REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1013/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, na prijedlog sudskog savjetnika Mislava Radojevića, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužiteljice EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 3, protiv tuženika Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, Županijska 9, Vukovar, OIB: 74724110709, kojega zastupa EMČ, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Vinkovaca, Bana Josipa Jelačića 1, Vinkovci, OIB: 67648791479, koju zastupa opunomoćenica JM, prema generalnoj punomoći, radi ovrhe dospjelog duga komunalne naknade, 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove , KLASA: UP/II-363-01/24-01/27, URBROJ: 2196-09/54-24-2 od 10. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-01/24-01/27, URBROJ: 2196-09/54-24-2 od 10. lipnja 2024., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja o ovrsi Grada Vinkovaca, Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada, KLASA: UP/I-363-02/23-05/974, URBROJ: 2196-4-8-23-1 od 19. prosinca 2023.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnome osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći kako je u postupku koji je prethodio ovome sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osporava visinu glavnice duga komunalne naknade, smatra da je obrazloženje glavnice duga nepotpuno i neosnovano te ističe prigovor zastare u odnosu na mjesečna potraživanja u vremenskom razdoblju od 2016., odnosno od veljače 2017. do siječnja 2021. navodeći da je zastarni rok za potraživanje komunalne naknade tri godine. Također , ističe i prigovor zastare prava naplate potraživanja pri čemu se poziva na opći zastarni rok. Predlaže Sudu da poništi osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora tužiteljici.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ostaje kod svih navoda iz osporavanog rješenja. Ističe da su neosnovani tužbeni navodi da je nastupila zastara. Poziva se na članak 100. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', br. 68/18., 110/18. i 32/20., - dalje: ZKG) i članak 108. stavak 1. i stavak 4. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ). Ističe da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela, a da u konkretnom slučaju obveza komunalne naknade dospijeva u razdoblju od 20. veljače 2017. do 20. siječnja 2023. Smatra kako u trenutku donošenja osporavanog rješenja o ovrsi nije nastupila zastara prava na naplatu predmetnog potraživanja jer je zastara za najstarije potraživanje počela teći 1. siječnja 2018. te nastupa 2. siječnja 2024. Ističe kako se žalbom na rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave ne može pobijati zakonitost ovršne isprave prema članku 142. stavku 7. OPZ-a. Nadalje, kako rješenje o ovrsi sadrži sve propisane dijelove u skladu sa člankom 141. OPZ-a te da je doneseno na temelju ovršne isprave, i to rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade KLASA: UP/I-363-03/16-01/6203, URBROJ: 2188/01-08-16-1 od 14. ožujka 2016. sa istaknutom potvrdom izvršnosti koja je nastupila 15. travnja 2016. Napominje i kako je iz dostavnice vidljivo da je pismeno zaprimljeno 30. ožujka 2016. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da se u cijelosti pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Iznosi kronologiju postupaka koji su prethodili ovome sporu. Ističe da se prigovor zastare ne može odnositi na sva potraživanja po osnovi komunalne naknade počevši od 2016. jer su predmetnim rješenjem o ovrsi obuhvaćeni pojedini dospjeli mjesečni obroci počevši od 20. veljače 2017. pa nadalje. Navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje OPZ u skladu s odredbom članka 100. stavka 3. ZKG-a pa da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata kao i na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina od kada je zastara počela teći. Smatra da u trenutku donošenja pobijanog rješenja o ovrsi nije nastupila zastara prava na naplatu predmetnog potraživanja, sukladno odredbi članka 108. OPZ -a.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Sud je ovaj spor riješio bez rasprave na temelju članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 36/24., dalje: ZUS) budući da prema stavu Suda odlučne činjenice nisu sporne, već je sporna primjena prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale njeno održavanje. Naime, tužiteljica u suštini prigovara zastari. Time je Sud postupio u skladu s načelom učinkovitosti opisanim u članku 8. ZUS-a.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 100. stavka 3. ZKG-a, članka 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (''Narodne novine'', br. 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15, 123/17., 98/19., 144/20.) te odgovarajuće primjene članka 136., članka 140. stavka 2., članka 141. stavka 1. i članka 153. OPZ-a.

8.1. Iz podataka spisa proizlazi da je Grad Vinkovci, Upravni odjel komunalnog gospodarstva i uređenja grada 19. prosinca 2023. na temelju ovršne isprave donio rješenje o ovrsi komunalne naknade pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke KLASA: UP/I-363-02/23-05/974, URBROJ: 2196-4-8-23-1 od 19. prosinca 2023. za ukupan iznos od 284,40 EUR (2.142,81 HRK) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka, koji pojedinačni obroci iznose po 3,95 EUR, od kojih najraniji dospijeva 20. veljače 2017., a najkasniji dospijeva 20. siječnja 2023.

9. Spisu tuženika prileži predmetna ovršna isprava, odnosno rješenje Grada Vinkovaca, Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada KLASA: UP/I 363-03/16-01/6203, URBROJ: 2188/01-08-16-1 od 14. ožujka 2016., izvršno od 15. travnja 2016., o određivanju visine komunalne naknade.

9.1. Navedenom ovršnom ispravom je obvezniku plaćanja komunalne naknade, ovdje tužiteljici, određena visina komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2016. i nadalje za stambeni prostor na adresi [adresa] u [adresa] u mjesečnom iznosu od 29,76 kn. Dakle, određena je komunalna naknada u ukupnom iznosu od 29,76 kn mjesečno što po fiksnom tečaju (1,00 EUR = 7,53450 HRK) iznosi 3,95 eura mjesečno.

10. Prvenstveno valja reći kako komunalna naknada predstavlja javno davanje, a na pitanje zastarijevanja tražbine s osnove javnih davanja treba se primijeniti OPZ kao poseban propis koji, između ostaloga, uređuje odnose između ovlaštenika i obveznika javnog davanja. U prilog tome govori i shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U zpz-3/2023-7 od 18. srpnja 2023.

11. Naime, prema članku 100. stavku 3. ZKG-a rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

12. Nadalje, člankom 108. stavkom 1. OPZ-a određeno je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. toga članka određeno je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima. Stavkom 3. istoga članka određeno je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata sukladno članku 28. ovog zakona počinje teći istekom godine u kojoj je donesena pravomoćna presuda za kazneno djelo. Prema stavku 4. navedenog članka, zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Nadalje, stavkom 5. istog članka određeno je da zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat. Prema stavku 6. spomenutog članka, ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. U skladu sa stavkom 7. istog članka, zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe ne teče niti u slučajevima propisanim ovim zakonom i posebnim propisima. Sukladno stavku 8. toga članka, ako porezni obveznik podmiri poreznu obvezu nakon nastupa zastare, ima pravo na povrat plaćenog poreza i pravo na kamate od dana podnošenja zahtjeva.

13. Stoga, kako je obveza plaćanja komunalne naknade tužiteljici određena ovršnom ispravom, odnosno predmetnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 14. ožujka 2016. o utvrđivanju komunalne naknade (KLASA: UP/I 363-03/16-01/6203, URBROJ: 2188/01-08-16-1) na temelju koje se potražuju iznosi neplaćenih obroka komunalne naknade dospjeli u razdoblju od 20. veljače 2017. pa do 20. siječnja 2023., to u vrijeme donošenja predmetnog rješenja o ovrsi 19. prosinca 2023. nije protekao šestogodišnji rok od prvog pojedinačnog dospjelog obroka komunalne naknade utvrđenog ovršnom ispravom, a koji se potražuje osporavanim rješenjem o ovrsi. Stoga nije nastupila zastara prava na naplatu te obveze.

14. Naime, prema članku 108. stavku 4. OPZ-a zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Shodno tome, kako je obveza plaćanja komunalne naknade (prvi obrok prema rješenju o ovrsi) dospjela 20. veljače 2017., to bi prema citiranoj odredbi zastara prava na naplatu počela teći istekom 2017. godine odnosno 1. siječnja 2018., pa bi šestogodišnji rok zastare protekao odnosno zastara prava na naplatu poreza nastupila tek 2. siječnja 2024. Prema tome, kako je rješenje o ovrsi doneseno 19. veljače 2023., to u trenutku njegova donošenja zastara prava na naplatu poreza nije nastupila.

15. Ujedno, valja reći kako je člankom 142. stavkom 1. OPZ-a propisano da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. OPZ-a može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja, dok je stavkom 7. istog članka propisano da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ne može pobijati zakonitost ovršne isprave. Dakle, s obzirom na citiranu odredbu tužiteljica u ovome sporu ne može osporavati zakonitost ovršne isprave odnosno rješenja kojim joj je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade pa tako nije osnovan niti prigovor tužiteljice glede zastare prava na utvrđivanje komunalne naknade.

16. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, bez činjenja bitnih povreda pravila upravnog postupka. Rješenja su dostatno obrazložena sukladno članku 98. stavku 5. ZUP-a.

17. S obzirom na to da su prigovori zastare tužiteljice neosnovani, da spisu tuženika prileži ovršna isprava prema kojoj je tužiteljica obvezna plaćati komunalnu naknadu iz koje je vidljiva visina komunalne naknade kao i datumi dospijeća iste, čime nije osnovan ni prigovor prekomjernog određivanja glavnice duga , a da tužiteljica u sporu niti ne navodi da bi navedeno potraživanje prestalo ispunjenjem ili na drugi način, to je prema mišljenju ovoga Suda zakonito doneseno osporavano rješenje, pa je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

18. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu ne pripada joj ni zatraženi trošak, pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi