REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-536/2019-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika 1. BONITA NUOVA d.o.o., Sv. Leopolda Mandića 7a, 21204 Dugopolje i 2. GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenicima KZ, Andrei Bakić i Mirku Stojiću, odvjetnicima u Odvjetniĉkom društvu MIJOČ&BAKIĆ d.o.o., Split, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026., dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tuženici solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 10.617,82 eura / 80.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 01.09.2011. godine nadalje prema stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do isplate, te mu u istom roku nadoknaditi parnične troškove."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad.2. troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.788,16 EUR (dvijetisućesedamstoosamdesetosam eura šesnaest centi) sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 26. lipnja 2012., tužitelj je naveo da je s tuženikom ad 1. su bio u dugogodišnjem poslovnom odnosu temeljem Ugovora o najmu poslovnih prostorija ,,U Imotskom, 18. srpnja 2007.", koji da je izmijenjen Anexom „U Imotskom, dana 19.07.2008.", a onda raskinut Sporazumnim raskidom ,,Imotski, 01.03.2011." S osnova neplaćene najamnine dospjele do dana raskida tuženik ad 1. da je ostao tužitelju dužan iznos od 100.000,00 kuna. Da će ovaj iznos biti plaćen u roku od 6 mjeseci računajući od dana raskida navedenog ugovora o najmu, tj. do 01.09.2011. obvezao se u ime tuženika ad 1. tuženik ad 2. kao njegov prokurist. Ne samo da se obvezao u ime tuženika ad 1., već je tuženik ad 2. jamčio cijelom svojom imovinom za navedeno plaćanje, te on osobno za tuženika ad 1.da je uplatio u navedenom roku dio duga u iznosu od 20.000,00 kuna.

1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je u spis dostavio ugovor o najmu poslovnih prostorija zaklučen 18. srpnja 2007. između tužitelja i tuženika ad.1., anex tog ugovora od 19. srpnja 2008., , sporazumni raskid ugovora zaključen 1. ožujka 2011. između tužitelja i tuženika ad.1.

2. U odgovoru na tužbu tuženik GZ (list 85-87 spisa) protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da tuženik nije stranka ugovornog odnosa koji je postojao tužitelja i trgovačkog društva BONITA NUOVA d.o.o. Navodi da je netočno da bi tuženik ikada jamčio cijelom svojom imovinom za plaćanje dugovanja brisanog trgovačkog društva BONITA NUOVA d.o.o., te je takav navod tužitelja iskonstruiran isključivo za potrebe predmetnog postupka te između ni s čim nije dokazan. Tuženik da nikada nije kontaktirao tužitelja u pogledu plaćanja spornog dugovanja s obzirom da nije ugovorna strana u tom odnosu niti da je u obvezi izvršiti bilo kakvo plaćanje naspram tužitelja. Ugovorom o najmu poslovnih prostorija da je ugovorena obveza plaćanja troškova od strane brisanog trgovačkog društva BONITA NUOVA d.o.o. te nigdje nije utanačena takva obveza od strane tuženika, niti je isti to ikada izjavio tužitelju.

3. Odredbom članka 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, dalje ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.

3.2. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokumentaciju navedenu u točkama 1.1., saslušani su svjedok EZ i tuženik GZ.

5. U ovome predmetu nije sporno su tužitelj kao najmodavac i trgovačko društvo BONITA NUOVA d.o.o. kao najmoprimac sklopili Ugovor o najmu poslovnih prostorija dana 18. srpnja 2007., ovjeren od strane javnog bilježnika Stipe Juroša, broj: OV - 7613/2007, 18. srpnja 2007., da su iste stranke naknadno sklopile Anex ugovora o najmu poslovnih prostorija od 18.07.2007.god., dana 19. srpnja 2008. Prednji ugovor sporazumno je raskinut s danom 15. svibnja 2011. godine.

6. Sporno je postoji li odgovornost tuženika ad.2. kao prokurista tuženika ad.1. za njegove obveze prema tužitelju.

7. U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi je li se tuženik obvezao u ime trgovačkog društva BONITA NUOVA d.o.o., kao njegov prokurist i kasnije direktor, isplatiti dugovani iznos, odnosno je li isti jamčio cijelom svojom imovinom za navedeno plaćanje.

8. Odredbom članka 10. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, dalje ZTD) propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom , a stavkom 3. da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

8.1. Nadalje, niti jednom odredbom ZPP-a nije propisana mogućnost da zakonski zastupnik društva s ograničenom odgovornošću odgovara svojom imovinom za dugovanja tog društva.

9. Iz sadržaja ugovora dostavljenog uz tužbu proizlazi da je tuženik ad.2. označen kao fizička osoba (prokurist u ugovoru od 18. srpnja i direktor u aneksu ugovora), u pravnom prometu nastupao isključivo kao zakonski zastupnik, odnosno ovlaštena osoba za zastupanje navedenog trgovačkog društva.

10. Na raspravi održanoj 17. ožujka 2025. saslušan je tuženik GZ koji je naveo da je bio direktor tuženika ad.2. u "završnoj" fazi, te da je s tužiteljem kao prokurist navedenog društva sklopio ugovor o najmu koji da je firma poštivala i uredno plaćala dok nije upala u financijske probleme. Koliko mu je poznato, tužitelj da nije prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku koji se vodio u odnosu na tuženika ad.1. Obveze iz predmetnog ugovora firma da je plaćala s računa firma na račun tužitelja. Navodi da se ne može sjetiti točnog iznosa duga tuženika ad.1. prema tužitelju, ali da je najvjerojatnije firma nešto dugovala. Ističe da nije platio 20.000,00 kuna tužitelju nakon raskida ugovora te da nikada, ni pisano ni usmeno nije jamčio za obveze tuženika ad.1.

10.1. Tuženik ad.2. je naveo da ga tužitelj nikada nije kontaktirao nakon raskida ugovora da podmiri dug, međutim, čak i da je, to je irelevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Na raspravi održanoj 2. veljače 2026. saslušan je svjedok EZ koji je u svom iskazu naveo da je poviše tuženika ad.1. njegov brat držao lokal u kojemu se GZ sastao s tužiteljem radi dogovora oko renovacije prostora. Poznato mu je da je GZ ostao dužan tužitelju iznos od 100.000,00 kuna i da mu je na ime tog duga plaćeno 15-20 tisuća kuna. Misli da je njegov brat bio prisutan kada su se parnične stranke dogovarale, odnosno kada je tuženik ad.2. obvezao preuzeti na sebe obvezu plaćanja predmetnog duga. Nakon što su nastali financijski problemi tuženika ad.1., nije bio u društvu parničnih stranaka. Nije se mogao očitovati u kojem je svojstvu tuženik ad.2. sudjelovao u poslovnom odnosu s tužiteljem,.

12. Kontradiktorni su navodi tužitelja koji prvotno u tužbi navodi da bi mu tuženik „obećao plaćanje“ u telefonskom razgovoru, a onda predložen svjedok od strane tužitelja iskazuje da je njegov brat bio neposredno prisutan dogovoru da će tuženik preuzeti na sebe obvezu plaćanja predmetnog duga. Tuženik i sam navodi da ispred ZZ i EZ nikada nije razgovarao o bilo kakvom dugovanju, a što je i logično jer navedeni nemaju nikakve veze s predmetom spora osim činjenice da se lokal ZZ nalazio u blizini tuženika ad.1. S obzirom da navedeni svjedok nije znao odgovoriti u kojem svojstvu je uopće GZ sudjelovao u poslovnom odnosu s tužiteljem, a i da saznanja o dogovoru između parničnih stranaka zna prema pričanju svog brata, a ne neposredno, takav iskaz se ne može uzeti kao odlučujući za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

13. Za napomenuti je da je triput odgađana rasprava da bi se izveo dokaz saslušanjem tužitelja nakon čega je 26. lipnja 2026. konačno sud odustao od izvođenja tog dokaza uzevši u obzir datum pokretanja postupka.

13.1. Dostava poziva za svjedoka ZZ bila je u više pokušaja neuredna te se sam opunomoćenik tužitelja na raspravi održanoj 2. veljače 2026. obvezao osobno pozvati svjedoka na sljedeću raspravu, međutim i na toj raspravi je tražio odgodu zbog nemogućnosti dolaska svjedoka, a koji prijedlog sud nije usvojio s obzirom da je više puta tijekom postupka odgađano ročište kako bi se izveli predloženi dokazi od strane tužitelja. Iz tog razloga, sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ZZ i zaključio raspravljanje.

14. U odnos na prigovor pasivne legitimacije, sud je stava da je isti osnovan u odnosu na tuženika ad.2. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi tuženik ad.2. kao fizička osoba preuzeo osobnu obvezu isplate utuženog iznosa, niti da bi postojala druga pravna osnova njegove osobne odgovornosti pa je slijedom navedenog utvrđeno da tuženik ad.2. nije pasivno legitimiran u ovom postupku, budući da nije nositelj obveze koja je predmet tužbenog zahtjeva.

14.1. U odnosu na tuženika ad.1., tužitelj ni s čim ni je dokazao osnov ni visinu predmetnog potraživanja.

14.2. Iz stanja spisa proizlazi da je zaključen ugovor o najmu između tužitelja i tuženika ad.1., no nije razvidno da bi s osnova navedenog ugovora eventualno proizlazilo nepodmireno dugovanje. Nadalje, čak i da je dokazao osnov potraživanja (tuženik ad.2. navodi da je firma najvjerojatnije nešto dugovala), tužitelj svakako nije priložio dokaze na okolnost visine predmetnog potraživanja.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci pod točkom I. ove presude.

16. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku ad.2. je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 18. ožujka 2025. i 9. veljače 2026., kao i za pristup ročištu 25. listopada 2024., 23. siječnja 2025., 17. ožujka 2025., 24. travnja 2025., 26. lipnja 2025., 5. rujna 2025., 2. veljače 2026., 10. ožujka 2026., sve u iznosu od po 200,00 eura, što uz PDV ukupno predstavlja trošak u iznosu od 2.750,00 eura. Također, tuženiku ad.2. priznat je i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 38,16 eura. Više zatraženi trošak nije priznat jer nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

Imotski, 31. ožujka 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Ivan Delipetar, Imotski

2. OD Mijoč&Bakić d.o.o., Split