Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2647/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PI, zbog prekršaja iz članka 31. stavka 26. (ispravno članka 95. stavka 4. i 6.) Zakona o poljoprivrednom zemljištu - „Narodne novine“ broj: 20/18., 115/18., 98/19. i 57/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pp-1538/2024 od 17. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 31. stavka 26. (ispravno članka 95. stavka 4. i 6.) Zakona o poljoprivrednom zemljištu, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaju bitna obilježja te djelo, koje se okrivljeniku stavlja na teret, pa da po propisu nije prekršaj.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene odredbi materijalnog prekršajnog prava smatrajući da je djelo, kako je opisano i utvrđeno, prekršaj.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da u konkretnom slučaju ima osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona te da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljenika oslobodio od optužbe, jer djelo na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj, međutim ne iz razloga koje je dao prvostupanjski sud.
7. Naime, okrivljenik je oslobođen od optužbe, kako mu je optužnim prijedlogom bilo stavljeno na teret, da je koristio poljoprivredno zemljište u vlasništvu države označeno kao k. č. broj [katastarska čestica], KO [katastarska općina], bez valjane pravne osnove.
8. Takav činjenični opis djela nije potpun te djelo, na način kako je opisano, ne predstavlja prekršaj jer u činjeničnom opisu radnje prekršaja nije navedeno na koji je to konkretan način okrivljenik koristio predmetno zemljište, koje činjenice su odlučne i moraju biti navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja, kako bi se konkretno ponašanje okrivljenika moglo podvesti pod naprijed citiranu odredbu članka 95. stavka 4. i stavka 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, odnosno isto ponašanje okrivljenika je navedeno samo u obrazloženju optužnog prijedloga. Međutim, sva bitna obilježja prekršaja moraju biti sadržana u činjeničnom opisu radnje prekršaja, a ne u zapisniku o inspekcijskom nadzoru ili drugim dokazima koji prileže uz optužni prijedlog, odnosno nije dostatno da ista proizlaze iz stanja spisa, na što se poziva žalitelj, zbog toga jer je sud vezan isključivo činjeničnim opisom radnje prekršaja.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilan zaključak da djelo, na način kako je opisano u činjeničnom opisu radnje prekršaja, za koje se okrivljenik optužnim prijedlogom optužuje, po propisu nije prekršaj, te je, na temelju takvog zaključka, pravilno primijenio odredbu članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona i okrivljenika oslobodio od optužbe, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravan zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju prekršaja.
10. Budući da se u ovoj fazi postupka više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji prekršaja, iz kojih proistječu zakonska obilježja prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe, za djelo opisano u izreci, jer djelo za koje se optužuje, kako je opisano, po propisu nije prekršaj.
11. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
