REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-254/2025-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog HŽ, zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 1. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17. i 118/18.– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i optuženog HŽ, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-147/2018 od 24. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba optuženog HŽ je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu optuženi RŽ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – osobito teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 119. stavak 1. u vezi članka 118. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te je na temelju članka 119. stavak 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, dok mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je optuženi RŽ osuđen izvršava 10 (deset) mjeseci, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće se izvršiti ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) optuženom HŽ je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu 132,72 € (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa) / 1.000,00 kn (tisuću kuna), u roku 30 dana od pravomoćnosti presude kao i troškova iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. ZKP-a u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu je podnio i optuženi RŽ, putem branitelja, odvjetnika DŽ, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točaka 2. i 4. ZKP-a, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP-a i zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP-a, predlažući da drugostupanjski sud preinači presudu i optuženika oslobodi optužbe uz primjenu članka 21. stavka 1. odnosno stavka 4. KZ/11, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati je prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem, odnosno preinači presudu u odluci o kazni na način da optuženiku izrekne blažu kaznu.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je oštećeni LŽ, po opunomoćeniku, odvjetniku Krešimiru Golubiću, koji odgovor ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao jer je podnesen protivno odredbi članka 473. ZKP-a.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, sukladno odredbi članka 474. ZKP-a.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika je bespredmetna.

6. Iako se državni odvjetnik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, razlozi kojima argumentira ovu žalbenu osnovu podvodivi su isključivo pod žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj tvrdi da iako je sve relevantne okolnosti sukoba optuženika i oštećenika koji su prerasli u fizički napad optuženika na oštećenika prvostupanjski sud pravilno utvrdio, izveo je pogrešan zaključak da je optuženik postupao s neizravnom namjerom, jer je prema stavu žalitelja dokazana izravna namjera na strani optuženika zbog čega tvrdi da je izreka presude proturječna razlozima presude i da su razlozi iz presude u znatnom proturječju. U tome nije u pravu jer je prvostupanjski sud u izreci presude opisao postupanje optuženika sa neizravnom namjerom, koji oblik krivnje je nastavno u presudi obrazlagao zbog čega navedena povreda nije počinjena. U odnosu na tvrdnje žalitelja, a koje se tiču žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iste će se razmatrati nastavno u okviru te žalbene osnove.

6.1. Jednako se cijene žalbeni navodi optuženika koje podvodi pod povredu kaznenog zakona jer upire da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje s obzirom je optuženik postupao u nužnoj obran,i odnosno eventualno prekoračio granice iste zbog ispričive jake propasti prouzročene napadom.

6.2. Naime, o povredi kaznenog zakona je riječ samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, ali smatra da je na isto pogrešno primijenio kazneni zakon. Stoga će prethodno citirani žalbeni navodi biti razmatrani u okviru osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.3. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a ne nalazi ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

6.4. Ispitujući, stoga, pobijanu presudu po žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na pitanja namjere optuženika.

7. U pravu je državni odvjetnik kada opisuje postupanje optuženika, cijeneći redoslijed, intenzitet i lokacije zadavanja udaraca i to prvotno šakom u glavu i trbuh žrtve koji je pri tome osoba visoke i snažne konstitucije, što onda ukazuje da ga je optuženik namjeravao onesposobiti tako da ga sruši na tlo, a kada je oštećenik glavom udario u asfaltnu podlogu i ostao nepomično ležati, unatoč tome što je bio u potpunosti onesposobljen i bez mogućnosti daljnje reakcije, optuženik nije stao sa napadom, već ga je još dva puta šakom udario u predjelu glave, kao temelj za zaključak o obliku krivnje s kojim je postupao. Ukazuje i na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka da su ozljede u vidu prijeloma lubanje tjemeno lijevo i sljepoočno desno s pripadajućim žarištima krvarenja izvan tvrde moždane ovojnice nastale udarcima tupo tvrdog sredstva - nogom, a dopušta mogućnost i stisnutom šakom i to sa dva zasebna udarca jakog intenziteta. S pravom izdvaja i sadržaj nalaza i mišljenja psihijatra iz kojeg je utvrđeno da je optuženik bio u pripitom stanju, što dovodi do smanjenja mogućnosti samokontrole, reakcije i cjelokupnog ponašanja ali i činjenicu da se sam doveo u takvo stanje i pritom poduzeo vožnju i kao vozač se sukobio sa žrtvom, na temelju čega osnovano zaključuje da je optuženik bio svjestan svog stanja i konkretne konfliktne situacije, da je svjesno agresivno postupio, a to osobito što je uočio i bio svjestan da se žrtva ne može braniti od njegovih daljnjih udaraca kada je pao i ostao nepomično ležati.

7.1. Naime, prema činjeničnom opisu, optuženik je žrtvu udario dva puta šakom u glavu, a potom jednom u trbuh, od kojih udaraca je oštećenik izgubio ravnotežu i pao na način da je zatiljnim dijelom glave udario u asfaltirani kolnik i ostao nepomično ležati nakon čega ga je optuženik još dva puta šakom udario u predjelu glave, time da je u izreci presude naznačeno da je optuženik postupao s neizravnom namjerom, što prvostupanjski sud obrazlaže u točki 39.3. činjenicom da je optuženik morao biti svjestan da zadajući oštećeniku snažne udarce šakom u glavu, nakon što se ovaj srušio na asfalt već nakon prvog udarca, a uzimajući u obzir mehanizam i sredstvo napada, može istog osobito teško tjelesno ozlijediti i na to je pristao, obrazlažući pri tome da nije životno logično da bi optuženik, nakon što je već oštećenika oborio srušivši ga na tlo i to asfaltnu podlogu, istog htio dodatno ozlijediti tako teško da bi uslijed toga bilo teško narušeno njegovo zdravlje, imajući u vidu činjenicu da prije inkriminirane večeri uopće nije niti poznavao oštećenika. Takvo rezoniranje suda prvog stupnja počiva na pogrešnim premisama. Prilikom analize oblika krivnje s kojom postupa počinitelj, u konkretnom slučaju optuženik, potrebno je poći od analize zakonskog opisa kaznenog djela koje mu se inkriminira, i onda isto podvesti pod utvrđeno činjenično stanje, imajući na umu da je kazneno djelo iz članka 119. KZ/11 kazneno djelo kvalificirano težom posljedicom kod kojeg je potrebno utvrditi sve objektivne i subjektivne elemente krivnje kako u odnosu na temeljno djelo tako i u odnosu na posljedicu. Potrebno je razgraničiti oblik krivnje s kojim optuženik postupa u odnosu na osnovni oblik, nanošenje teške tjelesne ozljede, i u odnosu na nastup posljedica u vidu znatne oslabljenosti važnog organa žrtve ( i to oslabljenje funkcije mozga), i trajnog i teško narušenog zdravlja žrtve, koje okolnosti djelo čine kvalificiranim. Sukladno optužnom aktu ovlaštenog tužitelja, takvo razgraničenje nije opisano, jer je sadržaj inkriminacije postupanje optuženika“ u cilju da LŽ ozlijedi tako teško da bi uslijed ozljeda bilo teško narušeno njegovo zdravlje".

7.2. Stoga je, potrebno da prvostupanjski sud određeno i jasno utvrdi s kakvim je oblikom krivnje i zašto optuženik postupao u odnosu na osnovni oblik djela i u odnosu na nastupjele posljedice, kojem pitanju je bio dužan pristupiti kritičnije, s obzirom na konkretne okolnosti slučaja. Zbog navedenoga je osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenje oblika krivnje s kojim je postupao optuženik.

7.3. Neosnovano optuženik u žalbi ističe da je postupao u nužnoj obrani, što potvrđuju okolnosti proporcija oštećenika u odnosu na njega jer je oštećenik znatno snažnije građe, krupniji i viši prema navodima žalitelja, kao i činjenica da nije pokrenut postupak protiv optuženika zbog kaznenih djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 i članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 na štetu FŽ, kćeri žrtve, koje okolnosti ne dovode do zaključka na kojem inzistira žalitelj, a imajući u vidu iskaz svjedoka FŽ o dinamici sukoba i postupanja optuženika koji nanosi udarce optuženiku koji su rezultirali ozljedama opisanim u činjeničnom opisu, pri čemu je njen iskaz potvrđen nalazom sudskomedicinskih vještaka i medicinskog dokumentacijom, kao i iskaza svjedoka DŽ i ĆŽ da je iz jednog vozila izašlo više osoba, a iz drugog jedna osoba te da su nekoga bacili na asfalt, te iskaz svjedoka VŽ da je tijekom događanja čuo ženski glas koji je vikao “HŽ nemoj“, a podlogu za takav zaključak obrane ne daje niti sadržaj nalaza i mišljenja vještaka psihijatra iz kojeg je utvrđeno da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv. I sam žalitelj, kada navodi da se optuženik“ nevjerojatnom slučajnošću uspio obraniti jer je od jednog udarca posrnuo i u padu udario glavom o asfaltnu podlogu“ dovodi u pitanje tvrdnje o nužnoj obrani.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve već izvedene dokaze i druge koje će predložiti stranke, te odgovoriti na pitanje o sadržaju namjere i dati jasan odgovor o obliku krivnje s kojim je optuženik postupao u odnosu na osnovni oblik djela i nastupjele posljedice, i kako i zašto to utvrđuje. Ovo posebno s obzirom na način počinjenja djela te činjenicu da udarce zadaje žrtvi dok su oboje u stojećem položaju, a zatim još dva udarca nakon što je žrtva pala na kolnik, pri čemu je potrebno dati poseban osvrt na utvrđenja sadržaja svijesti i volje optuženika imajući na umu odredbe članka 28. i 29. KZ/11, što je potrebno valjano obrazložiti, imajući pri tome na umu, da će se raditi o kaznenom djelu iz članka 119. stavak 1. u vezi stavka 3. u vezi članka 118. stavak 1. KZ/11, kažnjivom po članku 119. stavak 3. KZ/11, u slučaju da prvostupanjski sud utvrdi da optuženik postupa s namjerom u odnosu na nastupjele posljedice. Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku izvođenjem već izvedenih dokaza i drugih dokaza za čijim se izvođenjem ukaže potreba, donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu.

9. Slijedom svega izloženoga, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, po članku 483. stavak 1. ZKP-a ukinuti.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević