Poslovni broj P-110/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužitelja DZ pok. ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću, Ulica Hrvatskih iseljenika 5/1, 20350 Metković, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne i javne rasprave 5. ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika, te zakonskog zastupnika tuženika, 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj DZ OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine koja je označena na Skici lica mjesta izrađena dana 29.07.2024. godine od Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše dipl. inţ. geod. iz Metkovića, oznake: k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nekretnine geometrijski lik označen slovima E,F,G,H,I,J,K,L,M,E, površine 277 m2 od dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja Skica lica mjesta Stalnog sudskog vještaka Marka Vukše dipl. inţ. geod. iz Metkovića izrađena u mjerilu 1:250 od 29. 07. 2024. godine, čini sastavni dio ove presude, te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude i po njenoj pravomoćnosti i Prijavnog lista kojim će se od dijela k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u stvarnoj površini, a prema vještvu navedenog vještaka i Skice lica mjesta od 29. 07. 2024. godine formirati za tužitelja zasebna k.č. u navedenoj površini i navedenog oblika, te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude i po njenoj pravomoćnosti zatražiti u zemljišnim knjigama Naslovljenog suda upis prava vlasništva na toj novo formiranoj k.č., a što je tuženica REPUBLIKA HRVATSKA dužna trpjeti uknjižbu prethodnog brisanja tog prava vlasništva u zemljišnim knjigama Naslovljenog suda na novo formiranoj k.č sa svoga imena : REPUBLIKA HRVATSKA, uz istovremeni upis tog prava vlasništva na novo formiranoj katastarskoj čestici u zemljišnim knjigama Naslovljenog suda na ime i za korist tužitelja: DZ pok. ĆZ za cijelo, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VID 20350 Metković.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je prije podnošenja ove tužbe obratio se u mirnom postupku tuženiku i predložio sklapanje izvan sudske nagodbe za priznanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave na nekretninama oznake: k. č. [katastarska čestica] i dio 352/13, sve položene k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je podnio Zahtjev za mirno rješenje spora dana 01. 10. 2024. godine, za sklapanje izvan sudske nagodbe, a tužena je dana 08. 10. 2024. godine Zahtjev odbila za sklapanje izvan sudske nagodbe, o čemu je izvijestila tužitelja svojim pismenom poslovni broj: N-DO-44/2024 od 04.10.2024. godine.

1.1. Također ističe da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, jer se ovdje radi o tužiteljevoj obiteljskoj kući koja se nalazi u mjestu [adresa], a koju nekretninu je tužitelj dobio na dar od svoga oca pok. ĆZ temeljem Ugovora o darovanju od 16.01.1973.godine. Nadalje, stoji činjenica da je pokojni otac podnositelja zahtjeva ĆZ također predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti svog pokojnog oca. Stoji činjenica da je tužitelj ishodio od nadležnog Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Metković ishodio LOKACIJSKU INFORMACIJU , KLASA: 350- 05/24-10/000610; Ur.broj: 2117-23-4/125-24-0003 od 24.04.2024.godine, u kojoj se navodi glede namjene predmetne nekretnine, zemljišta na kojem se nalazi obiteljska kuća tuţitelja sa okućnicom, dvorištem, a u svezi prostornog plana da se ista k.č. nalazi unutar izgrađenog dijela građevinskog područja za naselje Vid.

1.2. Nadalje navodi da je prije pokretanja ovog postupka tužitelj angažirao i ovlastio GEOSOLUM d.o.o. ovlašteni geodetski ured iz [adresa], po Marku Vukši, dipl. ing. geod. koji je za tužitelja izradio Skicu lica mjesta, za predmetne k.č. u mjerilu 1:250 od 29.07.2024.godine. Na predmetnoj Skici predmetne katastarske čestice prikazane su geometrijskim likom koji je na skici obilježen slovima i to: A, B, C, D, N, O, P, A, a što predstavlja k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], D, E, M, N, D, a što predstavlja k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], E, F, G, H, I, J, K, L, M, E, površine 277 m2, dijela od k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Odnosno predmetna površina kao cjelina označena je na Skici kao geometrijski lik: A, B,C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, A, ukupne površine 545 m2.

1.3. Tužitelj je od Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Metković ishodio Rješenje o utvrđenju građevne čestice KLASA: UP/I -350-05/20- 05/000056, Ur.broj: 2117/1-23/4-3-20-0006 od 06.08.2020.godine, u kojem Rješenju se navodi da se utvrđuje da za građevnu česticu odnosno zemljište nužno je za redovnu uporabu građevine, obiteljske kuće čine k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je za obiteljsku kuću postojeću građevinu sa pomoćnim objektom ishodio od Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Ispostava Metković RJEŠENJE O IZVEDENOM STANJU KLASA: UP/I-350-05/13-02/9749, Ur. broj: 2117/1-23/4-9-16-8 od 12.05.2016. godine, te predmetna površina ujedno služi predlagatelju kao zemljište, okućnica uz njegovu legaliziranu obiteljsku kuću za redovnu uporabu. Također navodi da je od tadašnjeg Sekretarijata za poslove uprave, Službe za urbanizam i komunalne poslove Općine Metković, ishodio UVJET ZA IZGRANJU, pod poslovnim brojem 08-943/73 od 09. 04. 1973. godine, te također ishodio dana 16. 04. 1973. godine od Elektrodalmacije Split, T J Poslovnice [adresa] pod poslovnim brojem 46/73 Potvrdu o osiguranju električne energije, priključak obiteljske kuće na električnu mrežu.

1.4. Nadalje navodi da je uvidom u zemljišne knjige razvidno da se na predmetnim k.č. vodi upisana Republika Hrvatska, a također i u posjedovnom listu broj 891, dok se u posjedovnom listu broj 465 na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] vode upisane Hrvatske šume d.o.o. Tužitelj isti da su on i njegovi prednici u posjedu predmetne nekretnine još od 1850. -tih godina. Od tada pa sve do danas tužitelji i njegovi prednici su istiniti, savjesni, zakoniti, pošteni i mirni posjednici predmetne nekretnine, koriste je i drže u posjedu kao svoju, a od sredine 19.stoljeća pa do danas nitko i nikad nije protiv tužitelja, niti njegovih prednika kao članova obitelji, nije vodio bilo kakav upravni, sudski ili bilo kakav drugi postupak da bi prednicima tužitelja odnosno tužitelju osporavao pravo posjeda i vlasništva predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe kako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP- a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja zaprimljenog 01.10.2024., istog pozvala na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Navedenom prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno nije pokrenuo postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku već je podnio predmetnu tužbu.

2.1. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. Tužena je svojim dopisom od 04.10.2024. tužitelja pozvala na pokretanje postupka sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu.

2.2. S obzirom na opisano ponašanje tužitelja, ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da je ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene i navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuje jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed.

2.3. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je raspraviti i da li dio predmetne nekretnine u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Grada Metkovića kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968. godine te Hrvatsku osnovnu kartu (1954. - 2009.) za predmetni lokalitet. Predlaže se pribaviti izvatke katastarskih mapa Habsburškog carstva i vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se dopuniti priloženu skicu lica mjesta fotografijama lica mjesta. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Izvedeni su dokazi uvidom u sve priložene isprave, i to: uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-9), Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 10), prijepis posjedovnog lista br. 891 (list spisa 13), Rješenje o utvrđivanju građevne čestice (list spisa 14-17, izvod iz katastarskog plana (list spisa 17), izvod iz posjedovnog čista br. 465 (list spisa 19), lokacijsku informaciju (list spisa 20-22), Zahtjev za mirno rješenje spora (list spisa 23-27), dopis tužene ( list spisa 28- 29), ugovor o darovanju (list spisa 3031), skicu lica mjesta ( list spisa 32), rješenje o izvedenom stanju ( list spisa 33-35), potvrdu o osiguranje električne energije ( list spisa 37), očevidom na licu mjesta (list spisa 56-58), saslušanjem ŽZ, viši savjetnik za imovinsko-pravne poslove Grada Metkovića (list spisa 64) saslušanjem svjedoka ŠZ (list spisa 66-67), SZ (list spisa 67-68), te saslušanjem tužitelja (list spisa 68-69).

4. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno, te u međusobnoj povezanosti, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Među strankama nije sporna identifikacija nekretnine izrađena po geodetu Marku Vukši iz srpnja 2024. godine (Skica lica mjesta Stalnog sudskog vještaka Marka Vukše dipl. inţ. geod. iz [adresa] izrađena u mjerilu 1:250 od 29. 07. 2024.)

6. Među strankama je sporno:

- da li je tužitelj stvarni vlasnik sporne nekretnine, odnosno da li je to mogao steći darovanjem i nasljeđivanjem, odnosno njegovi prednici dosjelošću,

- da li predmet spora uopće predstavlja cestu (nerazvrstanu cestu),

- da li su ispunjene pretpostavke iz čl. 186. ZPP-a, odnosno da li su ispunjeni uvjeti za vođenje ove parnice.

7. Predmet spora je dakle zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] i dio 352/13, sve položene k. o. [katastarska općina].

8. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske.

9. Iz Izvoda posjedovnog lista broj br. 465 k. o. [katastarska općina], proizlazi kako su na predmetnoj nekretnini kao posjednici upisane Hrvatske šume d.o.o..

10. Iz priložene lokacijske informacije proizlazi da se predmetni dio katastarske čestice nalazi unutar područja označenog kao izgrađeni dio građevinskog područja naselja, dok iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi predmetna nekretnina već više od 100 godina predstavljala šumu ili šumsko zemljište.

11. Očevidom na licu mjesta je utvrđeno da predmet spora predstavljaju k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] u cijelosti te jasno definirana na terenu dio 352/13 te da nekretnina koja je predmet spora predstavlja jedni cjelinu na terenu u naseljenom dijelu mjesta te da su istočno i zapadno nekretnine također izgrađene dok se sjeverno i južno zatiče lokalni put. Na nekretnini koja je predmet spora je izgrađena obiteljska kuća te pomoćni objekt, te se sastoji od uređenog zemljišta i vrtla na kojem su zasađene višegodišnje kulture tipa mandarine kao i jednogodišnje (razna zelen). Međe na terenu su jasno definirane.

12. Predstavnik [adresa], FZ, viši savjetnik za imovinsko - pravne poslove Grada Metkovića je na očevidu izjavio da ovako predložena čestica u tužbenom zahtjevu tužitelja ni na koji način ne zadire u nerazvrstane ceste niti drugu komunalnu infrastrukturu kojom upravlja Grad Metković.

13. Svjedok ŠZ je pred sudom iskazao:

- da je rođen i cijeli svoj život živi u ovom mjestu [adresa] te mu je dobro poznata kako nekretnina za koju je pozvan svjedočiti tako i obitelj ovdje tužitelja,

- da je još kao dijete početkom 1960-ih prolazio ovuda stalno u školu te zna da su tu bile neke zidine i da je otac tužitelja ĆZ tu bio i tu je držao i čuvao kreč,

- da su početkom 1970-ih ĆZ te njegovi sinovi OZ i ovdje prisutni DZ ovdje sagradili kuću koja je vidljiva na skici lica mjesta list spisa 59,

- da je ova kuća i okućnica dogovorom unutar obitelji ĆZ pripala ovdje DZ te isti nju koristi već 50-ak godina s tim da je dok je bio u Njemačkoj u istoj boravio povremeno, a već 15-ak godina tu živi svakodnevno jer se vratio iz Njemačke,

- da je poznavao i braću i to sada pok OZ kao i njegove sestre pok D i Ć te je od istih osobno saznao kao i od nasljednika pokojnika da unutar ove obitelji nema nikakvih sporova da je ova nekretnina pripala ovdje prisutnom tužitelju ,

- da otkako zna za sebe nikada nije čuo od bilo koga da ima bilo kakvih stvarno pravnih sporova vezano za posjed i iskorištavanje ove nekretnine te svi u njihovom mjestu znaju da je ovo kuća i okućnica DZ,

- da dobro pozna i sve susjede ove nekretnine, a koja je sa sjevera i juga omeđena i graniči sa lokalnim ulicama tj. cestom a sa zapada je vlasnik i susjed ove nekretnine UZ, a sa istoka KZ,

- da kada ga pitamo o veličini parcele ovdje prisutnog tužitelja može reći da misli da je ista istoga oblika sada kao i površine kao što je bila dok ju je posjedovao i koristio tužiteljev otac ĆZ, a po njegovoj procjeni je to cca 500-600 m2,

- da koliko zna ova nekretnina što se tiče obitelji tužitelja nije kupovana tj . pretpostavlja da je i otac tužitelja ĆZ istu naslijedio, a iste kako je već naveo niti privatne osobe, a niti sadašnja niti bivše države na bilo koji način nisu svojatale niti osporavale vlasništvo ove nekretnine obitelji i precima tužitelja.

14. Svjedok SZ je pred sudom iskazao:

- da se rodio u ovom mjestu [adresa] i živio je do 1979. g. kada se je preselio u [adresa] i dobro pozna kako ovu nekretninu za koju je pozvan svjedočiti tako i obitelj tužitelja,

- da je ovo bila nekretnina tužiteljeva oca ĆZ koji je prema njegovom sjećanju preminuo 1970-ih godina i to kao stariji čovjek tj. starosti između 70-80 godina,

- da je isti na ovoj nekretnini imao jednu rupu gdje je držao kreč , a tu je viđao i živinu koliko se sjeća najviše ovce,

- da je obitelj tužitelja rodom iz Vida gdje su starosjedioci, a nekih cca 100 m2 imaju i staru kamenu obiteljsku kuću gdje je živio tužiteljev otac ĆZ ,

- da je sada ova nekretnina vlasništvo tužitelja, a da unutar obitelji istoga nema nikakvih ne riješenih odnosa jer on iste osobno pozna a i poznavao je pok. OZ tj. brata tužitelja te zna da niti je bilo tko drugi ikada kako tužitelju tako i njegovim precima osporavao posjed i vlasništvo ove nekretnine,

- da kada ga pitamo o veličini ove nekretnine za koju je svjedočio može reći da je ista imala dok ju je posjedovao otac tužitelja, a ista nije mijenjala svoj oblik do danas, između 500-600 m2.

15. U svom stranačkom iskazu tužitelj DZ je iskazao:

- da je rođen u ovome mjestu Vid 1948. g. i živio je sve do 1970. g. kada se odselio u Njemačku,

- da se rodio u staroj kamenoj kući koju je napravio još njegov djed DZ koji je rođen 1870. g., a tu kuću je napravio 1892. g. jer je ista godina uklesana na zidu kuće,

- da je sa svojom obitelji živio u toj kamenoj kući i tu su imali svinjar, a na ovoj nekretnini koja je predmet ovoga postupka su imali rupu gdje je njegov otac gasio kreč koji je koristio za bojanje zidova i zaštitu vinograda,

- da je ova nekretnina koja je predmet ovoga postupka udaljena od stare djedove kuće 100-ak m i tu bi držali između 20-25 ovaca, a iste nisu mogle izaći sa ove parcele jer bi oni draču posjekli i od nje napravili prirodnu ogradu a i svi njihovi susjedi su isto tako radili budući je ova zemlja nije bila naročito dobra za sadnju pa su na istoj samo držali i napasali stoku,

- da su na ovoj nekretnini imali i najmanje tri stabla bajama od kojih je jedno bilo veliko i debelo,

- da mu je njegov otac rekao da je on ovu nekretninu naslijedio od svog oca tj. njegovog djeda DZ koji je preminuo 1930. g., a na koji način se njegov otac podijelio sa svojim bratom Ž tužitelju nije poznato, ali zna da nikada nije bilo nikakvih sporova unutar njegove obitelji,

- da je početkom 1970-ih godina nakon što je započeo sa radom u Njemačkoj njemu otac ovu nekretninu darovao da na istoj može sagraditi obiteljsku kuću što je i napravio, a kod izgradnje su mu pomagali njegov otac i brat OZ,

- da je za ovu kuću izvadio potrebnu dokumentaciju, a istu je i legalizirao za što je u spis priložio svu potrebnu dokumentaciju,

- da je njegov otac je rođen 1907. g. a preminuo 1983. g. i cijeli svoj život je proveo u [adresa] i nikada mu nitko nije osporavao niti ga ometao u iskorištavanju ove nekretnine kao niti tužitelja otkada je on postao vlasnik,

- da se je u ovu svoju kuću iz Njemačke vratio 2009. g. a do tada bi u istu znao dolaziti prilikom godišnjih odmora i po potrebi.

16. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali, a radi se o osobama koje su obiteljski i mjesno vezane za to područje, pa su im činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja i obiteljskih priča. Iz svega ovoga sud zaključuje da je utužena nekretnina u samostalnom, istinitom i zakonitom posjedu tužitelja i njegovih predaka zasigurno od prije 1900-te godine, dok pravni slijed unutar tužiteljeve obitelji nije sporan, odnosno da isti utuženu nekretninu samostalno, zakonito istinito i pošteno posjeduje preko potrebnih 20 godina te na istoj ima svoju obiteljsku kuću.

17. Iz dokazne građe sud je izveo slijedeće zaključke:

- da se predmetna nekretnina u privatnom posjedu, i to tužiteljevih predaka tj. još od djeda DZ, više od 100 godina,

- da je istu od tužiteljeva djeda DZ, naslijedio njegov otac ĆZ koji je rođen početkom 20. stoljeća,

- da je ova nekretnina što se tiče gabarita i izgrađenosti oduvijek ovakva te da nikada tu nije bilo nikakve šume,

- da je tužiteljev otac ĆZ ovu nekretninu darovao tužitelju za izgradnju obiteljske kuće prije više od 50 godina,

- da sporna nekretnina ne predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama.

17.1. Ovdje valja napomenuti da je predmet spora zaista površina od ukupno 545 m2, ali i to da su svjedoci detaljno iskazivali da su prednici tužitelja zaista istu posjedovali i iskorištavali u cijelom obimu. Također, iz iskaza svjedoka proizlazi da su susjedi tužitelja također privatnici, te da tužitelj niti njegovi predci nemaju n ikakvih sporova sa istima.

17.2. Dakle, ovaj sud, na temelju iskaza svih svjedoka, a za koje sud nije utvrdio nikakvu osobnu zainteresiranost za ishod ovog spora, kao i njihovu starosnu dob je zaključio da je prijeporni dio nekretnine, čije se međe su na terenu jasno vidljive i obilježene, gdje je jasan i način iskorištavanja kako tužitelja, tako i njegova oca KZ te djeda DZ, zaključio da su prednici, a potom i sam tužitelj nekretninu prijepora uživali kako do tako i od 1941., pa kako su tužitelji, uključujući i prednike u dokazanom neprekidnom posjedu koji je barem pošten (kod izvanredne dosjelosti dovoljan je pošten posjed, a pretpostavlja se da je posjed pošten, a na tuženici je bio teret dokaza da posjed nije bio pošten), zaključio da su prednici tužitelja stekli vlasništvo dosjelošću, a tužitelj daljnjim darovanjem od svoga oca KZ.

18. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

19. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima glede činjenica darovanja i nasljeđivanja, te da je otac tužitelja ĆZ, između ostaloga predmetnu nekretninu dobio od svoga oca DZ s kojima su zapravo najkasnije postali izvorni stjecatelj temeljem dosjelosti obzirom da su svjedoci svjedočili da su tužiteljevi predci posjednici (vlasnici) sporne nekretnine više od 100 godina, a tijekom postupka se nije ukazalo da bi činjenice bile drugačije.

20. Glede stjecanja dosjelošću od strane prednika tužitelja, sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., a pod, za tužitelja, nepovoljnijom pretpostavkom da je ova nekretnina nakon 1945. postala društveno vlasništvo, i tada je tužitelj (sa svojim predcima) stekao vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Evropskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

21. Naime, a kako je to u više odluka viših sudova utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina. Stoga je i najgorem slučaju dosjelost nastupila u razdoblju 1951-1991.

22. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

23. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

24. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod ne vrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV.

25. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

26. Da predmetna nekretnina ne predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu razvidno je iz samog priloženog geodetskog elaborata, skice izmjere i uviđaja lica mjesta, a na kojem je predstavnik [adresa] FZ, viši savjetnik za imovinsko-pravne poslove Grada Metkovića, izjavio da ovako predložena čestica u tužbenom zahtjevu tužitelja ni na koji način ne zadire u nerazvrstane ceste niti drugu komunalnu infrastrukturu kojom upravlja Grad Metković.

27. U konačnici uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja, a koji je Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću zaprimilo 1. listopada 2024. (list spisa 23) je razvidan subjektivni i objektivni identitet predmeta spora, dok je sukladno članku 186. a st. 10. ZPP-a propisano da RH i podnositelj zahtjeva mogu pokrenuti osiguranje dokaza, međutim isto je fakultativno, a ne nužno za vođenje spora.

28. Stoga je ovaj sud jasno i nedvojbeno utvrdio da je tužitelj vlasnik kao u izreci, te ima ovlaštenje i pravni interes ishoditi ovakvu presudu.

29. Odluka o trošku postupka je izostala jer ga stranke nisu popisale.

Metković, 31. ožujka 2026.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću, e-Oglasna ploča

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću (P-DO-23/25), e-Oglasna ploča