REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-383/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Aleksandri Gumzej, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja STEGA TISAK d.o.o., OIB: 78043520516, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 60/1, kojeg zastupa punomoćnica Helena Sjauš, odvjetnica u Zagrebu, Ignjata Đorđića 5, protiv tuženika DRUŠTVO ŠPORTSKE REKREACIJE OMEGA ZAGREB, OIB: 36925678214, Zagreb, Ulica Jakova Gotovca 1, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr.sc. Joze Rotima u Zagrebu, Trg J.F.Kennedya 6b, poslovni broj Ovrv-83806/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-1152/2024) od 8. listopada 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 3.392,75 EUR od 26. lipnja 2024. do 12. siječnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr.sc. Joze Rotima u Zagrebu, Trg J.F.Kennedya 6b, poslovni broj Ovrv-83806/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1152/2024) od 8. listopada 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 3.392,75 EUR te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od u roku od 1.087,50 EUR u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik mr.sc. Jozo Rotim u Zagrebu, Trg J.F.Kennedya 6b, donio je 8. listopada 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-83806/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1152/2024) kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana od dana dostave rješenja namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 3.392,75 EUR te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je, a nakon što se Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Povrv-3774/2024-2 od 25. studenog 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-383/2025-3 od 22. travnja 2025. navedeno rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu , navodi da iskazuje prigovor za odgodu ovrhe zbog rješavanja spora s tužiteljem te da će spor pokušati riješiti izvansudskim putem. Nadalje, navodi da su obje otpremnice adresirane na krivu adresu Društva športske rekreacije Omega Zagreb (dalje u tekstu: DŠR Omega), da je prvih 200 komada magazina zaprimljeno prema datumu na dokumentaciji 26. travnja 2024., no u stvarnosti 29. travnja 2024. Tuženik ističe da se moli priprema za tisak 25. travnja 2024., a prema svim dokumentima da je nemoguće da je u jednom danu otisnuto i isporučeno i prevezeno 8000 komada u Zadar. Također, da cjelokupna naklada prema računu, koja je naručena, nije bila otisnuta na datum valute računa i datum isporuke nego u dva navrata totalno različito datirana. Tuženik navodi da isporuka druge količine tiskovine, osim potpisa prijevoznika, nema potpisa primatelja, a i da datum isporuke u Zadar nije isti kao i prvih 200 primjeraka (netočan datum otpremnice). Nadalje, da je 8000 komada tiskanih primjeraka trebalo biti isporučeno 2. svibnja 2024., a da dokaza primitka na taj dan nema. Konačno, tuženik navodi da će dug po rješenju o ovrsi isplatiti u potpunosti jer da su i do sada ispunjavali svoje obveze i rokove plaćanja, a da je nesporazum između financija tuženika i samog tuženika rezultirao nepravodobnim plaćanjem računa.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 17. srpnja 2025., a s kojeg je tuženik izostao, predao e-mail korespondenciju s tuženikom od 13. lipnja 2025. o adresi na koju je potrebno dostaviti brošure, a navedeno je uz zapisnik putem eSpisa dostavljeno tuženiku.

5. Podneskom od 14. kolovoza 2025. tuženik se nije očitovao na navode tužitelja iznesene na ročištu 13. lipnja 2025. te na dostavljene dokaze, već je sudu ukazivao na odredbe Zakona o parničnom postupku i navodne povrede istoga.

6. Podneskom od 15. siječnja 2026., a koji je zaprimljen nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu održanom 12. siječnja 2026. s kojeg je tuženik, iako uredno pozvan, također izostao, tuženik je obavijestio sud da je cjelokupni dug u iznosu od 3.392,75 EUR instantnom uplatom uplaćen na račun tužitelja 12. siječnja 2026. u 7:24 sati, što da je evidentirano u izvodu banke. O navedenom da je tuženik e -mailom obavijestio zaposlenike tužitelja, a da je ŽA **.**.2026. u 7:58 sati potvrdio primitak i zahvalio, međutim da punomoćnica tužitelja nije iznijela sudu činjenicu o uplati, da je tražila održavanje rasprave i dosudu troškova te je zatražila naknadu odvjetničkog troška tužitelja, iako je dug bio podmiren. Slijedom navedenoga, tuženik je predložio da sud utvrdi da je tužbeni zahtjev prestao ispunjenjem 12. siječnja 2026. u 7:24 sati te da odbije zahtjev za naknadu odvjetničkog troška zastupnice tužitelja i zahtjev za kamate.

7. Podnescima od 23. siječnja 2026. i 26. veljače 2026. tuženik je ponovio navode o nepravilnostima u vođenju predmetnog postupka te o neosnovanosti zahtjeva po osnovi zakonskih zateznih kamata i troškova postupka. Naime, tuženik ističe da nije dao povoda za tužbu te da je tužitelj ishitreno pokrenuo postupak bez prethodne formalne opomene pred ovrhu, a da je punomoćnica tužitelja na ročištu održanom 12. siječnja 2026. zatajila činjenicu da je glavni dug podmiren te da je ustrajala na zahtjevu za naplatom duga koji više nije postojao. Stoga je predložio da se odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka i kamatu te da se naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe u iznosu od 80,83 EUR.

8. Tužitelj je podneskom od 26. siječnja 2026. učinio nespornim da je tuženik 12. siječnja 2026. izvršio plaćanje tužitelju u iznosu od 3.392,75 EUR, no ističe da iz dostavljene potvrde o plaćanju kojeg je zatražio tužitelj nije razvidno točno vrijeme plaćanja (sat i minuta), a da se plaćanje smatra izvršenim kada je uplata evidenti rana na računu vjerovnika ili kada je banka primila uplatu, a ne samo kada je uplata napravljena ili nalog poslan. Također, da unatoč tome što tuženik u doznaci nije izričito naveo da plaća glavnično potraživanje, tužitelj je suglasan da se uplata smatra plaćanjem odnosno podmirenjem glavničnog potraživanja, kako bi se smanjili daljnji troškovi ovog postupka i izbjegli skupi troškovi vještačenja na okolnost uračunavanja duga sukladno odredbi čl.172. ZOO, pa tužitelj zahtijeva da se presuda odnosi samo na zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 3.392,75 EUR koje teku od dospijeća pa do dana stvarnog plaćanja glavnice, kao i na troškove postupka imajući u vidu da je tužba dovela do ispunjenja obveze. Slijedom navedenoga, povlači tužbeni zahtjev u iznosu od 3.392,75 EUR, ali zahtjeva da se platni nalog održi na snazi tj. ostaje kod tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se traži isplata zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 3.392,75 EUR koje teku od 26. lipnja 2024. do 12. siječnja 2026.

9. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava : računa 1008-1-1 od 26. travnja 2024. (listovi 7-8 spisa), otpremnice br. 1/1441/2024 od 26. travnja 2024. i otpremnice br. 2/1441/2024 od 26. travnja 2024. (listovi 9-10 spisa), e-mail korespondencije između stranaka (listovi 11-12, 63-64, 82, 86-87, 90 i 160-161 spisa), radnog naloga br. 1441/2024 (listovi 13-16 spisa), prijevoznice br. 740927 od 30. travnja 2024. (list 17 spisa), potvrde Erste & Steiermarkische bank d.d. za isplatu u iznosu od 3.392,75 EUR od 12. siječnja 2026. (listovi 83, 88 i 94 spisa) i izračuna zakonskih zateznih kamata s portala "Ius info" na dan 14. siječnja 2026. (list 102 spisa).

10. Ovdje se ističe da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu ZPP), za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika. Budući da je tuženik 28. siječnja 2026. primio podnesak tužitelja od 26. siječnja 2026. kojim je tužba djelomično povučena i to za iznos glavnicu od 3.392,75 EUR te da se u roku od 15 dana o tome nije izjasnio, sukladno stavku 2. citiranog članka smatra se da je pristao na povlačenje. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. i članka 456. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

12. Predmet spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe i smanjenja tužbenog zahtjeva u odnosu na glavni dug u iznosu od 3.392,75 EUR, je zahtjev tužitelja za plaćanjem zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.392,75 EUR na temelju računa broj 1008-1-1 od 26. travnja 2024. za izradu i dostavu 8200 komada brošura- magazina "Trčanje". Također, sporan je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovršnog i parničnog postupka.

13. Između stranaka nije sporna činjenica da je tuženik 12. siječnja 2026. izvršio plaćanje u iznosu od 3.392,75 EUR te da se navedena uplata odnosi na podmirenje glavnog duga.

14. U tijeku postupka ostalo je sporno je li tuženik u obvezi platiti tužitelju tražbinu po osnovi zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga za razdoblje od 26. lipnja 2024. kao prvog sljedećeg dana od dana dospijeća navedenog računa do 12. siječnja 2026. kao dana kada je plaćena glavnica, kao i ovršni i parnični trošak postupka.

15. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dakle, obveza plaćanja zateznih kamata nastaje za dužnika koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze koja predstavlja glavnicu njegova duga i takva obveza proizlazi iz citirane odredbe zakona i nije je potrebno ugovarati.

16. Iz računa broj 1008-1-1 od 26. travnja 2024. proizlazi da je tuženik bio dužan isplatiti iznos od 3.392,75 EUR do 25. lipnja 2024. kao datuma dospijeća. Takva obveza nastala je iz ugovora o djelu sklopljenog s tužiteljem koji je dostavljenim ispravama dokazao vrstu ugovorenog posla i visinu ugovorene naknade.

17. Uvidom u potvrdu Erste & Steiermarkische bank d.d. za isplatu u iznosu od 3.392,75 EUR od 12. siječnja 2026. (listovi 83, 88 i 94 spisa) sud je utvrdio da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu odnosno tužbe, u cijelosti ispunio svoju obvezu u dijelu glavnog duga.

18. Budući da je tuženik gore opisanim plaćanjem u cijelosti priznao dug po računu broj 1008-1-1 od 26. travnja 2024., u smislu odredbe članka 240. stavak 2. ZOO-a, sud nije razmatrao navode iz prigovora jer nije ni životno logično da bi tuženik u cijelosti podmirio glavni dug po utuženom računu da su njegovi prigovori osnovani. Stoga je u ovoj fazi postupka potrebno još odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na glavni dio duga te o naknadi troškova ovršnog i parničnog postupka.

19. Budući da tuženik tijekom postupka nije osporio utuženi račun s naznačenim datumom dospijeća, razvidno je da je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze koja je dospjela na naplatu 25. lipnja 2024. te podmirio potraživanje tužitelja po utuženom računu tek 12. siječnja 2026., stoga je na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a sud utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate kao sporedno traženje.

20. O stopi zateznih kamata sud je odlučio primjenom odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, pri čemu je viša stopa zatezne kamate određena s obzirom na to da predmetno potraživanje proizlazi iz trgovačkog ugovora. Stoga, budući da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu po dospijeću, dužan je osim glavnice platiti i zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon dolaska u zakašnjenje pa do 12. siječnja 2026. kao datuma kada je plaćen glavni dug.

21. Slijedom navedenoga, sud je na temelju odredaba članka 29. stavka 2. ZOO-a i članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke presude.

22. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 158. stavka 2. ZPP -a. Naime, odredbom članka 158. stavak 1. ZPP-a određeno je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Međutim, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik (članak 158. stavak 2. ZPP-a.). Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove ovršnog i parničnog postupka jer je svoju obvezu ispunio tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, pri čemu između trenutka kad je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kad je tužitelj povukao tužbu nije bilo procesnih aktivnosti u parnici povodom kojih bi za bilo koju stranu u postupku nastao dodatni parnični trošak (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev - 965/2022 od 16. studenog 2022.).

23. S tim u vezi, sud će se ukratko osvrnuti na navode tuženika iz podneska tuženika od 23. siječnja 2026. da je punomoćnica tužitelja na ročištu 12. siječnja 2026. ustrajala na tužbenom zahtjevu za naplatu nepostojećeg duga. Naime, tuženik je 22. listopada 2025. bio obaviješten o ročištu za glavnu raspravu zakazanu za 12. siječnja 2026. u 10:00 sati. Iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio na ročište 12. siječnja 2026. niti je svoj izostanak opravdao. Potraživanje tužitelja u dijelu glavnice tuženik je podmirio na dan održavanja navedenog ročišta i to u 7:24. Iako je iz dostavljene e-mail komunikacije razvidno da je u 7:58 sati zaposlenik tužitelja ŽA primio na znanje obavijest o izvršenoj uplati, naime zahvalio se na poslanoj obavijesti, opće je poznata činjenica da je potrebno da se predmetna uplata evidentira od strane knjigovodstvenog servisa ili financijskog odjela tužitelja te proknjiži da bi se utvrdilo što je i u kojem iznosu podmireno, a nakon toga da se obavijesti punomoćnica tužitelja da bi u skladu s navedenom uplatom mogla urediti tužbeni zahtjev. Tuženik nije ni tvrdio, a time ni dokazivao, da je o izvršenoj uplati obavijestio punomoćnicu tužitelja, a ni sud, premda je znao da se je za predmetno potraživanje u tijeku postupak pred sudom. Uzimajući u obzir sve navedeno, a osobito činjenicu da je utuženo potraživanje dospjelo na naplatu 25. lipnja 2024. i plaćeno 12. siječnja 2026., odnosno da je tuženik bio u zakašnjenju od godine i pol dana, ne može se očekivati od tužitelja da u roku od 2 sata, a koliko je prošlo od primitka obavijesti o izvršenoj uplati jednog od zaposlenika tužitelja do održavanja ročišta, tužitelj poduzme sve opisane radnje, od evidentiranja, knjiženja i obavještavanja punomoćnice tužitelja. Također, čak i da je na dan plaćanja i održavanja ročišta tuženik podneskom obavijestio sud i protivnu stranu o izvršenoj uplati, radilo bi se u podnesku koji nije dostavljen najkasnije osam dana prije ročišta sukladno odredbi članka 299.a ZPP-a. Osim toga, s obzirom na to da predmetnom uplatom nije u cijelosti podmireno potraživanje tužitelja, predmetno ročište bi se trebalo održati u svakom slučaju. Slijedom svega navedenoga, neobavještavanje suda od strane punomoćnice tužitelja o izvršenoj uplati na ročištu 12. siječnja 2026. ne može se u pogledu troškova postupka smatrati krivnjom tužitelja u smislu odredbe članka 156. stavka 1. ZPP-a.

24. Odluka o troškovima ovršnog postupka temelji se na odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a u vezi s člancima 154. stavkom 1., 155. i 158. stavkom 2. ZPP -a. Tužitelj ima pravo na troškove ovršnog postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku podnošenja prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi u zatraženom iznosu od 275,00 EUR i to za sastav prijedloga za ovrhu u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 11. točka 1. Tarife), a što sukladno Tbr. 54. Tarife 200,00 EUR i uz uvećanje za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 250,00 EUR te za predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR (10,00 EUR uvećano PDV od 25%) i ostatak naknade u iznosu od 12,50 EUR (10,00 EUR uvećano PDV od 25%) sukladno odredbama članka 7. i članka 9. u vezi s člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022.), za koja oba troška iz spisa predmeta proizlazi da su podmirena javnom bilježniku.

25. S time u vezi, naglašava se da se, sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (troškovima parničnog postupka) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 8. listopada 2024. do 30. ožujka 2026., kao dana koji je prethodio donošenju ove odluke.

26. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka, valjalo je voditi računa o tome da je tužitelj u tijeku postupka mijenjao visinu tužbenog zahtjeva, a čime je promijenjena i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova. Budući da je u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva došlo nakon djelomičnog udovoljenja tužiteljevom zahtjevu, odnosno da se radi o iznimci iz članka 158. stavka 2. ZPP-a, sud je tužitelju za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva priznao pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, a nakon djelomičnog povlačenja tužbe i smanjenja prema vrijednosti predmeta smanjenog zahtjeva (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-216/2021 od 25. svibnja 2021.). Stoga troškove parničnog postupka koji su nastali do podneska tužitelja od 26. siječnja 2026. kojim je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev valjalo je obračunati prema vrijednosti predmeta spora koju je označio tužitelj u tužbi odnosno 3.392,75 EUR. U odnosu na troškove koji su nastali nakon navedenog podneska, sud je uzeo u obzir da je glavni dug podmiren odnosno da je trebalo odlučiti samo o sporednim traženjima.

27.1. Na ime troškova parničnog postupka nastalih do djelomičnog povlačenja tužbe i smanjenja tužbenog zahtjeva, tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom i to za zastupanje na ročištima 17. srpnja 2025. i 12. siječnja 2026. u vrijednosti od po 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) te za sastav obrazloženog podneska od 26. siječnja 2026. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), a nakon postavljanja konačno uređenog tužbenog zahtjeva tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 3. ožujka 2026. u vrijednosti od 25 bodova (Tbr. 9.1. Tarife). Uzimajući u obzir da sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a te da je na nastali trošak zastupanja potrebno obračunati PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), tužitelju je po osnovi troškova zastupanja u parničnom postupku priznat iznos od 812,50 EUR.

27.2. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 1.087,50 EUR (ovršni troškovi u iznosu od 275,00 EUR i troškovi parničnog postupka u iznosu od 812,50 EUR).

28. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

29. S druge strane, tužitelju je odbijen za razliku od 187,50 EUR, odnosno za razliku od priznatih 62,50 EUR do zatraženog iznosa od 200,00 EUR plus PDV za zastupanje na ročištu 3. ožujka 2026., a budući da je sud kod odlučivanja o visini troška za ovu parničnu radnju vodio računa o vrijednosti predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Gumzej

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).