Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-2220/2022-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Petra i Tome Erdodyja 2, protiv tuženika HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, OIB: 85167032587, Zagreb, Rooseveltov trg 2, zastupanog po odvjetnicima iz OD Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. ožujka 2026. godine, u prisutnosti pun. Tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 31. ožujka 2026.

presudio je

I Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, Zagreb, Rooseveltov trg 2, isplatiti tužiteljici ČŠP, iz [adresa], na ime naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2020. do rujna 2022. iznos od

bruto 48.057,29

eura

(slovima:četrdesetosamtićuapedesetsedameuraidvadesetdevetcenta) sa zateznim kamatama, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 1.961,73 EUR od 16.01.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.02.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.03.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.04.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.05.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.06.2021. do isplate.

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.07.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.08.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.09.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.10.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.11.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.12.2021. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.01.2022. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.02.2022. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.03.2022. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.04.2022. do isplate;

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.05.2022. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.06.2022. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.07.2022. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.08.2022. do isplate,

- na iznos 2.296,85 EUR od 16.09.2022. do isplate,

- na iznos 158,56 EUR od 16.10.2022. do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, Zagreb, Rooseveltov trg 2, isplatiti tužiteljici ČŠP, iz [adresa], na ime Uskrsnice i Božićnice za 2020. i 2021. godinu neto iznos od 663,62 eura (slovima:šestošezdesettrieuraišezdesetdvacenta), sa zateznim kamatama, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim:

-na iznos 265,45 eura od 08.01.2021. do isplate,

-na iznos 398,17 eura od 07.07.2021. do isplate, u roku od 14 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, Zagreb, Rooseveltov trg 2, isplatiti tužiteljici ČŠP, iz [adresa], na ime troškova prijevoza za razdoblje od prosinca 2020. do rujna

2022.neto

iznos

od

1.051,16 eura

(slovima:tisućupedesetjedaneuroišesnaestcenta), sa zateznim kamatama, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim:

- na iznos 47,78 EUR od 08.01.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 06.02.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 06.03.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 07.04.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 06.05.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 05.06.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 07.07.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 05.08.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 07.09.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 06.10.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 06.11.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 07.12.2021. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 06.01.2022. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 05.02.2022. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 05.03.2022. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 06.04.2022. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 07.05.2022. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 07.06.2022. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 06.07.2022. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 05.08.2022. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 06.09.2022. do isplate,

- na iznos 47,78 EUR od 07.10.2022. do isplate, u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

IV Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, Zagreb, Rooseveltov trg 2, isplatiti tužiteljici ČŠP, iz [adresa], na ime troškova prehrane za razdoblje od prosinca 2020. do rujna

2022.

neto

iznos

od

1.159,41

euro

(slovima:tisućustopedesetdeveteuraičetrdesetjedancent), sa zateznim kamatama, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim:

- na iznos 55,21 EUR od 06.02.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 06.03.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 07.04.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 06.05.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 05.06.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 07.07.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 05.08.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 07.09.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 06.10.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 06.11.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 07.12.2021. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 06.01.2022. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 05.02.2022. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 05.03.2022. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 06.04.2022. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 07.05.2022. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 07.06.2022. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 06.07.2022. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 05.08.2022. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 06.09.2022. do isplate,

- na iznos 55,21 EUR od 07.10.2022. do isplate, u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA naknaditi tužiteljici ČŠP, parnični trošak u iznosu od 17.371,81 € sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 17.11.2022. navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8354/2020-23 od 28. siječnja 2022. (pravomoćna 05.04.2022. i ovršna 30.05.2022.), točkom I izreke presude utvrđeno je da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj klasa:112-01/20-01/2 od 17. 08.2020. nedopuštena, te radni odnos tužiteljice i tuženika temeljem Ugovora o radu broj I-1-425/4 od 01.08.2016. nije prestao. Točkom II izreke presude naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove radnog mjesta "samostalne savjetnice" u roku od 15 dana. Tuženik nije postupio prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi u paricijskom roku. Pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2198/2022 od 26.08.2022. tuženik je vratio tužiteljicu na njezino radno mjesto samostalne savjetnice s danom 12.09.2022. Tužiteljica u ovom postupku zahtjeva od tuženika isplatu naknade plaća za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca za razdoblje od prosinca 2020. do rujna 2022., te pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon što se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici na ime naknade plaće za razdoblje od prosinca 2020. do rujna 2022. isplati iznos od 49.611, 91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te da obveže tuženika da tužiteljici naknadi parnične troškove sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Podneskom od 20.12.2022. (str. 27-31 spisa), tužiteljica je "dopunila" tužbeni zahtjev tako da pored zahtjeva za isplatom naknade plaće od prosinca 2020. do kolovoza 2022., potražuje i isplatu troškova prijevoza za isto razdoblje u neto iznosu od 1.003,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama; isplatu troškova prehrane u neto iznosu od 1.159,47 eura za isto razdoblje te isplatu Uskrsnica i Božićnica za 2020. u ukupnom neto iznosu od 265,45 eura te za 2021. u ukupnom neto iznosu od 398,17 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

2. Nakon provedenog-financijskog vještačenja, očitovanja vještaka na prigovore stranaka i dodatnog financijskog vještačenja na okolnost visine naknade plaće za vrijeme nezakonitog otkaza, tužiteljica je podneskom od 211.01.2026. (str 414 -420 spisa) postavila konačan tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime naknade plaće za vrijeme nezakonitog otkaza od prosinca 2020. do rujna 2022. iznos od bruto 48.057,29 eura sa pripadajućim zateznim kamatama; s naslova troškova prijevoza za isto razdoblje neto iznos od 1.0511,16 eura sa pripadajućim zateznim kamatama; s naslova troškova prehrane neto iznos od 1.159,41 eura sa pripadajućim zateznim kamatama; s naslova Uskrsnice i Božićnice za 2020 godinu iznos od neto 265,45 eura sa pripadajućim zateznim kamatama; s naslova Uskrsnice i Božićnice za 2021. neto iznos od 398,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr - 8354/2022 od 28.01.2022. pod točkom I izreke utvrđeno kako Odluka tuženika od 17.08.2020. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Tužiteljica u točki III tužbe navodi kako od tuženika potražuje isplatu zaostalih plaća za razdoblje od prosinca 2020. do rujna 2022. prema prosječnoj plaći koja prema njezinom izračuna iznosi 2.296,85 eura mjesečno. Tuženik ističe kako je tužiteljici pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću budući je tužiteljica pri zaposlenju kod tuženika pogrešno navela dužinu radnog staža za kojeg je obećala naknadno dostaviti potvrdu, a istu nikada nije dostavila. Naime, tužiteljica je tvrdila kako je dosadašnji radni staž ostvarila u Međunarodnoj organizaciji za migraciji, Misiji u RH u razdoblju od 01.09.1993. do 31.05.2010., te je obećala tuženiku to i dokazati upisom staža u radnu knjižicu, što do prestanaka radnog odnosa nije učinila. Tuženik je od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ishodio potvrdu od 21.09.2016. iz koje proizlazi da je tužiteljica od 01.09.1993. do 31.05.2010. radila u Međunarodnoj organizaciji za Migraciju, Misiji u RH, ali joj taj radni staž nije naveden kao mirovinski staž u Republici Hrvatskoj, što znači da je tužiteljica u trenutku zaposlenja kod tuženika imala manje godina radnog staža, nego što je navela. Iz svega proizlazi kako je tužiteljica imala manju dužinu radnog staža nego je tvrdila pri zaposlenju te da joj je tuženik krivo obračunavao i isplaćivao plaće. Stoga je tuženik pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pokrenuo parnicu pod poslovnim brojem Pr-3540/2021 u kojoj potražuje od ovdje tužiteljice isplatu iznosa plaće koji je tužiteljica u utuženom razdoblju primila bez pravne osnove. Tužiteljici s osnove naknade na isplaćene plaće može pripadati samo naknada plaće za rad na radnom mjestu utvrđenom prema Ugovoru o radu s tuženikom. U podnesku od 20.12.2022. tužiteljica proširuje tužbeni zahtjev te potražuje i isplatu s naslova troškova prehrane i prijevoza u spornom razdoblju. Tuženik ističe da tužiteljica nema pravo potraživati troškove prehrane i prijevoza budući da ima pravo potraživati samo materijalne troškove koji su u utuženom periodu nastali. kako tužiteljica u tom periodu nije radila kod tuženika ti joj troškovi nisu mogli ni nastati. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te da obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove, zajedno za zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj. Pr-8354/2020-23 od 28.01.2022. s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (str. 6-15 spisa), u prijedlog ovdje tužiteljice za ovrhu temeljem naprijed navedene presude, a radi vraćanja tužiteljice na rad (str. 17-18 spisa), u rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2197/2022 od 26.08.2022. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (str. 19-202 spisa), u Obavijest tuženika od 04.10.2022 (str. 22 spisa), u prijavu tuženika HZMO o promjeni tijeka osiguranja za tužiteljicu (str. 23 spisa), u obračunsku listu za tužiteljicu za rujan 2020., listopad 2020. i studeni 2020. (str. 24-26 spisa), u obračunske isprave za tužiteljicu za svibanj 2020., lipanj 2020. i srpanj 2020. (str 32 -34 spisa), u potvrdu IOM-a od 31.05.2010. (str. 41 spisa), u Pravilnik o radu tuženika od 10.07.2014. sa katalogom složenosti poslova (str.42-75 spisa), u presliku radne knjižice za tužiteljicu (str. 76-82 spisa), u Pravilnik od 01.09.2015. o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu s katalogom složenosti poslova (str. 83-85 spisa), u Pravilnik od 22.05.2018. o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu s katalogom složenosti poslova (str. 86 -88 spisa), u Pravilnike od 20.03.2017., 18.09.2020., 12.12.2019., o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu s katalozima složenosti poslova (str. 89-103 spisa), u Pravilnik o radu tuženika od 01.07.2010. (str. 110-140 spisa), izvršen je uvid u ovosudne predmete poslovnih brojeva Pr-2200/2022 i Pr-3540/2021 ( str. 166 spisa), u potvrdu HZMO od 23.10.2023. o stažu mirovinskog osiguranja za tužiteljicu (str 173-175 spisa), proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević Vještačenja d.o.o. (str. 181-189 spisa), u obračunsku ispravu za tužiteljicu za mjesec prosinca 2020. (str. 267 spisa), u očitovanje vještaka na prigovore i prijedloge stranaka (str. 286-287 spisa), u Presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 1034/2022-2 od 07.02.2024. (str 294-298 spisa), saslušana je svjedokinja DŠP (str 314-315, 334-337 spisa), proveden je dokaz dodatnim financijskim vještačenjem na okolnost visine naknade plaće za vrijeme nezakonitog otkaza (str 317-322 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice ČŠP kao stranke (str 346-350 spisa), izvršen je uvid u e-mail IOM-a od 27.02.2025. (str. 360 spisa), u očitovanje vještaka na prigovor i prijedlog tuženika na dodatni nalaz i mišljenje (str 362-363 spisa), u obračunsku ispravu za tužiteljicu za rujan 2022. (str. 370 spisa), u dodatno financijsko vještačenje na okolnost visine naknade plaće za vrijeme nezakonitog otkaza (str 373 -375 spisa), u očitovanje vještaka na prigovore tužiteljice i dodatno financijsko vještačenje na okolnost visine naknade plaće za vrijeme nezakonitog otkaza (str. 400-411 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca za razdoblje od prosinca 2020. do rujna 2022. godine, te zahtjev za isplatom materijalnih prava tužiteljice u istom razdoblju temeljem Pravilnika o radu tuženika (naknada troškova prijevoza, naknada troškova prehrane, isplata Uskrsnice, isplata božićnice).

9. Među strankama nije sporno da je tuženik Odlukom od 17.08.2020. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, otkazao tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto samostalne savjetnice kod tuženika te da je tuženik tužiteljicu odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s danom 06.12.2020.

10. Među strankama nije sporno da je protiv Odluke tuženika od 17.08.2020. tužiteljica vodila radni spor koji je pravomoćno okončan u njezinu korist donošenjem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8354/2020-23 od 28.01.2022. prema kojoj tuženikova Odluka od 17.08.2020. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljici nije dopuštena, te je utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.08.2016. nije prestao. Presudom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta samostalne savjetnice u roku od 15 dana, te je odbijen zahtjev za vraćanje na poslove glavne tajnice ICC-a Hrvatske za Hrvatski nacionalni odbor, Međunarodne trgovačke komore – ICC pri tuženiku. Tuženik nije pravovremeno postupio po gornjoj presudi te je tužiteljicu na njeno radno mjesto Samostalne savjetnice vratio tek dana 12.09.2022., ali po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 2198/2022 od 26.08.2022. Tuženik je nakon toga prijavio tužiteljicu na mirovinsko osiguranje s danom 06.12.2020.

11. Među strankama nije sporo da tužiteljica nije obavljala rad kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu Samostalne savjetnice u razdoblju od 17.08.2020. do 12.09.2022.

12. Tuženik je tužiteljici isplaćivao plaće sve do 17.12.2020.

13. Tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje i ostala materijalna prava koja bi ostvarila da je radila ( topli obrok, naknadu za prijevoz, Uskrsnicu, Božićnicu).

14. Među strankama je sporno da li se razdoblje u kojem je tužiteljica bila zaposlena u Međunarodnoj organizaciji za migracije ( IOM), Misiji u RH, a radi se o razdoblju od 01.09.1993. do 31.05.2010., odnosno o razdoblju u trajanju od 16,9 mjeseci ima uzeti kao radni staž tužiteljice s obzirom da taj staž nije upisan kao staž mirovinskog osiguranja pri HZMO.

15. U članku 95. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17,98/19,151/22,46/23,64/23) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

16. U članku 95. st. 5. Zakona o radu/14 propisano je da ako Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ako nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

17. U članku 95. st. 8. Zakona o radu/14 propisano je da je naknada plaće u smislu tog zakona naknada plaće u bruto iznosu koja se sastoji od iznosa za isplatu i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.

18. Kako bi provjerio autentičnost potvrde IOM-a od 31.05.2010. (str. 41 spisa), koju je tuženik dostavila uz odgovor na tužbu, sud je zatražio od IOM, ured u Republici Hrvatskoj da se očituje o vjerodostojnosti te potvrde, odnosno je li točan navod iz potvrde da je tužiteljica bila zaposlena u Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM), Misiji u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 01.09.1993. do 31.05.2010. Dopisom od 27.02.2025. (str. 360 spisa) IOM, Ured u RH je potvrdio sudu da se radi o vjerodostojnoj potvrdi izdanoj od IOM-a te da je tužiteljica bila zaposlena u IOM, Ured u RH u razdoblju od 01.09.1993. do 31.05.20210. U potvrdi je navedeno da je u tome razdoblju tužiteljici isplaćivana plaća, ali da IOM tužiteljici nije uplaćivao doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u RH, već u pripadajuće fondove u inozemstvu, poput United Nations Joint Staff Pension Fund i Medical Service Plan.

19. Radni staž u International Organization for Migration (IOM) ima specifičan pravni status i ne tretira se uvijek automatski kao radni staž u Hrvatskom sustavu. IOM je međunarodna organizacija, nije dio Hrvatskog sustava socijalnog osiguranja i u pravilu ne uplaćuju se doprinosi u Hrvatski mirovinski sustav (HZMO), a staž se ne evidentira automatski u radnoj knjižici (sada e-radnoj knjižici). Međutim, staž u IOM-u priznaje se kao radno iskustvo, ali ne kao formalni staž osiguranja (mirovinski staž u RH). To znači da se u konkretnom slučaju rad tužiteljice u IOM-u u razdoblju od 01.09.1993. do 31.05.2010. računa kao relevantno radno iskustvo. Radi se o razdoblju od 16 godina i 9 mjeseci. Osim tog radnog iskustva, odnosno radnog staža, tužiteljica je ostvarila i radni staž u Republici Hrvatskoj sukladno potvrdi HZMO koja prileži spisu (173-175 spisa), ostvarila ukupno 21 godinu, 6 mjeseci i 19 dana radnog staža, što znači da je tužiteljica u trenutku otkazivanja ugovora o radu, kada se k tome zbroji i radno iskustvo u IOM-u (16 godina i 9 mjeseci) imala ukupno 38 godina, 3 mjeseca i 19 dana radnog staža.

20. U Pravilniku o radu tuženika, s izmjenama i dopunama koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici (str. 42-103 spisa), u članu 51. navodi se da se osnovna plaća radnika povećava za svaku navršenu godinu radnog staža od 0,5 %. Pravo na povećanje osnovne plaće pripada radniku za radni staž koji je upisan u radnu knjižicu uvećan za tekući radni staž kod poslodavca. Navedeno je važno prilikom obračuna naknade plaće jer je između stranaka bilo sporno koliki postotak je tužiteljica ostvarila na dodatak na radni staž (minuli rad), da li 19 % kako to tvrdi tužiteljica ili manje kako to tvrdi tuženik, jer smatra da se rad tužiteljice u IOM - u ne može tretirati kao radni staž. Ovaj sud smatra, da se prilikom obračuna plaće tužiteljici osnovnu plaću treba uvećati za svaku godinu radnog staža 0,5 % , odnosno u konkretnom slučaju 19 %, jer se i rad tužiteljice i u IOM, Ured u RH smatra radnim iskustvom, odnosno radnim stažem bez obzira što se taj staž ne upisuje u radnu knjižicu u Republici Hrvatskoj.

21. U ovom predmetu je knjigovodstveno-financijski vještak Ručević vještačenja d.o.o., nakon brojnih prigovora i prijedloga stranaka o tome kako bi trebala biti izračunata naknada plaće tužiteljici za razdoblje nezakonitog otkaza, tj. od prosinca 2020. do 11. rujna 2022. sačinio tri varijante izračuna, u kojima je dao rezime svih varijanti izračuna u ovom predmetu predloženih i po tužiteljici i po tuženiku.

Varijanta 1 izračuna (na osnovi prosjeka stvarno isplaćene bruto plaće tužiteljici u tri mjeseca koja prethode otkazu) - prema zahtjevu tužiteljice

• ukupno 48.057,29 EUR bruto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'd1' Tabele 2 dodatnog nalaza, prema datumima dospijeća danim u stupcu ‘e’ Tabele 2 dodatnog nalaza (do 15. u mjesecu za prethodni mjesec).

Varijanta 2 izračuna (na osnovi prosjeka potencijalno isplaćene bruto plaće u tri mjeseca koja prethode otkazu) - prema zahtjevu tužiteljice (uz uvećanje za postotak minulog rada od 19,00% počevši od prosinca 2020.)

• iznosi ukupno 48.057,29 EUR bruto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'd1' Tabele 2 dodatnog nalaza, prema datumima dospijeća danim u stupcu ‘e’ Tabele 2 dodatnog nalaza (do 15. u mjesecu za prethodni mjesec). Ili - prema zahtjevu tuženika (uz uvećanje za postotak minulog rada od 10,50% počevši od prosinca 2020.)

• iznosi ukupno 45.193,06 EUR bruto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'd1' Tabele 2a dodatnog nalaza, prema datumima dospijeća danim u stupcu ‘e’ Tabele 2a dodatnog nalaza (do 15. u mjesecu za prethodni mjesec).

Varijanta 3 izračuna (na osnovu prosjeka osnovne bruto plaće isplaćene usporednim radnicima) - prema zahtjevu tužiteljice (uz uvećanje za postotak minulog rada od 19,00% počevši od prosinca 2020.)

• iznosi ukupno 45.041,54 EUR bruto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'f1' Tabele 3 dodatnog nalaza, prema datumima dospijeća danim u stupcu ‘g’ Tabele 3 dodatnog nalaza (do 15. u mjesecu za prethodni mjesec). Ili - prema zahtjevu tuženika (uz uvećanje za postotak minulog rada od 10,50% počevši od prosinca 2020.)

• iznosi ukupno 41.807,86 EUR bruto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'f1' Tabele 3a dodatnog nalaza, prema datumima dospijeća danim u stupcu ‘g’ Tabele 3a dodatnog nalaza (do 15. u mjesecu za prethodni mjesec).

Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

22. Tužiteljica je u skladu sa varijantom prvom izračuna (po osnovi prosjeka stvarno isplaćene bruto plaće tužiteljici u 3 mjeseca koja prethode otkazu), postavila konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod I. Ovaj sud smatra da je ta varijanta izračuna pravilna. U toj varijanti vještak je sačinio izračun izgubljene zarada na osnovu stvarno isplaćenih bruto plaća tužiteljici u tri mjeseca koja su prethodila otkazu. Naime, tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće sukladno čl. 95. st. 5. Zakona o radu/14 u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, ako to drugim propisima nije drugačije uređeno. Pravilna je metodologija izračuna naknade plaće koja je sukladna toj zakonskoj odredni i koji je naveden i prikazan u Tabeli 2 Nalaza i mišljenja od 30.11.2025. Ovaj sud smatra da nema osnova za primjenu izračuna komparativnih radnika, ili za umanjenje minulog rada tužiteljice ili za primjenu potencijalnih plaća. Radni staž je vrijeme koje je radnik proveo na radu kod poslodavca. Potvrdom IOM-a, Misije u RH od 31.05.2010. tužiteljica je dokazala da je bila zaposlena u toj međunarodnoj organizaciji u razdoblju od 01.09.1993. do 31.05.2010., te se i to vrijeme ima uračunati u radni staž tužiteljice. Navedenu potvrdu tužiteljica je dostavila tuženiku prilikom sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14.06.2010., te je tuženik istu prihvatio te u cijelom razdoblju radnog odnosa do donošenja nezakonite odluke o otkazu tužiteljici izdavao obračunske liste u kojima je svaki mjesec potvrđena činjenica navedenog radnog staža uključujući i radni staž u IOM-u. Navedeno su u svom iskazu potvrdile i svjedoka DŠP i tužiteljica saslušana kao stranka. Po mišljenju ovog suda pravilna je metodologija izračuna naknade plaće prema prosjeku stvarnog isplaćene plaće tužiteljici u zdanja tri mjeseca, a radi se o iznosu od 2.296,85 eura bruto. Neisplaćena naknada na ime bruto plaća tužiteljice za razdoblje od 06.12.2020. do 31.12.2020. iznosi 1.961,73 eura. Neisplaćena naknada bruto plaće za razdoblje od 01.09.2022. do 11.09.2022. iznosi 158,56 eura s obzirom da isplatna lista tuženika potvrđuje isplatu dijela plaće primjenom neispravnog umanjenog minulog rada. Slijedom naprijed navedenog, a budući da ovaj sud smatra da je točan izračun knjigovodstveno-financijskog vještaka prema prvoj inačici, odnosno varijanti izračuna, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I izreke. Nakon što je vještak sve primjedbe stranka objedinio, odnosno sačinio rezime na način da je izvršio izračun naknade plaće u tri inačice niti jedna stranka više nije imala daljnjih primjedbi, osim što se svaka priklonila različitoj drugoj inačici, zbog različitih pravnih stajališta. Sud je prihvatio izračune knjigovodstvenog-financijskog vještaka Ručević d.o.o. iz očitovanja vještaka od 30.11.2025. (str.400-411 spisa), jer je u istima vještak dao rezime svih varijanti izračuna s time da se sud iz razloga koji su naprijed navedeni priklonio, odnosno smatra ispravnom I varijantu izračuna koju je vještak sačinio na osnovu stvarno isplaćenih bruto plaća tužiteljici u tri mjeseca koja su prethodila otkazu.

23. Kao datume dospijeća naknade plaće, vještak je naznačio 15. -ti u mjesecu za prethodni mjesec, a tužiteljica je u konačno uređenom tužbenom zahtjevu potraživala zatezne kamate od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, što je u skladu s odredbom , odnosno članom 92. st. 3. Zakona o radu/14 , pa je takav tijek zateznih kamata prihvatio i ovaj sud. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23). U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni bruto iznos plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u smislu čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće. Stoga je taj dio zateznih kamata odbijen, odnosno bruto iznos mjesečnih naknada plaća je dosuđen " izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak".

24. U članu 69. Pravilnika o radu tuženika koji je bio na snazi u spornom razdoblju, a koji se odnosi na prigodne nagrade propisano je da poslodavac može radnicima isplatiti prigodnu nagradu (Božićnicu, regres za godišnji odmor i sl.) u visini neoporezivog iznosa prema Pravilniku o porezu na dohodak, sukladno financijskim mogućnostima poslodavca. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (str. 181-189 spisa), proizlazi da je u prosincu 2020. radnicima tuženika isplaćena Uskrsnica/Božićnica u visini od 2.000,00 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kn iznosi 265,45 eura. Također utvrđeno je da je u lipnju 2021. isplaćena Uskrsnica/Božićnica u visini od 3.000,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kn iznosi 398,17 eura. Navedeno materijalno pravo temelji se na naprijed navedenoj odredbi Pravilnika o radu tuženika. Isplata iznosa od 2.000,00 kn za prosinac 2020. dospjela je 07.01.2021., a isplata za svibanj 2021. dospjela je 06.07.2021. S obzirom da je tužiteljica na iznos Uskrsnice/Božićnice za 2020. zatražila isplatu neto iznos od 265,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 08.01.2021., te na ime Uskrsnice/Božićnice za 2021. zatražila isplatu neto iznosa od 398,17 eura sa zateznim kamatama tekućim od 07.07.2021., sud je navedeno prihvatio, jer je u skladu s odredbama Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, jer je tuženik došao u zakašnjenje nakon što navedeno nije plaćeno po dosp ijeću. Visina stope zatezne kamate propisana je članom 29. naprijed navedenog Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog donesena je odluka kao u izreci ove presude pod II.

25. Tužiteljica je u tužbi pored navedenog postavila zahtjev za isplatom naknade troškova prijevoza u neto iznosu od 1.051,16 eura te naknade troškova prehrane u neto iznosu od 11.159,41 euro, sve za razdoblje od prosinca 2020. do mjeseca rujna 2022. U članu 62. Pravilnika o radu tuženika navodi se da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza mjesnim javnim prometom prema cijeni mjesečne, odnosno godišnje karte prema mjestu prebivališta. Kada je radnik pravomoćnom presudom suda vraćen na rad nakon nezakonitog otkaza postavlja se pitanje pripada li mu i naknada troškova prijevoza za razdoblje nezaposlenosti. Radnik ima pravo na naknadu izgubljene plaće, ali ne i na naknadu troškova prijevoza, osim ako ih je stvarno imao, a u konkretnom slučaju nije. Naknada prijevoza ima restitutivnu narav troška. Naknada troškova prijevoza se ne priznaje jer radnik nije dolazio na posao, troška nije nastao, a svrha je naknaditi stvarni izdatak, a ne hipotetski. Slijedom naprijed navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja s osnove naknade troškova prijevoza. Isto se odnosi i na tužiteljev zahtjev za naknadnom troška prehrane u neto iznosu od 1.051,41 euro. Trošak prehrane (naknada za topli obrok) je materijalno pravo iz radnog odnosa, ali ako radnik u spornom razdoblju nije radio, nema pravo na isti. I u tom slučaju vrijedi isto što je navedeno za naknadu troškova prijevoza. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na naknadu troškova prehrane kao pravno neosnovan, odnosno donio je odluku kao u izreci pod IV. Osim toga navedeno pravo uopće nije regulirano Pravilnikom o radu tuženika kao jedno od materijalnih prava radnika.

26. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na strani 423-424.

28. Tuženika je tijekom postupka zastupa odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku na strani 425 spisa.

29.Tužiteljica je djelomično uspjela u ovom sporu. Vrijednost predmeta spora iznosi 50.931,48 €, a tužiteljica je uspjela u sporu s iznosom od 48.720,91 €.

30. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). U pogledu pravne osnove tužitelj ica je uspjela u sporu sa 75%, a tuženik s 25%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 96 % (48.720,91 € / 50.931,48 €), a tuženik sa 4%. S obzirom na ukupan uspjeh, tužiteljica je u sporu uspjela sa 85,50 % (75%+96% /2), a tuženik je uspio u sporu 14,50 (25%+4% /2). Imajući u vidu naprijed navedeni čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na 71 % priznatih troškova (85,50%-14,50 %). Tužiteljici bi bio priznat trošak: sastava tužbe u visini od 500 bodova; sastava podnesaka od 20.12.2022., 27.06.2023., 22.09.2023., 18.10.2023., 17.02.2024., 21. 03.2024., 23.04.2024., 04.07.2024., 19.09.2024., 28.12.2024., 17.02.2025., 28.05.2025., 18.09.2025. i 21.01.2026. u visini od 500 bodova za svaki; za sastav podneska od 18.10.2023. i 17.06.2024. za svaki po 25 bodova; za zastupanje na ročištima od 10.101.2023., 10.12.2024., 17.02.2025. i 17.03.2026., za svako po 500 bodova; za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. To ukupno iznosi 9.600 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 19.200,00 €. Međutim s obzirom da je uspjeh tužiteljice u ovoj parnici 71%, iznos od 19.200,00 € se umanjuje do 71 %, te se dobije iznos od 13.632,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 3.408,00 €. Tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja u visini od 331,81 euro u cijelosti, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za rješenje ove parnice. Sveukupno je tužiteljici, s obzirom na njezin uspjeh u ovoj parnici, priznat parnični trošak u iznosu od 17.371,81 €.

31. Tužiteljica je zatražila i zatezne kamate na trošak, temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16). Takav zahtjev tužiteljice je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate koje teku od 31. ožujka 2026., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže

je označena u izreci.

32. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23)

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice Darku Belaiću, odvjetniku iz Zagreba

- pun. tuženika Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb