Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-699/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SP, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a u svezi čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-204/2023 od 2. lipnja 2023., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru je, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenika SP, zbog dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a u svezi čl. 51. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude te da su razlozi presude nejasni.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.1. U žalbi državnog odvjetnika se navodi da je, nasuprot zaključku prvostupanjskog suda, dokazano da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod članova obitelji, svoje supruge i sina, izazvao strah za njihovu sigurnost i doveo ih u ponižavajući položaj, a što da proizlazi iz iskaza oštećenika VP i NP datih pred sucem istrage na dokaznom ročištu. Ističe se kako iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako je ponašanje okrivljenika bilo takvo da bi u istom postojala dovoljna težina kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji jer da je okrivljenik kroz dulje razdoblje bio verbalno i fizički nasilan prema članovima svoje obitelji. U žalbi se navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako ne postoji dovoljna težina kršenja propisa o zaštiti nasilja u obitelji jer da je iz izvedenih dokaza razvidno kako je okrivljenik, u inkriminiranom razdoblju, fizički i psihički zlostavljao svoju obitelj, da ih je tukao, vrijeđao, psovao te im prijetio da će ih udariti, a koje ponašanje da je kod žrtvi ostavilo traga te ih dovodilo u položaj u kojem se boje za vlastitu sigurnost. Na koncu je navedeno kako je okrivljenik svojim ponašanjem teško, uporno i dugotrajno kršio propise o zaštiti nasilja u obitelji na koji način da je ostvario obilježja kaznenih djela iz čl. 179.a KZ/11.
8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik SP počinio predmetna kaznena djela jer sam on negira počinjenje tih djela, a osim toga u postupku nije izveden niti jedan verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik doista teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod članova obitelji izazvao strah za njihovu sigurnost i doveo ih u ponižavajući položaj i time da bi počinio kaznena djela nasilja u obitelji.
8.3. Pravilno prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi kako su okrivljenika SP pred sucem istrage donekle teretili oštećenici VP i NP, koji su tijekom rasprave koristili blagodat nesvjedočenja, ali ti oštećenici, supruga i sin okrivljenika, niti tada nisu potvrdili sve navode iz optužnice, već su više iskazivali o problemima u obitelji, okrivljenikovim problemima s alkoholom i posebno su opisivali događaj od 16. prosinca 2022. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako se iz iskaza oštećenika ne može zaključiti da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, obzirom da oni ne terete okrivljenika na način kako je opisano u optužnici. Osim toga, u postupku nisu izvedeni niti neki drugi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, u inkriminiranom razdoblju, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod svoje supruge i sina izazvao strah za njihovu sigurnost i doveo ih u ponižavajući položaj, već je pravilan zaključak suda prvog stupnja, a što proizlazi i iz iskaza oštećenika, kako u konkretnom slučaju nije dokazana takva težina kršenja propisa o zaštiti nasilja u obitelji da bi se radilo o kaznenim djelima, niti je dokazano da je u ponašanju okrivljenika postojao visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti.
8.4. Prema tome, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika SP i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno zaključivši kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, zbog čega je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobođen od optužbe.
9. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08-26, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
