Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2959/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Santica, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/262, ur.broj: 513-04-25-2 od 16. listopada 2025. i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela, klasa: UP/I-410-23/22-32/2, ur.broj: 513-07-17-11-22-2 od 25. travnja 2022. te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana, s tim da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata, dok se zahtjev odbija u više zatraženom iznosu od 1.250,00 EUR.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/262, ur.broj: 513-04-25-2 od 16. listopada 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv poreznog rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Kaštela, klasa: UP/I-410- 23/22-32/2, ur.broj: 513-07-17-11-22-2 od 25. travnja 2022.
2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 110.656,00 HRK. Na utvrđeni iznos primitaka tužitelj je obvezan na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te obveznih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
3. Pobijajući zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužitelj u tužbi navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji obilježja nesamostalnog rada te tuženik nije odgovorio na njegove žalbene navode. Naime, tvrdi kako je u žalbi, na koju, radi izbjegavanja bespotrebnog ponavljanja, u cijelosti upućuje kao dio upravne tužbe, prilično detaljno naveo veliki niz okolnosti (preko 20) koje pokazuju i dokazuju da u konkretnom slučaju nije bilo prikrivenog nesamostalnog rada.
4. Što se tiče kriterija kontrole ponašanja, naručitelj ne određuje vrijeme ni mjesto rada. Radi iz svog prostora u [adresa], dok je naručitelj u Novigradu. Naručitelj ne određuje način obavljanja posla (kako programirati), već definira zadatak (npr. izrada funkcionalnosti). Davanje naloga za izradu softverskog rješenja nije isto što i upravljanje radnikom. To je specifikacija narudžbe karakteristična za ugovor o djelu. Činjenica da se naknada obračunava po satu rada standardna je praksa u IT industriji za time & material ugovore i ne dokazuje radni odnos. Bitno je da se plaća rezultat rada (odrađeni sati).
5. Što se tiče kriterija financijske kontrole, naručitelj ne plaća troškove tužitelja (oprema, struja, prostor), tužitelj sam snosi sve troškove poslovanja, naručitelj mu ne plaća edukaciju, tužitelj snosi rizik poslovanja, ako nema narudžbe ili ako posao nije odrađen, nema ni prihoda.
6. Što se tiče kriterija odnosa stranaka, tužitelj nema pravo na godišnji odmor, bolovanje, regres ni božićnicu. Ugovor se može raskinuti bez otpremnine. Ne postoji ekskluzivnost. Tužitelj je u 2020. godini imao 11 drugih klijenata (Midera Studio, Hoteli Istra, itd.). Činjenica da je Gaveia d.o.o. „najznačajniji isplatitelj“ (>50%) samo znači da je to dobar klijent, a ne poslodavac. Naime, iako se porezni postupak vodi po poreznim propisima, pojam nesamostalnog rada i radnog odnosa ne može se tumačiti u vakuumu, odvojeno od općeg pravnog sustava. Tužitelj se na Zakon o radu pozivao upravo kako bi ukazao na supstancijalne razlike između svog odnosa (sloboda, vlastita sredstva, rizik) i radnog odnosa (subordinacija, tuđa sredstva, sigurnost plaće). Jedinstveni pravni sustav ne može isti odnos tretirati kao samostalan prema Zakonu o radu (jer nema elemenata za ugovor o radu), a kao nesamostalan prema poreznim propisima, isključivo na temelju arbitrarnih kriterija poreznog tijela.
7. Sagledavajući cjelovitost odnosa sukladno članku 32.a stavku 3. Pravilnika, jasno je da odnos između Tužitelja i društva Gaveia d.o.o. nema presudni utjecaj kontrole ponašanja ni financijske kontrole koji bi ga karakterizirali kao nesamostalni rad. Tužitelj je poduzetnik koji na tržištu nastupa samostalno, snosi rizik svog poslovanja i upravlja svojim vremenom i sredstvima. Tužitelj smatra da su u ovom postupku porezna tijela selektivno birala činjenice (npr. satnica, redovitost isplata) koje podržavaju njihovu tezu, a potpuno ignorirala ključne činjenice koje idu u prilog tužitelju. Stoga predlaže da ga se sasluša, kao i zakonskog zastupnika društva Gaveia d.o.o. Novigrad, TĆ, te da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
8. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavana rješenja i obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe po odvjetniku i pripremnog podneska od 10. ožujka 2026. te zastupanje na ročištu za raspravu, po 500 bodova za svaku radnju, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR.
9. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako tužba nije osnovana zbog razloga navedenih u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
11. U sporu je održana rasprava 13. ožujka 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
12. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
13. Sud nije smatrao potrebnim izvesti dokaze koje je predložio tužitelj, ocijenivši kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i bez izvođenja tog dokaza, a na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora
14. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
15. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.
16. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.
17. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.
18. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu te u dokumentaciju koju je pribavilo od tužitelja radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada.
19. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo u provedenom postupku utvrdilo da je tužitelj upisan u registar poreznih obveznika 23. veljače 2017. za djelatnost računalno programiranje te je u promatranom razdoblju imao najznačajnijeg isplatitelja primitaka naručitelja Gaveia d.o.o., Novigrad, koji obavlja djelatnost kao putnička agencija, od kojeg je ostvario navedene primitke od 110.656,00 HRK.
20. Na temelju očitovanja tužitelja, ispunjenog upitnika, ugovora o pružanju usluga te uvida u promet po žiro računu, porezno je tijelo zaključilo kako se radi o poslu koji ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa.
21. Međutim, Sud smatra da sadržaj poslovnog odnosa između tužitelja i navedenog isplatitelja primitka ne ispunjava u cijelosti propisane kriterije prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. Ovo stoga jer porezno tijelo nije uzelo u obzir elemente iz poslovnog odnosa koji ne ukazuju na ispunjenje kriterija propisanih radi utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada. Naime, tužitelj pronalazi poslovne partnere putem weba gdje ima Internet stranicu od osnutka obrta, kao i usmenom predajom, radi od kuće, posjeduje svoja sredstva za rad i opremu, isplatitelj primitaka ne određuje mjesto, vrijeme ili način obavljanja posla, ne daju mu upute kako obaviti posao, tužitelj ne podnosi izvješća isplatitelju primitka, a ugovoreni posao može slobodno prenijeti na treću osobu, trajanje posla je vezano uz završetak projekta, posao može raskinuti bez materijalnih i financijskih posljedica, isplatitelj primitaka ne isplaćuje tužitelju bilo kakve druge poslovne i ostale primitke uz ugovorenu naknadu te ga ne kontrolira u načinu i opsegu pružanja usluga na tržištu.
22. S obzirom na navedeno, elementi koje je porezno tijelo uzelo u obzir (pretežiti isplatitelj primitaka s više od 50 % te isplata primitaka u određenim vremenskim razdobljima) nisu prema mišljenju Suda dovoljni za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada, odnosno prikrivenom radnom odnosu, a s obzirom na to da je u predmetnom slučaju potrebno sagledati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla.
23. Stoga Sud nalazi, na temelju podataka spisa predmeta, kako u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka nije utvrđeno dovoljno elemenata za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Zbog toga se za sada ne može ocijeniti da je tužitelj, u pogledu primitaka ostvarenih iz tog posla, pravilno utvrđen obveznikom plaćanja poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
24. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavano rješenje poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
25. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
26. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
27. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.
28. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).
29. Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % iznosi 2.500,00 EUR, pri čemu se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata. Zahtjev je trebalo odbiti u preostalom dijelu koji se odnosi na trošak sastava podneska po odvjetniku od 13. ožujka 2026. jer taj trošak nije bio neophodan za vođenje ovog spora budući da je opunomoćenik tužitelja sve navode iz podneska mogao iznijeti neposredno na održanoj raspravi. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 31. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a.
Protiv odluke o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima spora.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
