Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-260/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Karajiću, odvjetniku iz ZOU Hasan Karajić i Damir Karajić iz Karlovca, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB:52634238587, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, zastupanog po ODO-u u Karlovcu – Građansko upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Damira Karajić, odvjetnika iz ZOU Hasan Karajić i Damir Karajić iz Karlovca, te zz. tuženika CH, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska -Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 da tužitelju KH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.536,46 EUR / 64.317,98 kn[1] bruto, s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od:

(tečaj: 1 EUR / 7.5345 kn)

-561,43 EUR / 4.230,09 kn tekuća od 15.06.2014. godine,

-405,11 EUR / 3.052,32 kn tekuća od 15.07.2014. godine,

-421,11 EUR / 3.172,91 kn tekuća od 15.08.2014. godine,

-298,44 EUR / 2.248,59 kn tekuća od 15.09.2014. godine,

-258,97 EUR / 1.951,26 kn tekuća od 15.10.2014. godine,

-470,66 EUR / 3.546,20 kn tekuća od 15.11.2014. godine,

-284,87 EUR / 2.146,38 kn tekuća od 15.12.2014. godine,

-229,65 EUR / 1,730,31 kn tekuća od 15.03.2015. godine,

-310,20 EUR / 2.337,20 kn tekuća od 15.04.2015. godine,

-155,38 EUR / 1.170,75 kn tekuća od 15.05.2015. godine,

-563,60 EUR / 4.246,47 kn tekuća od 15.06.2015. godine,

-336,67 EUR / 2.536,63 kn tekuća od 15.07.2015. godine,

-202,82 EUR / 1.528,13 kn tekuća od 15.08.2015. godine,

-174,81 EUR / 1.317,14 kn tekuća od 15.09.2015. godine,

-442,26 EUR / 3.332,22 kn tekuća od 15.10.2015. godine,

-286,17 EUR / 2.156,14 kn tekuća od 15.11.2015. godine,

-272,54 EUR / 2.053,47 kn tekuća od 15.12.2015. godine,

-732,55 EUR / 5.519,44 kn tekuća od 15.01.2016. godine,

-88,85 EUR / 669,46 kn tekuća od 15.02.2016. godine,

-272,54 EUR / 2.053,47 kn tekuća od 15.05.2016. godine,

-390,23 EUR / 2.940,19 kn tekuća od 15.06.2016. godine,

-605,61 EUR / 4.563,03 kn tekuća od 15.07.2016. godine,

-771,99 EUR / 5.816,18 kn tekuća od 15.08.2016. godine,

tekuća po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015.god., a od 01. kolovoza 2015.god. pa sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.777,03 eur, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima iz točke I ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba zaposlena u Hrvatskoj kopnenoj vojsci sa sjedištem Zapovjedništva u Karlovcu u ustrojbenoj jedinici Zapovjedništva za obuku i doktrinu Đ Krsto Frankopan, Inženjerijska pukovnija, Pionirska bojna, 1. Vod, 3. Desetina, s ustrojbenim mjestom zapovjednika desetine i činom desetnika. Nadalje navodi da je u razdoblju od 01. svibnja 2014.godine do 31.srpnja 2016. obavljao poslove razminiranja i poslove desetnika u trajanju od 5 sati rada dnevno (u minskom polju), a nakon toga još 3 ili više sati druge zadaće. No, za takav rad nisu mu isplaćeni dodaci na plaću, već mu je isplaćena plaća za 8 sati rada dnevno, iako se u poslovima razminiranja 5 sati računa kao redovno radno vrijeme, a sve nakon toga prekovremeni rad, što je kako navodi propisano Zakonom o humanitarnom razminiranju i Zakona o protuminskom djelovanju. Uz to navodi da mu prema članku 4. stavak 3 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika pripada naknada plaće za godišnji odmor. Posebno ističe da je radi ostvarenja tražbine iz radnog odnosa vodio parnični postupak, koji je dovršen pravomoćnom presudom ovoga suda u spisu broj Pr- 61/2017, s time da je u tom predmetu povukao dio tuženog zahtjeva za razdoblje od 01.svibnja 2014. do 31.srpnja 2016., a koju razliku naknade plaća potražuje sada ovom tužbom. Nastavno pobliže navodi da je u tom predmetu provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje i utvrđeno je da mu na ime utužene tražbine u razdoblju od 01. svibnja 2014. do 31.srpnja 2016. pripada ukupni iznos od 19.322,73 kn, odnosno po mjesecima kako već navodi, a sada potražuje tako izračunatu i neisplaćenu razliku plaće za prekovremeni rad uz naknadu za godišnji odmor te isplatu dodataka na plaću za rad subotama i nedjeljama, noću, blagdanima i u smjenama. Napominje da se prije podnošenja tužbe obraćao tuženiku u smislu članka 186.a putem Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, pa predlaže nakon provedenog postupka donijeti presudu u kojem će se tuženiku naložiti da mu isplati navedeni iznos od 19.322,73 kn s p.p.

1.1. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja potražuje da mu tuženik na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te na ime godišnjeg odmora isplati prema izračunu iz nalaza vještaka ukupni iznos od 8.536,46 eura / 64.317,98 kuna bruto s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka s pripadajućom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se po ODO-u u Karlovcu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Naveo je da su se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu u utuženom razdoblju glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću, primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, koji zakon i podzakonski akti predstavljaju propise lex specialis. Pobliže navodi da je 26.lipnja 2013.g. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama RH, NN 73/13, temeljem kojeg su doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznosa dodataka na plaće za pojedine oblike rada. Isti su stupili na snagu 1.lipnja 2014., a radi se o Odluci o rasporedu radnog vremena objavljenoj u NN 66/14 i Odluci o izmjenama i dopunama odluke o rasporedu radnog vremena, NN 23/15, te o Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba NN 33/14, 41/14 i 53/14. Navedenim Pravilnikom detaljno su propisana prava na isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnim vojnim osobama koje se bave poslovima razminiranja, te je određeno da se njima isplaćuje pirotehnički dodatak u fiksnom mjesečnom iznosu, nevezano jesu li obavljali poslove razminiranja ili samo boravili u postrojbi. Nastavno iznosi da se id. djelatnicima za vrijeme izvođenja radova razminiranja isplaćuju tri dodatka; pirotehnički dodatak, dnevni pirotehnički dodatak i terenski dodatak, te opetuje da je radno vrijeme tužitelja kao djelatne vojne osobe propisano naprijed navedenim Odlukama iz 2014. i 2015. donesenim na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Nadalje iznosi da je Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena od 25.veljače 2015.godine, koja je stupila na snagu 01.ožujka 2015.godine, regulirano radno vrijeme pirotehničara tako da je točkom XXIII A stavak 1. određeno da se svakih 5 sati koje djelatna vojna osoba provede u razminiravanju u minskom polju, poslovima pretraživanja ili tehničkog izvida u skladu s propisima kojima je uređeno humanitarno razminiranje u smislu redovitog mjesečnog fonda radnih sati, smatra kao da je radila 8 sati, odnosno kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Međutim, stavkom 2 id. točke propisano je ako djelatna vojna osoba obavlja druge poslove nakon 5 sati obavljanja poslova u minskom polju, takav se rad smatra radom duljim od redovnog radnog vremena i takvi se sati preraspodjeljuju u skladu s točkom VI Odluke u omjeru 1:1. Prema tome, tuženik zaključuje da djelatne vojne osobe koje se bave poslovima razminiravanja ne ostvaruju pravo na prekovremeni rad, jer se dakle u takvim slučajevima vrši preraspodjela radnog vremena odnosno sati ostvareni izvan redovnog radnog vremena kompenziraju se slobodnim danima sukladno točkama VI i VII Odluke, s time da se novčana naknada može izvršiti samo na temelju izvješća zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine, s jasno navedenim razlozima zašto nije bilo moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena.

2.1. U odnosu na naknadu za godišnji odmor tuženik se također protivi i takvoj razlici naknade plaće i iznosi da je stupanjem na snagu novog Zakona o službi u oružanim snagama dana 26.lipnja 2013.g. pitanje naknade regulirano čl. 142., kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem tog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (evidentno se radi o Pravilniku objavljenom u NN 54/14), kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 2 i 3). Kako je Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske lex specialis u odnosu na Zakona o radu, te je upravo na temelju id. Zakona o službi u OSRH donesen spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, tuženik navodi da isti ima prednost u odnosu na opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njim. Stoga smatra da tužitelju za razdoblje nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima je uređeno to pravo za djelatne vojne osobe ne pripada pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Tuženik u tom smislu upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da se u pitanjima iste činjenične i pravne osnove imaju primijeniti propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, jer isti imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

2.2. Slijedom svega navedenog navode tužitelja smatra u cijelosti neosnovanim, pa predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S od 26.10.2018. izrađen u spisu Pr-61/17, u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 2426 spisa, u presudu donesenu u spisu Pr-61/17 i podnesak tužitelja u tom spisu kojim precizira tuženi zahtjev, uvid u podnesak tužitelja na listu 99 i 134 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika i podnesak tuženika od 16.9.2019. s priloženom dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 27.11.2019., podnesak tuženika od 13.02.2020. s dokument. u privitku, podnesak tužitelja od 16.03.2020.. 8.10.2021. i 22.03.2022. s prilogom u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S od 11.04.2022., podnesak tužitelja od 21.04.2022. i 02.05.2022., podnesak tuženika od 09.06.2022., podnesak tužitelja od 03.01.2024., te u ponovljenom postupku još iskaz svjedoka JH i iskaz tužitelja saslušanih na završnom ročištu od 12.02.2026.godine.

4. Svjedok JH u pitanju obavljanja poslova nakon 5 sati rada u minskome polju, u iskazu je prvenstveno naveo da se tako radilo onda "i dan danas", te je voditelj skupine na radilištu za vrijeme dok se vršio posao razminiravanja nadgledao isti posao i bio na radilištu. Potom su nakon 5 sati rada na poslovima razminiravanja pirotehničari završavali s dnevnim radom, a voditelj je nastavljao dalje obavljati administrativni posao, koji je zavisno od opsega posla nekad obavio u vremenu od 2 sata ili duže do 5 sati, a nekada 3 sata ili čak 5 sati duže. Pri tom ističe da je tužitelj u vremenu za koje ga se pita obavljao poslove voditelja skupine radilišta, te je dakle njegov radni dan završavao kasnije od radnog dana pirotehničara.

5. Tužitelj je osobno potvrdio navode svjedoka i pobliže dodao da je u to vrijeme radio kao zapovjednik desetine i vodio evidenciju za svih 10 osoba. Naveo je da je svaki dan morao ispunjavati djelovodnike razminiranja i raditi plan posla za drugi dan, te je uz to obavljao tekuće poslove koji se tiču zapovjednika desetine, a sve te poslove je dakle radio u vremenu nakon obavljenih 5 sati rada u minskome polju. Zavisno od broja osoba koje je dnevno imao na radu, a znalo ih je biti 3 - 4 do 10, ostajao bi dnevno duže nakon obavljenog rada od 5 sati u minskom polju, te bi administrativne poslove obavljao još 2 - 3 ili 4 sata zavisno dakle od opsega poslova.

6. Dakle, kroz personalne dokaze izrijekom je potvrđeno da je tužitelj radio duže od redovnog radnog vremena kakvo je propisano Zakonom o razminiranju, a obzirom se tuženik protivio navodima u tužbi i osporavao potraživanje tužitelja u tužbenom zahtjevu, bilo je potrebno na prijedlog tužitelja provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje. Isto je provedeno po sudskom vještaku (po izboru suda) D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a, radi utvrđenja napose visine potraživanja a time i osnovanosti predmetnog potraživanja ukoliko se utvrdi opravdanost takvog zahtjeva tužitelja i pravo na isplatu neisplaćene plaće s te osnove.

7. Nakon pribavljanja dokumentacije te uvida vještaka u spis i dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja sadržanu u spisu, sudski vještak D & S d.o.o. u Nalazu i mišljenju od 11. travnja 2022. daje pregled zadatka i navoda stranaka u predmetu postupka, te dakle dostavljene dokumentacije, a potom iznosi kako je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika, vidljivo da tužitelju nije obračunavan prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama. Stoga plaće sadržane u analitici t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku rekapitulira po vrsti i mjesecima u tablici na listu 3-4 vještva, list 145-146 spisa, te obrazlaže na koji je način obračunavao sate rada tužitelju.

8. U tom smislu ističe da je obračun neplaćenih sati vještak izradio koristeći dnevne evidencije radnog vremena tužitelja koje su iskazane po satima rada, te nalog za preraspodjelu radnog vremena za svibanj 2014. te tabelu angažiranosti na poslovima humanitarnog razminiranja u razdoblju od studenoga

2011. do studenoga 2016. Vještak je pri tom sate rada obračunao na slijedeći način;

- redovan rad, državne blagdane, godišnji odmor, plaćeni dopust i bolovanje uračunao je u vremenu od 8 sati,

- u prekovremeni rad uračunao je sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate ako je radio za vikend. Primjerice navodi da je tužitelj prema nalogu o preraspodjeli ostvarenih sati prekovremenog rada u svibnju 2014. radio prekovremeno 09. i 10. svibnja 2014.

- u noćni rad uračunava sve sate koje je tužitelj odradio u vremenu od 22,00 sata do 6,00 sati

- vrijeme provedeno u razminiranju uračunava u trajanju od 8 sati, od čega 3 sata u prekovremenom radu, ukoliko je tužitelj bio na razminiranju u tjednu, a ako bio u vikendu onda mu u prekovremeni rad obračunava svih 8 sati sve sukladno Zakona o humanitarnom razminiranju obzirom je odredbom čl. 27. stavak 6 id. Zakona propisano da se 5 sati rada u minskom polju računa kao 8-satno t.j. puno radno vrijeme.

9. Nadalje obrazlaže da tuženik za veći dio utuženog razdoblja nije precizno označio po kojem su osnovu korišteni tzv. slobodni dani. Stoga vještak:

A) za razdoblje do lipnja 2014. godine prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)4, radi preraspodjelu radnog vremena tužitelja prema točkama VII. i VIII. Odluke:

• za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračuna jedan slobodan radni dan za koji tužitelj ostvaruje pravo na naknadu plaće,

• u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava tužitelju višednevni odmor u omjeru 3:1.

Ove slobodne dane potom ne koristi za umanjenje prekovremenih sati, jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada tužitelj ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima – straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). Napominje da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio na stražarskom osiguranju i dežurstvu.

B) za razdoblje od 01. lipnja 2014. godine vještak prema Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14 – točka IV.), ne obračunava tužitelju prekovremeni rad već radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama XV. – XX. Odluke na način da uvažava da tužitelj:

• za pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu, ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan,

• za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe,

• za dežurstvo koje se odvija u neprekidnom trajanju od 24 sata, oslobađa se svih obveza u pravilu slijedeći radni dan, a

• za svakih pet radnih dana straže ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, dok za svaki neradni dan straže ostvaruje jedan slobodan dan.

10. Vještak obračun razlike neisplaćene plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 01.svibnja 2014.god. do 07.svibnja 2014.god. računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, prema prethodnim obračunima (u dvije varijante). Pri tom koristi podatke o godišnjem odmoru iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, NN 68/11, čl. 4. st. 2 i st. 3. Satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se računa razlika vještak utvrđuje tako da prosječnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, ili mu je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor, podijeli s fondom sati tog mjeseca.

11. Obračun neisplaćene razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 31.srpnja 2016. računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da se plaća ostvarena u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi, podijeli s fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj u utuženom razdoblju bio i na bolovanju vještak sate rada provedene na bolovanju, a koji se uzimaju kao osnovica za izračun, preračunava na redovan rad po satnici redovnog rada, uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno.

12. Potom vještak ukazuje na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, a u kojima je određeno da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. S tim u vezi ističe, ukoliko bi se takva odredba primjenjivala i tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu), tada tužitelj ne bi ostvario razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014.g. nadalje, t.j. ne bi bilo neisplaćenih naknada. No, također napominje da id. odredba nije posve jasna i ostavlja mogućnost dvostranog tumačenja, pa zaključuje da bi u protivnom, ako bi se tumačila u smislu uključivanja u satnicu za utvrđivanje prosjeka za izračun plaće za godišnji odmor uzimali svi dodaci koje je tužitelj dobio s osnove rada, a tako i dodaci za vojnu službu, tada bi postojala razlika naknade koju bi tužitelju trebalo isplatiti. Takvu razliku je vještak također izračunao i prezentirao u nalazu.

13. Osnovom prethodno navedenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotom i nedjeljom, vještak nalazi da bi tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom u utuženom razdoblju od 01. svibnja 2014.godine do 31. srpnja 2016.godine trebalo isplatiti ostvarene dodatke na plaću u visini od 64.317,98 kuna, od čega na ime razlike plaće za godišnji odmor ukupno 18.660,80 kn, a za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom ukupni iznos od 45.657,18 kn, odnosno da bi mu po mjesecima trebalo isplatiti razliku kako već prikazuje u rekapitulaciji istog izračuna na listu 7-8 nalaza, list 149-150 spisa.

14. Tužitelj je nakon toga precizirao tužbeni zahtjev te za navedeno razdoblje potraživao ukupno izračunatu naknadu za prekovremeni rad i godišnji odmor u iznosu od 64.317,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Tuženik je pak ustrajao kod navoda i prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu, s time da je napose prigovarao izračunu razlike plaće za godišnji odmor u periodu od 8. svibnja 2014. pa do kraja utuženog razdoblja.

15. Sud prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji je sačinjen na temelju stručnog i matematički točnog izračuna u nalazu vještaka, pri čemu samom izračunu stranke nisu prigovarale, te se osnovom istog tužitelju dosuđuje predmetna razlika plaće u koju je uključena i izračunata naknada plaće za godišnji odmor u razdoblju od 07.svibnja 2014. nadalje do kraja utuženog razdoblja, sve uz umanjenje za iskorištene slobodne dane.

16. U tom smislu se iznosi da je provedeno vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini, pri čemu se u pogledu uvažavanja ili neuvažavanja iskorištenih slobodnih dana utvrđuje osnovanih prihvatiti izračun koji umanjuje izračunatu naknadu za iskorištene slobodne dane. Iz nalaza vještaka, ali i dostavljene dokumentacije u spisu neosporno proizlazi da je tužitelj koristio slobodne dane. Pri tom vještak neosporno nalazi da su određeni slobodni dani korišteni izvan onih slobodnih dana koji su ostvareni i korišteni po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva (odnosno u ovom slučaju izuzev dežurstva jer do lipnja 2014. tužitelj nije imao dežurstva, kako je navedeno u nalazu vještaka). Osim toga, iako razlozi korištenja slobodnih dana nisu uvijek eksplicitno navedeni, neosporno je dakle da je slobodne dane tužitelj koristio ne samo nakon straže ili dežurstava, već i nakon prekovremenog rada. Uostalom, ukoliko ne bi bilo tako na tužitelju bi bio teret dokaza i obvezi dokazati tijekom postupka da je određene slobodne dane koristio po drugim osnovama izvan prethodno navedenih i iz opravdanih razloga, za koje nije nužno potrebno da poslodavac dostavi vjerodostojnu evidencija o radnom vremenu, izostancima tužitelja i korištenju slobodnih dana), a u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Naime, tužitelj je tako nešto mogao i morao osobno dokazati u uvjetima kada korištenje slobodnih dana proizlazi iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka te se neosporno utvrđuje da je dakle određene slobodne dane tužitelj koristio izvan straže i dežurstva nakon rada na terenu. Odnosno, tužitelj osobno ne dokazuje da je određene slobodne dane koristio primjerice za preseljenje ili kao dobrovoljni davatelj krvi odnosno iz dr. opravdanih i zakonom određenih razloga za koje bi trebao posjedovati ili posjeduje dokaze. Kao dobrovoljni davatelj krvi mogao je pridonijeti knjižicu dobrovoljnih davatelja krvi iz koje je bi bilo razvidno kada je sve davao krv, kako bi se izuzeli slobodni dani koje je koristio s te osnove. Također je u drugim slučajevima mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana (po drugom osnovu različitom od spomenutih), pa nepridonošenje takvih dokaza nije razlog da se ne umanji izračunata naknada plaće za korištenje pronađenih slobodnih dana. Stoga je teret dokaza o korištenju slobodnih dana mimo straže, dežurstva ili prekovremenog rada, bio upravo na tužitelju koji je dakle mogao i morao dokazati da je izvjesne slobodne dane koristio po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva, kako se naknada za ostvareni prekovremeni rad ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane. Uz to treba reći da tijekom postupka nije negirano korištenje slobodnih dana, već je samo istaknuto kako tuženik nije dostavio precizne evidencije i podatke za cijelo utuženo razdoblje da je (tužitelj) koristio slobodne dane nakon ostvarenog prekovremenog rada, a sve u smislu preraspodijele radnog vremena. Ipak, takva okolnost ne otklanja činjenicu korištenja slobodnih dana i ne može se s uspjehom prigovarati utvrđenoj činjenici korištenja slobodnih dana nakon izvršenog prekovremenog rada, pored slobodnih dana koji su dakle korišteni nakon odrađenih straža (i dežurstava). Također, takvo pravo tužitelja proizlazi iz naprijed navedenih propisa, koje je poslodavac morao poštivati i evidentno poštivao kada je tužitelju davao slobodne dane nakon ostvarenog prekovremenog rada. U tom smislu može se reći da bi svako drugačije utvrđenje značilo neopravdano presuđivanje u korist tužitelja i stjecanje dvostruke zarade u korist tužitelja t.j. isplate dvostruke plaće za isti rad. Napominje se da je Županijski sud u Karlovcu u presudi broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1520/12-2 od 03.studenog 2016., naveo da je u slučaju kad su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, na tužitelju dužnost pružiti dokaze da su ti slobodni dani dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenog rada. Slijedom toga je kao ispravan prihvaćen izračun u nalazu vještaka koji dakle umanjuje ostvarenu razliku naknade plaće za iskorištene slobodne dane, te uopće takav izračun vještaka prema propisima kako slijedi.

17. U odnosu na prekovremeni rad na razminiranju imaju se primijeniti odredbe Zakona o humanitarnom razminiranju, Narodne novine broj 153/05., 63/07. i 152/08., sukladno prijelaznim i završnim odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske Narodne novine broj 73/13., i to članku 219. kojim je određeno da će se do donošenja podzakonskih akata primjenjivati propisi doneseni temeljem Zakona o službi u oružanim snagama, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. dalje: ZOSOS. Tek je Odukom o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena od 27. 2. 2015., Narodne novine“ broj 23/15. regulirano radno vrijeme i način isplate pirotehničara u MORH-u, pa tužitelj ima pravo na razliku plaće za prekovremene sate rada na razminiranju, temeljem odredbe članka 3., 14., 97. i 168. Zakona o službi u oružanim snagama, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., dalje: ZOSOS, te članka 27. Zakona o humanitarnom razminiranju, Narodne novine“ broj 153/05., 63/07. i 152/08. Konkretno odredbom stavka 6. Zakona o humanitarnom razminiranju propisano je da se pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, radno vrijeme iz stavka 5. ovoga članka smatra punim radnim vremenom, te odredbom stavka 5. tog članka da pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana. Najzad, pirotehnički dodatak iz članka 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske ne isključuje pravo ne plaću za prekovremeni rad, te se smatra dodatkom i nije sastavni dio plaće.

18. Vezano za dosudu potraživanja naknade plaće za godišnji odmor za napomenuti je da je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. 88/08. i 124/09., dalje: ZOSOS, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.godine, bilo određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, a prema članku 170. stavak 4 ZOSOS-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđivao je ministar obrane posebnim propisom.

19. Temeljem ovlasti iz odredbe članka 200. u vezi članka 96. st. 1 i članka 170. stavak 4 ZSOSRH-a Ministarstvo obrane donijelo je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 118/09., te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11.

20. Članak 4. stavak 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02., propisivao je da se djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 68/11, bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

21. Prema čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15., 27/16 i 50/16. koji je na snazi od 26. lipnja 2013.godine, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu. Naime, nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/2014 koji je stupio na snagu 8.5.2014.god., naknada plaće za godišnji odmor obračunava se vojnom djelatniku kao da radi u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se pak radno vrijeme određeno sukladno Odluci kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14., koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., te Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine 23/15. i 84/15.

22. Naime, kod izračuna naknade za godišnji odmor nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) uračunava se dodatak na plaću za vojnu službu, jer taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14), čl. 139. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13., 75/15., 50/16.), te čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 15/14.). Prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika („Narodne novine“ broj 54/14.) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

23. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

24. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe pri čemu dodatak za vojnu službu ostvaruju djelatne vojne sobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

25. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuju za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose dodatka, sukladno čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba iz 2014.

26. Za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske vezano uz pitanje naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. - ulazi li dodatak za vojnu službu koji je propisan odlukom o rasporedu u opseg naknade za redovan rad djelatne vojne osobe i treba li djelatnoj vojnoj osobi prilikom isplate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora uračunati i dodatak za vojnu službu obzirom da članak 4. Pravilnika propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, iskazao shvaćanje da djelatnoj vojnoj osobi nakon 8. svibnja 2014. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu (Rev-989/2022 od 22. svibnja 2024., Rev-347/2023 od 24. travnja 2022. Rev- 1134/2024-2 od 24. rujna 2024.).

27. Slijedom obrazloženog, tužitelju je u točki I Izreke presude dosuđena neisplaćena razlika plaće i dodaci na plaću za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom kako već vještak pobliže utvrđuje prema izračunu u nalazu za rad na poslovima razminiravana u ukupnom iznosu od 8.536,46 EUR / 64.317,98 kn kako je navedeno u točki I izreke presude, analogno izračunu iz rekapitulacije utvrđenih razlika u predzadnjem stupcu Tablice na listu 7-8 Nalaza vještaka, list 149- 150 spisa, kako je već navedeno, te je dakle donesena odluka kao u točki I izreke.

28. Takva dosuda je izvršena tim više što predmetno potraživanje nije u zastari, a niti je iznesen takav prigovor. U tom smislu se napominje da je Zakonom o radu, NN 93/14, produžen je zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa te povećan s tri na pet godina. Time je isti izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. U ovom predmetu tužba je podnesena dana 24.travnja 2019., a zahtjev za mirno rješenje spora tri mjeseca ranije, odnosno podnesen je 17. siječnja 2019.godine, te je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a u roku tri mjeseca, pa je dakle razvidno da ne postoji zastara za potraživanje iz tužbe.

29. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je zatražen u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, što je međutim tužitelj propustio pravilno naznačiti u preciziranom tužbenom zahtjevu. Tako nešto bi naime bilo ispravno, jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članku 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan i donesena je odluka kao u točki II izreke presude.

30. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku prema članku 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25), priznat parnični trošak sukladno Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku priloženom na završnoj glavnoj raspravi, list 207 spisa. Kao opravdan tužitelju je prema dakle Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25.) sukladno vrijednosti dosuđenog iznosa priznat trošak u iznosu od po 200,00 eur za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 27.11.2019., 16.03.2020. i 02.05.2022., te za zastupanje na ročištu od 11.01. 2024. (omaškom je napisao 2023.) i na ročištu od 12.02.2026., sve u iznosu od po 200,00 eur. Za prvo (pripremno) ročište održano 04.12.2019. i ročište održano u ponovljenom postupku dana 15.10.2025. priznata je 50%-na naknada ili iznos od po 100,00 eur, je se na istima u pravilu samo procesno raspravljalo, a ista naknada je priznata i za zastupanje na dva ročišta za objavu odluke. Uz to je u smislu Tbr. 8 točka 4 Odvjetničke tarife, tužitelju za sastav podnesaka od 03.01. 2024. priznata 25%-na naknada u iznosu od 50,00 eur, jer je istim podneskom samo dvojno prikazao svoje potraživanje u eur-ima i kunama. Slijedom toga tužitelju je ukupno za navedene radnje priznata naknada troška postupka u iznosu od 1.850,00 eur, odnosno iznos od 2.312,50 eur u koji je uračunat pripadajući pdv. od 25%. Tom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eur (3.500,00 kn), pa je tužitelju sveukupno priznat trošak u iznosu od 2.777,03 eur kao u dijelu točke I izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki I izreke. Napominje se da mu nije priznat jedino trošak za sastav podnesaka od 08.10.2021. koji nije bio potreban, obzirom je imao priliku u podnesku ranije (za koji mu je priznat trošak u cijelosti) iznijeti prijedloge i navode sadržane u spomenutom podnesku.

U Karlovcu 31. ožujak 2026. godine

Sudac:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. iz ZOU Hasan Karajić i Damir Karajić iz Karlovca.

2. Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu, P-DO-108/2019