Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Stalna služba u Novskoj
Staroselska 1, Novska
Poslovni broj: Pp-998/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, Stalna služba u Novskoj, nadležan temeljem članka 94. Prekršajnog zakona, po sutkinji Ines Burić, uz sudjelovanje zapisničarke Mirele Sogonić, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenika HUS & CO BAU d.o.o. i 2. okrivljene UŽ, zbog prekršaja članka 112. stavak 1. točka 3., kažnjivo po članku 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) i članka 120. stavak 4., kažnjivo po članku 150. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25.), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Sisku klasa: 116-02/24-01/3692, urbroj: 443-02-05-19-24-13 od 13. prosinca 2024., nakon provedene glavne rasprave dana 30. ožujka 2026. te objave presude dana 31. ožujka 2026., u odsutnosti okrivljenih, braniteljice i tužitelja, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.),
p r e s u d i o j e
1. okrivljenik HUS & CO BAU d.o.o. za gradnju, Pešćenica (općina [adresa]), [adresa], OIB 77671526636, MBS [matični broj subjekta], odgovorne osobe NŽ i KŽ - direktori, prekršajno osuđivan odlukom Općinskog suda u Sisku broj: Pp-1614/2024 od 5. srpnja 2024., pravomoćna 20. srpnja 2024., za prekršaj kažnjiv po članku 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, novčanom kaznom od 600,00 eura, kazneno nije osuđivan, ne vodi se drugi postupak, pravna osoba,
2. okrivljena KŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], kći U i N, rođena **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanka RH, VSS, diplomirana ekonomistica, zaposlena u HUS & CO BAU d.o.o. kao direktorica, s primanjem 3.000,00 eura, udana, majka jednog djeteta punoljetnog, prekršajno osuđivana odlukom Općinskog suda u Sisku broj: Pp- 1614/2024 od 5. srpnja 2024., pravomoćna 20. srpnja 2024., za prekršaj kažnjiv po članku 172. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, novčanom kaznom od 100,00 eura, kazneno nije osuđivana, ne vodi se drugi postupak, odgovorna osoba k r i v i s u
I. što su 1. okrivljenik kao pravna osoba, sa sjedištem u [adresa]. okrivljena kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, odjavili osiguranje za radnika AŽ, državljanina Turske, koji je u 1. okrivljenoj pravnoj osobi bio zaposlen na poslovima radnika visokogradnje od 10. studenog 2023. do 7. rujna 2024., Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nakon isteka propisanog roka jer je prijava o prestanku osiguranja na obvezno mirovinsko osiguranje (Obrazac eM-2P) za navedenog radnika zaprimljena na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje 13. rujna 2024., a radniku je svojstvo osiguranika prestalo 7. rujna 2024. istekom ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme, čime je prekršaj počinjen na adresi sjedišta poslodavca u [adresa], dana 10. rujna 2024. a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom obavljenim dana 9. prosinca 2024. na adresi sjedišta poslodavca,
čime su 1. okrivljena pravna osoba i 2. okrivljena, odgovorna osoba u pravnoj osobi, počinili prekršaj iz članka 112. stavak 1. točka 3., kažnjivo po članku 172. stavku 2. točki 5. i stavku 3. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.),
II. što 1. okrivljenik kao pravna osoba, sa sjedištem u [adresa]. okrivljena kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje za radnika AŽ, državljanina Turske, koji je u 1. okrivljenoj pravnoj osobi bio zaposlen na poslovima radnika visokogradnje od 10. studenog 2023. do 7. rujna 2024., nisu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje podnijeli u propisanom roku jer je prijava na obvezno zdravstveno osiguranje za navedenog radnika zaprimljena na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje 23. studenog 2023., a radnik je status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju stekao 10. studenog 2023., čime je prekršaj počinjen na adresi sjedišta poslodavca u [adresa], dana 21. studenog 2023., a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom obavljenim dana 9. prosinca 2024. na adresi sjedišta poslodavca,
čime su 1. okrivljena pravna osoba i 2. okrivljena, odgovorna osoba u pravnoj osobi, počinili prekršaj iz članka 120. stavak 4., kažnjivo po članku 150. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25.),
pa se za djelo prekršaja pod točkom I., na temelju članka 172. stavak 2. točka 5. (1.okr.) i stavak 3. (2.okr.) tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona,
utvrđuje
1. okrivljeniku HUS & CO BAU d.o.o.
novčana kazna od 300,00 eura (tristo eura)
2. okrivljenoj UŽ
novčana kazna od 60,00 eura (šezdeset eura)
pa se za djelo prekršaja pod točkom II., na temelju članka 150. stavak 1. podstavak 2. (1.okr.) i stavak 2. (2.okr.) Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona,
utvrđuje
1. okrivljeniku HUS & CO BAU d.o.o.
novčana kazna od 900,00 eura (devetsto eura)
2. okrivljenoj UŽ
novčana kazna od 150,00 eura (sto pedeset eura)
te se na temelju članka 39. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona
i z r i č e
1. okrivljeniku HUS & CO BAU d.o.o. – pravnoj osobi
ukupna novčana kazna od 1.200,00 eura (tisuću dvjesto eura)
2. okrivljenoj UŽ – odgovornoj osobi
novčana kazna od 210,00 eura (dvjesto deset eura)
III. Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljenima se odobrava plaćanje izrečene novčane kazne u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude.
Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje pod točkom III. plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cijelosti plaćena.
IV. Na temelju članka 139. stavak 3., u vezi s odredbom članka 138. stavak 2. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom, temeljem članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona, trošak naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Sisku klasa: 116-02/24-01/3692, urbroj: 443-02-05-19-24-13 od 13. prosinca 2024., pokrenut je prekršajni postupak protiv 1. okrivljene pravne osobe HUS & CO BAU d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe UŽ, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2. Predmet je zaprimljen na Općinski sud u Sisku dana 24. prosinca 2024., a rješenjem Ureda predsjednice Županijskog suda u Sisku broj 32 Su-316/2025-2 od 2. svibnja 2025. Općinski sud u Kutni određen je kao drugi stvarno i mjesno nadležni Sud za postupanje u određenim predmetima Općinskog suda u Sisku, između ostalog i u ovom predmetu, slijedom čega je isti dodijeljen u rad u ovu referadu Naredbom Ureda predsjednice suda Općinskog suda u Kutini broj 48 Su-77/2025-4 od 23. svibnja 2025.
3. Na glavnoj raspravi održanoj dana 1. listopada 2025. pročitane su pisane obrane 1. i 2. okrivljenika od 26. rujna 2025. dostavljene putem braniteljice Nere Gajdarov Beg, odvjetnice iz Zagreba.
4. U pisanim obranama 1. okrivljena prava osoba i 2. okrivljena odgovorna osoba jednako su navele da je situacija s radnikom AŽ bila specifična u više aspekata. Radnik je dana 10. svibnja 2024. podnio poslodavcu, ovdje 1. okrivljeniku, pisani zahtjev za korištenje neplaćenog dopusta, u skladu s člankom 87. Zakona o radu i to za period od 15. svibnja 2024. do 21. lipnja 2024., a radi polaganja ispita u Turskoj, što mu je 1. okrivljenik odobrio u dobroj vjeri. S obzirom na zatražen i odobren neplaćeni dopust, okrivljenik je, na izričit zahtjev radnika, odjavio istoga s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a koja okolnost je radniku prethodno bila jasno komunicirana te je, između ostalog, izrijekom navedena u odluci poslodavaca o odobrenju korištenja neplaćenog dopusta. Prema saznanjima okrivljenika, takvo postupanje u slučaju korištenja neplaćenog dopusta je redovito i uobičajeno u Republici Hrvatskoj i kao takvo ne bi trebalo biti sporno. U tom smislu, radnik je bio upoznat s cijelom situacijom te su okrivljenici postupili po njegovom zahtjevu. Međutim, prema saznanjima okrivljenika, radnik se nakon njegovog odlaska iz Republike Hrvatske u Republiku Tursku, nikada nije vratio u Republiku Hrvatsku čime je jasno pokazao kako više ne namjerava ispunjavati svoje obveze iz radnog odnosa. Međutim, moglo bi se tumačiti kako njegov radni odnos time nije prestao s obzirom da je njegov ugovor o radu bio sklopljen na određeno vrijeme te je radni odnos prestao istekom vremena na koje je sklopljen. Kako radnik nije koristio godišnji odmor za 2024. godinu, istome je sukladno članku 82. Zakona o radu isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor, a s čime je povezana i predmetna odjava radnika s danom 7. rujna 2024. i u odnosu na koju se okrivljenicima stav lja na teret počinjenje prekršaja iz Zakona o mirovinskom osiguranju. U odnosu na prekršaj iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju okrivljenici navode da su 10. studenog 2023. poslali zahtjev MUP-u na službenu e-mail adresu putem koje se radi prijava boravišta stranaca, radi izvršenja svojih zakonskih obveza i dobivanja OIB-a za radnika. Dana 14. studenog 2023. okrivljenici su ponovno poslali molbu MUP-u za postupanje, te ponovno dana 17. studenog 2023. Kako nisu zaprimali odgovor, 21. studenog 2023. ponovno su od MUP-a zatražili postupanje i hitnu prijavu boravišta te su konačno 23. studenog 2023. dobili povratni e-mail u kojem su obaviješteni da je boravište za radnika prijavljeno, dostavljena im je potvrda o OIB-u, potvrda o prijavi adrese te potvrda za prijavu radnika na HZZO. Službeni proces zapošljavanja i dolaska stranih radnika, odnosno državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku prati striktne propise MUP-a. Proces je takav da radnik tek po službenom prelasku granice, odnosno ulasku u Republiku Hrvatsku, što automatski bude zabilježeno u sustavu MUP-a, dobiva mogućnost da pokrene zahtjev za prijavu boravišta u [adresa] i dobivanje OIB-a. Tada se može predati obrazac 16a (obrazac za prijavu boravišta) uz koji MUP onda izdaje i OIB. Izdavanje OIB -a nije u nadležnosti Porezne uprave kao za državljane EU, već je u nadležnosti MUP-a pa ni na koji način nije moguće dobiti OIB za državljanina treće zemlje nego tek kada isti fizički uđe na područje RH. Ranije tome nije bilo tako, dakle, radi se o relativno novijoj praksi MUP-a koja dolazi u sukob sa zakonskim pravilima i rokovima. Ono što je u ovoj situaciji najvažnije istaknuti je činjenica da bez OIB-a radnika nije moguće prijaviti u sustav obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja zato što to sustav ne dozvoljava. U prilogu pisane obrane dostavlja se preslika sustava putem kojeg se radnici prijavljuju u sustav mirovinskog osiguranja iz kojeg je vidljivo kako je podatak o OIB-u radnika obvezatan te bez njega nije uopće moguće predati prijavu jer sustav povratno javlja grešku. Napominje se kako su sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja sada povezani te kada se radnika prijavljuje u sustav mirovinskog osiguranja, HZZO istoga automatski prijavljuje i u svoj sustav. Upravo iz navedenih razloga su okrivljenici 10. studenog 2023., kada je radnik ušao na područje RH, poslali prijavu MUP-u i tražili izdavanje OIB-a za radnika, ali na žalost nisu mogli utjecati na rad MUP-a i vrijeme dobivanja OIB-a, s tim da su pokušali maksimalno ubrzati proces slanjem više požurnica, kao što je vidljivo iz preslika mailova. Okrivljenici su odmah kada su dobili potvrdu o OIB-u izvršili prijavu, što je i vidljivo iz priložene dokumentacije. Dakle, okrivljenici ni na koji način nisu mogli ranije prijaviti radnika u sustav te su upravo zbog toga radnika prijavili s danom 10. studenog 2023., iako je prijava u sustavu rađena 23. studenog 2023., odnosno istog dana kada je MUP dostavio podatak o OIB-u i prijavi adrese boravišta. Čak i ako se u mailovima i na prijavi u sustavu pogleda vrijeme zaprimanja maila od MUP-a (09,27 sati) i vrijeme slanja prijave (11,05 sati), jasno je da su okrivljenici u najkraćem mogućem roku takvu prijavu izvršili. Sve navedeno vidi se i iz obrasca prijave radnika kao osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju u kojem je kao datum prijave radnika naveden 10. studenog 2023., iako je prijava napravljena 23. studenog 2023., a s obzirom da je tek tada najranije mogla biti napravljena. Okrivljenici se zbog navedenog ne smatraju krivima u odnosu na taj prekršaj. U odnosu na prekršaj iz Zakona o mirovinskom osiguranju ističu da je radniku radna dozvola istekla 7. rujna 2024., a kako je ugovor o radu radnika bio nužno vezan za vrijeme važenja dozvole za boravak i rad, istome je s navedenim danom radni odnos kod okrivljenika prestao. Kako se radnik, nakon 15. svibnja 2024., od kada mu je odobreno korištenje neplaćenog dopusta, do 7. rujna 2024. više nije pojavio na poslu, s danom 7. rujna 2024. prestao mu je ugovor o radu, a okrivljenik je sukladno Zakonu o radu bio obvezan radniku isplatiti neiskorišteni godišnji odmor, što je i učinio, te je upravo zbog toga i zbog formalnosti koje se moraju ispuniti kako bi se isto moglo naplaviti, naknadno bio obvezan radnika ponovno prijaviti i potom odmah odjaviti iz sustava mirovinskog osiguranja, s obzirom da Porezna uprava bez takve prijave ne bi prihvaćala isplatu radniku kao zakonitu i u skladu s propisima. Okrivljenici su se ovdje ponovno našli u situaciji žrtve birokracije i zakonskih pravila koja su međusobno u koliziji i u situaciji u kojoj nije bilo drugog rješenja nego ponovno prijaviti radnika, isplatiti mu iznose koji mu pripadaju po zakonu te ponovno odjaviti. Upravo zbog toga je radnik ponovno prijavljen s danom 6. rujna 2024., a odjavljen 7. rujna 2024., kada mu je i prestao radni odnos. Zbog svega navedenog, okrivljenici se ne smatraju krivima niti u odnosu na ovaj prekršaj. U konačnici postavljaju pitanje na koji način su okrivljenici mogli zaštititi svoja prava i izbjeći pokretanje prekršajnog postupka, kada su se očito našli u situaciji da su žrtve birokracije. U situaciji u kojoj su se našli postupali su s najboljom namjerom te su napravili sve moguće korake da bi u najkraćem roku ispunili svoje obveze sukladno primjenjivim zakonima. Okrivljenici su postupali u najboljem interesu radnika te ga prijavili s datumom s kojim je stvarno trebao biti prijavljen u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja (iako nije bio, ali ne iz razloga koji bi išli na teret okrivljenika), za radnika su plaćeni svi doprinosi i sva potrebna davanja državi od ranijeg datuma, a ne od datuma kada su prijave rađene. Okrivljenici ističu kako svakodnevno nastoje poštivati zakonske odredbe te u dobroj vjeri ispunjavati sve svoje obveze, a u čemu i transparentno surađuju s nadležnim tijelima. Naravno, pri tome okrivljenici nisu u mogućnosti predvidjeti sve potencijalne životne scenarije, a niti neuobičajene postupke i radnje drugih osoba u dvostranoobveznim odnosima, a tako i radnika te nisu u mogućnosti postupati sukladno zakonima i pravilima kad im to praksa nadležnih tijela ne dozvoljava. Predlažu donošenje odluke kojom se oslobađaju od optužbe, a podredno, ukoliko Sud ne bi uvažio navode iz pisane obrane, mole izricanje što blaže kazne i oslobođenje od plaćanja troškova prekršajnog postupka, s obzirom na sve olakotne okolnosti vezane uz ovaj postupak.
5. Glavna rasprava nastavljena je 30. ožujka 2026. te je na istoj u prisutnosti 2. okrivljene i braniteljice okrivljenih ispitana svjedokinja SŽ, inspektorica rada. U završnoj riječi braniteljice, kojoj se pridružila i 2. okrivljena, predloženo je donošenje oslobađajuće odluke obzirom da nema krivnje za počinjene prekršaje.
6. Svjedokinja SŽ izjavila je da je ovom predmetu izvršila inspekcijski nadzor povodom dopisa zamjenice Pučke pravobraniteljice, a u vezi s navodima radnika AŽ koji je ukazivao na određene nepravilnosti vezano za svog tadašnjeg poslodavca, 1. okrivljenika. Poslodavac je pozvan dostaviti svu dokumentaciju za navedenog radnika, što je i učinio, te je sastavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru 9. prosinca 2024. pri čemu je kao propust poslodavca utvrđeno to da za radnika AŽ nije podnio prijavu HZMO u roku od 24 sata od prestanka radnog odnosa, u konkretnom slučaju isteka ugovora o radu tom radniku dana 7. rujna 2024. Pri tome je također utvrđeno da je imenovani radnik podnio zahtjev za neplaćeni dopust 15. svibnja 2024. i da se na rad trebao vratiti 21. lipnja 2024., ali to nije učinio niti tog dana, niti kasnije, a poslodavac mu nije otkazao ugovor o radu, smatrajući da ugovor o radu ističe istekom radne dozvole kako je to bilo i navedeno u ugovoru s danom 7. rujna 2024. Poslodavac je radnika prijavio 6. rujna 2024. i ponovno odjavio 7. rujna 2024. kako bi mu isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i izbjegao daljnji prekršaj koji bi počinio da mu tu naknadu nije isplatio. U odnosu na prijavu na HZZO utvrđeno je da je radnik započeo s radom 10. studenog 2023., a da je poslodavac propustio izvršiti prijavu istog u roku 8 dana od početka rada, čime je prekršaj počinjen 21. studenog 2023. jer radnik nije prijavljen u zakonom propisanom roku. Iz dokumentacije koja joj je dostavljena utvrdila je da je poslodavac za tog radnika, obzirom da se radilo o strancu, zatražio prijavu boravišta i OIB već 10. studenog 2023., ali je od strane MUP-a OIB izdan tek 23. studenog 2023. i odmah tog dana poslodavac je izvršio prijavu. U konkretnom slučaju nije radnika zatekla na radu, te je sve navedeno utvrđeno naknadnim inspekcijskim pregledom. Na pitanje braniteljice jesu li okrivljenici mogli u vrijeme počinjenja prekršaja postupiti na bilo koji drugi način kako bi izbjegli počinjenje istog, svjedokinja je odgovorila da prema Zakonu radnik ne smije raditi sve dok za istog nije izvršena prijava, a poslodavci su te zakonske odredbe dužni poštivati, na što je 2. okrivljena dodala da je postupala u najboljoj namjeri prema svima, radniku platila sve doprinose s danom 10. studenog 2023. i pri tome smatrala da nije oštetila niti radnika niti državu. Pisala je i HZMO vezano za mogućnost izdavanja privremenog OIB-a ili pronalaska bilo kakvog rješenja temeljem kojeg bi ona mogla prijaviti radnika odmah nakon što je ušao u RH te je na sve načine pokušavala postupiti ispravno.
7. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 9. prosinca 2024. (list spisa 4 do 9), ugovor o radu na određeno vrijeme (list spisa 10 do 15), obrazac HZMO eM-2P prijava o prestanku osiguranja (list spisa 16), prijavu za osiguranika Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (list spisa 17 do 18), obavijest počinitelju prekršaja (list spisa 19 do 20), izvadak iz sudskog registra (list spisa 33 do 35), molba Nere Gajdarov Beg od 2. rujna 2025. (list spisa 40), potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad UŽ od 2. rujna 2025. (list spisa 41), punomoći (list spisa 42 do 43), primjer obrasca za HZMO (list spisa 62), ispis e-mailova (list spisa 63 do 67), obrazac prijave na HZMO za AŽ (list spisa 68), prijavu za HZZO za AŽ (list spisa 69 do 70), obrazac prijave o prestanku osiguranja HZMO za AŽ (list spisa 71), obrazac prijave o početku osiguranja HZMO za AŽ (list spisa 72), prijavu o promijeni tijekom osiguranja HZMO za AŽ (list spisa 73), prijavu o prestanku osiguranja HZMO za AŽ (list spisa 74), ugovor o radu na određeno vrijeme od 22. kolovoza 2023. (list spisa 75 do 80), aneks ugovora o radu (list spisa 81), podnesak braniteljice od 20. listopada 2025. (list spisa 82 do 83), obrazac prijave o početku osiguranja HZMO za VŽ (list spisa 84), obrazac prijave za HZZO za VŽ (list spisa 85 do 86), izvadak iz sudskog registra (list spisa 96 do 98), prekršajnu evidenciju (list spisa 99 do 102).
8. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Sisku od 9. prosinca 2024. proizlazi da je inspekcijski nadzor obavljen nad poslovanjem trgovačkog društva HUS & CO BAU d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. U inspekcijskom nadzoru izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za predmetnog poslodavca, obavijest Državnog zavoda za statistiku o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NPB -u 2007., evidenciju za radnika AŽ u kojoj je, između ostalih podataka, evidentirano da je taj radnik kod poslodavca počeo raditi 10. studenog 2023. na obavljanju poslova radnika visokogradnje na temelju sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme i da je dana 15. svibnja 2024. nastupilo mirovanje radnog odnosa, u radno pravnu dokumentaciju za radnika AŽ i to ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 22. kolovoza 2023., aneks ugovora o radu od 18. ožujka 2024., prijavu o početku osiguranja na obvezno mirovinsko osiguranje, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, presliku zahtjeva radnika za korištenje neplaćenog dopusta, odluku poslodavca o odobrenju korištenja neplaćenog dopusta, prijavu o prestanku osiguranja s obveznog mirovinskog osiguranja s danom 15. svibnja 2024., prijavu o prestanku osiguranja s obveznog mirovinskog osiguranja s danom 7. rujna 2024., dozvolu za boravak i rad, evidenciju o radnom vremenu za radnika AŽ, obračune isplaćenih plaća i obračun isplaćene naknade za neiskorišten godišnji odmor. Inspekcijskom nadzoru nazočna KŽ, osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva HUS & CO BAU d.o.o., propisno upozorena na svoja prava, izjavila je da je odgovorna osoba za primjenu propisa iz područja radnih odnosa, a na okolnost podnošenja prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje za radnika AŽ nakon isteka propisanog roka, izjavila je da je radnik na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje prijavljen s prvim danom početka rada i na odgovarajuće radno vrijeme te na taj način nije oštećen u pogledu trajanja radnog staža. Radi se o radniku državljaninu trećih zemalja koji prilikom dolaska u RH nema OIB, a postupak dobivanja OIB-a je u nadležnosti MUP-a i na njegovo trajanje poslodavac nema utjecaja. Poslodavac je za navedenog radnika zahtjev za prijavu boravišta podnio MUP-u nakon što je radnik prešao granicu i ušao u RH jer unaprijed to nije moguće te nije radnika imao namjeru oštetiti u pogledu njegovih prava iz radnog odnosa, a što je vidljivo iz retroaktivno podnesenih prijava na HZMO i HZZO. Na okolnost podnošenja prijave o prestanku osiguranja na obvezno mirovinsko osiguranje nakon isteka propisanog roka, izjavila je da je prijava na HZMO podnesena nakon isteka propisanog roka da bi poslodavac mogao radniku isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Kada je radnik odjavljen s HZMO-a i HZZO-a dana 15. svibnja 2024. zbog korištenja neplaćenog dopusta, a nije se vratio na rad prije isteka roka važenja dozvole za boravak i rad 7. rujna 2024., da bi poslodavac bio u mogućnosti izvršiti isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor i prijavu iste putem sustava e-Porezna, prijavu o prestanku osiguranja podnio je na HZMO 13. rujna 2024., kada je radniku isplaćena naknada. Poslodavac nije mogao radnika odjaviti sa HZMO- a s datumom prestanka svojstva osiguranika 13. rujna 2024. jer je radniku radna dozvola istekla 7. rujna 2024. te mu je s tim datumom i prestalo svojstvo osiguranika.
9. Iz ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 22. kolovoza 2023., sklopljenog između HUS & CO BAU d.o.o. kao poslodavca i AŽ kao radnika, proizlazi da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme u trajanju od 12 mjeseci, odnosno do datuma važenja radne i boravišne dozvole, a da će radnik započeti s radom odmah po prijavi na MUP i ishođenju OIB-a.
10. Iz obrasca eM-2P HZMO-a o prijavi prestanka osiguranja proizlazi da je osiguranik ZŽ stekao svojstvo osiguranika dana 6. rujna 2024., a da mu je svojstvo osiguranika prestalo 7. rujna 2024. zbog isteka ugovor o radu na određeno vrijeme te da je obveznik prijave HUS & CO BAU d.o.o. predmetnu prijavu HZMO-u podnio 13. rujna 2024.
11. Iz obrasca prijave osiguranika Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje proizlazi da je osiguranik ZŽ svojstvo osiguranika stekao 10. studenog 2023., a da je prijava podnesena 23. studenog 2023.
12. Iz obavijesti počiniteljima prekršaja proizlazi da je ista temeljem članka 109.a stavak 1. Prekršajnog zakona uručena pravnoj osobi HUS & CO BAU d.o.o. i odgovornoj osobi Svjetlani Sekula dana 9. prosinca 2024.
13. Iz izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo HUS & CO BAU d.o.o., OIB 77671526636, MBS [matični broj subjekta], proizlazi da je sjedište društva na adresi [adresa], te da su osobe ovlaštene za zastupanje društva NŽ i KŽ.
14. Iz prekršajne evidencije proizlazi da su 1. okrivljena pravna osoba i 2. okrivljena odgovorna osoba u posljednje tri godine prekršajno osuđivani odlukom Općinskog suda u Sisku broj: Pp-1614/2024 od 5. srpnja 2024., pravomoćna 20. srpnja 2024., za prekršaj kažnjiv po članku 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, pravna osoba novčanom kaznom od 600,00 eura, a odgovorna osoba novčanom kaznom od 100,00 eura.
15. Dakle, iz pisanih obrana 1. i 2. okrivljenih proizlazi kako ne osporavaju da za radnika AŽ nisu odjavili osiguranje HZMO-u u propisnom roku od 24 sata od prestanka ugovora o radu, obzirom da mu je ugovor o radu istekao s danom 7. rujna 2024., a prijavu o prestanku osiguranja za navedenog radnika HZMO-u su podnijeli 13. rujna 2024. te također ne osporavaju da za istog radnika koji je započeo s radom 10. studenog 2023. nisu podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje u propisanom roku od 8 dana od početka rada, jer su prijavu podnijeli 23. studenog 2023. Iako ne osporavaju bitna obilježja predmetnih prekršaja, okrivljenici se ne smatraju krivima za počinjenje istih uz obrazloženje da nisu mogli postupiti na drugačiji način i da su u cijeloj situaciji žrtve birokracije jer prijavu radnika nisu mogli podnijeti prije dobivanja OIB-a od strane MUP-a, a odjavu sa mirovinskog osiguranja izvršili su tek nakon što mu je isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor koja mu je po Zakonu o radu pripadala, pa u njihovom postupanju nema namjere za počinjenje prekršaja.
16. Svjedokinja SŽ iskazivala je vrlo detaljno, okolnosno i uvjerljivo o onome što je utvrdila neposrednim inspekcijskim nadzorom i pri tome jasno navela da je kod okrivljenika kao propust utvrđeno to što radnika AŽ nisu odjavili s mirovinskog osiguranja u propisanom roku od prestanka ugovora o radu, a koji ugovor je istekao s danom 7. rujna 2024. te da istog radnika nisu u zakonom propisnom roku prijavili na obvezno zdravstveno osiguranje obzirom da je radnik započeo s radom 10. studenog 2023., a prijava na HZZO podnesena je tek 23. studenog 2023. Kako je svjedokinja iskazivala o onome što je utvrdila vršenjem službe, a na takav iskaz okrivljenici nisu imali primjedbi, niti je Sud našao razloge zbog kojih bi svjedokinja neosnovano teretila okrivljenike, iskaz ove svjedokinje u cijelosti je prihvaćen.
17. Dovodeći u vezu iskaz svjedokinje SŽ sa materijalnim dokazima u spisu, Sud je utvrdio prekršajnu odgovornost okrivljenih, pa nije prihvatio njihovu obranu u kojoj ističu da se ne smatraju krivima jer na njihovoj strani nije bilo namjere za počinjenje predmetnih prekršaja. Naime, okrivljenici ne spore da su odjavu sa mirovinskog osiguranja za radnika AŽ podnijeli tek 13. rujna 2024. iako mu je ugovor o radu prestao istekom vremena na koji je sklopljen 7. rujna 2024., ali razlog koji navode za takvu zakašnjelu odjavu, a to je da su radniku bili dužni isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, Sud nije mogao prihvatiti kao razlog za isključenje njihove prekršajne odgovornosti jer im je kao poslodavcu bilo poznato da imenovani radnik ima dozvolu za boravak i rad u RH do 7. rujna 2024., da su upravo iz tog razloga s istim do tog roka i sklopili ugovor o radu, a s obzirom da se radnik nije pojavio na radu od lipnja 2024., svakako im je do rujna 2024. bilo poznato da kod njih više neće raditi te su imali dovoljno vremena pripremiti odjavu i isplatu i kao poslodavci su to bili dužni učiniti te odjavu izvršiti u zakonom propisanom roku. U odnosu na prekršaj koji se odnosi na zakašnjelu prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje Sud također nije prihvatio obranu okrivljenih da za isto nisu krivi jer predmetnu prijavu nisu mogli izvršiti prije nego što su za radnika od MUP-a dobili OIB. Točno je sve što okrivljenici navode u svojim pisanim obranama vezano za ulazak državljana trećih zemalja u RH i to da se za iste zahtjev za izdavanje OIB-a može podnijeti tek po njihovom prelasku granice, a ne unaprijed, ali sve je to okrivljenicima bilo poznato i u vrijeme sklapanja ugovora sa radnikom AŽ dana 22. kolovoza 2023. jer su već tada u članku 2. ugovora naveli da će radnik započeti s radom odmah po prijavi na MUP i ishođenju OIB-a. Prema tome, okrivljenici su znali da takav radnik ne smije započeti s radom prije dobivanja OIB-a i prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ali su unatoč tome kao početak njegova rada prijavili dan 10. studeni 2023., iako je nedvojbeno da su za istog potvrdu o OIB-u dobili tek 23. studenog 2023. Upravo navedeno je i odgovor na pitanje koje okrivljenici ističu u pisanoj obrani, a to je jesu li mogli izbjeći pokretanje prekršajnog postupka kada su bili žrtve birokracije . Do prekršajnog postupka ne bi došlo da radnik nije započeo s radom prije nego što je za istog dobiven OIB i izvršena prijava te da su istog odjavili u roku od 24 sata od prestanka ugovora o radu za što je nesporno utvrđeno da je dan 7. rujna 2024., kada je istekao ugovor o radu. Člankom 25. stavak 1. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da su predmetni prekršaji mogli biti počinjeni i iz nehaja jer za počinjenje tih prekršaja nije propisana samo namjera kao oblik krivnje, pa navodi okrivljenih o tome da nisu krivi jer u njihovom postupanju nije bilo namjere ne mogu biti prihvaćeni, budući da su kao pravna i odgovorna osoba bili dužni i mogli biti svjesni da je zabranjeno ne postupanje u skladu sa zakonskim propisima koji reguliraju prijave i odjave radnika na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
18. Člankom 112. stavak 1. točka 3. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju bilo je propisano je da se podaci za vođenje matične evidencije, odnosno konkretno podaci o prestanku osiguranja za osiguranike dostavljaju u roku od 24 sata od prestanka rada odnosno prestanka radnog odnosa, dok je člankom 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. istog Zakona propisano da će se poslodavac kazniti za prekršaj novčanom kaznom od 660,00 do 6.630,00 eura, a odgovorna osoba novčanom kaznom od 130,00 do 1.320,00 eura, ako ne prijavi ili odjavi osiguranje ili promjenu tijekom osiguranja ili to učini nakon isteka propisanog roka (članka 112. stavak 1. točke 2., 3. i 5.). Dana 1. srpnja 2025. stupio je na snagu novi Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 96/25.) u kojem članak 112. stavak 1. točka 3. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju ostvaruje svoj kontinuitet u članku 109. stavak 1. točka 3., dok članak 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. ostvaruje svoj kontinuitet u članku 166. stavak 2. točka 5. i stavak 3., a kako novi Zakon nije blaži za počinitelja u konkretnom predmetu primijenjene su odredbe Zakona važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja.
19. Člankom 120. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja podnose u roku od 8 dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe, dok je člankom 150. stavak 1., podstavak 2. i stavak 2. istog Zakona propisano da će se kazniti za prekršaj pravna osoba novčanom kaznom od 9.290,00 do 13.270,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 1.060,00 do 1.990,00 eura, ako ne podnesu prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje (članak 120. stavak 4.).
20. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka i na taj način utvrđenog činjeničnog stanja, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, cijeneći u smislu odredbe članka 88. Prekršajnog zakona prema slobodnoj ocjeni s jednakom pažnjom činjenice koje terete okrivljene, kao i one koje im idu u korist, pri čemu Sud nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, na nedvojben je način utvrđeno da su 1. okrivljenik HUS & CO BAU d.o.o. i 2. okrivljena KŽ, odjavili osiguranje za radnika AŽ, državljanina Turske, koji je u 1. okrivljenoj pravnoj osobi bio zaposlen na poslovima radnika visokogradnje od 10. studenog 2023. do 7. rujna 2024., Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nakon isteka propisanog roka od 24 sata od prestanka rada odnosno prestanka radnog odnosa, jer je prijava o prestanku osiguranja na obvezno mirovinsko osiguranje (Obrazac eM-2P) za navedenog radnika zaprimljena na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje 13. rujna 2024., a radniku je svojstvo osiguranika prestalo 7. rujna 2024. istekom ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme, čime je prekršaj počinjen dana 10. rujna 2024. Također je nedvojbeno utvrđeno da okrivljenici prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje za radnika AŽ, državljanina Turske, koji je u 1. okrivljenoj pravnoj osobi bio zaposlen na poslovima radnika visokogradnje od 10. studenog 2023. do 7. rujna 2024., nisu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje podnijeli u propisanom roku od 8 dana od početka rada, jer je prijava na obvezno zdravstveno osiguranje za navedenog radnika zaprimljena na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje 23. studenog 2023., a radnik je status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju stekao 10. studenog 2023., čime je prekršaj počinjen dana 21. studenog 2023., pa su u postupanju okrivljenih ostvarena sva bitna obilježja prekršaja kažnjivih po članku 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju i članku 150. stavak 1. podstavak 2. i stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, radi čega su za iste proglašeni krivima.
21. Pri donošenju odluke o kazni Sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona koje utječu na to da novčana kazna bude lakša ili teža za okrivljenike.
22. Kod odmjeravanja visine novčane kazne Sud je kao olakotne okolnosti cijenio to što su okrivljenici u konačnici ispunili svoje zakonom propisane obaveze, iako su to učinili sa zakašnjenjem, kao olakotna okolnost cijenjen je i protek vremena od počinjenja prekršaja obzirom da u periodu do donošenja ove odluke nisu prekršajno kažnjavani, dok to što iz prekršajne evidencije proizlazi da su kažnjavani za prekršaj kažnjiv po članku 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, nije cijenjeno kao otegotna okolnost jer su u tom predmetu kažnjeni zbog toga što istog radnika nisu u zakonom propisanom roku prijavili na mirovinsko osiguranje, a što je sve utvrđeno istim inspekcijskim nadzorom povodom kojeg je pokrenut i ovaj prekršajni postupak, pa sve navedeno upućuje na zaključak da su okrivljenici u tom periodu poslovanja počinili pogreške koje su prekršajno sankcionirane, ali da se radilo o izoliranom slučaju u načinu njihova poslovanja, a ne ustaljenoj poslovnoj praksi te da nisu skloni kršenju propisa. Kao olakotna okolnost cijenjeno je i to što predmetni radnik nije zatečen na radu, već su propusti utvrđeni naknadnim inspekcijskim nadzorom, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje, kao i to što počinjenim prekršajima okrivljenici nisu radnika oštetili. Uzimajući uz sve navedene olakotne okolnosti u obzir i stupanj krivnje jer nije utvrđeno da bi okrivljenici prekršaje počinili s namjerom te težinu prekršaja i opasnost djela, dok otegotnih okolnosti Sud nije našao, okrivljenima je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona za svaki prekršaj utvrđena novčana kazna ispod zakonom propisanog minimuma, te je primjenom članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona izrečena jedinstvena novčana kazna koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, smatrajući da će se i tako ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na iste da ubuduće ne čine ovakve prekršaje.
23. Uvažavajući visinu novčanih kazni, Sud je okrivljenicima, primjenom odredbe članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, odobrio plaćanje izrečene novčane kazne u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude, a sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su upozoreni da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
24. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. i članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na troškove vođenja prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji su odmjereni razmjerno dužini trajanja i složenosti postupka, a sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/13.), a za koje je ocijenjeno da neće ugroziti poslovanje 1. okrivljenika, odnosno egzistenciju 2. okrivljene.
25. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci presude.
U Novskoj 31. ožujka 2026.
Zapisničar
Sutkinja
Mirela Sogonić, v.r.
Ines Burić, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 (dva) istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. 1. i 2. okrivljenima
2. braniteljici
3. tužitelju
4. spis
