Hercegovine, protiv pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji su bili angažirani u zračnom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, za vrijeme Vojno-redarstvene akcije Oluja. Drugim riječima, predstavlja li takav propust tuženice osnovu za odštetnu odgovornost prema tužiteljicama. Naime, iz izloženih tužbenih navoda proizlazi da tužiteljice tvrde da je tuženica odgovorna za štetu, jer da nije uložila razuman trud kazniti odgovorne za događaj u kojemu su stradali članovi njihovih obitelji.

8.1 Obveza provođenja istrage, bilo neposredno, bilo putem međunarodne pravne pomoći, prema praksi ESLJP ispunjena je ako je uložen razuman trud. Ulaganje razumnog truda, tj. provođenje istrage radi kažnjavanja ratnih zločina nije svrha samome sebi, već je instrumentalno krajnjem cilju i svrsi međunarodnog kaznenog prava. Svrha međunarodnog kaznenog prava izbjegavanje je nekažnjivosti, s ciljem odvraćanja ne samo od počinjenja ratnih zločina, već s ciljem odvraćanja od izazivanja rata kao takvog.

8.2 Konkretnu situaciju u kojoj su stradale civilne žrtve, članovi njihovih obitelji, tužiteljice u tužbi opisuju navodeći da su članovi njihovih obitelji stradali u koloni u kojoj su se kretali isključivo civili, 'civilna vozila, žene i djeca'. Međutim, javno je poznata, a time i svakoj osobi zainteresiranoj za šira društvena zbivanja notorna (pa je stoga ne treba utvrđivati izvođenjem dokaza) činjenica da su se civilne žrtve, među kojima su prema tužbenim navodima bili i članovi obitelji tužiteljica, kretale zajedno s vojnim vozilima i naoružanjem nelegalnih okupacijskih snaga, koje su se povlačile s područja Republike Hrvatske (suprotno tužbenim navodima da se u koloni nalazili samo civili). Notorno je nadalje da su se zrakoplovi Hrvatske vojske nalazili u zračnom prostoru Republike Bosne i Hercegovine radi sprječavanja nove humanitarne katastrofe na području te države, nakon genocida u Srebrenci, kao i da zrakoplovi Hrvatske vojske nisu bili jedini zrakoplovi koji su tada vojno djelovali u zračnom prostoru Republike Bosne i Hercegovine. Stoga ulaganje razumnog truda radi provođenja istrage, koji od tuženice traži Konvencijsko pravo, treba ocijeniti stavljanjem takvog zahtjeva prema tuženici u ravnotežu sa svrhom međunarodnog kaznenog prava, a to je odvraćanje izazivača rata od takve namjere. Stoga prema ocjeni ovoga suda neprovođenje istrage putem međunarodne pravne pomoći, u situaciji supsidijarsne jurisdikcije, protiv pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji su se u zračnom prostoru Republike Bosne i Hercegovine nalazili radi sprječavanja humanitarne katastrofe, ne predstavlja postupovnu povredu odredbe čl. 2. EK. Naime, u konkretnoj situaciji, zahtjev prema susjednoj Republici Bosni i Hercegovini za otvaranje istrage protiv pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ili provođenje takve istrage zamolbenim putem, za učinak ne bi imalo zaštitu prava na život (čl. 2. EK), već bi suštinski učinak i poruka bili upravo suprotni. Pravna pravila su apstraktna, no nikada nisu samima sebi svrha – uvijek su instrumentalna te njihova primjena ne smije polučiti nenamjeravane učinke suprotne njihovom cilju. U konkretnoj situaciji, tumačenje odredbe čl. 2. EK i međunarodnog kaznenog prava na način da postoji dužnost tuženice za koju tužiteljice tvrde da je tuženica nije ispunila, za učinak ne bi imalo generalnu i specijalnu prevenciju počinjenja ratnih zločina, već bi učinak bio odvraćanje od sudjelovanja u ratnim djelovanjima čiji je cilj sprječavanje humanitarnih katastrofa, i to na području druge države. Tužiteljice tvrde da je tuženica bila dužna postupiti na način koji ne samo da bi bio iznad očekivane i razumne primjene pravnog standarda zaštite prava na život (postupovni aspekt odredbe čl. 2. EK), nego bi takvo tumačenje Konvencijskih obveza tuženice, u konkretnoj situaciji, polučilo učinak suprotan od namjeravane svrhe odredbe čl. 2. Europske konvencije, kao i učinak suprotan svrsi i cilju međunarodnog humanitarnog prava – proizvelo bi skepsu, na osobnoj razini, u pogledu spremnosti izlaganja vlastitog života u ratnim djelovanjima, radi zaštite života drugih ljudi, a pod cijenu vlastitog života. U tom smislu, između prakse ESLJP na koju u tužbi upućuju tužiteljice i konkretnog slučaja u kojemu su nažalost smrtno stradali članovi njihovih obitelji, nema nikakve poveznice.

8.3 Slijedom svega izloženoga, imajući u vidu cjelokupno činjenično stanje – događaj na području susjedne države, što dovodi do supsidijarne jurisdikcije tuženice, u povezanosti sa svrhom odredbe čl. 2. EK te svrhom međunarodnog humanitarnog prava, ovaj sud smatra da nema osnove za zaključak o građanskopravnoj odgovornosti tuženice za neispunjenje obveze provođenja istrage, radi eventualnog utvrđivanja počinitelja kaznenog djela i njegovog progona među pilotima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji su za vrijeme Vojno-redarstvene operacije Oluja sudjelovali u zračnim akcijama na području Republike Bosne i Hercegovine te je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. U pogledu zatraženih visina tužbenog zahtjeva, treba reći da bi zatraženi iznosi naknada bili neosnovani čak i pod pretpostavkom da su tužbeni zahtjevi osnovani. Naime, činjenična osnova zahtjeva – propust tuženice u provođenju djelotvorne službene istrage, identifikaciji i progonu počinitelja kaznenog djela ne predstavlja osnovu po kojoj se neimovinska šteta može opravdano dosuditi kao da je zahtjev za naknadu neimovinske štete usmjeren prema osobi odgovornoj za smrt bliske osobe, pa bi stoga, čak i da su tužbeni zahtjevi osnovan, tužiteljicama pripadala naknada štete za duševne boli zbog propusta tijela državne vlasti, koja prouzročena bol se po intenzitetu ne može usporediti s boli uslijed gubitka članova obitelji, što znači da su tužbeni zahtjevi po istaknutoj činjeničnoj osnovi višestruko prekomjerno postavljeni.

10. Naposljetku, imajući u vidu moralni imperativ istraživanja i kažnjavanja ratnih zločina, treba reći da u konkretnoj tragičnoj situaciji pogibije članova obitelji tužiteljica kao kolateralnih civilnih žrtava rata, logika upućuje na odgovornost osoba koje su prema navodima tužiteljica tijekom postupka ''naložile evakuaciju'' (vodstva tzv. ''RSK''), koja se odvijala na način da su se civili kretali među vojnim vozilima i naoružanjem. Naime, te su osobe, koje su takvo kretanje civila naložile i organizirale, civile izložile ratnim djelovanjima, uslijed kojih su oni nažalost izgubili živote. Prigovor zastare nije osnovan jer ratni zločini ne zastarijevaju te tužiteljice svoj put prema pravdi mogu ostvariti usmjeravanjem zahtjeva prema osobama koje su odgovorne za njihove duševne boli, a to nije tuženica.

11. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP.

11.1 Tuženici je priznat i dosuđen trošak zastupanja po državnom odvjetništvu - za sastavljanje odgovora na tužbu i podneska od 09.12.2025. – po 2.890,70 EUR prema Tbr 8/1 OT te za zastupanje na ročištu 12. veljače 2026. - 2.890,70 EUR prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 8.672,10 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

11.2 Budući da su u cijelosti izgubile parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun tužitelja

2. ODO, GUO na br. P-DO-1083/04