Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-713/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice TI, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-41/2022-26 od 26. travnja 2023., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Velikoj Gorici je, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenicu SI, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenice i nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno da su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze izvedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako je iz iskaza oštećenice FI, kojeg je ova dala na dokaznom ročištu (na raspravi je iskoristila blagodat nesvjedočenja jer je sestra okrivljenice), razvidno da joj je okrivljenica prijetila smrću. U žalbi se ističe kako iskazi ispitanih svjedokinja DI, LI i AI nisu vjerodostojni te da su te svjedokinje imale za cilj umanjiti kaznenu odgovornost okrivljenice, s time što iz iskaza svjedokinje LI ipak proizlazi da, iako se ista nije mogla sjetiti prijetećih riječi, da je oštećenica te prijetnje shvatila ozbiljno, a i ta svjedokinja da nije otklonila mogućnost da je okrivljenica tada oštećenici prijetila ubojstvom.
8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenica EI počinila predmetno kazneno djelo jer ona od samog početka negira počinjenje tog djela, a osim iskaza oštećenice FI, kojeg je ova dala na dokaznom ročištu (na raspravi je iskoristila blagodat nesvjedočenja), u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenica doista ozbiljno prijetila svojoj sestri, oštećenici FI, da će je usmrtiti i time da bi počinila kazneno djelo prijetnje.
8.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenicu SI svojim iskazom na dokaznom ročištu tereti oštećenica FI, ne može zaključiti da je to dokaz koji bi nedvojbeno potvrdio da bi okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenica, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetila oštećenici. Naprotiv, iz iskaza ispitanih svjedokinja DI, LI i AI, ali i iz obrane okrivljenice, ne proizlazi da bi okrivljenica EI, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetila svojoj sestri oštećenici FI.
8.4. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz žrtve s dokaznog ročišta, a sa druge strane ne samo obrana okrivljenice, već i iskazi svjedokinja DI, LI i AI koje nisu potvrdile navode oštećenice, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je obrana okrivljenice logična i uvjerljiva, a u suglasnosti je i s iskazima ispitanih svjedokinja DI, LI i AI, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno sud prvog stupnja kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenicu oslobodio optužbe budući da nije dokazano da bi počinila kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.
9. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08-26, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
