P-3482/2021-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branki Šolić, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Nikolu Juriću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb radi utvrđenja i isplate, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 16.veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice i njenog punomoćnika te zamjenice punomoćnika, na ročištu za objavu dana 31.ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3209043426 (kreditna partija: 7103636568), koji je zaključen između stranaka dana 02.05.2007. god., a potvrđen od javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita pod br. OV-4904/07, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i to baš u dijelu čl. 1. tog ugovora kojim je određeno odobrenje kredita od 15.936,41 CHF (švicarskih franaka) u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, te u dijelu čl. 2. i čl. 6. tog ugovora kojim je određena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF (švicarski franak) na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime neosnovano naplaćenih i od tuženika stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti CHF (švicarski franak) po Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3209043426 (kreditna partija: 7103636568), koji je zaključen između stranaka dana 02.05.2007. god., a potvrđen od javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita pod br. OV-4904/07, iznos od 2.394,83 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatima po stopi od 15% za razdoblje do 31.12.2007. god., za razdoblje od 01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. po stopi određenoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. god. do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god. pa do isplate u visini stope zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 01.srpnja te godine a koja teče na pojedine iznose kako slijedi, a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako slijedi:

- na iznos od 0,43 EUR od 01.08.2007. god. do isplate,

- na iznos od 0,57 EUR od 01.09.2007. god. do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR od 01.12.2007. god. do isplate,

- na iznos od 1,48 EUR od 01.01.2008. god. do isplate,

- na iznos od 1,64 EUR od 01.02.2008. god. do isplate,

- na iznos od 6,29 EUR od 01.03.2008. god. do isplate,

- na iznos od 5,85 EUR od 01.04.2008. god. do isplate,

- na iznos od 1,87 EUR od 01.05.2008. god. do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od 01.06.2008. god. do isplate,

- na iznos od 2,40 EUR od 01.07.2008. god. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.08.2008. god. do isplate,

- na iznos od 1,03 EUR od 01.09.2008. god. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR od 01.10.2008. god. do isplate,

- na iznos od 13,03 EUR od 01.11.2008. god. do isplate,

- na iznos od 8,91 EUR od 01.12.2008. god. do isplate,

- na iznos od 16,30 EUR od 01.01.2009. god. do isplate,

- na iznos od 17,78 EUR od 01.02.2009. god. do isplate,

- na iznos od 22,15 EUR od 01.03.2009. god. do isplate,

- na iznos od 16,45 EUR od 01.04.2009. god. do isplate,

- na iznos od 17,24 EUR od 01.05.2009. god. do isplate,

- na iznos od 14,54 EUR od 01.06.2009. god. do isplate,

- na iznos od 12,22 EUR od 01.07.2009. god. do isplate,

- na iznos od 14,06 EUR od 01.08.2009. god. do isplate,

- na iznos od 15,16 EUR od 01.09.2009. god. do isplate,

- na iznos od 13,54 EUR od 01.10.2009. god. do isplate,

- na iznos od 13,15 EUR od 01.11.2009. god. do isplate,

- na iznos od 15,03 EUR od 01.12.2009. god. do isplate,

- na iznos od 17,38 EUR od 01.01.2010. god. do isplate,

- na iznos od 19,92 EUR od 01.02.2010. god. do isplate,

- na iznos od 19,32 EUR od 01.03.2010. god. do isplate,

- na iznos od 23,16 EUR od 01.04.2010. god. do isplate,

- na iznos od 23,04 EUR od 01.05.2010. god. do isplate,

- na iznos od 25,43 EUR od 01.06.2010. god. do isplate,

- na iznos od 35,00 EUR od 01.07.2010. god. do isplate,

- na iznos od 30,41 EUR od 01.08.2010. god. do isplate,

- na iznos od 42,68 EUR od 01.09.2010. god. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 01.10.2010. god. do isplate,

- na iznos od 32,48 EUR od 01.11.2010. god. do isplate,

- na iznos od 43,72 EUR od 01.12.2010. god. do isplate,

- na iznos od 51,43 EUR od 01.01.2011. god. do isplate,

- na iznos od 47,43 EUR od 01.02.2011. god. do isplate,

- na iznos od 46,16 EUR od 01.03.2011. god. do isplate,

- na iznos od 43,11 EUR od 01.04.2011. god. do isplate,

- na iznos od 47,95 EUR od 01.05.2011. god. do isplate,

- na iznos od 61,15 EUR od 01.06.2011. god. do isplate,

- na iznos od 56,81 EUR od 01.07.2011. god. do isplate

- na iznos od 83,73 EUR od 01.08.2011. god. do isplate,

- na iznos od 83,15 EUR od 01.09.2011. god. do isplate,

- na iznos od 62,97 EUR od 01.10.2011. god. do isplate,

- na iznos od 61,88 EUR od 01.11.2011. god. do isplate,

- na iznos od 59,27 EUR od 01.12.2011. god. do isplate,

- na iznos od 63,40 EUR od 01.01.2012. god. do isplate,

- na iznos od 67,32 EUR od 01.02.2012. god. do isplate,

- na iznos od 66,78 EUR od 01.03.2012. god. do isplate,

- na iznos od 64,92 EUR od 01.04.2012. god. do isplate,

- na iznos od 65,66 EUR od 01.05.2012. god. do isplate

- na iznos od 67,27 EUR od 01.06.2012. god. do isplate,

- na iznos od 65,61 EUR od 01.07.2012. god. do isplate,

- na iznos od 66,25 EUR od 01.08.2012. god. do isplate,

- na iznos od 64,61 EUR od 01.09.2012. god. do isplate,

- na iznos od 62,30 EUR od 01.10.2012. god. do isplate,

- na iznos od 65,61 EUR od 01.11.2012. god. do isplate,

- na iznos od 64,76 EUR od 01.12.2012. god. do isplate,

- na iznos od 65,90 EUR od 01.01.2013. god. do isplate,

- na iznos od 62,13 EUR od 01.02.2013. god. do isplate,

- na iznos od 63,67 EUR od 01.03.2013. god. do isplate,

- na iznos od 65,98 EUR od 01.04.2013. god. do isplate,

- na iznos od 58,98 EUR od 01.05.2013. god. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti .

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.752,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok se zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 70,40 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U tužbi prikazanoj ovom sudu dana 28.rujna 2021. tužiteljica traži da se utvrde ništetnim ugovorne odredbe čl.1.,2. i 6. Ugovora o kreditu sklopljenim sa tuženikom dana 05.svibnja 2007. kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula u CHF. Smatra da se radi o nepoštenim, time i ništetnim odredbama pri čemu se poziva na utvrđenja glede ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu glede ugovaranja valutne klauzule u CHF iz postupka kolektivne zaštite potrošačkih prava broj Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. Nadalje, pozivom na odredbu čl.323.st.1.Zakona o obveznim odnosima traži isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio mjesnoj nadležnosti ovog suda navodeći da je ugovorom o kreditu ugovorena nadležnosti suda sjedišta tuženika što naslovni sud nije. Istaknuo je prigovor zastare. Prigovorio je da bi predmetni ugovor o kreditu bio potrošači ugovor budući da tužiteljica nije dokazala taj status. Smatra da je odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovopredmetnom ugovoru o kreditu odraz odredbe članka 22. ZOO-a koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Navodi da je sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i odluci C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) ta odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Svakako i neovisno o navedenom smatra da je tužiteljica, kao i svi potrošači, bila dovoljno informirana i bila svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Zaključuje da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u bila razumljiva tužiteljici te je bila svjesna ekonomskih posljedica ugovaranja takve odredbe. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Prigovorio je i zatraženom tijeku zateznih kamata od isplate anuiteta budući da tuženik ne bi bio nepošten stjecatelj.

3.U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije i to :

Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3209043426 (kreditna partija: 7103636568) od 02.05.2007. god.; - Otplatna tablica od 09.02.2021. god.; - Prometi po kreditu / Specifikacija uplate (za razdoblje od 02.05.2007. do 27.05.2013. god.); - Potvrda (o stanju kredita na dan 07.05.2012. god.); - Potvrda od 28.05.2013. god.; - Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103636568 od 09.02.2021.god. . Saslušana je tužiteljica te je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marjanu Joviću.

4.Podneskom od 26.siječnja 2026. nakon provedenog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na iznos od 2.394,83 EUR , dakle povećan za 0,07 EUR, čemu se protivna strana nije protivila budući se podneskom od 04.veljače 2026. upustila u raspravljanje po istom.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu br.32090434264 od 02.svibnja 2007. između stranaka, a kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) kao i zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.394,83 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose a koji se iznos odnosi na razliku zbog promjene tečaja CHF.

7. Među parničnim strankama nije sporno da su 02.svibnja 2007. tuženik kao kreditor, i tužiteljica kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 32090434264, kojim je tužena banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 15.936,41 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB za CHF sa rokom otplate 72 mjeseca.

8. Ono što je sporno i što je potrebno u postupku utvrditi jest jesu li predmetne odredbe članka čl. 1.,2. i 6 ništetne, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužiteljice s osnove razlike zbog promjene tečaja CHF.

9. Pregledom Ugovora od 02.svibnja 2007. broj 32090434264 razvidno je kako je tužiteljica, kao korisnik kredita, sklopila s tuženom, kao kreditorom, navedeni ugovor te joj je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.936,41 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja. Kredit je odobren za kupnju motornog vozila.

10. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 26.siječnja 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03). Za odluku o zahtjevu za povrat stečenog bez pravne osnove mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, dalje ZOO).

11. Saslušana kao parnična stranka tužiteljica je navela da je ugovor o kreditu sklopila radi kupnje motornog vozila za osobne potrebe. Djelatnici auto kuće Gašperov uputili su je u poslovnicu Zagrebačke banke gdje su joj ukazali na kredit u švicarcima kao najpovoljniji naznačivši da se radi o stabilnoj valuti. U odnosu na valutnu klauzulu nije dobila nikakva posebna pojašnjenja niti joj je bio poznat ekonomski značaj valutne klauzule. Navela da joj poveći dio odredbi nije bio posve jasno razumljiv jer niti je ekonomske struke niti je ikad prije toga uzimala kredit. Dodatna pojašnjenja nije tražila budući je ugovor bio na već unaprijed otiskanom obrascu. Ono što joj je bilo nesporno jasno jest iznos koji joj se treba isplatiti, kao i visina pojedinog anuiteta. Početni anuitet iznosio je oko 800,00 kn, ali se s vremenom zbog promjene tečaja CHF počeo povećavati do iznosa od 1.500,00 kn. Kredit je otplaćen u ugovorenom roku od 6 godina. Posebno upitana navela je da u vrijeme sklapanja ugovora nije imala ni obrt ni trgovačko društvo.

12. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li sporne ugovorne odredbe ništetne ili ne.

13.Odredbom članka 502.c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. U navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

15.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je, pored ostaloga, da je tuženiku u razdoblju od 01. 01. 2004. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09; dalje: ZZP) i to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/09 to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16.Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

17.Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18.Dakle, ovaj sud obvezuju gore spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pa se ispravno tužiteljica pozvala na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

19.Stoga ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice radi čega ih utvrđuje ništetnim.

20.Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost valute CHF koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

21.Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne sporne odredbe ugovora valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenoj ništetnoj odredi o valutnoj klauzuli.

22.Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije Marjana Jovića.

23.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za financije Marijan Jović po analizi podataka i dokumentacije priložene u spis dao je mišljenje da je tužiteljica kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju cjelokupne otplate platila pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu =2.394,83 Eur. Navedeni iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita tablično prikazanih u vještvu. Također, naveo je da je tužiteljica kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, za vrijeme nižeg tečaja od tečaja po kojem je isplaćen kredit, platila pojedinačne manje iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu 3,18 Eur. Navedeni iznos je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita.

24.Nakon izrađenog nalaza i mišljenja tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju, ali ne valorizirajući negativne tečajne razlike koje je vještak uzeo u obzir smatrajući da nema zakonskog uporišta za primjenu i uvažavanje tog iznos, osobito kraj činjenice da tuženik nije istakao nikakav zahtjev u vezi navedenog.

25.Vezano za tzv.negativne razlike, za navesti je da je tuženik nije podnio prigovor radi prebijanja, nije podnio ni protutužbu. Tuženik nema status potrošača, a treba se osvrnuti i na odredbu čl. 323.ZOO-a, upravo je tuženik ugovaratelj koji je u odnosu na tužitelja kriv za nametanje nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, bitno je da tuženik nema status potrošača i sam tuženik čitavo vrijeme drži da se radi o poštenoj i valjanoj ugovornoj odredbi, nikako ništetnoj ugovornoj odredbi, pa tuženik i ne može sa uspjehom tražiti da tužitelj bilo što njemu vrati (negativne razlike) temeljem ugovorne odredbe koju tuženik za sebe drži poštenom i valjanom. Jedini pravni osnov koji bi tuženik imao istaknuti vezano za zahtjev da mu tužitelj vrati primljeno na ime negativnih razlika bila bi ništetnost predmetne odredbe, što tuženik nikako ne navodi i ne tvrdi niti ističe taj osnov, predmetna ugovorna odredba za tuženika predstavlja valjanu odredbu, a po pitanju prava na tuženika se i ne primjenjuju rezultati kolektivne tužbe. Dakle, sve i da treba uračunati tzv.negativne razlike, a ne treba, tuženiku kao ugovornoj strani koja drži da je predmetna odredba valjana i nema stav o tome da je ista nepoštena, ne pripada temeljem, za njega valjane odredbe, išta tražiti od tužitelja kao potrošača, dakle, nema pravo tražiti isplatu ovih negativnih razlika sa kamatama. Kako sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, ovdje samo zahtjeva tužitelja jer samo zahtjev tužitelja i egzistira, a tzv. pozitivne i negativne razlike se po mjesecima uzajamno isključuju, to se i ne bi radilo o potraživanjima stranaka za isti period po mjesecima. Dakle, bez obzira što je vještak u vještu iskazao i tzv. negativne razlike, dosuđeni iznos nije trebalo umanjiti za negativne razlike, a za slučaj drugačijeg stava višeg suda, iste su izračunate i činjenično stanje je u tom dijelu utvrđeno.

26.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marijana Jovića, a s obzirom na to da je dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo te stranke nisu imale primjedbe na izvršeni izračun.

27.Dakle, nakon što je utvrđeno da je tužitelj tuženiku po osnovi ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (pret)platio iznos od 2.394,83 EUR koje odredbe utvrđenjem ništetnosti predstavljaju osnovu koja je otpala, to je sud temeljem odredbe članka 1111.st.1. i 3.ZOO- a obvezao tuženika vratiti tužitelju navedeni iznos, kako je odlučeno u točki I.izreke zajedno sa zateznim kamatama sukladno čl.1115.ZOO-a.

28.Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta.

29.U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

30.Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 28.rujna 2021.to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule, radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I.i II izreke presude.

32. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti za istaći je da nije sporno da je ugovorom ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora odnosno u Zagrebu. Navedenu odredbu sud cijeni nepoštenom,a time i ništetnom budući se o istoj nije posebno pregovaralo, a zadana je na unaprijed otiskanom obrascu isprave ugovora o kreditu i jasno je da je ista uglavljena isključivo u korist kredita, a ne potrošača čije je prebivalište udaljeno oko 400 km od sjedišta suda koji bi po toj odredbi bio mjesno nadležan. Time se potrošača u slučaju spora nameću neopravdano dodatne financijske obveze čime se suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajna neravnotežu u pravima ili obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ovo tumačenje proizlazi iz stava Građanskog odjela Vrhovnog suda RH iskazanom u mišljenju broj Su IV-308/2020 u kojem je navedeno da se radi o klauzuli o kojoj se nije posebno pregovaralo, da je ista ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a imajući u vidu udaljenost između prebivališta potrošača i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe i druge bitne okolnosti, kada se može raditi o ništetnoj prorogacijskoj klauzuli. Upravo iz navedenih razloga sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

33.Odluka o parničnom trošku sadržana je u točki II.izreke rješenja,a temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 22.siječnja 2025.godine i 26.siječnja 2026.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 30.siječnja 2025. i 165.veljače 2026. za svaku radnju po 250,00 EUR. Priznat je i trošak vještačenja u iznosu od 432,00 EUR. Temeljem odredbe čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23) tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po tom propisu jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa ovaj trošak pristojbi na presudu neće imati dok je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 70,40 EUR Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak u iznosu od 1.752,40 EUR, dok je za više zatraženo u iznosu od 70,40 EUR zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Splitu, 31.ožujka 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika