REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Ps-16/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Bojana Tadić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pedišić i partneri iz Zagreba, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Vedrana Špiljka, odvjetnika, tuženika osobno i zamjenice punomoćnice tuženika Eme Kolobara, odvjetnice, 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku LS iseliti iz nekretnine upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Zagreb ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4988/1, stambena zgrada broj 11/A, 11/B i 11/C i dvorište u [adresa], površine 459 čhv, odnosno 1652 m2 i to 13. suvlasnički dio: 3,56/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13), jednoipolsobni stan u potkrovlju građevine u [adresa], oznake 10, tip E-2, površine 45,60 čm te stan slobodan od svih osoba i stvari predati u isključivi neposredni posjed tužitelju JS, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku LS naknaditi tužitelju JS parnični trošak u iznosu od 731,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika LS za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.276,54 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2026. do isplate.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 24. siječnja 2024. tužitelj navodi kako je vlasnik nekretnine upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Zagreb ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 4988/1, stambena zgrada broj 11/A, 11/B i 11/C i dvorište u [adresa], površine 459 čhv, odnosno 1652 m2, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 13. suvlasnički dio:
3,56/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13), jednoipolsobni stan u potkrovlju građevine u [adresa], oznake 10, tip E-2, površine 45,60 čm. Ističe kako od lipnja 2023. tuženik bespravno stanuje u predmetnom stanu bez zakonske osnove. Stoga, a na temelju odredbe čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku iseliti iz predmetnog stana te isti predati u posjed tužitelju, uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja s obzirom da tužitelj nije vlasnik navedenog stana. Ističe kako tužitelj kao vlasnik nije upisan u zemljišne knjige, a odbijen je i njegov zahtjev radi upisa prava vlasništva. Stoga smatra kako tužitelj nema pravnu osnovu za podnošenje ove tužbe. Navodi kako je s HS, ranijim izvanknjižnim vlasnikom i posjednikom zaključio ugovor o kupoprodaji 14. rujna 2011., a u posjed predmetnog stana ušao je 2006. u koji ga je uveo HS kao tadašnji vlasnik i posjednik. Navodi kako je tužitelj pred zemljišnoknjižnim odjelom ovog suda pokrenuo pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak, ali sud je donio rješenje kojim je odbio tužiteljevu prijavu za upis prava vlasništva. Ističe kako HS, sklapajući aneks ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije mogao na tužitelja prenijeti više prava nego što ih je u trenutku sklapanja tog ugovora on imao obzirom da je s tuženikom zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana. Ističe kako ima jače pravo u odnosu na tužitelja, jer je i vlasnik i posjednik pa smatra kako tužitelj nema pravo ishoditi njegovo iseljenje iz predmetnog stana. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
3. Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 4), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 18. svibnja 2022. (list 5-13), Aneks ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 11. siječnja 2023. (list 14-17), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl.br. Z-2209/23 od 3. travnja 2023. (list 18-20), Ugovor o kupoprodaji od 14. rujna 2011. (list 27-29), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-11263/24 od 29. veljače 2024. (list 30-34), izjavu od 15. siječnja 2024. (list 35-369, izvršen je uvid u spis zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl.br. Z-2209/2023, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka FS (list 48-49), US (list 49-50), VS (list 50-52), ĆS (list 57-58), HS (list 69-71), tužitelja (list 71-74) i tuženika (list 74-76).
4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/26 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženika i predaje u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci.
6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja. Nije sporno da je tuženik u posjedu nekretnine.
7. Iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisan ZS, [adresa].
8. Čitanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 18. svibnja 2022. utvrđeno je da su isti zaključili HS kao primatelj uzdržavanja i tužitelj kao davatelj uzdržavanja. Predmet tog ugovora nije bila nekretnina u odnosu na koju se predlaže iseljenje tuženika u ovom postupku.
9. Čitanjem Aneksa ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 11. siječnja 2023. utvrđeno je da su isti zaključili HS kao primatelj uzdržavanja i tužitelj kao davatelj uzdržavanja. U aneksu se navodi kako je predmet istog reguliranje dopune odnosa stranaka uspostavljenog ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju i to tako da je dopunjen navedeni ugovor u dijelu u kojem se utvrđuju nekretnine kojih je primatelj uzdržavanja vlasnik. Tako je navedenim Aneksom utvrđeno da je HS kao primatelj uzdržavanja vlasnik i ovog predmetnog stana, a dopunjen je i članak Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim HS izjavljuje kako potpisom ovog ugovora prenosi u vlasništvo tužitelju svu imovinu pa tako i predmetni stan.
10. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 14. rujna 2011. utvrđeno je da je isti zaključen između HS kao prodavatelja i tuženika kao kupca, a predmet kupoprodaje je nekretnina koja je predmet ovog postupka. Navedeni ugovor pisan je rukom, sadrži potpise kupca i prodavatelja, koji nisu ovjereni kod javnog bilježnika. Uvidom u izjavu od 15. siječnja 2024. utvrđeno je da su istu potpisali HS i tuženik, a istom su potvrdili da su sastavili dokumente: pozajmica od 6. ožujka 2006., produžetak pozajmice od 20. svibnja 2009. i ugovor o kupoprodaji od 14. rujna 2011. Također su izjavili da su navedeni dokumenti vjerodostojni i sastavljeni kao iskaz njihove volje. Njihovi potpisi ovjereni su kod javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba pod poslovnim brojevima OV-501/2024 i OV-502/2024 od 15. siječnja 2024.
11. Uvidom u spis ovog suda posl.br. Z-2209/2023 utvrđeno je kako je isti pokrenut prijedlogom ovdje tužitelja, kao predlagatelja, protiv predloženika ZS, za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka glede predmetnog stana. U prijedlogu se navodi kako je tužitelj vlasnik stana, te je u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu stana, računajući prednike istog (HS i predloženika), preko 50 godina. Navodi kako je vlasništvo stekao zaključenjem Aneksa ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, a HS je vlasništvo stekao 10. travnja 1999. zaključenjem Ugovora o kupoprodaji stana s predloženikom ZS. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana koji je dostavljen uz prijedlog tužitelja utvrđeno je da je isti sklopljen 10. travnja 1999. između ZS kao prodavatelja i HS kao kupca. Predmet ugovora je stan roh-bau, E-2 u potkrovlju, ulaz 11A, [adresa], površine 45,60 m2. Ugovorena je kupoprodajna cijena od 253.500,00 kn, a plaćanje je ugovoreno tako da je iznos od 214.500,00 kn predan prodavatelju u trenutku potpisa ugovora, dok se ostatak kupoprodajne cijene od 39.000,00 kn (10.000,00 DEM) kupac obvezao isplatiti prodavatelju do 10. travnja 2000. U ime prodavatelja ugovor je potpisao punomoćnik ES.
12. Nadalje, uvidom u podnesak/prigovor FS kao nasljednika ZS utvrđeno je kako se isti usprotivio prijavi predlagatelja, ovdje tužitelja, za uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja na predmetnom stanu. Navodi kako je on sin ES, a unuk ZS. Ističe kako HS nije stekao vlasništvo predmetnog stana, jer nije u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu nekretnine zbog čega mu nije izdana tabularna isprava. HS ostao je dužan isplatiti iznos od 10.000,00 DEM. Održano je i ročište 20. listopada 2023. na koje je pristupio HS te izjavio da nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu po ugovoru od 10. travnja 1999. Navodi kako je ostao neisplaćen iznos od 10.000,00 DEM. Dio tog iznosa, u dogovoru sa sinom ZS, ES podmirio je izradom namještaja, ali ne do kraja. Na taj je način podmirio iznos od 5.000,00 DEM, a smatra da je ostao dug koji odgovara 5.000,00 DEM. Zbog neisplate kupoprodajne cijene prodavatelj mu nikad nije izdao primopredajni zapisnik sukladno ugovoru, odnosno tabularnu izjavu. Prodavatelj mu je dozvolio da koristi navedeni stan, unatoč tome što kupoprodajna cijena nije u cijelosti isplaćena, ali nikad nije došlo do prijenosa prava vlasništva.
13. Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl.br. Z-11263/24 od 29. veljače 2024. odbijena je prijava tužitelja te je podnositelj prijave upućen da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak.
14. U svom iskazu FS navodi kako je on unuk ZS koji je upisan kao vlasnik predmetnog stana. Poznato mu je da je u stanu prije živio HS, koji je u stan uselio nakon što je zgrada izgrađena. Tu zgradu je gradio njegov otac ES, a taj stan je prodao HS. HS nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Koliko mu je poznato tuženik živi u stanu i to dugo, a imao je dogovoren najam s HS te su dogovorili i kupoprodaju tog stana. To mu je rekao HS, a rekao mu je i da će se najamnina uključiti u kupoprodajnu cijenu. Navodi kako je prema ugovoru sklopljenom između HS i ZS prodajna cijena trebala biti isplaćena na način da se dio plati u gotovini, a dio u radovima. HS se bavi stolarijom. Dio radova nije odrađen. Otac mu je to rekao prije smrti, rekao mu je to HS, a našli su i dokumentaciju iz koje proizlazi da je HS ostao dužan iznos od 10.000,00 DEM. Nisu pokretali nikakve postupke protiv HS, jer nije završena ostavinska rasprava nakon smrti njegovog oca, niti je pokrenut postupak radi naknadno pronađene imovine nakon smrti djeda.
15. U svom iskazu US navodi kako mu je poznato da je njegov djed ZS upisan kao vlasnik predmetnog stana. U stanu živi tuženik. Ne zna detalja oko stjecanja stana, poznato mu je da je stan dan u kompenzaciju uz neka sredstva. HS je radio stolariju u zgradi koju je gradio njegov otac te je zbog toga bila dogovorena kompenzacija za te radove, a za predmetni stan. HS je trebao platiti još neki iznos i na kraju je ostao dug od 10.000,00 DEM. Zbog tog duga nije riješeno vlasništvo tog stana, odnosno HS se nije mogao upisati. Misli da HS nikad nije stanovao u tom stanu. Ne zna kako je HS to riješio s tuženikom i po kojem je osnovu tuženik u tom stanu. Njegov djed nije pokrenuo postupak protiv HS vezano za stan, jer je to vodio njegov otac koji je bio u dobrim odnosima s HS i nije navaljivao da mu plati taj dug.
16. U svom iskazu VS navodi kako je HS doživio moždani udar prije 8 godina pa je dogovoreno da će skrb o njemu preuzeti njezin suprug, ovdje tužitelj. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju obuhvaćao je imovinu koja je naslijeđena iza smrti pok. svekra AS. Nakon otprilike pola godine sklopljen je Aneks kojim je obuhvaćen i predmetni stan. To je uvijek bio obiteljski stan. Koliko zna prije tuženika u stanu je živio njegov brat koji je bio u najmu. Tuženik nije uredno plaćao najamninu o čemu im je govorio HS. HS je radio za obitelj ZS. Pregledali su svu dokumentaciju koja je ostala iza pok. svekra koji je sve čuvao te su našli potvrde iz kojih je razvidno da je svekar dao HS 15.000,00 DEM, a potom i 5.000,00 DEM upravo za kupoprodajnu cijenu za taj stan. Zbog toga nema govora da kupoprodajna cijena ne bi bila plaćena. Do 2017. zgrada nije bila etažirana, nakon toga, a nakon što je HS dao njenom suprugu da sve rješava, pokrenuli su sve što su mogli kako bi riješili pitanje vlasništva tog stana. Poznato joj je da se pojavio Ugovor o kupoprodaji zaključen između HS i tuženika, ali je očito da se radi o krivotvorini i antidatiranom ugovoru. To zaključuje, jer je u ugovoru vidljiv opis stana kako je opisan nakon etažiranja koje nije bilo provedeno 2011. kada je ugovor navodno sklopljen. Stan je 2011. bio drugačije opisan. Postoje dugovi za neplaćene režijske troškove za taj stan. Ponudili su tuženiku da plati dugovanja te da sklope ugovor o najmu, ali nije na to pristao. Navodi kako su se tužitelj i tuženik nalazili i komunicirali u vezi stana, a tuženik nikad nije govorio da bi on kupio stan. Jednom prilikom je potpisao izjavu da je on u najmu tog stana.
17. Svjedok ĆS u svom iskazu navodi kako poznaje tuženika, žive u istoj zgradi. Prije tuženika u tom stanu je živio njegov brat s obitelji. Ne može reći sa sigurnošću tko je vlasnik tog stana. Koliko zna vlasnik je ZS, pokojni otac pok. ES. Koliko zna nakon njihove smrti to su preuzela djeca ES, US i FS. Bio je predstavnik suvlasnika u toj zgradi duže od 10 godina, u dva navrata, jednom između 2000. i 2010., a drugi put između 2015. i 2019. Bio je predstavnik suvlasnika kada se provodio postupak legalizacije. Svi su suvlasnici bili navedeni u prijedlogu, a kao predstavnik suvlasnika ih je zastupao. Za ovaj stan u kojem sada živi tuženik kao predlagatelj je bio naznačen HS. To je bilo tako zbog toga što je on plaćao pričuvu, odnosno bio je zaveden kod GSKG-a kao osoba koja plaća pričuvu, a sve se rješavalo preko GSKG-a i pričuve. Dio troškova se snosilo iz pričuve, a zna da je HS platio kaznu koja je teretila predmetni stan. HS poznaje iz viđenja. Ne viđa ga u zgradi, zadnji put sam ga vidio kad su rješavali tu legalizaciju. I tada ga nije vidio u zgradi nego mu je nosio papire u njegov stan u [adresa]. Poznato mu je da je HS radio neke stolarske radove kad se zgrada gradila, a to zna iz priča s Markove i Igorove strane. ES mu je pričao da je HS ostao dužan neki iznos za stan. Koliko zna HS je platio određeni iznos za stan, međutim, nije isplatio cijelu kupoprodajnu cijenu te je ostatak trebao odraditi. Navodno to HS nije odradio te je ostao dužan određeni iznos zbog čega stan nikad nije prenesen na HS. HS uvijek je bio zaveden kao dužnik pričuve i uplatnice su uvijek dolazile na njega. Nije bilo duga za naplaćenu pričuvu sve dok g. GS nije preuzeo na sebe plaćanje pričuve. Misli da je dug sada oko 3.000,00 EUR. To mu je neki dan rekla sadašnja predstavnica suvlasnika. Nije imao uvid u to tko je konkretno plaćao pričuvu za vrijeme dok je bio predstavnik suvlasnika. Čuo je od tuženika kao i od Markovih sinova US i FS da je tuženik kupio stan od HS i platio mu neki novčani iznos za taj stan.
18. U svom iskazu svjedok HS navodi kako je stan na adresi [adresa] kupio 1999. od ES. On je gradio zgradu i u toj zgradi žive njegovi sinovi. Platio je ES iznos od 85.000,00 DEM i taj iznos mu je predao u gotovini. Potpisali su kupoprodajni ugovor. To je bio njegov novac koji je zaradio, a otac mu je pozajmio iznos od 10.000,00 DEM. Taj iznos je djelomično vratio svom ocu. Kupoprodajna cijena je iznosila 95.000,00 DEM. Obavljao je neke radove za ES u toj zgradi. Trebao mu je napraviti kuhinju i walk in ormar i dogovor je bio da s time prebiju dug koji se odnosi na preostali neplaćeni dio kupoprodajne cijene. Napravio je walk in ormar, ali nije napravio tu kuhinju kako je bilo dogovoreno. Stan mu je predao u posjed i stan je bio u nultom roh bau. Nije bilo instalacija, vrata, prozora. Sve je to sam uredio. Htio je živjeti u tom stanu i uređivao je to za sebe. Nije nikad u taj stan uselio. U stanu je najprije živjela kćer susjeda ĆS. Plaćala mu je najamninu. Nakon što je ona odselila, stan je bio prazan par godina. Godine 2005. u stan je uselio tuženik. On je njegov prijatelj i prijateljski mu je dozvolio da živi u stanu. Plaćao je najamninu, a nešto još uvijek plaća. Tuženik mu je 2006. pozajmio iznos od 50.000,00 EUR. Dogovorili su se da mu taj iznos vraća u ratama, ali nije vraćao. Godine 2009. pozajmio mu je još 16.000,00 EUR. Godine 2011. dogovorio je kupoprodaju tog stana s tuženikom i zaključili su kupoprodajni ugovor. Nisu dogovorili kupoprodajnu cijenu, ali su dogovorili da se za pozajmljene iznose koje mu nije vratio umanji kupoprodajna cijena. Taj ugovor nisu dostavljali u zemljišne knjige. Ugovor koji je zaključio s ES je dostavljao u zemljišne knjige i pokušao se upisati, ali nije mogao zbog tog duga prema ES i njegovih sinova. Imao je moždani udar 10. travnja 2017. Prije 2-3 godine tužitelj ga je na prijevaru odveo kod javnog bilježnika i ponudio se da će mu biti dosmrtni uzdržavatelj. Kod javnog bilježnika su mu bacili gomilu papira na stol, nije čitao, vjerovao mu je na riječ i to je potpisao. Mislio je da će se brinuti o njemu, a nije se brinuo. Ne brine se ni dalje, ali nije pokrenuo sudski postupak protiv tužitelja. Nije sudjelovao u postupku legalizacije tog stana, u postupku je sudjelovao njegov polubrat, jer ga je to zamolio. On je otišao na katastar provjeriti kakvo je stanje na katastru. U razdoblju od 1999. do 2023. bio je evidentiran kao korisnik komunalnih usluga za predmetni stan, svi režijski troškovi dolaze njemu na kućnu adresu. On je to prosljeđivao svom stanaru. Dobio je ovrhe od komunalnih poduzeća. Kupoprodajni ugovor koji je potpisao s tuženikom sastavila je odvjetnica Bojana Tadić. Nakon 2011. tuženik mu je svaki mjesec plaćao neki određeni iznos, a nastavio je plaćati i nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, zbog toga što i dalje živi u stanu, a nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Kupoprodajna cijena bit će umanjena za iznos od 66.000,00 EUR koliko iznosi njegov dug prema njemu, a kupoprodajnu cijenu će definirati kada tuženik skupi novac i isplati mu ostatak kupoprodajne cijene. Naknade isplate nisu se uračunavale u kupoprodajnu cijenu, naknadno je on njemu plaćao stanarinu.
19. U svom iskazu tužitelj navodi kako se početkom 1999. pojavila Igorova ideja o kupnji predmetnog stana. Prezentirao je tu ideju roditeljima. On i HS imaju zajedničkog oca. Njihovom ocu je ES dao šprancu ugovora o kupoprodaji, a njihov otac je popunjavao podatke koji su nedostajali u tom ugovoru. Kupoprodajna cijena je iznosila 65.000,00 DEM. Iznos od 55.000,00 DEM je isplaćen ES u gotovini. Od toga je 15.000,00 DEM dao otac, a ostatak je dao HS. Dogovoreno je da će ostatak kupoprodajne cijene biti odrađen kroz posao. HS i on su tada zajedno radili, izrađivali su namještaj te su uređivali prizemlje hotela Vienna kojeg je gradio ES. Radili su jedan klizni ormar, uređivali su ured unutar hotela. Ne zna točno koliko je išlo u kompenzaciju, a koliko je plaćeno. Dosta toga je odrađeno. J su tvrdili da nije plaćen iznos od 5.000,00 DEM i moguće je da se radilo o tom iznosu. Međutim, to je bilo točno do 7. mjeseca 2000. Naime, tada je HS od oca tražio iznos od 5.000,00 DEM i rekao je da mu to treba da isplati L. Otac mu je dao taj iznos. Nije bio prisutan kad je HS taj novac dao H. Zaključuje da je novac predao, jer nakon toga Vukadini novac nisu tražili, niti su ikad pokrenuli neki sudski postupak. HS je stvarni vlasnik stana, ali se nije mogao upisati, jer je zgrada bila nelegalna. Sve je glasilo na L. Legalizacija je provedena 2017. HS bi se tada upisao, ali je pretrpio moždani udar i to se nije riješilo. Otac je umro 2021. HS i on su se počeli dogovarati što će s nekretninama, između ostalog i s predmetnom nekretninom. Tuženik živi u tom stanu od 2006. Unatoč tome što mu je HS dao punomoć nije mogao sve rješavati sam u vezi s predmetnim stanom, primjerice kod pružanja komunalnih usluga pa je HS morao ići s njim. Zbog toga su zaključili Aneks ugovoru prema kojem taj stan pripada njemu. Šest mjeseci prije zaključenja Aneksa HS mu je i darovao taj stan. Taj darovni ugovor nije solemniziran, već su na istom ovjereni potpisi kod javnog bilježnika. Ne može se sad točno sjetiti zbog čega su unatoč sklopljenom darovnom ugovoru zaključili Aneks ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Pretpostavlja da je to bilo zbog toga što darovni ugovor nije bio solemniziran. Nije znao za kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika i HS, a za njega je saznao kad je pokušao riješiti zemljišnoknjižno stanje stanje. Do tad nitko taj ugovor nije spominjao. U ugovoru je stan opisan na način kako je on opisan u zemljišnim knjigama nakon legalizacije, koja je provedena 2017., a ugovoru je naznačeno da je sklopljen 2011. Tuženik nije plaćao režije i dug je u jednom trenutku, prije koju godinu, iznosio 28.000,00 EUR. HS je inicirao da se nađu svi zajedno i da se definiraju odnosi, da tuženik plaća najamninu u iznosu od 450,00 EUR, umjesto dotadašnjih 300,00 EUR i da se definiraju rokovi kada i kako će otplatiti dug nastao na ime režijskih troškova. Tuženik je to odbio potpisati. HS protiv tužitelja nije pokrenuo postupak kojim osporava taj ugovor ili radi raskida. Tuženik mu nije nikad napomenuo da je on vlasnik tog stana. Priznavao je da je tužitelj vlasnik stana, odnosno HS. U svim tim razgovorima tuženik se deklarirao kao podstanar, štoviše, potpisao je izjavu u kojoj potvrđuje da je on podstanar i da zna da je tužitelj novi vlasnik. Priznao je da plaća najamninu za stan. ZS nije nikada od HS tražio da se iseli iz tog stana ili da se ugovor raskine. U postupku legalizacije trebalo je navesti tko su vlasnici stanova, a ZS je kao vlasnika naveo HS. HS se uvijek deklarirao kao vlasnik.
20. U svom iskazu tuženik navodi kako je u predmetni stan uselio 2005., a prije toga je njegov brat živio u tom stanu. Prijatelj je s HS dugi niz godina. Na temelju tog prijateljstva je i njegov brat uselio u taj stan. Nije sklopio nikakav ugovor s HS, držali su do riječi jedno drugom, a tako je i dan-danas. Plaćao mu je najamninu, a dogovorili su se i oko plaćanja režija. HS je trebao plaćati pričuvu, a on ostalo. Neki su računi dolazili na adresu [adresa], a neki na adresu stana u [adresa] u kojem živi HS. Na početku su režije plaćali redovito, ponekad je bilo loših poslovnih odluka pa se nije plaćalo, postojao je neki dug, ali sigurno ne u iznosu od 28.000,00 EUR, kako je to naveo tužitelj. Da postoji toliki dug ne bi imao struje u stanu, a ima struje. Struje nema u stanu u [adresa]. Sada HS ne plaća najamninu nego mu daje pomoć mjesečno i nije svaki mjesec isti iznos, nego kolike su mu potrebe. Pozajmio je 2006. HS iznos od 50.000,00 EUR. Nije mu vratio taj iznos pa su se dogovorili da će za taj iznos umanjiti kupoprodajnu cijenu, a isto tako će u cijenu ubrojiti i mjesečnu najamninu koju ću mu plaćati. Kupoprodaju stana dogovorili su 2011. i zaključili su ugovor. Nisu dogovorili kupoprodajnu cijenu, jer od iste treba odbiti i dug prema ZS, pri čemu ZS potražuje i zatezne kamate i zbog svega toga nisu mogli formirati cijenu, nego su to ostavili za kasnije. Koliko zna ostao je Igorov dug prema ZS u iznosu od 10.000,00 DEM i to nije plaćeno. Znao je da je zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između HS i tužitelja, ali je mislio da je to za neke druge nekretnine. Nije znao da je zaključen Aneks ugovoru. Našao se s tužiteljem tri puta, ali nije bilo govora o reguliranju odnosa na način da on plaća najamninu, niti da vrati dug za režije. Kad se našao s tužiteljem tema razgovora je bila tužba koju je tužitelj planirao podnijeti protiv sestrične za stan u [adresa]. Nije potpisao nikakve izjave ni potvrde kad su se našli. Kad mu se predočava potvrda na listu 35 spisa zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-2209/23 navodi da je potpisao tu potvrdu. Ta potvrda je potpisana kod HS u [adresa] i to je potpisao iz razloga što je tužitelj došao s tom idejom, a sve zbog toga što se protiv HS vodio postupak ovrhe. Naime, njegov sin je pokrenuo postupak ovrhe i zbog toga mu prijeti iseljenje iz stana u [adresa]. Kako bi mu ovaj predmetni stan bio druga nekretnina, tužitelj je dao ovu potvrdu da se potpiše iz koje proizlazi da je on vlasnik stana, a ne HS, i na ime toga jer se pozvao da mu je stan u [adresa] jedina nekretnina HS nije iselio u svibnju kad je trebalo biti iseljenje. Nakon 2011. plaćao je HS mjesečni iznos za koji su se dogovorili i u svrhu otplate kupoprodajne cijene. Nitko nije pokretao postupke protiv HS radi iseljenja iz predmetnog stana. U predmetnom stanu stanuje temeljem usmenog dogovora s HS i dogovora s obitelji ZS. Nakon 2011. nije se pokušao upisati kao vlasnik stana ili pokrenuo neki drugi odgovarajući postupak, jer je bio upoznat sa situacijom od strane obitelji ZS. Na temelju onog što je dogovorio s HS, smatra da je vlasnik stana.
21. Sud je povjerovao iskazu svjedoka FS, US, ĆS, RS i tužitelja jer su iskazivali uvjerljivo i suglasno drugim izvedenim dokazima. Iako su svjedokinja VS i tužitelj uvjerenja da je kupoprodajna cijena po Ugovoru o kupoprodajni zaključenom između ZS i HS plaćena, svjedokinja VS i tužitelj nemaju o tome neposrednih saznanja već su o tome zaključili iz činjenice da je zajednički otac tužitelja i HS dao određeni novčani iznos HS, a za isplatu ostatka kupoprodajne cijene. Međutim, to samo po sebi ne znači da je HS taj novac (da ga je i primio) dao ZS, odnosno da je tim novcem podmirio kupoprodajnu cijenu. S druge strane, svjedoci FS, US i ĆS suglasno su iskazivali o tome kako je bilo dogovoreno da se dio kupoprodajne cijene kompenzira s radovima koje je HS trebao odraditi za ES, koji je bio punomoćnik prodavatelja i upisanog vlasnika nekretnine, ZS. Njihovi iskazi u tom su dijelu suglasni iskazu HS, čijem je iskazu sud također povjerovao u dijelu u kojem je iskazivao o dogovorenom načinu isplate kupoprodajne cijene i o tome kako dio poslova HS nije odradio, uslijed čega kupoprodajna cijena za predmetni stan po Ugovoru o kupoprodaji zaključenom između ZS i JS, nije isplaćena u cijelosti.
22. Iskazu svjedoka HS u dijelu u kojem je iskazivao o zaključenom kupoprodajnom ugovoru s tuženikom, pozajmicama tuženika, isplatama koje tuženik vrši mjesečno, plaćanju režijskih troškova i općenito njegovom dogovoru s tuženikom u vezi s predmetnim stanom, sud nije povjerovao. Iskaz svjedoka HS u tom je dijelu neuvjerljiv, nelogičan i proturječan. I iskaz tuženika sud ocjenjuje neistinitim, neživotnim i nelogičnim te iskonstruiranim, zajedno sa svjedokom HS, samo u svrhu sprječavanja tužiteljevog uspjeha u ovoj parnici.
23. Sud tako nije povjerovao tuženiku i svjedoku HS da su 2011. zaključili Ugovor o kupopoprodaji koji su dostavili u spis. Naime, taj ugovor pisan je rukom te je neovjeren, a iako navedeno ne predstavlja prepreku za njegovu valjanost, za sud je neuvjerljivo da bi netko kupovao nekretninu sastavljajući ugovor na takav način. No neovisno o tome, za sud je još neuvjerljivije da kupac od 2011. nikad nije pokušao upisati to svoje pravo u zemljišne knjige, a kako je to tuženik iskazao pred sudom, niti je inzistirao da prodavatelj (HS) riješi zemljišnoknjižno stanje i upiše svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, a kako bi tuženik mogao upisati svoje. Nadalje, nejasno je zašto bi, a kad već ima zaključen kupoprodajni ugovor s HS za predmetni stan i drži da je vlasnik stana, tuženik potpisao izjavu 13. siječnja 2023. u kojoj navodi da u tom stanu stanuje temeljem dozvole vlasnika HS, kao i da je upoznat s činjenicom da je novi vlasnik tužitelj. Tuženik je u iskazu potvrdio da je potpisao navedenu izjavu, a razlozi kojima je tuženik pokušao opravdati takav svoj čin su neuvjerljivi i iskonstruirani, kao i cijeli njegov iskaz.
24. Valja reći još i to da i sud primjećuje, a na što su u iskazima upirali svjedokinja VS i tužitelj, da je u Ugovoru o kupoprodaji zaključenom između HS i tuženika 2011., nekretnina opisana kako je opisana nakon provedene legalizacije, odnosno kako je, nakon toga, upisana u zemljišnoj knjizi, a ne onako kako je bila opisana u Ugovoru o kupoprodaji zaključenom između ZS i Igora Habdije 1999., odnosno onako kako je jedino mogla biti opisana prije provedene legalizacije, ako se uzme da je ugovor sklopljen 2011., kako je to u njemu navedeno. Uostalom, svjedok ĆS koji je kao predstavnik suvlasnika sudjelovao u postupku legalizacije zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, iskazao je da je upravo HS nosio dokumentaciju na potpis, a za predmetni stan te je HS u tome sudjelovao, a ne tuženik, iako je legalizacija provedena 2017., dakle puno godina nakon sklapanja navodnog Ugovora o kupoprodaji iz 2011.
25. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da Ugovor o kupoprodaji između HS kao prodavatelja i tuženika kao kupca nije zaključen 2011., kako su to HS i tuženik pokušali prezentirati potpisujući izjavu 15. siječnja 2024. , već je antidatiran i vjerojatno sastavljen kad i izjava od 15. siječnja 2024., a sve u svrhu osujećivanja ostvarivanja prava tužitelja na predmetnom stanu.
26. Prema odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) onaj tko u postupku pred sudom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, smatrati će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja, ili na slabijem pravnom temelju. Stavkom 2. istog članka propisano je da će predmnijevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svoga prednika, ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno, no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao i on.
27. Tijekom postupka je utvrđeno da je HS kao kupac sklopio Ugovor o kupoprodaji s ZS 1999. te je stupio u posjed predmetnog stana. O tome da je HS stupio u posjed i bio u posjedu svi saslušani svjedoci i stranke iskazivali su suglasno. Sud je, a prihvativši iskaze svjedoka FS i US te ĆS, kao i dio iskaza svjedoka HS, utvrdio da kupoprodajna cijena po tom ugovoru nije isplaćena u cijelosti, a tužitelj nije dostavio dokaz na temelju kojeg bi sud mogao izvesti drugačiji zaključak. Međutim, isto je tako sud utvrdio da prodavatelj ZS za života, njegov sin i punomoćnik ES, za života, kao o njihovi pravni sljednici, svjedoci FS i US, nisu pokrenuli nikakav postupak protiv HS radi isplate navedenog iznosa ili raskida predmetnog ugovora o kupoprodaji, a nisu niti izjavili raskid i zahtijevali predaju predmetnog stana u posjed. Slijedom navedenog, proizlazi da Ugovor o kupoprodaji iz 1999., sklopljen između ZS kao prodavatelja i HS kao kupca, egzistira i proizvodi pravne učinke te predstavlja titulus stjecanja prava vlasništva, odnosno valjani pravni posao kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva u smislu odredbe čl. 115. st. 1. ZV-a.
28. Aneks ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja kao davatelja uzdržavanja i HS, kao primatelja uzdržavanja, također predstavlja valjani pravni posao odnosno valjani titulus stjecanja prava vlasništva. Iako je HS u svom iskazu na neki način pokušao osporiti valjanost tog pravnog posla, HS nije stranka u ovom postupku, tuženik nije iznosio činjenične navode u smjeru osporavanja valjanosti tog Aneksa, a ne proizlazi ni da bi bio pokrenut sudski postupak s tim ciljem. Stoga Aneks ugovora o dosmrtom uzdržavanju zaključen između tužitelja i HS egzistira i proizvodi pravne učinke.
29. Uslijed toga, a imajući na umu citirane odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZV-a, sud je utvrdio kako je tužitelj dokazao pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari pa se smatra vlasnikom te stvari (predmnijevanim vlasnikom) prema tuženiku koji stvar posjeduje bez pravnog temelja. Iako je tuženik stupio u posjed i bio u posjedu uz dozvolu HS, nakon što je HS sklopio Aneks ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju i time iskazao svoju volju da svoja prava nad predmetnim stanom prenese na tužitelja, time je otpalo i njegovo dopuštenje tuženiku na posjedovanje stana.
30. Budući da tuženik nema pravni temeljem posjedovanja, o čemu je sud već dao razloge, a nakon sklapanja Aneksa ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između HS i tužitelja, otpalo je i dopuštenje tuženiku za posjed predmetnog stana, to je, temeljem odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZV-a prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku iseliti iz predmetnog stana i isti predati slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju.
31. Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 50 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), zastupanja na ročištima održanim 21. listopada 2024., 25. ožujka 2025., 11. rujna 2025. i 19. veljače 2026. u visini 50 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife, a sve sukladno zahtjevu tužitelja iz troškovnika predanog na ročištu održanom 19. veljače 2026., odnosno 250 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54 Tarife (500,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (125,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 EUR ukupno iznosi 731,18 EUR.
32. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak koje teku od donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
33. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom postupku to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.276,54 EUR odbijen kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Sutkinja
Gorana Žurić Juretić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
