REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

P-141/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu I. tužiteljice ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], II. tužitelja JU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], oboje zastupan i po punomoćnici Zvjezdani Drašner, odvjetnici iz Daruvara, protiv tuženika MU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. veljače 2026. godine u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu i uručenje presude, 31. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, koji glasi:

"Zabranjuje se tuženiku MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da uznemirava tužitelje ŽALAC ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ĐU [adresa] i II. JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ĐU [adresa] u ostvarivanju njihovog vlasničkog prava vlasništva na nekretnini upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Centar i to kčbr. [katastarska čestica] ĐU (dvorište, kuća i pomoćna zgrada) sa ukupno 788 m2, i to postavljanjem ograde, odnosno na bilo koji drugi način, te se slijedom toga nalaže tuženiku da ukloni postavljenu ogradu i betonske temelje, odnosno vrati nekretninu tužitelja u prvotno stanje, te prestane uznemiravanjem na bilo koji način.“

II. Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 € u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže navedenoj u uvodnom dijelu ove odluke dana 15. veljače 2024. podnesena je tužba radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva na nekretnini.

2. U tužbi se navodi, da su tužitelji suvlasnici nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Centar i to kčbr. [katastarska čestica] ĐU (dvorište, kuća i pomoćna zgrada) sa ukupno 788 m². Tuženik je vlasnik nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]- Centar i to kčbr. [katastarska čestica] ĐU (dvorište, kuća i pomoćna zgrada) sa ukupno 791 m². Navedene čestice neposredno međaše, te su prema dugogodišnjem stanju posjedovanja i međa formirane, tj. određen im je oblik, veličina i granice, tijekom katastarske izmjere još 2019. godine. Tuženik je tijekom mjeseca rujna 2023. unatoč protivljenju tužitelja izvršio postavljanje nove ograde i tom prilikom u dijelu za 20 do 30 cm na pojedinim dijelovima duž međe ušao u nekretninu tužitelja (betoniranjem temelja i postavljanjem ograde) te na taj način im u dijelu oduzeo, odnosno uznemirio njihovo vlasništvo. Vezano za navedeno tužitelji su navedenu situaciju pokušali riješiti mirni putem, prvo izvođenjem mjernika na lice mjesta s čim se tuženik nije suglasio, te naknadno pozivanjem istog opomenom od 23.11.2023., na koju opomenu se tuženik oglušio. Kako je ranije navedeno čestice su formirane i međe točno utvrđene prilikom nove katastarske izmjere 2019. godine, kom prilikom tuženik nije imao primjedbe na tada utvrđeno stanje, štoviše nastavio je uživati svoju nekretninu do postojeće ograde koja se tamo nalazi preko 40 godina. Kako tuženik nije prestao niti ima namjeru prestati s uznemiravanjem, stoga tužitelji, a temeljem čl.167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, predlažu da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci odluke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi, da se čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izričito navodi: „ ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.” Dakle zaštitu od uznemiravanja pruža sud vlasniku nekretnine za bespravno uznemiravanje na drugi način, ali nikako ne oduzimanjem stvari, jer ako se radi o oduzimanju stvari u tom slučaju prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima radi se o smetanju posjeda iz čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Kako tužitelji u tužbi izričito navode, da im je tuženik oduzeo vlasništvo, tj. oduzeo dio njihove stvari, tj. nekretnine i tako ih uznemiravao, očito je da se u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u ovom predmetu ne može raditi o uznemiravanju vlasništva, jer se radi prema navodima tužitelja o oduzimanju stvari, a kada je oduzimanje stvari u cijelosti ili djelomično, ne može se raditi o uznemiravanju vlasništva, jer taj način uznemiravanja vlasništva je izričito isključen čl. 167 . st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Dakle tužba i tužbeni zahtjev tužitelja sadrži sve elemente tužbe za smetanje posjeda oduzimanjem stvari, jer se traži uspostava ranijeg stanja prije postavljanja ograde i stupova i vraćanje nekretnine u prvotno stanje i traži se prestanak uznemiravanja, te da se utvrdi sam čin uznemiravanja, ali kada bi se govorilo o tužbi za smetanje posjeda ista je zakašnjela i trebalo bi ju odbaciti, jer su tužitelji znali da je tuženik radio ogradu i postavljao stupce tijekom mjeseca rujna 2023., a predmetna tužba je podnesena 13. veljače 2024. godine, tako da bi takvu tužbu trebalo odbaciti. Tuženik poriče i ističe da nisu točni navodi iz tužbe, da je on izvršio između nekretnina stranaka navedenih u točki I. tužbe, postavljanje nove ograde i tom prilikom u dijelu za 20 do 30 cm na pojedinim dijelovima duž međe ušao u nekretninu tužitelja betoniranjem temelja i postavljanjem ograde i tako oduzeo vlasništvo stvari tužiteljima. Naime, tuženik je u periodu od kraja kolovoza 2023. do sredine rujna 2023. vršio popravak i učvršćivanje starog plota koji je bio postavljen na međi između nekretnina tužitelja i tuženika, time da je gledajući iz [adresa] prema dubini svojih nekretnina tj. prema sjeveru, tako da mu nekretnina tužitelja dođe s desne strane gledajući s ceste i to na udaljenosti od ceste na cca 13 metara na mjestu starih stupova i stare ograde postavio 6 novih stupova na isto mjesto gdje su bili i stari stupovi, time da su četiri stupa ostala stara nedirnuta na istom mjestu i to se radi o željeznim stupovima koje sve stupove je zatim tuženik obojio smeđom bojom, a stara žica koja je bila postavljena na starim stupovima vraćena je na stare stupove na isto mjesto, tako da tuženik nije povrijedio među između nek retnina stranaka niti svojim radnjama ušao na nekretnine tužitelja i oduzeo dio nekretnine tužitelja. Kada je tuženik vršio popravak i učvršćivanje starog plota i postavljanje 6 novih stupova umjesto starih koji su bili dotrajali, on je sa postojećeg starog stupa u ravnini povukao špagu do markiranog stupa susjedne nekretnine koji je obilježen bijelom trakom i ničim nije povrijedio među, jer je upravo taj obilježeni postojeći stup međna linija koja je označena prilikom nove geodetske izmjere 2019. godine na koju izmjeru stranke nisu imale prigovora. Kada je tuženik vršio navedene radnje tužitelji nisu imali nikakve primjedbe, jer tuženik nije ničim povrijedio među, a kamoli ušao u nekretninu tužitelja. Što se tiče betona koji se nalazi u zemlji i u koji su ubetonirani novi stupci on je postavljen na istom mjestu i u istim rupama kao i stari beton i stari stupci koji su bili željezni i dotrajali, pa su se morali maknuti zajedno s betonom u kojem su bili učvršćeni, pa kada su na isto mjesto stavljeni novi stupc i i novi beton nije se prelazilo gabarite starih stupova i betona, štoviše beton je još i uži od ranije postavljenog. Sam beton koji je postavljen između stupaca u visini cca 10 cm iznad zemlje, a širini 10 cm nije postavljen u zemlju već samo iznad zemlje do međe , a u nekretninama tuženika, tako da postavljanjem tog betona do međe , a na nekretnine tuženika nije povrijeđena međa i nikako nije tuženik postavljao beton u susjedne nekretnine tj. nekretnine tužitelja, a nikakvog betoniranja temelja nema osim be tona u zemlji na mjestu gdje se nalaze stupci koji su tim betonom učvršćeni u zemlji. Tuženik ističe da on svojim radnjama, a koje su naprijed navedene nije ulazio u nekretnine tužitelja i nije povrijedio među i nikom nije oduzeo vlasništvo stvari niti posjed, nikoga nije uznemiravao ni na koji način u vlasničkim pravima i u svemu tuženik je poštivao ranije postavljenu ogradu i medu. Predlaže se odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

4. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja je dostavljena i prileži spisu, a čine ju: neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige, izvod iz katastarskog plana, popisni list 229 K. O. [katastarska općina]-centar, ispis sa geoportala, kopija katastarskog plana te dopis tužitelja upućen tuženiku od 23.11.2023. (list 5-15). Pročitani su iskazi svjedoka RU, BU, UU, FU, TU, ŽU, KU, tužiteljice i tuženika (listovi 30-38), te sa zapisnika sa održanog očevida od 07.11.2024., iskazi tužitelja i tužene, te svjedoka RU, TU, ŽU i KU (list 49-51). Izvršen je uvid i pročitan nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Damira Mlinarić te njegova pisana očitovanja, sve na listovima spisa (63-64, 84-91, 95-100, list 109-112), te je pročitan iskaz mjerničkog vještaka (list 106). Sud je odbio prijedlog tužitelja za određivanjem novoga mjerničkog vještačenja, jer je sudski vještak nakon očevida na kojemu je sudjelovao, u više navrata, se pisano očitovao i dopunjavao nalaz na prijedlog i prigovor tužiteljice, te je i bio nakon očevida neposredno saslušavan na ročištu održanom 23.09.2025. i odgovorio na sva pitanja i primjedbe tužitelja, te bi se novim mjerničkim vještačenjem, nepotrebno povećavali troškovi i odugovlačio predmetni postupak.

5. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim, te ga kao takvog odbio.

6. Sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. U predmetnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja postavljen je na zabranu tuženiku kao susjedu u uznemiravanju tužitelja u vlasništvu njihove nekretnine kčbr. [katastarska čestica] ĐU (dvorište, kuća i pomoćna zgrada) sa ukupno 788 m², iz zk. ul. z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Centar postavljenjem ograde odnosno na bilo koji drugi način, sa zahtjevom za uklanjanje postavljene ograde i betonskog temelja. Člankom 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima regulirana je zaštita od uznemiravanja (bespravno uznemiravanje vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari), pri čemu tužitelj/vlasnik treba dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. U smislu čl. 102. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaki vlasnik je dužan s desne strane svojega glavnog ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, ako nije drukčije propisano, niti je drugi mjesni običaj.

7. Među strankama nije bilo sporno, da su tužitelji suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] ĐU (dvorište, kuća i pomoćna zgrada) sa ukupno 788 m ², iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Centar i da ta nekretnina međaši sa susjednom kčbr. [katastarska čestica] ĐU [adresa] (dvorište, kuća i pomoćna zgrada) sa ukupno 791 m² iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]-Centar u vlasništvu tuženika, te da je tuženik postavljao ogradu između navedenih nekretnina. U tužbi se tvrdi, da je tuženik postavljajući ogradu (betoniranjem temelja i postavljanjem ograde) za 20 do 30 cm na pojedinim dijelovima duž međe ušao u nekretninu tužitelja i na taj način im je u dijelu oduzeo, odnosno uznemirio njihovo vlasništvo. Sukladno čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može se zahtijevati sudska zaštita uznemiravanja vlasništva koje je počinjeno na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, stoga je u predmetnom slučaju trebalo utvrditi je li tuženik postavljanjem ograde uznemirio tužitelje u izvršavanju njihovih ovlasti na nekretnini u njihovom vlasništvu, odnosno jesu li i u čemu spriječeni tužitelji poduzimati na svojoj nekretnini zbog postavljene ograde po tuženom, pri čemu je posve irelevantno je li postavljanjem ograde u dijelu za 20 do 30 cm kako tvrde tužitelji u njihovoj nekretnini došlo do oduzimanja toga dijela njihove nekretnine , jer oduzimanje stvari nije predmetom raspravljanja u parnici za zaštitu vlasništva od uznemiravanja.

8. Sud je dana 07. studenog 2024. održao očevid uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, a koji je na skici izmjera prikazao ogradu postavljenu po tuženiku, te je u očitovanju sudskog vještaka Damira Mlinarić od 17.02.2025. konstatirano, da je kod prednje fronte kuće tuženika tuženik izgradio temelj ograde 0,13 m (13 cm) u parceli tužitelja. Na kraju kuće tuženika stupac ograde je postavljen 0,01 m u parcelu tuženika, no betonski temelj je 0,04 m (4 cm) u parceli tužitelja. Na početku pomoćne zgrade na parceli tužitelja betonski temelj ograde izgrađen je 0,05 m (5 cm), dok je na kraju pomoćne zgrade tužitelja betonski temelj ograde izgrađen 0,01 m (1 cm) u parceli tužitelja. Ostatak ograde ide pravcem prema nespornoj točki završne međe između predmetnih nekretnina.

9. Iz iskaza svjedoka RU, sina tužitelja, tuženik je u 8 . mjesecu 2023. poduzeo radove uređenja postojeće stare ograde, koja je sigurno postojala unazad 30 godina i razdvajala nekretninu tužitelja u odnosu na nekretninu, koja je unazad par godina tuženikova. Prilikom uređenja stare žičane ograde tuženik je ušao otprilike u jednom dijelu nekih 20 do 30 cm u nekretninu tužitelja. Ranija ograda nije imala betonskih temelja. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi, da po postavljenoj žičanoj ogradi u dijelu kod zgrade, koja postoji na nekretnini tužitelja, u odnosu na ranije kada je također bila postavljena žica, a gdje je prolaz sužen, ranije je mogao proći između žice i dvorišne zgrade, a sada se jedva provuče, pa tu žica smeta. Svjedoci LU, UU, FU i TU također su iskazali da je već ranije postojala stara žičana ograda između nekretnina stranaka i to već 1964. prema iskazu BU koji se doselio u susjedstvo 1964. Svjedoci LU, UU i FU nisu se mogli izjasniti je li ograda koju je postavio tuženik postavljena na isto mjesto na kojemu je bila ranija ograda. Svjedok KU je izjavio, da je pomagao tuženiku navlačiti žicu na stupce i da je žica navučena po istome mjestu gdje je ranije postojala ograda.

10. Prema iskazu tužiteljice ŠU tuženik je prilikom uređenja ranije postojeće ograde protivno dogovoru sa tužiteljicom pomaknuo ogradu u jednom dijelu ušavši 20 do 30 cm u njenu nekretninu, unatoč njenim prigovorima. Postavljena ograda ju smeta u smislu načina na koji je došlo do ulaska u njenu nekretninu (jer je upozoravala, a tuženik je ipak nastavio sa radovima), kojom prilikom joj je počupao i oštetio raslinje koje je imala na svojoj nekretnini, a potrgalo joj se i cvijeće koje je bilo uz žicu . U jednom dijelu je došlo do pomaka i u tom dijelu između njene garaže i sadašnje žice, ona ima određenih poteškoća, jer je ranije mogla bez poteškoća prolaziti tuda, a sada vrlo teško prolazi. Tu je inače nasipano kamenje te raste korov, koji je potrebno čupati, što joj je sada otežano. Tuženik je izjavio, da kod tužiteljičine garaže nije stupac dirao, već je tamo ostao onaj od ranije postojeći, a stupce koje je zamijenio, stavio je u isto mjestu, gdje su bili ranije.

11. Imajući dakle, u vidu sve ranije izloženo te predmet spora, a to je uznemiravanje vlasništva, a ne oduzimanje, sud cijeni utvrđenim, da ograda koju je postavio tuženik ne predstavlja uznemiravanje tužitelja u smislu čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (bespravno uznemiravanje vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari), odnosno da njenim postavljanjem niti na drugi način tuženik nije uznemirio niti uznemirava tužitelje u izvršavanju njihovih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine koja je u njihovu vlasništvu. Naime, iz iskaza same tužiteljice proizlazi, da se određene poteškoće u ostvarivanju ovlasti u pogledu predmetne nekretnine koja je tužiteljevo vlasništvo pojavljuju samo u dijelu gdje se nalazi garaža tužitelja, tako da je nakon postavljanja sadašnje žice, sada njoj otežan prolazak između toga objekta i žice, gdje treba pristupati radi čišćenja korova. Međutim, iz njena iskaza proizlazi, da je već i ranije tu postojala ograda, a prema nalazu mjerničkog vještaka Damira Mlinarić do pomaka nove ograde u nekretninu tužitelja je u početnom dijelu došlo samo 5 cm, tako što je betonski temelj ograde izgrađen je 0,05 m u nekretninu tužitelja, dok je na kraju pomoćne zgrade tužitelja betonski temelj ograde izgrađen 0,01 m (1 cm) u parceli tužitelja. Obzirom se radi o gotovo neznatnom pomaku, teško je povjerovati iskazu tužiteljice i svjedoka RU, da bi isti ranije bez problema prolazili između zida garaže i ranije postojeće ograde, što bi se postavljanjem ograde po tuženiku znatno promijenilo i predstavljalo uznemiravanje tužitelja po tuženiku. Iz iskaza tužiteljice niti svjedoka RU, ne proizlazi da tužitelji ne bi bili u mogućnosti zbog postavljene ograde pristupati u dio između garaže tužitelja i ove ograde, radi održavanja toga dijela (čišćenje od korova). Stoga, sud smatra da tužitelji nisu dokazali, da bi postavljenom ogradom po tuženiku ili na drugi način od strane tuženika bili spriječeni u izvršavanju njihovih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine koja je u njihovu vlasništvu. Stoga, sud je odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši ga neosnovanim.

12. Obzirom tužitelji nisu uspjeli u predmetnoj parnici, dužni su tuženiku naknaditi njegove opravdane parnične troškove u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakon o parničnom postupku, a iste sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), čine nagrade odvjetniku tuženika za njegovo zastupanje i to: za sastav odgovora na tužbu 200,00 €, zastupanje na 5 ročišta sa 200,00 € po ročištu, te 200,00 € za sastav obrazloženog podneska od 19.12.2024. Obračunati PDV na priznate nagrade iznosi 350,00 €. Za pristup na ročište za objavu i uručenje presude nagrada s PDV-om iznosi 125,00 €. Dakle, ukupan trošak u iznosu od 1.875,00 € tužitelji su dužni naknaditi tuženiku, sve kako je i riješeno u izreci toč II. ove odluke.

U Garešnici, 31. ožujka 2026. godine

S U T K I N J A :

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica Zvjezdana Drašner, Daruvar

2. Odvjetnica Anita Marković, Bjelovar