REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-12/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AG, zbog kaznenog djela iz članka 155. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 3. listopada 2025. broj Kzd-28/2023, u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika AG odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optuženi EG je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela bludne radnje iz članka 155. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 155. stavka 2. KZ/11 optuženi EG osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08) optuženi AG je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08, i to troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 560,62 eura i paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenice te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećenice u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem.

3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po braniteljici Vlatko Ostroganj, odvjetnici iz Varaždin, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne primjene materijalnog prava“ s prijedlogom da se usvoji žalba i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda te optuženog oslobodi optužbe.

4. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalitelj sadržajno ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći da je „obrazloženje pobijane presude u cijelosti nejasno i nedorečeno i u suprotnosti s provedenim dokazima, a razlozi su kontradiktorni sami sebi i utvrđenim činjenicama“, kao što su izostali razlozi na temelju čega se zaključuje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

7.1. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je dao detaljne, jasne i određene razloge o postojanju bitnih obilježja terećenog kaznenog djela, a druga je stvar što žalitelj te razloge ne prihvaća. To je li ili nije odluka suda u suglasju s provedenim dokazima i nezadovoljstvo odlukom suda je pitanje činjenične naravi, a ne za istaknutu bitnu povredu.

7.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), prvenstveno se osporava vrijednosna ocjena dokaza. Tako se ističe da je neosnovano poklonjena vjera iskazu oštećenice koja je bila alkoholizirana i u pojedinim dijelovima se njezini iskazi razlikuju, dok je iskaze IG i OG, koji su bili prisutni kritične zgode, prvostupanjski sud otklonio jer da se radi o dugogodišnjoj zaposlenici Zalogajnice EG i sinu optuženika. Također se ukazuje da se prihvaća iskaz svjedokinje JG iako ista ima samo posredna saznanja koja crpi iz onoga što joj je prenijela oštećenica. Posebno se ukazuje na dio obrazloženja u pobijanoj presudi gdje očito sud smatra da nije od utjecaja na vjerodostojnost iskaza oštećenice njezino određeno ponašanje kritične zgode pri čemu, po stavu žalitelja, je nesporno da se oštećenica koja je bila pod utjecajem alkohola, neprimjereno ponašala i na to je i upozorena. Iskaz oštećenice nije logičan jer ukoliko je bila situacija u garderobi tada nije životno da izađe s optuženikom u dvorište jer da je mislila da će joj se ispričati, a pogotovo je nelogično da bi nakon svega u kasnim satima otišla kod optuženika u njegovu kuću. U odnosu na poruke nije točno da se njoj javio optuženik, već je oštećenica bila ta koja je poslala poruku i nije životno da ako se sve dogodilo kako ista opisuje bi uopće stupila u kontakt s optuženikom.

9. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju toga je utvrdio odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

9.1. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje nespornim da je optuženik kritične zgode slavio rođendan i da je bio pod utjecajem alkohola, kao i da je oštećenica konzumirala alkohol, a posluživala je goste jer je bila na praksi u navedenom lokalu. Nadalje, s pravom se utvrđuje da postoje dvije verzije događaja, i to optuženikove koji negira bilo kakvo neprimjereno ponašanje prema oštećenici, poriče da bi pao jer ga je oštećenica odgurnula, a ne poriče da su pješice išli do njegove kuće, ušli u hodnik, ali nije se prema njoj neprimjereno ponašao. S druge strane je iskaz oštećenice koja ne osporava da joj je prigovoreno zbog ponašanja, ali nije smatrala da se neprimjereno ponašala, da se otišla presvući u garderobu kad je ušao optuženik i pokušao ju je poljubiti, izašla je u dvorište i optuženik joj se približio i uhvatio ju je za intimno mjesto, odgurnula ga je i pao je. Kako je bila pod utjecajem alkohola i umorna prihvatila je poziv optuženika da ode s njim u njegovu kuću koja je dosta bliže od njezine da se odmori, pri čemu joj je rekao da je njegova supruga kod kuće, sjela je na kauč i opet joj je stavio ruku preko hlača i dotaknuo spolovilo, naglo se digla i otišla je.

9.2. S obzirom na različite verzije događaja prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka, s pravom otklanja obranu optuženika kao nevjerodostojnu jer je suprotna iskazu oštećenice i sadržaju poruka koje su izmijenili optuženik i oštećenica. Činjenica da su svjedokinja OG, konobarica i sin optuženika KG svjedočili o neprimjerenom ponašanju oštećenice u odnosu na optuženika i da su na to upozorili oštećenicu, koja ne osporava da su je upozorili na ponašanje, nije od odlučnog utjecaja na pitanje vjerodostojnosti iskaza oštećenice. Naime, svjedokinja JG je prepričala što joj je rekla oštećenica vezano za događaje na rođendanu optuženika, a da je obrana optuženika neuvjerljiva proizlazi i iz sadržaja izmijenjenih poruka. Tako na listovima 26 do 30 spisa prileže poruke iz kojih je razvidno da je oštećenica prvotno napisala optuženiku da se nada da je jučerašnje događanje nesporazum, na to joj je optuženik odgovorio da je sve u redu i da je ona i dalje praktikantica, a on njezin šef, na upit oštećenice da li se sjeća što se dogodilo optuženik odgovara „otprilike u mutnom, znam da smo se ljubili“, a na pitanje kako su se ljubili optuženik odgovara „pa ko da smo dečko i cura“. Nadalje, nakon što mu je oštećenica napisala da mu je rekla da to ne želi optuženik odgovara „oprosti mi molim te, stvarno sam puno popio“, nakon toga mu oštećenica detaljno opisuje da ju je dirao po intimnim mjestima i da ga je odgurnula od čega je pao i rasjekao usnicu, a optuženik odgovara „A, kažem ti da mi je žao molim te oprosti mi, nisam znao što radim, bio sam jako pijan“.

9.3. Cijeneći sve navedeno, neosnovani su prigovori u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje te se u svemu ostalome žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

10. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni to je pobijana presuda u tom dijelu ispitana po službenoj dužnosti na temelju članka 478. ZKP/08.

10.1. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Cijeneći navedeno prvostupanjski sud je olakotnim cijenio da je optuženik neosuđivana osoba, korektno ponašanje pred sudom i da je kritične zgode bio bitno smanjeno ubrojiv. Naime, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Nenada Horvata proizlazi da optuženik boluje od multiple skleroze i snižene je tolerancije na alkohol pa je zbog navedenog, kao i teškog pijanstva, bio bitno smanjeno ubrojiv. Otegotnim se cijenila upornost optuženika i da je djelo počinjeno prema maloljetnoj osobi. Imajući u vidu sve navedeno, po ocjeni ovoga suda, pravilno je izrečena uvjetna osuda, pri čemu su kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i rok provjeravanja od jedne godine opravdani i primjereni za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

Velika Gorica, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević