REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1495/2021-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja HJA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. veljače 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Luane Šepek, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnice tuženika Petre Glavinić, odvjetnice iz Zagreba, dana 31. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HJA koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.838,22 EUR na ime naknade štete, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2020. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 1.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Odbija se zahtjev tužitelja HJA za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju ZJA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi od 9. lipnja 2021. godine navodi da je dana 24. svibnja 2019. godine, u Zagrebu, u Ozaljskoj ulici, došlo do prometne nesreće koju je skrivio vozač nepoznatog vozila, udarivši u bicikl kojim je upravljao tužitelj. Tužitelj navodi da se u mirnom postupku obratio tuženiku, a obzirom je sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu isti odgovoran ako šteta nastane od strane nepoznatog vozila. Slijedom navedenog, a budući da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesne ozljede, tužbom potražuje od tuženika naknadu sljedeće štete:

-za pretrpljene fizičke boli 10.875,00 kn,

-za pretrpljeni strah 9.225,00 kn,

-za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 10.500,00 kn,

-za tuđu pomoć i njegu (240h x 24,39 kn) 5.853,60 kn, odnosno ukupno 36.453,60 kn / 4.838,22 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na zatraženi iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od dana 19. lipnja 2020. godine pa do isplate te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Međutim, nakon provedenog medicinskog vještačenja, na ročištu dana 5. studenog 2025. godine (list 258 spisa), tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev tako da konačno potražuje sljedeću naknadu štete:

- za tuđu pomoć i njegu za 70 sati x 4 eura 280,00 eura,

- za fizičke bolove

1.300,00 eura,

- za strah

1.000,00 eura,

- za smanjenje životne i radne aktivnosti

600,00  eura,  odnosno ukupno potražuje 3.180,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od 4.10.2019. (kraj liječenja) do isplate.

Budući da se tuženik na istom ročištu protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je odlučivao o prvotno postavljenom zahtjevu iz tužbe, odnosno podneska tužitelja od 10.01.2025. godine (list 231-233 spisa), kojim je tužitelj samo zbog promjene valute tužbeni zahtjev iz kuna iskazao u eurima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava pasivnu legitimaciju jer nema dokaza da bi u predmetnom štetnom događaju sudjelovalo nepoznato vozilo. Sukladno navedenom, tuženik osporava da bi šteta bila u uzročnoj vezi s opasnom stvari. Navodi da na tužitelju leži teret dokaza da je do štete došlo u vezi s opasnom stvari, tj. da je udaren od strane nepoznatog vozila. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja na način opisan u tužbi. Nadalje, tuženik dostavlja skicu mjesta događaja i presliku fotoelaborata MUP-a iz kojih je, kako navodi, razvidno da je na biciklu došlo do oštećenja desne ručke upravljača i desne pedale koje je nastalo prilikom naleta na lijevu bočnu stranu parkiranog vozila marke Fiat Punto, da je na biciklu došlo i do oštećenja prednje vilice koje je nastalo prilikom naleta na stražnji dio vozila marke Smart, te da na stražnjem dijelu bicikla nema oštećenja. Kako nisu nastala oštećenja na stražnjoj strani bicikla, kako navodi tuženik, proizlazi da nije došlo do kontakta NN vozila i bicikla. Naime, iz dostupne dokumentacije, kako navodi tuženik, razvidno je da je do predmetne nesreće došlo na način da je tužitelj u namjeri da se pomakne vozilu koje je prilazilo s leđa, skrenuo biciklom u traku za promet vozila javnog prijevoza, kada je došlo do destabilizacije bicikla s posljedičnim naletom na dva parkirana osobna automobila. Prema navedenoj dinamici nastanka štetnog događaja proizlazi da nepoznato vozilo nije naletjelo na stražnji dio bicikla kojim je upravljao tužitelj, odnosno nije uzrok destabilizaciji bicikla i padu tužitelja na tlo. Nadalje, tuženik ističe kako presuda Prekršajnog suda u Zagrebu, kojom je tužitelj oslobođen optužbe, nije dokaz da je za nesreću odgovoran vozač NN vozila, odnosno tuženik. Tuženik navodi da je oslobađajuća presuda donesena isključivo zbog nedostatka dokaza i nemogućnosti suda da utvrdi „što je uzrok nesreće, odnosno što se točno dogodilo“. Tuženik navodi da ovakva presuda nije i ne može biti osnov za utvrđenje odgovornosti tuženika iz uporabe nepoznatog vozila. Slijedom navedenoga, tuženik osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja te ističe prigovor isključive krivnje tužitelja. Tuženik ističe da je nesreća prouzročena uporabom nepoznatog vozila samo hipotetična mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice. Tuženik se poziva na stajalište Vrhovnog suda RH, u odluci VSRH REV-608/07 kojom je određeno da se na temelju utvrđenih pretpostavki o mogućoj odgovornosti nepoznatog vozila, a bez bilo kakvih materijalnih dokaza, ne može temeljiti odluka suda, a iz razloga što se odluka suda može temeljiti samo na sa sigurnošću utvrđenim činjenicama, a ne mogućim pretpostavkama, kao što je i ovdje slučaj. Nadalje, tuženik navodi da pravilo o teretu dokaza obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaza. Tuženik osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti te predlaže isti u cijelosti odbiti. Tuženik se protivi tijeku zakonske kamate na neimovinsku štetu na način zatražen u tužbi. Naime, tuženik ističe da prema medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj uz tužbu proizlazi da je tužiteljevo liječenje u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bilo u tijeku, pa imajući u vidu odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tuženik prije završetka liječenja ne može pasti u zakašnjenje. Nadalje, tuženik osporava zahtjev tužitelja za tijekom zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, budući iz tužbe proizlazi da tužitelj istu nije plaćao, to s obzirom se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, po mišljenju tuženika, tužitelj može istu potraživati s danom kada ista bude utvrđena, tj. od presuđenja. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da mu plati parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp P-12058/2019 od 23. siječnja 2020. godine (list 11-16 spisa), u Zapisnik o očevidu (list 17-20 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 21-36 spisa), u Zapisnik o ispitivanju prisustva alkohola (list 37 spisa), u Odštetni zahtjev od 17. lipnja 2020. godine i u odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 23.07.2020. (list 38-39 spisa), u fotografije oštećenog bicikla i oštećenih vozila (list 50-57 spisa), u Podatke o prometnoj nezgodi (list 122 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp P-12058/2019, saslušani su svjedoci HJ i ZJ (list 145-146 spisa), saslušani su svjedoci EJ i ŠJ (list 148-150 spisa), saslušan je tužitelj EJA (175-178 spisa), provedeno je prometno vještačenje po dipl. ing. Srećku Hlišću (list 185-190 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Božidaru Šebečiću (list 200-224 spisa), na ročištu dana 9. rujna 2025. godine saslušan je vještak dr. Božidar Šebečić (list 246-247 spisa) te je saslušan svjedok IJ (list 274-275 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Točnije, na zadnjem ročištu tuženik je predložio da se ponovno pozove i sasluša - svjedok policijski djelatnik PJ. Međutim, sud je odbio taj dokazni prijedlog, budući da je u više navrata pokušao na ročištu saslušati navedenog svjedoka, ali bezuspješno jer je svjedok na dugotrajnom bolovanju, pa bi saslušanje navedenog svjedoka samo nepotrebno odugovlačilo ovaj postupak, koji i onako predugo traje. Naime, svjedok IJ u svom iskazu navodi da je svjedok PJ bio toga dana s njim na očevidu kao kriminalistički tehničar, te je isti sačinio skicu lica mjesta i fotografirao mjesto prometne nezgode, dok je IJ obavljao razgovore sa sudionicima i pisao zapisnik o očevidu, pa kako navodi IJ, isti sudu ne bi mogao reći ništa bitno više nego što je on rekao.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da je na biciklu Cube Nature EXC oštećena desna bočna strana: upravljač, pedala i prednja vilica, na vozilu reg. [registarska oznaka] oštećena je lijeva bočna strana: oba blatobrana, vrata, retrovizor, vjetrobransko staklo, prednja lijeva vrata i bočno vjetrobransko staklo, dok je na vozilu reg. [registarska oznaka] oštećen stražnji dio: vrata prtljažnika s vjetrobranskim staklom. Nadalje, u zapisniku o očevidu stoji da je u trenutku prometne nesreće bio dan, vrijeme sunčano, kolnik hrapav, dobar, suh, asfaltni.

7. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp P-12058/2019 od 23. siječnja 2020. godine, ovdje tužitelj EJA oslobođen je optužbe "da bi dana 24. svibnja 2019. godine u 17,00 sati u Zagrebu, upravljao biciklom marke Cube Nature EXC, južnom kolničkom trakom Ozaljske ulice u smjeru sjeveroistoka, te je dolaskom do kbr. 55, u namjeri pomaknuti se NN vozilu koje je naišlo na njega, skrenuo biciklom udesno na južne tramvajske tračnice - desnu prometnu traku koja je označena kao prometna traka za promet vozila javnog prijevoza putnika, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu, ne vodeći pritom računa o brzini i smjeru kretanja vozila kojim upravlja kao i o stanju kolnika koji je izgrađen od kamena koji se nalazi između tramvajskih tračnica, te je zbog takve vožnje, u nastavku kretanja, za vrijeme dok je vršio provjeru okretanjem glave udesno kojom prilikom je desnom bočnom stranom upravljača bicikla udario u lijevu bočnu stranu osobnog automobila [registarska oznaka], vlasništvo NJ, koji je bio parkiran na južnom nogostupu koji je ujedno i označeni parkirališni prostor, prednjim dijelom okrenutim u smjeru sjeveroistoka, a zatim je sletio s ceste gdje je u padanju tijelom udario u stražnji dio osobnog automobila [registarska oznaka], vlasništvo FJ, koji je bio parkiran ispred osobnog automobila [registarska oznaka], prednjim dijelom okrenutim u smjeru sjeveroistoka, nakon naleta vozač bicikla - okrivljenik pao je na južni nogostup, te je u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede..."

8. Svjedok HJ u svom iskazu navodi da je moguće da je to bilo 24.05.2019. godine, da se vraćala s posla kući možda oko 16:00 sati i stajala je u svom osobnom automobilu, u Končarevoj ulici, a to je sada Ozaljska ulica i to u koloni, a kretala se prema Remizi. Iz suprotnog smjera kretao se biciklist, a onda je u jednom trenutku čula da neki auto užasno trubi, a nakon toga je čula i okrenula se te vidjela da je taj biciklist izgubio kontrolu i sa guvernalom zakačio neki Fiat Punto crne boje i neki Smart, kojem je razbio staklo i preletio je preko tog Smarta. To vozilo koje je trubilo bilo je crne boje i kretalo se velikom brzinom za tu ulicu, a ona nije točno vidjela je li to vozilo imalo kontakt s biciklistom ili je jednostavno zbog same te velike brzine i vjetra koje je to vozilo izazvalo, biciklist izgubio kontrolu i udario u ta parkirana vozila. To crno vozilo nije stalo, a ona je parkirala krajem i sačekala da vidi što je s tim dečkom. Uskoro je došla hitna pomoć te su dečka odvezli. Na poseban upit svjedokinja je odgovorila da je iskazivala na Prekršajnom sudu i da u cijelosti ostaje kod svega što je tamo iskazivala jer se tada svega više sjećala i jer je od tada prošlo 3 godine, da se kretala Ozaljskom ulicom u smjeru Remize i u tom smjeru prema Remizi postoji jedna traka i tramvajska pruga i u kontra smjeru isto tako jedna traka i tramvajska pruga, da su se i biciklist i taj crni auto koji su joj dolazili iz suprotnog smjera kretali jedan iza drugoga po tramvajskoj pruzi, dok u toj traci iz suprotnog smjera, koja se nalazi pokraj tramvajske pruge nije bio tako gust promet, da je nakon što je čula trubljenje možda ispred sebe vidjela biciklistu ili možda pored sebe te da nije vidjela biciklistu prije tog trubljenja.

9. Svjedok ZJ u svom iskazu navodi da je moguće da je to bilo 24.05.2019. oko 16:00 do 17:00 sati jer se vraćala svojim automobilom s posla. Stajala je na semaforu u smjeru prema Remizi, u Ozaljskoj ulici. U jednom trenutku, točno njoj sa strane, iz suprotnog smjera, vidjela je da se većom brzinom kretalo neko crno vozilo, ispred kojega je u toj tramvajskoj traci bio biciklist, pa kad je točno pogledala, to crno vozilo je proletjelo pokraj biciklista, koji je izgubio nadzor, pa je udario u parkirana vozila sa strane. Navodi da ne može točno reći je li bilo kontakta između tog vozila i biciklista, odnosno je li razlog da je taj biciklist izgubio kontrolu i udario u parkirana vozila sa strane baš taj kontakt s tim crnim autom ili je nešto treće, jer to nije mogla vidjeti. Navodi da je samo vidjela i čula udarac biciklista u parkirano vozilo, a prije toga je vidjela da je taj crni auto brzo vozio, a je li došlo do kontakta ili se taj biciklist samo prepao, pa izgubio kontrolu, navodi da nije vidjela. Svjedokinja još dodaje da je točno da je iskazivala o ovoj temi u prekršajnom postupku, a tada joj je sve to bilo svježije jer je bilo odmah iza nezgode te da se ne može sjetiti više detalja, pa je vjerojatno točniji njen iskaz u prekršajnom postupku, a sada se ne može sjetiti da je prije udarca biciklista u pakirano vozilo vidjela tog biciklistu kako joj prilazi.

10. Svjedok EJ u svom iskazu navodi da je moguće da je to bilo 24.05.2019. u popodnevnim satima, a on je prelazio cestu u Ozaljskoj ulici i to dijagonalno, tamo gdje se ne smije prelaziti, a njemu s lijeve strane nailazio je biciklist, pa je prešao dijagonalno cestu i to prije tog bicikliste. S te strane iza bicikliste nije bilo drugih vozila. Navodi da je prešao cestu i stajao ispod nekakve skele jer su se izvodili nekakvi radovi i vidio je vozilo, nekakav monovolumen bijele boje ili možda nekakav džip i čuo je udarac, a biciklistu nije u prvi mah vidio. To vozilo se zaustavilo na trenutak, pa je krenulo unatrag i otišlo s lica mjesta. Navodi da misli da se to vozilo kada je vidjelo situaciju dalo u bijeg i to odgovorno tvrdi. Svjedok navodi da je njegova prva radnja bila da je trčao za tim vozilom koje se kretalo prema Trešnjevačkom placu. Kada se vratio, već su ljudi bili kod tog biciklista koji je ležao na cesti uz to vozilo koje je taj biciklist oštetio. Svjedok ističe da je vidio da je to vozilo koje je pobjeglo udarilo biciklista i odbacilo ga na parkirano vozilo. Prije naleta nije čuo nikakav zvučni znak upozorenja, odnosno automobilsku sirenu i slično. Svjedok navodi da je on pozvao policiju nakon što je vidio da mu je to vozilo pobjeglo. Navodi da nije dočekao dolazak policije. Navodi da se taj biciklist neposredno prije nesreće kretao između tramvajske pruge i žute linije, točnije nije bio na kolovoznom traku, a kretao se od zapada prema istoku, odnosno prema Trešnjevačkom placu. Svjedok navodi da nije gledao, niti se sjeća oštećenja na biciklu. Nije vidio sam kontakt tog bijelog automobila i bicikla, jer je to bilo nemoguće vidjeti iz njegove pozicije gledanja. Na poseban upit svjedok je odgovorio da se nezgoda dogodila točno ispred njega, niti lijevo, niti desno, a on je leđima bio okrenut prema Sljemenu, a gledao je prema jugu. To vozilo koje je naletjelo na biciklistu, nije vidio prije samog udara. To vozilo koje je naletjelo na biciklistu, kada je gledao na lijevo nije vidio, pa pretpostavlja da je to vozilo naletjelo velikom brzinom, a vozilo se kretalo od Remize prema Trešnjevačkom placu. Svjedok još dodaje da je do samog kontakta između vozila i biciklista došlo između žute trake i tramvajske tračnice, na južnom dijelu ceste. Misli da je bio na Prekršajnom sudu i da je tamo davao iskaz, ali ne toliko dugo kao ovdje, a tamo je odgovarao na pitanja koja su mu bila postavljana.

11. Svjedok ŠJ u svom iskazu navodi da je točno da je to bilo 24.05.2019., bio je dan, vrijeme suho, a on se kretao svojim automobilom od Remize prema Trešnjevačkom placu, desnom voznom trakom, a desno od njega je bila tramvajska pruga. Kada je došao do raskrižja sa Selskom ulicom, bilo je upaljeno crveno svijetlo, a ispred njega, u njegovoj voznoj traci i to u desnom dijelu te vozne trake, sve po propisu, biciklist. Kada se upalilo zeleno svijetlo, biciklist je krenuo ispred njega preko križanja prema Trešnjevačkom placu, a svjedok ŠJ se autom vukao jedva iza njega, budući da nije mogao proći, jer je iz suprotnog smjera nailazila kolona vozila. Iza ŠJ na tom semaforu, bilo je neko vozilo možda marke Golf, neke crne ili tamne boje i počeo je trubiti, a svjedok navodi da je gledao retrovizor i okretao se da vidi zašto taj trubi, a on ga je, naglo većom brzinom počeo pretjecati s desne strane po tramvajskoj pruzi. Kako je gledao na retrovizor i okretao se nazad, nije vidio kada je taj vozač biciklista ispred njega počeo skretati na desnu stranu na tramvajsku prugu, ali vidio je da je taj biciklista bježao maksimalno prema desnoj strani ceste od tog crnog vozila. Svjedok ističe da tada više nije obraćao pažnju na biciklistu jer ga je prošao, ali je čuo udar, pa je vidio u retrovizoru da je taj biciklist pao na cestu i ljudi su se okupili oko njega, međutim, svjedok navodi da je imao nekih hitnih obveza pa je otišao. Navodi da ne zna da li je biciklist provjeravao situaciju iza sebe prije nego što je skretao desno u tramvajsku traku, ali zna da se ovo vozilo koje je trubilo iza njega, naglo i većom brzinom kretalo. Čuo je samo udarac, a nije čuo zvuk kočenja. Točnije, svjedok ŠJ ističe da sam kontakt vozila i bicikla nije vidio, samo je čuo udarac, ali budući da mu se žurilo, otišao je.

12. Tužitelj EJA u svom iskazu navodi da je točno da je to bilo 24.05.2019. oko 17 sati, bio je dan, vidljivost je bila dobra, bilo je suho, a on se vraćao s Jaruna na nekakav zbor na FER-u, te se kretao Ozaljskom ulicom od smjera zapada prema istoku, odnosno prema Ciboni. Vozio se po sredini te trake u smjeru Cibone tim svojim biciklom, a bila je gužva, pa je odlučio skrenuti, odnosno prestrojiti se na tramvajsku prugu i nastaviti voziti tramvajskom prugom. Prije skretanja udesno okrenuo se prvo ulijevo pa udesno da provjeri situaciju iza sebe i budući da je mogao izvršiti tu radnju, počeo je sa skretanjem udesno. Kada je njegov bicikl već prešao na tu tramvajsku prugu sa otprilike ¾ dijela, čuo je zvuk sirene nekog automobila i to agresivno trubljenje, a kada se okrenuo nadesno, iza njega je u toj tramvajskoj pruzi, odnosno traci, na svega možda metar-dva nailazilo nekakvo crno vozilo. Okrenuo se prema nazad i poslije toga se više ničega ne sjeća. Naime, kasnije se sjeća da se našao na podu, da je pljuvao krv, došla je hitna, nije mogao doći do zraka i slično. Nije točno vidio ni marku, ni tip tog crnog vozila iza njega, osim da zna da je to bilo neko osobno vozilo. Isto tako, ne sjeća se je li između njega, odnosno njegovog bicikla i tog vozila došlo do kontakta ili ne, točnije toga se ničega ne sjeća. Na poseban upit suda, a nakon što su mu dane na uvid fotografije na listu 22 priklopljenog prekršajnog spisa, tužitelj je nacrtao na listu papira skicu lica mjesta i gdje se točno nalazio taj crni auto koji je nailazio. Navodi da ispred njega u smjeru Cibone nije bilo nikoga, osim što je tramvaj stajao iza njega na otprilike 50 metara, dok je iz suprotnog smjera bila velika gužva. Hitna ga je odvezla, tom prilikom zadobio je prijelom desne ključne kosti i niz udarnih ozljeda jer ga je sve boljelo. Navodi da pretpostavlja da je taj crni automobil iza njega brzo vozio, budući da je nakon provjere skretao desno kada ga nije bilo, a onda se odjednom stvorio iza njega. Tužitelj nadalje navodi da tu povredu ključne kosti ponekad osjeća kada radi teži fizički posao ili ujutro kada se ustane, te da je nakon ozljede morao mirovati oko 3-4 tjedna, te su mu pomoć i njegu pružali ukućani. Na pitanje punomoćnika tuženika je li bilo kontakta između tog crnog auta i bicikla, tužitelj je odgovorio da se toga ne sjeća, a isto tako se ne sjeća koji je bio razlog njegovog pada. Ne sjeća se na što je pao, samo se sjeća da je bio na koljenima i da je pljuvao krv poslije toga. Kasnije je, nakon što je gledao slike, shvatio da je pao na automobile. U bolnici je razgovarao s policajcima koji su ga u bolnici alkotestirali i misli da su u bolnici uzeli njegovu izjavu. Ne zna je li bio na licu mjesta kada su policajci radili uviđaj. Sjeća se samo da su ga prolaznici pitali zna li koji broj telefona da se javi svojima i ne zna za koliko je došla hitna. Zna da je nakon nesreće ostajao bez svijesti i dolazio svijesti nekoliko puta.

13. Svjedok IJ u svom iskazu, a nakon što mu je sud dao na uvid zapisnik o očevidu na listu 17 spisa, te fotografije i nalaz i mišljenje vještaka Hlišća na listu 185 -190 spisa, navodi da može reći da se zbog proteka vremena djelomično sjeća predmetne prometne nezgode, te da je moguće da je to bilo u svibnju 2019. godine. Navodi da su kolega PJ i on došli na lice mjesta po pozivu, nakon prometne nezgode. Navodi da je kolnik na tom dijelu Ozaljske ulice specifičan, budući da se na tom južnom dijelu kolnika nalaze tramvajske tračnice, pa budući da se radi o kockama oko tramvajskih šina, to može predstavljati problem za vožnju biciklom. Navodi da se u konkretnom slučaju radilo o relativno jednostavnoj situaciji, a kakve je često viđao po cijelom gradu Zagrebu, gdje god je tramvajska pruga. Navodi da iz onoga što je vidio iz skice lica mjesta se radilo o prelasku s kolnika na tramvajsku prugu, a zbog samih šina i onih sitnih kockica, radi se o skliskom terenu, a ako nije bila prilagođena brzina, može doći do gubitka kontrole upravljanja biciklom. Navodi da su kolega PJ i on sačinili zapisnik o očevidu, što znači da su sve te osobe koje su bile navedene u zapisniku bile tamo. Vidio je da je bio oštećen bicikl i parkirano vozilo na nogostupu. Ne zna više zbog proteka vremena je li bilo ozlijeđenih osoba, moguće da je, i ne sjeća se što mu je vozač bicikla tada izjavio. Nadalje, navodi da je vidio po oštećenju bicikla i tog parkiranog vozila da se radilo o relativno velikoj naletnoj brzini bicikla jer su oštećenja na vozilu bila značajna. Međutim, svjedok ističe da on ne može znati i tvrditi koji su razlozi iz kojih je taj vozač bicikla naletio na to vozilo, budući da vozač bicikla sam odgovara za način vožnje. Dakle, u toj Ozaljskoj ulici je velik i gust promet, pa baš nema prostora za vožnju biciklom. Na poseban upit suda svjedok IJ je odgovorio da PJ koji je bio toga dana s njim na očevidu je kriminalistički tehničar, on je sačinio skicu lica mjesta i fotografirao mjesto prometne nezgode, dok je svjedok IJ obavljao razgovore sa sudionicima i pisao zapisnik o očevidu. Navodi i da je PJ još uvijek u službi, ne zna je li na bolovanju ili ne, ali je siguran da o predmetnoj nezgodi ne može bitno više reći nego što je on rekao. Nadalje, svjedok navodi da se svi tragovi prometne nezgode na koje se naiđe fotografiraju i unose u zapisnik o očevidu i u skicu lica mjesta događaja, pa u legendi skice stoji što je pronađeno na licu mjesta i u zapisniku o očevidu, a on se detalja više ne sjeća. Zaključno, svjedok IJ još dodaje da su svi svjedoci koji su eventualno bili na licu mjesta saslušani i navedeni u zapisniku o očevidu, da su kolega PJ i on tada radili oko 400 očevida godišnje, da je on bio vođa ekipe, a kolega PJ tehničar i da je on bio odgovoran na tom očevidu, pa misli da neće biti neke koristi od saslušavanja istog, a što eventualno on nije rekao.

14. Sud je prihvatio iskaze svjedoka HJ i ZJ, budući su njihovi iskazi u međusobnom suglasju, kao i u suglasju s drugim izvedenim dokazima. Naime, HJ navodi da je u jednom trenutku čula da neki auto užasno trubi, a nakon toga je čula i okrenula se te vidjela da je taj biciklist izgubio kontrolu i sa guvernalom zakačio neki Fiat Punto crne boje i neki Smart, kojem je razbio staklo i preletio je preko tog Smarta. To vozilo koje je trubilo bilo je crne boje i kretalo se velikom brzinom za tu ulicu, a ona nije točno vidjela je li to vozilo imalo kontakt s biciklistom ili je jednostavno zbog same te velike brzine i vjetra koje je to vozilo izazvalo, biciklist izgubio kontrolu i udario u ta parkirana vozila. Isto tako, svjedok ZJ navodi da je u jednom trenutku, točno njoj sa strane, iz suprotnog smjera, vidjela da se većom brzinom kretalo neko crno vozilo, ispred kojega je u toj tramvajskoj traci bio biciklist, pa kad je točno pogledala, to crno vozilo je proletjelo pokraj biciklista, koji je izgubio nadzor, pa je udario u parkirana vozila sa strane. Navodi da ne može točno reći je li bilo kontakta između tog vozila i biciklista, odnosno je li razlog da je taj biciklist izgubio kontrolu i udario u parkirana vozila sa strane baš taj kontakt s tim crnim autom ili je nešto treće, jer to nije mogla vidjeti. Dakle, oba svjedoka ne znaju je li bilo kontakta i koji je razlog zbog kojeg je biciklist izgubio nadzor i udario u parkirana vozila sa strane.

15. Isto tako, sud je u bitnome prihvatio i iskaz tužitelja i svjedoka ŠJ jer su i njihovi iskazi u bitnome u suglasju i s drugim izvedenim dokazima, međutim, ni iz njihovih iskaza ne može se zaključiti što je razlog destabilizacije bicikla i udarac na parkirana vozila. Naime, tužitelj se baš onoga bitnog trenutka i razloga gubitka kontrole nad biciklom ne sjeća, dok svjedok ŠJ neposredno prije udara nije više obraćao pažnju u retrovizoru na biciklista.

16. Sud prihvaća u bitnome i iskaz svjedoka IJ i to posebno u dijelu u kojemu isti navodi da je kolnik na tom dijelu Ozaljske ulice specifičan, budući da se na tom južnom dijelu kolnika nalaze tramvajske tračnice, pa budući da se radi o kockama oko tramvajskih šina, to može predstavljati problem za vožnju biciklom, kao i da se u konkretnom slučaju radilo o relativno jednostavnoj situaciji, a kakve je često viđao po cijelom gradu Zagrebu, gdje god je tramvajska pruga. Naime, svjedok navodi da se iz onoga što je vidio iz skice lica mjesta radilo o prelasku s kolnika na tramvajsku prugu, a zbog samih šina i onih sitnih kockica, radi se o skliskom terenu, a ako nije bila prilagođena brzina, može doći do gubitka kontrole upravljanja biciklom. Naime, u navedenom dijelu iskaz svjedoka IJ u cijelosti je u suglasju sa zapisnikom o očevidu i fotografijama koje se nalaze u spisu, sudu je logičan i uvjerljiv.

17. Međutim, sud ne prihvaća iskaz svjedoka EJ koji u svom iskazu navodi da je vidio vozilo, nekakav monovolumen bijele boje ili možda nekakav džip i čuo je udarac, a biciklistu nije u prvi mah vidio, da se to vozilo zaustavilo na trenutak, pa je krenulo unatrag i otišlo s lica mjesta, da misli da se to vozilo kada je vidjelo situaciju dalo u bijeg i da to odgovorno tvrdi, kao i da je njegova prva radnja bila da je trčao za tim vozilom koje se kretalo prema Trešnjevačkom placu. Naime, iskaz svjedoka u citiranom dijelu u potpunosti je u protivnosti s drugim izvedenim dokazima, ali i iskazu samog svjedoka EJ koji je dao u prekršajnom postupku.

18. Vještak dipl. ing. Srećko Hlišć u svom nalazu i mišljenju zaključuje da je provedeno vještačenje pokazalo sljedeće:

- Tužitelj se kretao na biciklu lijevom voznom trakom južnog dijela kolnika Ozaljske ulice prema istoku, ispred osobnog vozila svjedoka ŠJ, i prestrojavao na desnu voznu traku, kada se nakon nailaska iza osobnog vozila svjedoka ŠJ na desnu traku prestrojilo i nepoznato crno osobno vozilo, koje je trubilo tužitelju, nakon čega je uslijedilo ispravljanje putanje tužitelja ulijevo, kada je u vožnji bez okretanja pedala prešao kotačima bicikla preko sniženog rubnjaka na nogostup te okrznuo desnim vrhom upravljača parkirano osobno vozilo Fiat, a zatim tijelom udario u stražnji dio osobnog vozila Smart, dok se desnom trakom nepoznato vozilo brzo udaljilo.

- Način vožnje tužitelja na biciklu u prestrojavanju na desnu traku bio bi povezan s ponašanjem nepoznatog vozača u crnom osobnom vozilu, koje se također prestrojavalo s lijeve na desnu traku, zbog čega je moguće da tužitelj prvotnom provjerom ne bi vidio nepoznato vozilo na desnoj traci, ali bi kod naknadne provjere osvrtanjem iza sebe nepoznato vozilo obavilo prestrojavanje i trubilo tužitelju, koji je usmjeravanjem pažnje prema nepoznatom vozilu i zato zakašnjelom ispravljanju putanje ulijevo izašao s kolnika na sniženi rubnjak nogostupa, kada je okrznuo desnim vrhom upravljača osobno vozilo Fiat, a zatim tijelom udario u stražnji dio osobnog vozila Smart, oslobađajući tako prolaz nepoznatom vozilu za brzo napuštanje mjesta nesreće desnom trakom.

- Na točnu prostorno vremensku analizu međusobnih kretanja tužitelja na biciklu i nepoznatog vozila nije moguće zaključivati jer nema elemenata za utvrđivanje točne brzine i putanje kretanja nepoznatog vozila, to jest na okolnost gdje se nepoznato vozilo nalazilo po dužini i širini kolnika prije prelaska tužitelj na biciklu s lijeve na desnu voznu traku za vozila javnog prijevoz putnika, a da bi tužitelj tada izbjegao nesreću zadržavanjem na lijevoj traci do prolaska nepoznatog vozila po desnoj traci, budući da bi prelaskom na desnu traku ostao na putanji bržeg nepoznatog vozila, iz koje se maknuo samo zato što je izašao s kolnika na rubnjak nogostupa.

19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao logičan i objektivan, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale nikakvih prigovora. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka Hlišća, koji i sam navodi da točnu prostorno vremensku analizu međusobnih kretanja tužitelja na biciklu i nepoznatog vozila nije moguće zaključivati jer nema elemenata za utvrđivanje točne brzine i putanje kretanja nepoznatog vozila. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka nema elemenata koji sa sigurnošću krivnju za destabilizaciju biciklista prebacuju na nekakvo nepoznato vozilo. Dakle, vještak samo daje mogućnosti kako se to sve možda dogodilo.

20. Odredbom članka 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

21. Dakle, da bi oštećena osoba podnijela zahtjev za naknadu štete temeljem odgovornosti od nepoznatog vozila, treba dokazati u postupku da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo nepoznato vozilo te da je vozač nepoznatog vozila skrivio prometnu nezgodu.

22. U odnosu na sporno pitanje pasivne legitimacije valja reći da prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 13. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje ZOOP) nepoznato vozilo je svako motorno vozilo odnosno svako priključno vozilo koje nije bilo moguće identificirati kao ni njegova odgovornog osiguratelja, a prema odredbi članka 30. stavak 1. istog Zakona propisano je da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

23. Analizirajući rezultate cjelokupnog provedenog dokaznog postupka i to iskaz tužitelja, iskaze saslušanih svjedoka, sadržaj priložene dokumentacije i provedenog prometnog i medicinskog vještačenja, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj na kojemu je teret dokaza nije dokazao da mu je šteta nastala u prometnoj nezgodi od 24. svibnja 2019. godine od strane nepoznatog vozila. Sve navedeno iz razloga jer tehničkim putem bez materijalnih tragova, a samo na temelju oštećenja na desnoj bočnoj strani bicikla i parkiranih oštećenih automobila, što proizlazi iz zapisnika o očevidu, nije moguće utvrditi da bi 24. svibnja 2019. godine došlo do kontakta tijela tužitelja ili njegovog bicikla, koji je skretao u desno na tramvajsku prugu i nepoznatog vozila. Naime, tužitelj je eventualno bio ugrožen ako je to nepoznato vozilo koje se kretalo iza njega većom brzinom trubilo, te je tužitelj izbjegavajući sudar s automobilom za njegov smjer vožnje koji mu se približio, uslijed skretanja prema parkiranim vozilima na nogostupu mogao izgubiti ravnotežu te je bez obzira na kontakt nakon prolaska tog nepoznatog automobila mogao pasti i udariti u parkirana vozila te je opis događaja iz iskaza tužitelja čak i tehnički održiv. Nadalje, iako su utvrđene ozljede tužitelja u štetnom događaju u vidu natučenja glave s lakšim potresom mozga, prijelom desne ključne kosti bez pomaka ulomaka, ozljeda lijevog sternoklavikularnog zgloba (zgloba između lijeve ključne kosti i prsne kosti) nastale padom tužitelja s bicikla i udaranjem u parkirana vozila i pod, o razlogu gubitka ravnoteže tužitelja nije moguće zaključivati, budući da bi ozljede zasigurno izgledale jednako u slučaju tzv. jednostavnog pada s bicikla do kojega dolazi bez djelovanja izvanjske sile, npr. radi gubitka ravnoteže zbog gubitka trenja gume s podlogom, uslijed preniske ili previsoke brzine kretanja, itd., ali isto tako i u slučaju pada uslijed djelovanja izvanjske sile npr. radi kontakta – udarca ili odguravanja od strane druge osobe, nekog vozila i sl.

24. Slijedom navedenog, moguće je da se štetni događaj dogodio na način kako je opisao tužitelj, pri čemu se ne može isključiti da se štetni događaj dogodio i uslijed pada tužitelja s bicikla zbog gubitka ravnoteže, a na koju nije utjecalo nepoznato vozilo. Nadalje, iz zapisnika o očevidu i ostale dokumentacije u ovom i priklopljenom prekršajnom spisu proizlazi da se nije pronašao drugi sudionik prometne nesreće. Ono što je sporno, a to je uzrok pada tužitelja s bicikla koji ni prometni vještak sa sigurnošću nije mogao utvrditi, pa se njegovo mišljenje temelji tek na vjerojatnosti, odnosno da ne može isključiti da je uzrok pada tužitelja ono što tvrdi tužitelj. U tom smislu sud je predmetni nalaz i mišljenje cijenio u međusobnoj vezi s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka.

25. Tužitelj je prema ocjeni ovog suda prilikom podnošenja tužbe sudu bio dužan ponuditi dokaze na temelju kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi okolnosti nastanka štetnog događaja, sve u smislu odredbe čl. 7. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP. U suprotnom se izlaže riziku da tu činjenicu neće moći dokazati, a što je također dužan uzeti u obzir. Kako nije sporno da je očevid obavljen nakon prometne nezgode, a nije pronađen drugi sudionik prometne nezgode, to je prometni vještak dinamiku nastanka štetnog događaja mogao utvrđivati samo na temelju iskaza tužitelja i ostalih saslušanih svjedoka, rezultat čega su naprijed opisane vjerojatnosti odnosno moguće pretpostavke vještaka o dinamici nastanka prometne nesreće. Navedeno nije dovoljno niti su istima dokazane pretpostavke iz čl. 1045 ZOO-a. Kako nije utvrđeno da je uzrok štetnog događaja - prometne nesreće nepoznato vozilo, odnosno da je nesreću skrivilo nepoznato vozilo, to ne postoji odgovornost tuženika, jer tuženik odgovara samo u slučaju ako je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila. Stoga je sud na temelju članka 221.a ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Ostale dokaze izvedene tijekom postupka, a koji se odnose na visinu tužbenog zahtjeva sud nije posebno cijenio i obrazlagao, jer isti pokraj zauzetog stava da ne postoji odštetna odgovornost tuženika nisu pravno relevantni.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku tuženika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po kojima vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Tako je tuženiku za sastav podneska od 22.12.2023. godine priznato 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 17.01.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za podnesak od 21.08.2025. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9.09.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 5.11.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje 25.02.2026. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 525 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.312,50 eur, a koliko je i dosuđeno tuženiku pod točkom III. izreke presude.

27. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i na presudu, budući da taj trošak nije dužan platiti, niti je pozvan da ga plati.

29. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu od 94,84 eur

2. pun. tuženika