REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-490/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Ljubičić, Vrdoljak&partneri, protiv tuženika A3 d.o.o. za građenje i trgovinu, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Juričko&partneri, Split, te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Grgić&partneri, Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 16.356,75 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe 16.03.2018.godine pa do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja vezano za više zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete, a u iznosu od 10.187,81 EUR kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 955,60 EUR zajedno za zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja vezano za potraživanje zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu, a za razdoblje od utuženja 16.03.2018.godine do presuđenja, te dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje troškova liječenja u iznosu od 663,61 EUR kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 14.249,16 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, koja se zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 16. ožujka 2018. je navedeno da je dana 15. rujna 2017. došlo do radne nezgode u Murvici u kojoj je tužitelj kao radnik tuženika zadobio teške tjelesne ozljede i baš na način da je tužitelj pao s etaže objekta u izgradnji na kojem je bila postavljena propisna zaštitna ograda od pada s visine. Tuženik da je umjesto da svom teško stradalom radniku plati štetu, tijekom liječenja tužitelja sačinio izjavu dana 16. listopada 2017. koju je nudio tužitelju na potpis, a kako da je ta izjava potpuno neistinita i jedina svrha je izbjegavanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu, tužitelj da je tu izjavu odbio potpisati. Navedene prigode tužitelj da je zadobio tjelesne povrede, odnosno povrijeđeno mu je pravo osobnosti pa je očito da težina ozljede i sve okolnosti slučaja opravdavaju priznati mu pravičnu novčanu naknadu posebice imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, straha, tegoba tijekom liječenja i sl. Tužitelj sveukupno na ime naknade štete potražuje iznos od 775.000,00 kn sa zakonskim kamatama.

2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 2. studenog 2018. na način da od tuženika na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 26.544,56 EUR, na ime tuđe njege i pomoći iznos od 955,60 EUR, te na ime troškova liječenja iznos od 663,61 EUR, odnosno sveukupno iznos od 28.163,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu (list 68 spisa) usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika dana 15. rujna 2017. te da je istog dana na gradilištu u Murvici zadobio tjelesne ozljede i to baš na način da je pao s etaže objekta u izgradnji. Međutim, da tuženik nije odgovoran za štetu nastalu tužitelju jer na dan nesreće su svi ugovoreni radovi na građevini bili već završeni te je preostalo još samo dio opreme koji se nalazio u prizemlju uz lokalnu prometnicu transportirati kamionom na skladište tuženika. Kako su radovi dovršeni, a oprema uklonjena, da su zaštitne ograde na gornjim etažama demontirane, a s čim da su svi radnici bili upoznati te im je, s obzirom da to više nije bilo gradilište poslodavca, i zabranjen pristup na gornje etaže. Nadalje da je tužitelj navedenog dana pisanim nalogom nadređenog bio raspoređen na poslove preslagivanja, sortiranja i prebrojavanja opreme za transport s privremenog gradilišta na skladište tvrtke. Mjesto rada da se nalazilo na terenu ispred građevine u blizini lokalne prometnice. U trenutku nezgode da su svi radnici, osim tužitelja i dizaličara bili na domjenku organiziranom povodom završetka radova, u prizemlju objekta. Tužitelj dakle da je u trenutku nezgode trebao sortirati opremu u prizemlju, da se nije smio nalaziti na prvoj etaži s koje je pao, te s obzirom da nije imao takav nalog nadređenog i s obzirom da je znao da mu je pristup na tu etažu zabranjen te s obzirom da je u trenutku nezgode postupao protivno radnom nalogu poslodavca, odnosno nalazio se na mjestu na kojem nije predviđeno kao njegovo mjesto rada, a za koje je znao da nije sigurno, da je očito da je do nezgode došlo isključivo krivnjom tužitelja, pa tuženik nije odgovaran za nastalu nezgodu. Također tuženik ističe kako je odštetni zahtjev, s obzirom na ozljede koje je pretrpio tužitelj, nerazumno previsoko postavljen. Nadalje predlaže da se o ovoj parnici obavijesti osiguravajuće društvo Jadransko osiguranje d.d. budući tuženik kod navedenog osiguranja ima ugovorenu policu osiguranja br. OV0680008683.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na određeno vrijeme od 16. kolovoza 2017. zaključen između tužitelja i tuženika; zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područni ured Split, Ispostava Zadar od 12. prosinca 2017.; fotoelaborata od 15. rujna 2017.; izjave o ozljedi NA od 18. rujna 2017.; izjave FA od 15. rujna 2017.; zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područni ured Split, Ispostava Zadar od 7. studenog 2017.; službene zabilješke Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Ispostave Zadar od 26. rujna 2017.; zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područni ured Split, Ispostava Zadar od 15. rujna 2017.; izjave FA od 15. rujna 2017.; police osiguranja broj: OV0680008683 Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, Podružnica Split; potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split br. 74/03 od siječnja 2003.; pregledom zdravstvenog kartona te cjelokupne medicinske dokumentacije za tužitelja; izveden je dokaz saslušanjem zz tuženika ĆA, svjedoka NA, ŠA, TA, DA, SA; pregledom pisanog vještva sudske vještakinje dr. Danči Tripalo od 29. travnja 2021.; vještačenjem po sudskim vještacima spec. neurokirurgu dr. HA, spec. ortopedu dr. Danči Tripalo, torakalnom kirurgu dr. Nenadu Iliću, te spec. psihijatru dr. EA. Izveden je i dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu Marijanu Kamenjašević, a koji vještak je izradio pisani nalaz i mišljenje (list 381-391 spisa), a vještak Kamenjašević je ujedno dao i usmeni nalaz i mišljenje, te se očitovao na primjedbe punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na ročištu od 13.siječnja 2026.godine. (list 416-420 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak, te je donesena presuda ovog suda Pr-226/2018-57 od 22.04.2024.godine (list 305-321 spisa), a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-550/2024- 2 od 25.lipnja 2024.godine te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Drugostupanjski sud je istakao da se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je nalog tuženika tužitelju za obavljanje poslova vezivanja armaturnih koševa temeljnog zida zasigurno predstavljao razlog zbog kojeg se tužitelj u jednom trenutku prilikom izvođenja pomoćnih radova zatekao na navedenoj etaži na kojoj nije bila postavljena propisana zaštitna ograda jer da takav zaključak nema uporište u iskazima saslušanih svjedoka. Navodi se da iz iskaza saslušanog svjedoka OA proizlazi da je zajedno sa tužiteljem spornog dana bio raspoređen na poslovima čišćenja gradilišta u prizemlju predmetnog objekta te da niti on niti ostali radnici nisu imali razloga biti na prvoj etaži. Ističe se da i iz iskaza svjedoka TA koji je radio na predmetnom gradilištu proizlazi kako na prvoj etaži nije bilo nikakve opreme te da nije bilo potrebe da itko ide na drugu etažu. Nadalje se navodi da i iz iskaza svjedoka LA proizlazi da je isti iskazao da tužitelj nije imao razloga biti na prvoj etaži. Nadalje se navodi da iz iskaza svjedoka zamjenika voditelja gradilišta FA proizlazi da je isti iskazao da je tužitelj navedenog dana trebao obavljati poslove slaganja opreme u prizemlju, te da mu je on na papir i napisao što i kako treba slagati, te da tužitelj nije dobio nikakav nalog za obavljanje poslova na prvoj etaži s koje da je pao. Također je drugostupanjski sud u svojoj odluci istakao da je sud propustio odlučiti o izvođenju dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu i to na spornu okolnost – postojanje uzročno posljedične veze između poslova koja je tužitelj obavljao po nalogu poslodavca i okolnostima predmetne nesreće na radu, odnosno da li je predmetna nesreća na radu (pad s prve etaže objekta s visine preko tri metra) s obzirom na poslove koje je tužitelj obavljao rezultat propusta u organizaciji zaštite na radu tuženika ili samog tužitelja. Obzirom na navedeno u ponovljenom postupku je postupljeno po nalogu drugostupanjskog suda te je provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu Marijanu Kamenjašević koji je najprije sačinio pisani nalaz i mišljenje (list 381-391 spisa), a potom je vještak Marijan Kamenjašević dao i usmeni nalaz i mišljenje na ročištu d 13.01.2026.godine (list 416-420 spisa), te se očitovao na primjedbe punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača.

7. Sud je dopisom od 9. studenog 2018., a obzirom na navode tuženika te priloženu policu osiguranja br. OV0680008683 izvijestio Jadransko osiguranje d.d. (sada Adriatic osiguranje d.d.) o postojanju ove parnice radi eventualnog umiješanja, te je navedeno osiguranje podneskom od 29. siječnja 2019. potvrdilo pravni interes za miješanje u predmetnu parnicu te pristalo stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženika. Ovaj sud je na ročištu od 14. veljače 2019. godine dozvolio Adriatic osiguranju d.d. Zagreb umješanje na strani tuženika.

8. U svom odgovoru na tužbu Adriatic osiguranje d.d. ističe da se pridružuje navodima odgovora na tužbu tuženika iz podneska od 21. kolovoza 2018. odnosno osporava odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu koju je tužitelj pretrpio ozlijedivši se u istom. Također ističe da je sporna i visina tužbenog zahtjeva postavljenog za naknadu neimovinske i imovinske štete, tuđu njegu i pomoć te troškove liječenja. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom te ga obvezati na snašanje parničnog troška.

9. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj kao pomoćni građevinski radnik kod tuženika na privremenom gradilištu u Murvici doživio ozljedu na radu dana 15.rujna 2017.godine. Da je tužitelj bio pomoćni građevinski radnik tuženika u vrijeme štetnog događaja proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 16.08.2017.godine(list 4-5 spisa), a prema kojem ugovoru o radu je radni odnos tužitelja kod tuženika trebao trajati do 17.10.2017.godine. Također nije sporno da sve činjenice vezane za navedenu ozljedu na radu su utvrđene u postupku kojeg je provela inspekcija rada te da iste proizlazi iz pregledanog cjelokupnog spisa Inspektorata rada Klasa: UP/I- 116-02/17-41/18 (list 93-98 spisa).

10. Ono što je u predmetnom postupku sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li su ostvarene pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu tužitelju, a koje su propisane odredbom članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/24). Također je sporno postoji li uzročno posljedična veza između poslova koje je tužitelj na dan štetnog događaja obavljao po nalogu poslodavca i predmetne nesreće na radu, odnosno da li je predmetna nesreća na radu (pad s prve etaže objekta visine preko 3 metra) s obzirom na poslove koje je tužitelj tad obavljao rezultat propusta u organizaciji zaštite na radu tuženika ili samog tužitelja.

11. Iz pregledanog spisa Inspektorata rada Klasa: UP/I-116/02/17-41/18 (list 93-98 spisa), te u tom smislu pripadajućeg zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 12. prosinca 2017.godine te službenih bilješki i izjava u tom spisu nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj kod tuženika bio osposobljen za rad na siguran način za posao pomoćnog radnika u građevinarstvu, te iz procjene rizika tuženika proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima pomoćnog građevinskog radnika, a koji su poslovi s posebnim uvjetima rada , te da je tužitelj imao svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti za to radno mjesto. U odnosu na vrijeme, mjesto i radove koji su obavljeni neposredno prije ozljeđivanja je zabilježeno da je tužitelj dana 15. rujna 2017.godine na privremenom gradilištu za izgradnju poslovne zgrade u mjestu Murvica započeo sa radovima u 7,00 sati te da je obavljao pomoćne građevinske poslove zajedno sa radnicima TA, PA i OA, te da se oko 13,45 sati istog dana uspeo na etažu objekta u izgradnji u jugoistočnom dijelu, a na kojoj da nije bila postavljena propisana zaštitna ograda od pada sa visine, te da je tužitelj doživio ozljedu padom na betonski pod sa navedene visine. Istaknuto je da od radne zaštitne odjeće i obuće ozljeđeni radnik imao zaštitne radne cipele, zaštitne rukavice i zaštitnu kacigu, te radne hlače te je zabilježeno da se ozljeda tužitelju dogodila 6 sati i 45 minuta nakon početka radnog vremena. U odnosu na vrijeme, mjesto i način ozljeđivanja radnika je istaknuto da je tužitelja zajedno sa drugim radnicima zamjenik voditelja gradilišta FA rasporedio na poslove vezivanja armaturnih koševa zida sa sjeverozapadne strane , te da je nakon dnevnog odmora tužitelju zamjenik voditelja gradilišta FA dao papir na kojem da je bila količina i vrsta opreme koju da je trebalo pripremiti za transport, a koja da se nalazila u prizemlju objekta. Navodi se da je tužitelj oko 13,45 sati toga dana uspeo sa na etažu objekta u izgradnji u jugoistočnom dijelu, visine 3380 mm od poda, objekta u prizemlju do armirano betonske ploče na kojoj da nije bila postavljena propisana zaštitna ograda od pada sa visine, te da je tužitelj pao sa etaže na betonski pod. Istome je pružena pomoć, te je prevezen vozilom Hitne medicinske pomoći na Opći hitni bolnički prijem Opće bolnice u Zadru gdje su mu utvrđene teške tjelesne ozljede. U odnosu na prijavu o ozljedi na radu je istaknuto da je u inspekciju zaštite na radu zaprimljena telefon obavijest od strane službe 112 u trgovačkom društvu tuženika o ozljedi na radu tužitelja, a da je pismena obavijest o ozljedi na radu tužitelja zaprimljena od strane AA inspektora rada. Iz izjave tužitelja (list 102 spisa) je razvidno da se tužitelj ne sjeća veći dio događaja već se jedino sjeća da je navedene prigode bio sa radnikom Ž, te da je na gradilište došao predstavnik investitora GA koji da je trebao nakon završetka poslova radnicima donijeti hranu, a ostalih događaja se isti ne sjeća. Iz zapisnika od 15. rujna 2017.godine (list 104-108 spisa) proizlazi da je inspektor zaštite na radu nakon svih navedenih provjerenih činjenica na licu mjesta, a vezano za ozljedu na radu tužitelja izdao tuženiku kao poslodavcu rješenje kojim mu je između ostalog na temelju članka 92.stavka 1. podstavka 6. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14), izdao usmeno rješenje o zabrani rada na izvođenju građevinskih radova, etaži objekta u izgradnji u jugoistočnom dijelu, dok se ne postave propisane zaštitne ograde. U navedenom zapisniku je istaknuto da je mjera zabrane izvršena na način da su radnici tuženika u tijeku inspekcijskog nadzora započeli i završili sa postavljanjem zaštitne ograde na etaži objekta. Iz pregledane izjave o ozljedi (list 111 spisa), a koju je dao radnik NA proizlazi da je isti navedenog dana 15.09.2017.godine kad je tužitelj stradao u navedenoj ozljedi na radu prenosio dizalicom oplatu sa ceste do ogradnog zida, te da se u trenutku pada tužitelja i ozljede on nalazio kod kontejnera. Isti je tužitelju pružio pomoć. Iz pregledane izjave JA zamjenika voditelja gradilišta proizlazi da je isti na dan kad se tužitelj ozljedio 15.09.2017.godine tužitelja rasporedio na poslove vezanja armaturnih koševa temelja ogradnog zida na sjeverozapadnoj strani, te da nakon što su išli na marendu da je dao tužitelju papir na kojem da je bila količina i vrsta opreme koju je tužitelj trebao pripremati za transport, te da je on napustio gradilište zbog reguliranja smještaja radnika, a da ga je radnik LA obavijestio o padu tužitelja. JA je istakao da mu nije jasno obzirom na mjesto gdje je rasporedio tužitelja kako se tužitelj zatekao na mjestu odakle je pao.

12. Sudu prileže izjava tužitelja iz koje bi proizlazilo da tužitelj ne potražuje štetu od tuženika kao poslodavca (list 49 spisa). Međutim, tužitelj nije potpisao navedenu izjavu te ista u tom smislu nije relevantna za ocjenu činjeničnog stanja u predmetnoj pravnoj stvari, a vezano za predmetnu ozljedu na radu.

13. Iz iskaza saslušanog zz tuženika ĆA proizlazi da je on direktor i član uprave tuženika te su njegov segment posla operativa gradilišta. Da mu je poznato da je došlo do radne ozljede tužitelja 15. rujna 2017.g. na gradilištu koje je tuženik imao u mjestu Murvica, poviše Zadra, a da su bili ugovoreni grubi građevinski radovi dvoetažnog objekta inače svadbenog salona. Tužitelj da je mjesec dana prije štetnog događaja bio primljen na rad kod tuženika na određeno vrijeme i upravo mu je trajao probni rad, tako da je do predmetnog događaja bio zaposlen cca jedan mjesec, a probni rad traje 2 mjeseca. Prije nego što je bio upućen na gradilište tužitelj da je proveo obuku sukladno Zakonu o zaštiti na radu za rad na siguran način, a što se tiče poslova koje je obavljao tog dana 15. rujna 2017.g. koliko je njemu poznato radnici pa i tužitelj da su imali radni nalog da utovare opremu tuženika u kamion ispred zgrade uz cestu, obzirom da je posao na tom objektu bio završen iz kog razloga su već bile uklonjene zaštitne ograde na etaži objekta. Također ističe da u tom vremenskom periodu od mjesec dana koje je tužitelj proveo na radu kod tuženika je uočeno da ne poštuje naloge nadređenih tako da sa njegovim radom kao poslodavac nije bio zadovoljan, međutim bio mu je u tijeku probni rok. Taj dan radni nalog tužitelju da je bio utovar opreme u kamion, a kako se on našao na etaži tog završenog objekta da njemu nije poznato, kao što nije ni poznato njegovom nadređenom koji je u tom trenutku bio ZA, kao voditelj radova te po njegovim navodima je poznato da nije dobio radni nalog da ide na etažu. Navodi da mu nije poznato da li je zaštitna ograda uklonjena taj dan ili ranije. Obzirom da je to bio zadnji dan na gradilištu koliko mu je poznato da je bio priređen i nekakav domjenak kao znak završetka radova od strane investitora. Nakon tog događaja da je razgovarao s tužiteljem, međutim ni on se nije mogao sjetiti zbog čega je otišao na etažu i što je tamo radio, a da nisu mogli taj odgovor dati ni ostali djelatnici tuženika. Koliko je njemu poznato tužitelj da je nakon predmetne ozljede zaprimljen u bolnicu u Zadru, tu da ga je posjećivao ĐA i njihov prokurista i voditelj radova ZA. Da misli da su mu dijagnosticirane ozljede glave, vjerojatno i leđa, da ne zna koliko je trajalo liječenje, ali da su oni dvaput produžavali ugovor o radu na određeno vrijeme u namjeri da mu se izađe u susret kako bi se pokrili troškovi liječenja, te su imali i namjeru da ga zaposle u stalni radni odnos. Međutim, kako je tužitelj nakon nekog vremena zatražio naknadu štetu te ukoliko mu se ne isplati ta cifra da će ustati tužbom oni da su odustali od produžavanju ugovora. Napominje da su bili spremni platiti troškove liječenja, ali da nisu htjeli pristati na isplate s osnova naknade štete. Nadalje, zz tuženika navodi da nije bio očevidac predmetne nezgode te da je iskazivao po navodima svojih djelatnika. Ističe da je u komunikaciji sa odvjetnikom sročena određena izjava kojom bi se tužitelju ponudio radni odnos s tim da preuzme odgovornost za nastanak štetnog događaja. Ističe da smatra da je isključivo tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja. Zaključno zz tuženika navodi da je prva namjera bila da se tužitelju pomogne kako bi mu se olakšali troškovi liječenja, s tim da su dobili savjet od odvjetnika da se tužitelju da izjava na potpis o nastanku predmetnog događaja kako bi se tuženik osigurao da tužitelj ne bi imao zahtjeva za naknadom štete.

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka NA proizlazi da je on radio kod tuženika u vremenskom periodu od studenog 2017. do 20. veljače 2019. kao dizaličar. Kritičnog dana 15. rujna 2017.g. da je on bio na izlasku iz kontejnera kad da je čuo tupi udarac, a nakon što je izašao iz kontejnera da je zamijetio tužitelja kako leži na podu. Da je uočio da se tužitelj nalazi u položaju u kojem se gušio, da mu je pokušavao otvoriti usta, međutim nije uspio pa ga je prebacio na bok, te tako uspio da tužitelj nastavi disati da se ne uguši i zatražio od kolega da se pozove hitna pomoć. Taj dan da su bili pozvani na čišćenje gradilišta i da su skupljali građu i razvrstavali je. Sama građa nalazila se okolo samog objekta. Koliko mu je poznato ta građevina je imala dvije etaže, a da misli da je tužitelj pao sa prve etaže cca. tri i pol metra. Kako se tužitelj našao na toj etaži obzirom da nije bilo nikakvog građevinskog materijala za prikupljanje da njemu nije poznato jer je gore sve bilo čisto, niti da mu je poznato tko je tužitelja uputio na tu prvu etažu, a da je na tom gradilištu šef bio ZA. Svjedok nadalje navodi da mu nije poznato tko je otklonio ogradu s prve etaže, te da etaža nije imala zaštitnu ogradu. Nadalje navodi da je bio nazočan kada je bio inspektor rada na očevidu i da se odmah nakon tog događaja počela postavljati zaštitna ograda na prvoj etaži prvog objekta od strane radnika tuženika. Ističe da je taj dan radio zajedno s tužiteljem i da su dobili zadatak šefa gradilišta da slažu i razvrstavaju građu unutar salona u prizemlju predmetne građevine. Svjedok nadalje navodi da se on tog dana nije penjao na prvu etažu predmetnog objekta jer da je ista bila već očišćena dan ranije od strane djelatnika LA, a da ni tada prva etaža nije imala zaštitnu ogradu. Ističe da su tog dana ostali radnici tuženika prikupljali građu izvan objekta, okolo, dok su unutar objekta bili samo on i tužitelj, jer da se šef gradilišta ZA nakon što je izdao radni nalog udaljio i otišao na drugo gradilište. Predmetna nezgoda da se dogodila pred kraj radnog vremena, s tim da do kraja radnog dana nisu dobili nikakav drugi radni nalog obzirom da je nakon radnog dana bila organizirana proslava u svezi završetka građevinskih radova.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka ŠA proizlazi da je on djelatnik tuženika već pet i pol godina, da radi na radnom mjestu inženjer sigurnosti. On konkretno da nije radio na tom gradilištu, međutim kada se dogodila predmetna nezgoda 15. rujna 2017. da se odmah uputio iz Splita na gradilište. Koliko je njemu poznato tužitelj da je taj dan dobio pisani zadatak po kojem je trebao ispred objekta prikupljati ostatak opreme i prebrojiti istu, a da je svjedoku rečeno da mu je takav nalog i predan. Sam objekt tijekom gradnje kako su se etaže gradile tako se postavljala i zaštitna ograda koju da je osobno vidio da je postavljena 15 dana ranije kad je obilazio gradilište. Naime, zaštitna ograda se uklanja po završetku pa stoga da pretpostavlja da je dan ranije u cijelosti otklonjena sa prve etaže, a tko je uklonio da bi to trebao znati šef gradilišta. Kada je došao taj dan na gradilište da nije dobio odgovor niti od djelatnika zbog čega se tužitelj našao na prvoj etaži tog dana, a odgovor da nije dobio ni od tužitelja obzirom da je izjavio da se ničega ne sjeća. Navodi da je nakon predmetno štetnog događaja po dolasku inspektora za zaštite na radu po njegovom nalogu na mjestu gdje je tužitelj pao montiran je ponovno dio zaštitne ograde. Svjedok ističe da inspektor nije imao razlog da zabrani rad na tom mjestu jer se nije imalo što raditi, zatražio je samo vraćanje zaštitne ograde, te da su zaštitnu ogradu vratili radnici tuženika. Nadalje navodi da je na gradilište došao oko 15:00 – 15:30 pred kraj radnog vremena, a da na prvoj etaži nije bilo nikakve opreme, osim opreme koja se nalazila između građevine i prometnice. Vezano za fazu u kojoj je bilo gradilište svjedok navodi da su oni bili završili sve radove prema ugovor sa investitorom, pa da su čistili gradilište i pripremali se za domjenak.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka TA proizlazi da on radi kao tesar kod tuženika od 9. studenog 2016. i taj dan kada se tužitelj ozlijedio 15. rujna 2017. da je bio na gradilištu udaljen od mjesta gdje je tužitelj pao cca 25 metara, a da se nalazio iza zida gdje da su razvrstavali građu i opremu pripremali za transport. On da je došao cca 3 mjeseca prije izgradnje na to gradilište već kada je izvođenje radova bilo pri kraju , ali da mu je poznato da su obje dvije etaže, prva i druga, imale zaštitnu ogradu koja se uklonila možda dan ili dva ranije nego što se dogodio ovaj događaj, a nakon što je prva etaža bila u cijelosti dovršena te na njoj više nije bilo nikakvog posla. Koliko se sjeća da na toj etaži nije bilo nikakve opreme, sve je bilo čisto i pometeno, te nije bilo potrebe da itko ide na prvu etažu. Oni da su taj dan dobivali radne naloge od šefa gradilišta SA, usmenim putem, da nije bilo pisanih naloga. Taj dan da je također u 15:00 sati bio predviđen i domjenak. Nakon što je pun. tužitelja svjedoku predočio fotografije priložene u fotoelaboratu inspektora IA list spisa 14, da komentira što se nalazi na slici 2 koja prikazuje etažu objekta u izgradnji odakle je pao tužitelj, svjedok navodi da isto ne može komentirati jer da mu nije poznato što je na slici. Svjedok navodi da su dobivali usmene naloge za rad isključivo od šefa gradilišta MA.

17. Iz iskaza saslušanog svjedoka DA proizlazi da on već 13 ili 14 godina radi kao tesar- armirač kod tuženika. Tog dana 15. rujna 2017. da je bio na gradilištu na kojem da je bio angažiran par mjeseci prije završetka radova i da su skupljali opremu radi odvoženja iste sa gradilišta, a on da se nalazio kraj kontejnera, da je bio okrenut leđima kad da je čuo udarac tako da nije vidio sam pad tužitelja. Tužitelj da je pao sa prve etaže predmetnog objekta na kojoj je još bilo zaštitne ograde, dok je dio ograde bio uklonjen, a da mu nije poznato tko je uklonio, a niti da je pratio tko to radi. Navodi da mu je poznato da je inspektor zaštite na radu po dolasku nakon predmetno štetnog događaja utvrdio sukladno postojećem dijelu zaštitne ograde da ista nije bila pravilno postavljena. Da ne zna zašto je zaštitna ograda djelomično uklonjena jer nekada da se ista ne uklanja bez obzira na završetak radova. Da njemu nije poznato da li se na prvoj etaži nalazilo još opreme jer da se on nije penjao par dana te mu nije poznato kako se tužitelj našao na prvoj etaži. Napominje da je on znao za vrijeme gradnje, dok je radio na prvoj etaži obzirom da je u blizini bio rasadnik cvijeća gdje su bile zaposlene ženske djelatnice, otići ih gledati, pa je moguće da je to radio i tužitelj. Navodi da misli da tužitelj nije imao razloga da bude na prvoj etaži. Navodi da on nije imao nikakve veze s postavljanjem ili skidanjem zaštitne ograde na predmetnom gradilištu.

18. Iz iskaza saslušanog svjedoka SA proizlazi da je on u vrijeme kad se dogodila nezgoda 15. rujna 2017. bio voditelj gradilišta i da se sjeća, obzirom da je davao radne naloge, da je tužitelju koji je bio novi u firmi dao određene poslove i to prvenstveno na koti -0,20, odnosno na prizemlju predmetnog objekta. Najprije da je tužitelj dobio radni nalog da vezuje armaturu, a nakon toga da mu je dao radni nalog da slaže opremu i to na način da mu je na papir napisao što i kako treba slagati građevinsku opremu radi lakšeg transporta. Obzirom da je bio zadnji dan na gradilištu spremala se građevinska oprema i da je došao kamion za odvožnju građevinske opreme koju je ukrcavao dizaličar i svi da su se pomalo pripremali za domjenak koji je bio zakazan u 14:00 sati jer je investitor odlučio počastiti djelatnike domjenkom. On da je oko 13:30 otišao kratko sa gradilišta jer je trebao otkazati smještaj djelatnika obzirom da su radovi bili završeni, kada da je dobio poziv na mobitel da je tužitelj pao s objekta i to sa prvog kata, kota 3,00. Taj dio gradilišta sa kojeg je tužitelj pao da nije imao zaštitnu ogradu jer je ista bila skinuta dan ranije obzirom da je cijeli građevinski materijal s gradilišta bio uklonjen i prebačen na prizemlje da se sortira za prijevoz ili otpad. On nikakav nalog da nije tužitelju dao da obavlja bilo kakve poslove na toj razini objekta. Kad je stigao na gradilište kada se nezgoda dogodila da nije uspio doznati zbog čega se tužitelj našao na prvom katu. Svjedok nadalje navodi da je bio prisutan kad je došao inspektor zaštite na radu i da je inspektor naložio ponovno postavljanje zaštitne ograde, ali ne može precizirati da li je isto dovršeno obzirom da je otišao s gradilišta jer je pratio radnika u bolnicu. Svjedok navodi da danas ne radi kod tuženika. Nadalje da su poslije tog predmetnog događaja dobili nastavak rada na tom objektu, s tim da se ne može sjetiti koliko je trajala pauza vezana za prestanak i nastavak radova. Nadalje navodi da je prizemni objekt bio predviđen za svadbeni salon, a da se domjenak trebao održati u prizemnom djelu objekta. Svjedok navodi da na dan predmetnog štetnog događaja investitor nije imao još radova ugovorenih s tuženikom jer su svi radovi koji su bili ugovoreni već bili završeni.

19. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, zaštitu na radu i zaštitu od požara Marijana Kamenjaševića (list 381-391 spisa) proizlazi da vještak opisujući događaj navodi da se dana 15.09.2017. godine oko 13:45, ŽA radnik tvrtke A3 d.o.o. iz Splita, ozlijedio za vrijeme redovitog rada, na lokaciji privremenog gradilišta u mjestu Murvica. Navodi da je do ozljede je došlo uslijed pada s etaže (visine 3.380 mm) na betonski pod. Navodi da je radnik radio kod poslodavca na radnom mjestu pomoćnog građevinskog radnika. Ističe da je radnik bio raspoređen na poslove vezanja armaturnih koševa temeljnog zida sa sjeverozapadne strane, a nakon dnevnog odmora da je dobio radni zadatak prikupljanja opreme za transport. Ističe se da se radnik uspeo na prvu etažu objekta u izgradnji te je s nje pao na betonski pod. Nadalje se navodi da pad radnika nitko nije vidio, ali nakon zvuka pada da su radnici priskočili ozlijeđenom radniku u pomoć i nazvali službu hitne medicinske pomoći, te da je hitna pomoć ozlijeđenog radnika prevezla na Opći bolnički prijem Opće bolnice u Zadru gdje je zadržan do 19.09.2017., a nakon toga da je premješten u odjel gdje je boravio do 26.09.2017. godine. Navodi se da je ozlijeđeni radnik nakon toga otpušten iz bolnice na kućnu njegu s dijagnozama: traumatsko subarahnoidalno krvarenje, prijelom ramena i nadlaktice, višestrukim prijelomom rebara, traumatskim pneumotoraksom, te prijelomom lumbalnog kralješka. U odnosu na obradu činjeničnih podataka navodi se da je ozlijeđeni radnik radio za tvrtku A3 d.o.o. iz Splita, te da je djelatnost tvrtke gradnja stambenih i nestambenih zgrada, a u vrijeme ozljede zapošljavala je 230 radnika, od čega 14 ženskih osoba. Navodi se da je privremeno gradilište bilo prijavljeno od strane trgovačkog društva Suit d.o.o. iz Murvice, a plan izvođenja radova izrađen od strane BA dipl.ing. građevine za poslovnu građevinu. U Planu izvođenja radova da je na str. 16. navedeno kako treba osigurati radna mjesta na visini većoj od 100 cm iznad terena ili poda kao i ostala mjesta, prolazi, prelazi i slično. Ističe se da je radnik ŽA na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme obavljao poslove pomoćnog građevinskog radnika. Uvidom u dokumentaciju, da je razvidno da je radnik osposobljen za rad na siguran način za poslove pomoćnog građevinskog radnika od strane nadležnog stručnjaka zaštite na radu kod poslodavca A3 d.o.o. Navodi se da je procjena rizika izrađena u prosincu 2016. godine od strane ovlaštenog trgovačkog društva za obavljanje poslova zaštite na radu, Inspekt Ing d.o.o. iz Osijeka. Uvidom u Procjenu rizika da je utvrđeno kako je posao pomoćnog građevinskog radnika posao s posebnim uvjetima rada prema članku 3., točke 16., 17. i 18. (prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada NN 05/84)). Vještak navodi detaljno o točkama Pravilnika i to da su u točki 16. poslovi koji u toku pretežnog dijela punog radnog vremena zahtijevaju teško fizičko naprezanje (manipulacija teretom težim od 25 kg za muškarce ili 15 kg za žene) i poslovi koji se obavljaju u nefiziološkom ili prisilnom položaju tijela; a u točki 17. poslovi koji se izvode na visini većoj od 3 m, ako se primjenom osnovnih pravila zaštite na radu ne može spriječiti povećana opasnost od pada radnika s mjesta rada; a da su u točki 18. poslovi kod kojih je radnik u toku pretežnog dijela punog radnog vremena izložen fizikalnim ili kemijskim štetnostima i to: nepovoljnoj mikroklimi, buci, vibracijama i potresanjima, povišenom atmosferskom tlaku, ionizacijskom zračenju, neionizacijskom zračenju, nefibrogenim prašinama, fibrogenim prašinama, organskim prašinama. Navodi se da je radnik ŽA obavio 02.06.2017. godine liječnički pregled kod Ustanove za zdravstvenu skrb P.P. u Splitu, a sukladno obvezama prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada. Ističe se da je radnik ŽA nastradao za vrijeme radnog vremena pri padu s prve etaže objekta na privremenom gradilištu. Istaknuto je da je analizom događaja iz perspektive zaštite na radu potrebno se fokusirati se na nekoliko točaka koje za sobom povlače pridržavanje ili nepridržavanje odredaba iz područja zaštite na radu, a definirane su prema Zakonu o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14) i podzakonskim aktima iz vremena ozljeđivanja radnika. U odnosu na osposobljenost tužitelja za rad se navodi da je sukladno odredbama članka 27. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14), poslodavac obvezan, na temelju procjene rizika, osposobiti radnika za rad na siguran način. Isto tako, prema članku 36. prethodno spomenutog zakona, se ističe da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete za te poslove. Vještak navodi da je radno mjesto ozlijeđenog radnika prema Procjeni rizika posao s posebnim uvjetima rada, a uvjete da definira Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 05/84). Navodi se da su posebni uvjeti za radnika koji radi na poslovima pomoćnog građevinskog radnika da dob života bude da je radnik stariji od 18 godina, te zdravstvena sposobnost koja da se dokazuje uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti. Prema dostupnoj dokumentaciji u predmetnom spisu, vještak navodi da je radnik bio zdravstveno sposoban sukladno obavljenom liječničkom pregledu kod Ustanove za zdravstvenu skrb P.P. u Splitu, te da je bio osposobljen za rad na siguran način, a što da je utvrdio nadležni inspektor tijekom inspekcijskog nadzora. Nadalje se navodi u pogledu sredstva rada i osobne zaštitne opreme da je na temelju članka 41. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14), poslodavac je obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike. Ističe se da se osobna zaštitna oprema propisuje na temelju procjene rizika za svako radno mjesto u temeljnom dokumentu za svaku tvrtku, pod nazivom Procjena rizika. U tom dokumentu da se procjenjuju rizici za svako radno mjesto tijekom obavljanja redovitih radnih postupaka i da je ona jedini dokument koji uređuje vrstu osobne zaštitne opreme za obavljanje nekog radnog zadatka. Također je istaknuto da je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno da je kako je ozlijeđeni radnik imao zaštitne radne cipele, zaštitne rukavice, radne hlače i zaštitnu kacigu. Isto tako, da je za radnika je predočen evidencijski karton zaduženja osobne zaštitne opreme. Vještak navodi da je s obzirom na utvrđeno, poslodavac postupio sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu. U odnosu na rad dužnom pažnjom je navedeno da je prema odredbama članka 68. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14), radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pritom voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Navodi se da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika. Istaknuto je da se ozlijeđeni radnik se ne sjeća predmetnog događaja tako da nije moguće utvrditi razlog njegovog odlaska na gornju etažu niti razlog pada s iste. Međutim, vještak navodi da niti sam mehanizam nastanka ozljede nije sasvim jasan. Navodi da nije sporno da je došlo do pada s visine, međutim da pregledom fotografija s mjesta nastanka ozljede se mogu uočiti postavljene poprečne letve, a što da je i sam inspektor tijekom nadzora uočio. Ističe se da se postavlja pitanje načina pada, a posebno iz razloga što su poprečne letve ostale u početnoj poziciji, odnosno da se nisu urušile pod težinom tijela radnika koji da je iz nekog razloga (izgleda) izgubio ravnotežu i pao. Navodi se da tijekom inspekcijskog nadzora koji je obavljen odmah po nastanku ozljede na radu, inspektor u svojem nalazu nigdje nije utvrdio kako je radnik neopravdano bio na višoj etaži. Tvrdnja o radnim zadacima u prizemlju da se pojavila u izjavi osobe nadležne za davanje radnih zadataka i nakon inspekcijskog nadzora koji se dogodio tri mjeseca kasnije (12. prosinca 2017.), a koji je samo konstatirao navedenu izjavu. Između ta dva inspekcijska nadzora vještak ističe da je ozlijeđenom radniku upućena izjava na potpis u kojoj se tvrdi kako je zaprimio nalog pripreme opreme za transport koja se nalazila u prizemlju i o samovoljnom odlasku na višu etažu. Vještak navodi da inspektor tijekom prvotnog inspekcijskog nadzora nije utvrdio kako je radnik samovoljno otišao na povišenu etažu, iako je u inspekcijskom nadzoru sudjelovala i osoba nadležna za davanje radnih zadataka ozlijeđenom radniku. Tek kasnije je u izjavi navedeno kako je ozlijeđeni radnik prije marende imao zadatak vezanja armaturnih koševa temelja ogradnog zida, a nakon marende da je radnik dobio pisani nalog o pripremi opreme za transport koja se nalazila u prizemlju. Međutim, spomenuti pisani nalog se ne nalazi u predmetnoj dokumentaciji. Vještak navodi da je isto tako u pisanoj izjavi osobe nadležne za davanje radnih zadataka vidljiva sljedeća rečenica: „…. nakon čega sam mu dao papir na kojem je bila količina i vrsta opreme koju je trebao pripremati za transport.“ U pisanoj izjavi je naknadno ubačen dodatak rečenice: „a koja se nalazila na prizemlju objekta.“ Vještak u tom smislu ističe da nije iz svega navedenog moguće utvrditi razlog odlaska ozlijeđenog radnika na višu etažu (a samim time i postupanje radnika suprotno odredbama članka 68. Zakona o zaštiti na radu) jer da nadležni inspektor na dan ozljede nije utvrdio ikakvu samovolju radnika, iako je osoba nadležna za davanje radnih zadataka bila prisutna tijekom izrade zapisnika, te da u izjavi osobe nadležne za davanje radnih zadataka naknadno je upisano kako se oprema nalazila u prizemlju, te da u izjavi koja je pripremljena za radnika mjesec dana nakon ozljede, a s ciljem da preuzme kompletnu krivnju za ozljedu na radu je navedeno kako je u prizemlju trebao obavljati poslove koje je dobio po nalogu, a što da je on odbio potpisati. Nadalje je istaknuto u odnosu na pisane obavijesti, upute o postupanju i zaštitnu ogradu da prema odredbama članka 32. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14) poslodavac je obvezan pisanim uputama osigurati provedbu radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu te je obvezan dati radnicima upute. Navodi se i da prema odredbama članka 20. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada (NN 029/2013) galerije, platforme (podiji), prijelazne rampe, prijelazi, mostovi i sva mjesta rada na visini većoj od 1,0 m s kojih se može pasti, moraju biti ograđene čvrstom zaštitnom ogradom, ako drugim propisima zaštite na radu nije drugačije određeno. Također vještak ističe da se prema odredbama Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 051/2008), dodatak IV., Dio B., Dio II., točka 5. (Padovi s visine): padovi s visine moraju fizički spriječiti ograđivanjem svih radnih mjesta na visini dovoljno čvrstim i visokim ogradama koje ima najmanje podnu rubnu dasku, koljeničnu prečku i rukohvat. Vještak je ujedno naveo da se u predmetnom spisu, u izjavama svjedoka mogu uočiti sljedeće informacije i to: da je već dan ranije zaštitna ograda uklonjena (svjedok NA); da su dobiveni usmeni nalozi za rad (svjedok TA); da je dio zaštitne ograde bio uklonjen, a dio ne, te da se nekada ograda ne uklanja bez obzira na završetak radova (svjedok LA); da je tvrtka nastavila raditi na privremenom gradilištu, ali da ne zna kolika je bila pauza između (svjedok ZA). Također vještak navodi da je u izjavi osobe nadležne za davanje radnih zadataka navedeno kako je ozlijeđenom radniku dao papir na kojem je bila količina i vrsta opreme koju je trebao pripremati za transport. Međutim, u predmetnom spisu se nigdje ne nalazi spomenuti papir (ili njegova kopija), a jedan od svjedoka navodi kako je zaprimao usmene naloge za rad. Isto tako, da u predmetnom spisu se nigdje ne nalazi pisana uputa poslodavca za provedbu radnog postupka, a u skladu s pravilima zaštite na radu, tako da se može zaključiti kako takva uputa ne postoji, što je u suprotnosti s odredbama članka 32. Zakona o zaštiti na radu. Nadalje je navedeno da se u predmetnom spisu nigdje ne nalaze upute ili obavijesti poslodavca koje zabranjuju odlazak na višu etažu jer je zaštitna ograda uklonjena. Naime, vještak navodi da neovisno o tome što su radovi privedeni kraju, određeni radni postupci su tijekom dana i dalje bili u tijeku (vezanje armaturnih koševa te prikupljanje opreme). Ukoliko je već uklonio zaštitnu ogradu, da je poslodavac bio dužan fizički onemogućiti pristup višim etažama ili pisano naložiti/zabraniti radnicima pristup višim etažama. O ovim postupcima poslodavca da nema nikakvih informacija u predmetnom spisu tako da se može zaključiti kako iste nisu poduzete (fizička prepreka ili pisana uputa/zabrana). S obzirom na to da su radnici i dalje bili prisutni na privremenom gradilištu, neovisno o vrsti radnog zadatka koji su radnici obavljali, vještak navodi da je neki oblik zaštite morao postojati, a što da je uočio i nadležni inspektor te iz tog razloga naložio ponovno postavljanje zaštitne ograde. Vještak navodi da je s obzirom na dostupne informacije u predmetnom spisu vidljivo kako je poslodavac postupio suprotno odredbama članka 32. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14), članka 20. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada (NN 029/2013) te Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 051/2008). U zaključenom dijelu nalaza i mišljenja vještak navodi u odnosu na pitanje da li je predmetna nesreća na radu (pad s prve etaže objekta visine preko 3 m) s obzirom na poslove koje je tužitelj obavljao rezultat propusta u organizaciji zaštite na radu tuženika ili samoga tužitelja da prema podacima koji su dostupni u predmetnom spisu, poslodavac nije u potpunosti postupio sukladno propisima iz područja zaštite na radu. Navodi se da su tijekom inspekcijskog nadzora Inspektorata rada utvrđeni propusti poslodavca iz zaštite na radu (uklanjanje zaštitne ograde). Također vještak ističe da poslodavac nije pisanim uputama osigurao provedbu radnog postupka u skladu s pravilima zaštite na radu zbog čega je postupio suprotno odredbama članka 32. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14). Navodi se da u predmetnoj dokumentaciji nema dovoljno informacija koje bi upućivale da je ozlijeđeni radnik obavljao radne zadatke u suprotnosti s odredbama članka 68. Zakona o zaštiti na radu (rad dužnom pažnjom), a što da je detaljno obrazloženo na str. 8. i 9. Vještak u tom smislu ističe da s obzirom na već navedeno, te prema dostupnim podacima u predmetnoj dokumentaciji, da je do ozljede na radu došlo je zbog propusta u organizaciji zaštite na radu od strane poslodavca.

20. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Marijana Kamenjašević, dok je punomoćnik tuženika na ročištu od 10.rujna 2025.godine prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Kamenjašević ističući da je sudski vještak prekoračio ovlasti i nalog suda i upustio se ocjenu izvedenih dokaza bazirajući se na nalazu inspekcijskog nadzora, a bez sveobuhvatnog utvrđenja dokazne dokumentacije iz predmetnog postupka. U primjedbi se ističe da nije jasno iz čega je vještak zaključio da je tužitelj postupao sukladno radnim nalozima. Punomoćnik umješača na istom ročištu je također prigovorio nalazu i mišljenju vještaku Kamenjašević ističući da je vještak ušao u pitanje ocjene odgovornosti, tumačenja dokaza i slično, a što da je stvar suda, te da je vještak nadišao ulogu stručnog promatrača suda, a da je izostala ocjena vještaka o postupanju tužitelja u kontekstu konkretne situacije i radnih naloga kakve je tužitelj eventualno dobio pa je predloženo pozvati vještaka na raspravu da razjasni navedene prigovore.

21. Iz usmenog nalaza i mišljenja i očitovanja na prigovore stranaka vještaka Marijana Kamenjaševića na ročištu od 13.siječnja 2026. (list 415-421 spisa) proizlazi da je vještak vezano za prigovor da je prekoračio ovlasti navodi da je njegov zadatak bio isključivo stručna analiza dokumenata koji se nalaze u spisu, te da je u nalazu ukazao samo na stručne posljedice određenih okolnosti, a da nije davao pravne ocjene nego da je navodio koje su to stručne obveze i jesu li ispunjene prema dostupnim dokumentima u predmetnom spisu. U odnosu na primjedbu da se njegov nalaz i mišljenje temeljio isključivo na inspekcijskom nalazu vještak navodi da je inspekcijski nalaz je samo jedan od dokumenta u spisu, a zaključci da su izvedeni iz kompletne dokumentacije, a ne samo jednog dokumenta. U odnosu na činjenicu da li bi osim postojeće dokumentacije u predmetnom spisu činjenično stanje uopće bilo moguće utvrđivati u ovom trenutku rekonstrukcijom samog događaja, vještak navodi da obzirom da se štetni događaj dogodio davno 2017.g. da takvo nešto više niti bi bilo moguće niti bi imalo ikakvog smisla. U odnosu na prigovor kako nije ocijenjeno postupanje tužitelja u konkretnim okolnostima odnosno na primjedbu da nije jasno na temelju kojih okolnosti je vještak u nalazu i mišljenju procijenio da je tužitelj u datim okolnostima postupao s dužnom pažnjom, te da se nisu razjasnile činjenice ni o tome iz kojeg se razloga tužitelj nalazio na konkretnom mjestu odakle je pao u vrijeme nezgode, vještak navodi: Postupanje radnika – tužitelja može se stručno analizirati samo ako su poznate okolnosti i razlozi njegovo postupanja, a u predmetnom spisu tih podataka nema, isto tako razlog njegovog dolaska na višu etažu nije utvrđen ali u koliko se gleda s aspekta zaštite na radu to ne mijenja obvezu poslodavca da spriječi pad s visine uklanjanjem opasnosti ili fizičkom zaprekom. Ističe da u spisu nema nikakvih dokaza koji bi govorili u prilog činjenici da tužitelj u navedenim okolnostima nije postupao sa dužnom pažnjom. U odnosu na činjenicu da li je bilo vidljivo iz priležeće dokumentacije u spisu da je tužitelj kritične prigode od nekog od nadređenih dobio pisani ili usmeni nalog kojim bi bio ovlašten biti upravo na mjestu s kojeg mu se dogodio pad, vještak navodi: U predmetnom spisu ne postoji takav dokument nego je samo riječ o isključivo pisanoj izjavi osobe nadležne za davanje takvih zadataka. U pisanoj izjavi je naknadno ubačen produžetak rečenice: "a koja se nalazila na prizemlju objekta". Nadalje, u odnosu na činjenicu da li su od strane inspekcije tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeni ikakvi propusti na strani tužitelja, a u njegovom postupanju navedene prigode, vještak navodi da tijekom inspekcijskog nadzora nisu utvrđeni propusti kod tužitelja prilikom obavljanja poslova, dok da su utvrđeni propusti u odnosu na postupanje poslodavca i to što je uklonjena ograda koja je služila kao zaštita na gornjoj etaži, da nisu postavljene fizičke prepreke koje bi spriječile radnike da idu na gornju etažu niti su postojale upute koje bi branile radnicima da idu gore odnosno sve to navedeno da ne postoji u predmetnom spisu, dakle da nema nikakvih naznaka da je nešto od toga bilo poduzeto. U odnosu na činjenicu je li poslodavac u tom pravcu dobio od strane inspekcije ikakve zabrane ili upute, vještak odgovara da je inspektorat utvrdio propuste poslodavca u kontekstu uklanjanja zaštitne ograde, ali da se ne sjeća sada da li je po svemu tome inspektorat donosio ikakve odluke vezano za zabranu rada tuženika. Također u odnosu na činjenicu jesu li s aspekta zaštite na radu od značaja samo pisane upute voditelja gradilišta radnicima ili svoj značaj imaju i usmene upute koje se daju tijekom radnog procesa, vještak navodi da je u iskazima nekih radnika navedeno je kako su zaprimali usmene upute o radnim zadacima, međutim s aspekta zaštite na radu da su bitne pisane upute u kojima se osim radnih zadataka navode i eventualni rizici odnosno što se smije, a što se ne smije. Kod usmene upute takve stvari da mogu izostati. Također vještak navodi da radna uputa za rad na siguran način za obavljanje tog zadatka mora postojati sa svim rizicima koji postoje tijekom obavljanja tog radnog zadatka te pisanim načinom kako radni zadatak obavljati, te da to znači da poslodavac mora imati razrađenu uputu za obavljanje radnih zadataka, a što u predmetnom spisu da se ne nalazi. U odnosu na činjenicu da li se za svaki najmanji segment radnog procesa koji se pojavi tijekom radnog procesa u građevinarstvu treba sastaviti posebna pisana uputa o načinu kako treba obavljati taj radni proces, vještak navodi da poslodavac mora imati razrađenu radnu uputu za obavljanje radnih zadataka gdje su utvrđeni rizici i gdje je utvrđen način na koji se sigurno to obavlja, te da ne treba obrazlagati npr. kako iščupati čavao iz drveta, ali ako je radnik npr. negdje na visini treba ukazati na opasnost od pada s visine. Ovakvih uputa u predmetnom spisu da nije bilo. Nadalje, u odnosu na činjenicu je li radnik obvezan uzeti u obzir usmenu uputu voditelja gradilišta, vještak navodi da ne može to komentirati jer da ne znam je li radnik dobio ikakvu uputu ili nije obzirom da o tome osim iskaza jednog sudionika nemam ništa drugo. Također vještak ističe da je radnik prema pravilima zaštite na radu dužan uzeti u obzir usmenu uputu voditelja gradilišta, ukoliko ta usmena uputa ne ugrožava njegovu sigurnost jer da tada radnik ima pravo odbiti rad. U odnosu na činjenicu koji se konkretno posao na prvoj etaži obavljao uslijed kojeg je došlo do pada tužitelja, vještak navodi da prema podacima koji su dostupni u predmetnom spisu nije moguće utvrditi koji radni zadaci su se trebali obavljati na gornjoj etaži, a što je utvrđeno i tijekom inspekcijskog nadzora. Također u odnosu na činjenicu ako se radni proces dovrši i gradilište zatvara, je li ograde moraju ostajati i nadalje i do kada, vještak ističe da ukoliko su dovršeni svi građevinski radovi, zaštitna ograda se može ukloniti, ali da tada mora postojati li fizička barijera koja onemogućuje odlazak na višu etažu ili pisani nalog poslodavca o zabrani odlaska na gornju etažu. U predmetnom spisu vještak navodi da nema potvrde o niti jednom od toga. Vještak potvrđuje činjenicu da kao što je navedeno u nalazu radnik je bio osposobljen za rad na siguran način, a samo osposobljavanje da se sastoji od teoretskog i praktičnog osposobljavanja za rad na siguran način. Također vještak ističe da u predmetnoj dokumentaciji postoji pisana izjava osobe nadležne za davanje radnih zadataka gdje on navodi sljedeće: "Nakon čega sam mu dao papir na kojem je bila količina i vrsta opreme koju je trebao pripremati za transport." Međutim vještak ističe da isti papir ne postoji u predmetnom spisu. Također vještak ističe da prema onom što sada imam dostupno i prema sjećanju radni zadatci su bili u skladu prema izjavama svjedoka, a riječ je bilo o raščišćavanju gradilišta, a u odnosu na činjenicu na kojoj su se etaži izvoditi ti radovi vještak navodi da izjave svjedoka koje su predmetnom spisu spominju račiščavanje prizemne etaže. U odnosu na činjenicu je li obavljanje radnih zadataka na prizemnoj etaži u ikakvog uzročno posljedičnoj vezi s okolnostima predmetne nesreće na radu odnosno je li predmetna nesreća na radu (pad s I. etaže objekta visine preko 3 m) s obzirom na poslove koje je tužitelj obavljao na prizemnoj etaži po nalogu poslodavca, rezultat propusta organizacije zaštite na radu ili samog tužitelja, vještak navodi da u predmetnoj dokumentaciji se ne navodi konkretno je li ozlijeđeni radnik obavljao radne zadatke isključivo u prizemlju ili je morao ići i na etažu. Razlog njegovog dolaska na višu etažu u predmetnom spisu da nije utvrđen, ali s aspekta zaštite na radu vještak ističe da to ne mijenja obvezu poslodavca da spriječi pad s visine. Također vještak ističe da je poslodavac trebao osigurati da radnici ne mogu pristupati na gornju etažu neovisno o tome gdje je radnik u konkretnoj situaciji trebao obavljati svoje radne zadatke da li u prizemlju ili na gornjoj etaži, a da je ovo bilo u svrhu osiguravanja sigurnosti i zdravlja radnika na navedenom mjestu. Vještak ističe da u predmetnoj dokumentaciji nije utvrđeno kakav nalog je tužitelj zaprimio od osobe nadležne za davanje radnih zadataka. Navodi da je vidljivo samo prema njegovom iskazu i to osobe nadležne za davanje zadataka kako mu je ona dala papir na kojem je bila navedena količina i vrsta opreme koju je trebao pripremiti za transport. U pisanoj izjavi da je naknadno ubačen dodatak rečenice: "a koja se nalazila na prizemlju objekta". Zbog ubačenog dodatka vještak navodi da ne može sa sigurnošću tvrditi gdje je bilo mjesto obavljanja radnog zadatka tužitelja, a da je nepoznato kada je ubačen navedeni dodatak u izjavi jer da je samo vidljivo da je taj dodatak rukom napisan, te da je moguće da to je bio neki komentar nekoga tko je pregledavao taj papir, a da taj papir s nalogom što treba odraditi ozlijeđeni radnik ne postoji u dokumentaciji. U odnosu na činjenicu da li je vještak iz materijalne dokumentacije koja postoji u spisu mogao primijetiti da je tužitelj u bilo kojem trenutku samovoljnim postupanjem došao na gornju etažu, a odakle je pao s visine, vještak je naveo da kao što je navedeno u nalazu uvidom u predmetni spis dokaza o samovolji radnika nema, a što da je utvrdio i nadležni inspektor tijekom inspekcijskog nadzora, a u odnosu na činjenicu da li vještak može utvrditi da je tužitelj po nalogu poslodavca došao na gornji kat, vještak također navodi da ne može to utvrditi jer da u predmetnom spisu nema takvog naloga poslodavca. Naposljetku vještak navodi da ne može utvrditi da li je pad s gornje etaže uzročno povezan sa obavljanjem radova u prizemlju jer da u predmetnoj dokumentaciji nema ništa što bi povezivalo jedno i drugo, ali da je ovo po mišljenju vještaka irelevantno jer da je u svakoj situaciji poslodavac neovisno o radnom nalogu danom radniku trebao onemogućiti pristup radnika na gornju etažu sukladno pravilima zaštite na radu, a što nije bio slučaj.

22. Ovaj sud pisani nalaz i mišljenje vještaka Marijana Kamenjaševića smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim kao i usmeni nalaz istog i očitovanje istog na prigovore tuženika i umješača danog na ročištu od 13. siječnja 2026.godine budući je vještak nalaz i mišljenje izradio sukladno raspoloživoj dokumentaciji u spisu, a ujedno se i očitovao na sve prigovore tuženika i umješača. Vještak Kamenjašević je u svom osnovnom pisanom nalazu i mišljenju kao i usmenom nalazu i mišljenju u kojem je razjasnio sve vezano za prigovore tuženika i umješača dao jasne odgovore vezano za sve okolnosti predmetnog štetnog događaja i to posebno u odnosu na sporno pitanje da li postoji uzročno posljedična veza između poslova koje je tužitelj obavljao po nalogu poslodavca i okolnostima predmetne nesreće na radu, odnosno da li je navedena nesreća-pad tužitelja sa visine od 3 metra s obzirom na poslove koje je tužitelj obavljao rezultat propusta u organizaciji zaštite na radu tuženika ili samog tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Kamenjašević, kako usmenog tako i pisanog proizlazi decidirano da je predmetna nezgoda rezultat propusta na strani poslodavca u smislu organizacije zaštite na radu, dok vještak nije našao propuste na strani tužitelja u smislu postupanja protivno odredbama članka 68. Zakona o zaštiti na radu, a navedena utvrđenja vještaka prihvaća i ovaj sud. Tuženik i umješač prema mišljenju ovog suda neosnovano prigovaraju da je vještak izišao izvan stručnih okvira prilikom izrade nalaza i mišljenja. Naime, iz očitovanja vještaka na ročištu od 13.01.2026.godine jasno proizlazi da isti navodi da je njegov zadatak bio isključivo stručna analiza dokumenata koji se nalaze u spisu te je vještak istakao da je samo ukazao na stručne posljedice određenih okolnosti, a da nije davao pravne ocjene već da je navodio koje su to stručne obveze i jesu li ispunjene prema dostupnim dokumentima u predmetnom spisu. Ove navode vještaka prihvaća kao logične i ovaj sud jer vještak nije ni mogao dati svoj nalaz i mišljenje temeljem direktnog uvida na licu mjesta budući je bila riječ o šteti koja se dogodila na privremenom gradilištu, te je vještak istakao da se štetni događaj dogodio 2017.godine te da nije moguće izvršiti zbog proteka vremena rekonstrukciju događaja na licu mjesta pa je u tom smislu jasno iz kojih se razloga vještak prilikom davanja i mišljenja koristio isključivo raspoloživom dokumentacijom u predmetnom spisu.

23. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014-u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14) je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a temeljem stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Također temeljem odredbe članka 53.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu je propisano da je poslodavac obvezan na mjestima rada i sredstvima rada trajno postaviti sigurnosne znakove na vidljivom mjestu, a sukladno stavku 2. istog članka ako sigurnosni znakovi nisu dovoljni za obavještavanje radnika poslodavac je obvezan o tome postaviti pisane obavijesti i upute.

24. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz pregledanog spisa Inspektorata rada, Područnog ureda Split (list 93-108 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj radeći navedene prigode 15.rujna 2017.godine kao pomoćni građevinski radnik na privremenom gradilištu, izgradnji poslovne zgrade u mjestu Murvica kod tuženika kao poslodavca bio zaposlen na poslovima koji spadaju u poslove sa posebnim uvjetima rada. Potrebno je istaći da se na poslove pod posebnim uvjetima rada primjenjuju pored osnovnih pravila zaštite na radu i posebna pravila zaštite na radu. U tom smislu je odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 73/14) propisano da ako se rizici za sigurnost i zdravlje radnika ne mogu ukloniti ili se mogu samo djelomično ukloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu da se dodatno primjenjuju posebna pravila zaštite na radu koja da se odnose na radnike, način obavljanje poslova i radne postupke. Također je odredbom članka 13. stavka 3. točke 4. Zakona o zaštiti na radu propisano da posebna pravila zaštite na radu sadrže prava i obveze u vezi postavljanja sigurnosnih znakova kojima se daje informacija ili uputa. Prema sadržaju zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 12.prosinca 2017.godine navedene prigode je radom na navedenom privremenom gradilištu rukovodio FA, zamjenik voditelja gradilišta te je upravo on dao tužitelju i drugim pomoćnim radnicima TA, PA i OA nalog da obavljaju na navedenoj građevini poslove vezivanja armaturnih koševa temeljnog zida , te je tužitelju nakon dnevnog odmora dao papir na kojem je bila količina i vrsta opreme koju je trebalo pripremiti za transport. Ovaj sud je mišljenja da je FA kao zamjenik voditelja gradilišta budući je izdao tužitelju kao i drugim radnicima navedene naloge mogao i morao znati da se radi o poslovima sa posebnim uvjetima rada te da se neovisno o njegovom nalogu zbog obavljanja navedenih građevinskih poslova radnici pa tako i tužitelj mogu zateći na različitim dijelovima gradilišta obavljajući poslove po njegovom nalogu. Pri tome, a obzirom da je isti vodio navedeno gradilište istome nije mogla ostati nepoznata činjenica da se na etaži objekta u izgradnji gdje se zatekao tužitelj prilikom obavljanja naloženih mu građevinskih radova, a koja se etaža nalazila na jugoistočnom dijelu, nije nalazila, a trebala se nalaziti zaštitna ograda, a zbog čega je taj dio građevine u izgradnji ostao nezaštićen, a zbog čega je tužitelj pao s visine i zadobio teške tjelesne ozljede. Ne može se uzeti kao vjerodostojan i logičan dio iskaza zz tuženika u kojem isti ističe da su tužitelj i navedeni radnici na dan nezgode 15. rujna 2017.godine imali isključivo radni nalog poslodavca da utovare opremu tuženika u kamion ispred zgrade ističući da je posao na navedenom objektu bio završen pa da su iz tog razloga bile uklonjene zaštitne ograde na etaži objekta te da tužitelj na tom mjestu nije trebao biti. Naime, iz pregledanog spisa inspekcije rada, te zapisnika Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Ispostava Zadar od 15. rujna 2017.godine je razvidno da upravo na dan kad je tužitelj doživio ozljedu na radu na opisani način, padom sa etaže nedovršenog objekta sa dijela gdje nije bilo zaštitne ograde je usmenim rješenjem inspektora zaštite na radu tuženiku naloženo da zabrani rad na izvođenju građevinskih radova, etaži objekta u izgradnji, a u jugoistočnom dijelu dok se ne postave propisane zaštitne ograde. Štoviše, mjera zabrane je po nalogu inspektora zaštite na radu i provedena na način da su upravo radnici tuženika u tijeku inspekcijskog nadzora, na etaži objekta s koje je tužitelj pao i doživio tešku tjelesnu ozljedu postavili po nalogu inspektora zaštitnu ogradu. Iz navedenog je razvidno da radovi na navedenom objektu nisu bili završeni već da su i nadalje bili u tijeku u trenutku kad je tužitelj po nalogu poslodavca obavljao pomoćne građevinske radove. Iz navedenog zapisnika inspekcije rada je razvidno da nije točan dio iskaza zz tuženika iz kojeg proizlazi da je tužitelj navedene prigode trebao samo zajedno s drugim radnicima utovariti opremu tuženika u kamion ispred zgrade budući je u navedenom zapisniku inspekcije rada sastavljenom na dan štetnog događaja izrijekom navedeno da je tužitelj pored toga što je trebao navedenog dana po nalogu zamjenika voditelja gradilišta FA pripremiti opremu za transport isti je ujedno od istog istoga dana dobio i nalog za obavljanje poslova vezivanja armaturnih koševa temeljnog zida, a što je zasigurno predstavljalo razlog zbog kojeg se u jednom trenutku isti prilikom izvođenja pomoćnih radova zatekao na navedenoj etaži na kojoj nije bila postavljena propisana zaštitna ograda. Iz istih razloga se prema mišljenju ovog suda, a obzirom da je nakon zadobivene ozljede na radu tužitelja na opisani način istog dana kad se tužitelju dogodila nezgoda inspektor zaštite na radu zabranio izvođenje radova na navedenoj etaži s koje je pao tužitelj, dok se postave propisane zaštitne ograde, a što upućuje na činjenicu da radovi nisu bili završeni ne mogu se prihvatiti kao vjerodostojni ni logični oni dijelovi iskaza svjedoka OA, ŠA, TA, DA i MA iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj kritične prigode na dan štetnog događaja trebao po nalogu MA samo ukloniti građevinsku opremu zajedno s drugim građevinskim radnicima jer da su radovi bili završeni, te da nije trebalo vršiti radove na etaži s koje je tužitelj pao. Naime, ovaj sud je mišljenja da inspektor zaštite na radu ne bi izdao na dan nezgode usmeni nalog tuženiku za postavljanje zaštitne ograde na navedenoj etaži i zabranu daljnjeg izvođenja radova dok se ograda na postavi da su građevinski radovi na objektu bili završeni. Također i iz fotoelaborata inspektora zaštite na radu (list 14 spisa) je razvidno da etaža objekta sa koje je tužitelj pao nije bila dovršena, već da je ista bila u izgradnji .

25. U navedenom smislu iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj 15. rujna 2017.godine padom sa etaže u izgradnji na privremenom gradilištu u Murvici, zbog nedostatka zaštitne ograde na tom mjestu kao i nedostatka pisanih obavijesti i uputa koje na tom mjestu nije postavio, a trebao je postaviti tuženik kao poslodavac, te koje bi upućivale na činjenicu da na tom mjestu ne postoji propisana zaštitna ograda doživio povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, a iz kojeg razloga mu je tuženik sukladno odredbi članka 111.stavka 1. ZR-a, te članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Tuženik ničim nije dokazao u postupku da je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja kao radnika ili zbog više sile ili namjerom ili nepažnjom treće osobe budući je inspektor zaštite na radu u provedenom postupku inspekcije zaštite na radu jedino tuženiku kao poslodavcu izdao zabranu rada na objektu u izgradnji dok ne postavi zaštitnu ogradu budući je našao da je tuženik postupio protivno odredbi članka 53. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu koja propisuje da je poslodavac obvezan na mjestima rada i sredstvima rada trajno postaviti sigurnosne znakove na vidljivom mjestu, a u konkretnom slučaju je isti bio dužan postaviti zaštitnu ogradu na navedenom mjestu ili znakove upozorenja za radnike iz kojih bi bilo razvidno da na navedenom mjestu nema zaštitne ograde. Poslodavac-tuženik je morao unatoč poduzetim osnovnim mjerama zaštite na radu (osposobljavanja tužitelja za rad na siguran način, osiguranje zaštitne odjeće i obuće) obzirom da je tužiteljevo radno mjesto sa posebnim uvjetima rada poduzeti i posebne zaštitne mjere koje se odnose na radnike, način obavljanja poslova i radne postupke, kao što je mjera propisana odredbom članka 13.stavka 3. točkom 4. Zakona o zaštiti na radu, a to je pravo i obveza tuženika kao poslodavca u vezi postavljanja sigurnosnih znakova kojima se daje informacija ili uputa. Tužitelj je obavljao posao po nalogu poslodavca dok je isključivo radi navedenog propusta tuženika kao poslodavca vezano za nepostavljanje zaštitne ograde na spomenutoj etaži i ne postavljanja obavijesti radnicima o nepostojanju te ograde došlo do radne nezgode tužitelja, a zbog koje tužitelj osnovano potražuje naknadu štete u predmetnoj pravnoj stvari. U ponovljenom postupku ovaj sud je sve navedene činjenice utvrdio i na način da je proveo dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu Marijanu Kamenjašević, a koji je izradio prvo pisani nalaz i mišljenje, a potom je odgovorio na prigovore tuženika i umješača na ročištu od 13. siječnja 2026.godine. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Marijana Kamenjaševića kao i usmenog nalaza i mišljenja danog na ročištu od 13.01.2026. jasno proizlazi da je vještak iz raspoložive dokumentacije u spisu nedvojbeno utvrdio ono što je utvrdio i sam sud iz svih već provedenih dokaza u ovom postupku a to je slijedeće: da prema podacima koji su dostupni u predmetnom spisu poslodavac nije u postupnosti postupio sukladno propisima iz područja zaštite na radu; da su tijekom inspekcijskog nadzora Inspektorata rada utvrđeni propusti poslodavca iz zaštite na radu budući je poslodavac uklonio zaštitnu ogradu; da poslodavac nije pisanim uputama osigurao provedbu radnog postupka u skladu sa pravilima zaštite na radu te da je time postupio protivno odredbama članka 32. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14), da u predmetnoj dokumentaciji nema dovoljno informacija koje bi upućivale da je ozljeđeni radnik obavljao radne zadatke u suprotnosti sa odredbama članka 68. Zakona o zaštiti na radu (rad dužnom pažnjom), te je vještak došao do zaključka iz svega navedenog da je navedene prigode došlo do propusta u organizaciji zaštite na radu od strane poslodavca. Obzirom na sve ono što je vještak Kamenjašević naveo u svom osnovnom nalazu i mišljenju te u usmenom očitovanju na ročištu od 13.01.2026.godine ovaj sud ne može smatrati vjerodostojnim one dijelove iskaza saslušanih svjedoka OA, TA, LA, te FA u kojima isti navode da tužitelj na dan štetnog događaja nije imao razloga biti na prvoj etaži, već da je dobio nalog slagati dijelove opreme u prizemlju. Naime, iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka Kamenjašević je razvidno da vještak Kamenjašević decidirano na stranici 8 osnovnog vještva, a vezano za rad dužnom pažnjom navodi da tijekom inspekcijskog nadzora koji je obavljen odmah po nastanku ozljede na radu inspektor nigdje u svom nalazu i mišljenju nije utvrdio da je tužitelj bio prilikom štetnog događaja neopravdano na višoj etaži, a ujedno je vještak utvrdio da se tužitelj kao ozljeđeni radnik zbog ozljede uopće ne sjeća predmetnog događaja pa se u navedenom smislu ne mogu smatrati vjerodostojnim iskazi navedenih svjedoka u djelu u kojem isti decidirano tvrde da je tužitelj bio neopravdano na višoj etaži jer kad bi to bilo točno tada bi to u svom nalazu i mišljenju inspektor zaštite na radu to i naveo, a što nije slučaj. Također je vještak Kamenjašević utvrdio u nalazu i mišljenju da se tvrdnja o radnim zadacima tužitelja u prizemlju pojavila tek naknadno i to u izjavi osobe nadležne za davanje radnih zadataka i tek nakon inspekcijskog nadzora koji da se dogodio tri mjeseca kasnije 12.prosinca 2017.godine, a kojim inspekcijskim nadzorom da je samo utvrđeno postojanje navedene izjave. Pored toga je vještak Kamenjašević utvrdio da pored toga što inspektor tijekom prvog inspekcijskog nadzora nije utvrdio kako je radnik samovoljno otišao na povišenu etažu, iako da je u inspekcijskom nadzoru sudjelovala osoba nadležna za davanje radnih zadataka ozljeđenom radniku, da je tek kasnije u izjavi navedeno kako je tužitelj kao ozljeđeni radnik prije marende imao zadatak vezanja armaturnih koševa temelja ogradnih zida, a nakon marende da je dobio pisani nalog o pripremi opreme za transport koja da se nalazila u prizemlju, ali da se navedeni pisani nalog ne nalazi u predmetnoj dokumentaciji. Vještak je nadalje utvrdio da je u pisanoj izjavi osobe nadležne za obavljanje radnih zadataka vidljva rečenica:''nakon čega sam mu dao papir na kojem je bila količina i vrsta opreme koju je trebao pripremati za transport, te da je u toj pisanoj izjavi naknadno ubačen dodatak rečenice, ''a koja se nalazila u prizemlju objekta''. Iz svega navedenog ovaj sud je mišljenja da nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je poslodavac nakon štetnog događaja svojim radnjama nastojao prikazati okolnosti predmetnog štetnog događaja na način da krivnju za nastali štetni događaj prebaci upotpunosti na tuženika. Ovo nedvojbeno proizlazi iz dijela osnovnog nalaza i mišljenja vještaka Kamenjašević u kojem je isti iz raspoložive dokumentacije u spisu utvrdio: da nadležni inspektor na dan ozljede nije utvrdio ikakvu samovolju radnika, iako da je osoba nadležna za davanje radnih zadataka bila prisutna tijekom izrade zapisnik, a da u izjavi osobe nadležne za davanje radnih zadataka naknadno upisano kako se oprema nalazila u prizemlju, te da u izjavi koja je pripremljena za radnika mjesec dana nakon ozljede, a s ciljem da preuzme kompletnu krivnju za ozljedu na radu je navedeno da je u prizemlju trebao obavljati poslove koje je dobio po nalogu, a što da je tužitelj odbio potpisati. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 13. siječnja 2026.godine vještak je decidirano istakao da razlog dolaska tužitelja na višu etažu nije utvrđen, ali da sa aspekta zaštite na radu da to ne mijenja obvezu tuženika kao poslodavca da spriječi pad s visine uklanjanjem opasnosti ili fizičkom zaprekom, te iz nalaza i mišljenja vještaka decidirano proizlazi da je vještak istakao da u predmetnom spisu nema nikakvih dokaza koji bi govorili u prilog činjenici da tužitelj u navedenim okolnostima nije postupao s dužnom pažnjom. Također iz navedenog usmenog očitovanja vještaka Kamenjašević jasno proizlazi da tijekom inspekcijskog nadzora nisu utvrđeni nikakvi propusti na strani tužitelja prilikom obavljanja poslova navedene prigode, dok da su utvrđeni propusti u odnosu na postupanje poslodavca upravo iz razloga što je uklonjena ograda koja je služila kao zaštita na gornjoj etaži, te da nisu postavljene fizičke prepreke koje bi spriječile radnike da idu na gornju etažu niti su postojale upute koje bi to branile radnicima, te da je inspektorat utvrdio ove propuste na strani tuženika kao poslodavca u pogledu toga što je tuženik uklonio zaštitnu ogradu. Također iz iskaza vještaka Kamenjašević proizlazi da premda su radnici zaštite na radu bitne samo pisane upute jer da se u pisanim uputama za rad ističu i rizici koji da kod usmenih uputa mogu izostati, te je istaknuto da poslodavac mora imati razrađenu uputu za obavljanje radnih zadataka, a što da je u konkretnom slučaju na strani poslodavca izostalo. Naposljetku iz iskaza vještaka Kamenjašević proizlazi da čak i ako se dovrši radni proces i gradilište zatvara da se zaštitna ograda može ukloniti, ali da i tada mora postojati fizička barijera koja spriječava odlazak na višu etažu ili pisani nalog poslodavca kojim zabranjuje odlazak na višu etažu, a da takve potvrde u predmetnom spisu nema. Vještak Kamenjašević je u tom smislu istakao da se u dokumentaciji u spisu ne navodi da li je tužitelj kao ozljeđeni radnik obavljao radne zadatke isključivo u prizemlju ili je morao ići na etažu niti je razlog odlaska tužitelja na višu etažu utvrđen, ali da se aspekta zaštite na radu to ne mijenja obvezu poslodavca da spriječi pad s visine uklanjanjem opasnosti ili fizičkim zaprekama. Ujedno iz iskaza vještaka Kamenjašević proizlazi da je poslodavac trebao osigurati da radnici ne mogu pristupati na gornju etažu neovisno o tome gdje je tužitelj kao radnik u konkretnoj situaciji trebao obavljati radne zadatke da li u prizemlju ili na gornjoj etaži jer da je to važno u svrhu osiguravanja sigurnosti i zdravlja radnika na navedenom mjestu. Imajući u vidu sve što je u predmetnom postupku utvrđeno, posebice nalaz i mišljenje vještaka Kamenjašević jasno proizlazi da tuženik sudu nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se decidirano mogao izvesti zaključak da se tužitelj u vrijeme štetnog događaja neopravdano nalazio na višoj etaži, te da je isključivi propust tuženika što nije spriječio pristup tužitelju i drugim radnicima na gornju etažu postavljanjem odgovarajuće zapreke već je umjesto toga uklonio zaštitnu ogradu protivno navedenim pravilima zaštite na radu i to članka 32. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14), a kojom odredbom je propisano da je poslodavac obvezan pisanim uputama osigurati provedbu radnog postupka u skladu sa pravilima zaštite na radu te da je radnicima obvezan dati upute. Također je tuženik kao poslodavac postupio i protivno odredbama Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim i pokretnim gradilištima (''NN'' 51/2008), dodatak IV., dio B, dio II, točka 5. koja odredba se odnosi na pad s visine, a gdje je propisano da se padovi sa visine moraju fizički spriječiti ograđivanjem svih radnih mjesta na visini dovoljno čvrstim i visokim ogradama koje ima najmanje podnu rubnu dasku, koljeničku prečku i rukohvat. Radi svega navedenog ovaj sud je mišljenja da tužitelj osnovano potražuje naknadu štete, te da se nisu ostvarili uvjeti za oslobađanje tuženika od odgovornosti za štetu iz odredbe članka 25.stavka 2. spomenutom Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14).

26. U svrhu utvrđivanja visine predmetnog potraživanja provedeno je vještačenje po vještacima dr. Miru Jurinović, dr. Danči Tripalo, dr. KA i dr. EA.

27.Temeljem odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15- dalje ZOO-a) u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te temeljem stavka 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

28. Iz pismenog vještva sudske vještakinje dr. Danči Tripalo od 29. travnja 2021., a zaprimljenog u spis dana 6. svibnja 2021. proizlazi da je tužitelj dana 15. rujna 2017. u radnoj nezgodi pao s visine od tri metra te zadobio teže tjelesne ozljede. Nadalje da je pregledala zdravstveni karton tužitelja te da nije pronašla sličnih ozljeda prije štetnog događaja. Nakon opisa medicinske anamneze i dijagnoza vezano za ozljede u štetnom događaju, vještakinja daje mišljenje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede. S ortopedsko traumatološke strane da je tužitelj zadobio prijelom desne lopatice, bez pomaka, prijelom 4 rebra te prijelom 3 slabinska kralješka. Zbog prijeloma 3 lumbalna kralješka da će imati ograničenu pokretljivost u slabinskom dijelu kralježnice u blagom stupnju uz terminalnu bolnost. Tužitelj da će ulagati napore kod svih pokreta u slabinskoj kralježnici, sagibanja prema naprijed, rotacije trupa te kod podizanja tereta u iznosu od 15%. Zbog prijeloma rebara i lopatice još 10%. Kako se posljedice kod pokreta trupa i podizanja te nošenja tereta preklapaju, umanjenje životne aktivnosti da iznosi 20% s ortopedske strane. Tuđa njega i pomoć (nemedicinska, kod obavljanja osobne higijene, pomoć kod odlaska na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede) da mu je bila potrebna 1 mjesec 3 sata dnevno, 1 mjesec 2 sata dnevno i 1 mjesec 1 sat dnevno. Bolove jakog intenziteta da je tužitelj trpio 3 dana, srednjeg 4 tjedna, a slabog intenziteta 3 mjeseca, dok naruženosti da nema.

29. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Mira Jurinovića danog na ročištu od 30. listopada 2023. proizlazi da je vještak pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja UA koji je rođen 1987., a u 30-oj godini života dana 15. rujna 2017. da je zadobio ozljede na radu. Prema dokumentaciji da se radi o padu s otprilike 3 m visine s jedne etaže objekta u izgradnji. U Zadru je zaprimljen u opću bolnicu istog dana, najprije da je bio hospitaliziran u Odjelu za intenzivno liječenje, a potom u Odjelu za neurokirurgiju u trajanju od 12 dana. Otpušten je s dijagnozama: krvnog izlijeva ispod tvrde moždane ovojnice debljine 4mm, krvarenja ispod paučinaste moždane opne s lijeve strane mozga, nadalje višestrukih natučenja dakle kontuzija moždanog tkiva i nadalje što se tiče glave prijeloma lubanje obje tjemene kosti. Tužitelj da je zadobio prijelome 3 slabinska kralješka, prijelom desne lopatice, i prijelom 5 rebara s desne strane. To da je serijska fraktura od 6. do 10. Bilježi se i da je imao zrak između porebrice i poplućnice s desne strane. Pri prijemu da je bio pri svijesti, ali "ograničenoj". Tužitelj da je nerazumljivo mrmljao. Spontano otvarao oči ali da nije odgovarao na pitanja. Učinjen je hitni CT mozga. Uz malo prije navedena traumatska oštećenja bilježi se kako je prisutan i edem mozga. Vještak navodi da je pročitao nalaz i mišljenje što ga je u pisanoj formi s nadnevkom 29. travnja 2021. izradila vještakinja za ortopediju. Da je vidio da je u pogledu smanjene pokretljivosti slabinskog segmenta kralježnice vještačila oštećenje tjelesnog zdravlja za 15%. Vještakinja za ortopediju da je bila u dobroj namjeri slobodna iskazati i stupanj oštećenja tjelesnog zdravlja poradi prijeloma 5 rebara i lopatice u iznosu od 10%. Da je objedinila iskazane postotke na način da ih je reducirala i procijenila ukupno po tim osnovama 20%. Njegovo da je da se usaglasi ili ne što se tiče procjene prijeloma slabinskih kralježaka. Vještak navodi da se usaglašava s procjenom kako je vještačila za slabinske kralješke vještakinja za ortopediju. S neurokirurškog gledišta poradi traumatskih oštećenja lubanje i mozga s krvarenjem, da cijeni ukupno oštećenje tjelesnog zdravlja za 10% što sugerira pribrojiti rečenim postotcima od 20%, pa bi se neurokirurškog i ortopedskog gledišta to bilo zajedno 30%. S neurokirurškog gledišta bolove da procjenjuje unutar bolova što ih je iskazala vještakinja za ortopediju, dakle 3 dana jaki, 4 tjedna srednji i 3 mjeseca u blažem stupnju. Isto tako s neurokirurške strane da se usaglašava s procjenom potrebe tuđe pomoći i njege kod kuće, dakle prvi mjesec 2 sata u danu, drugi mjesec dva sata u danu i potom još jedan mjesec jedan sat u danu.

30. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Nenada Ilića danog na ročištu od 30. listopada 2023. proizlazi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju vidljivo da je tužitelj ŽA rođ. 1987. nastradao prilikom pada s visine od 3 m te je tom prilikom zadobio sa strane torakalne kirurgije prijelom od 6. -10. rebra s desne strane i djelomični pneumotoraks odnosno ulaženje zraka u prsnu šupljinu kao posljedice ozljede. Da je liječen konzervativno. Koliko vještak vidi, iz priložene dokumentacije kolegica Tripalo da je vještačila 29.4.2021. i zbog prijeloma rebara i lopatice, a bez respiracijskih komplikacija dala je zajedničko oštećenje 10%. S tim se vještak u potpunosti slaže, kao i sa ocjenom za tuđu njegu i pomoć i procjenu dužine intenziteta bolova.

31. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Danči Tripalo danog na ročištu od 30. listopada 2023. proizlazi da je s obzirom da je dala pisano vještvo i umanjenje životnih aktivnosti sa ortopedske strane procijenila u iznosu od 20%, a vještak neurokirurg je sa svoje strane procijenio 10% te prihvatio onaj dio koji se djelomično odnosi i na preklapanje njihovog vještačenja, te je isto prihvatio i vještak za torakalnu kirurgiju, pa da se zbog toga objedinjuje njihovo zajedničko umanjenje životnih aktivnosti i to da iznosi na 30%.

32. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Sanje Batina danog na ročištu od 30. listopada 2023. proizlazi da je ista pregledala obimnu medicinsku dokumentaciju u sudskom spisu iz koje da se saznaje da je tužitelj ŽA rođ. 1987.g. dana 15.9.2017. doživio radnu nesreću u kojoj da je zadobio tjelesne ozljede i to brojne o kojima su se izjasnili vještaci neurokirurg, ortoped i torakalni kirurg. Pored obimne medicinske dokumentacije da je pregledala i niz nalaza psihijatara kao i prijepis originalnog osobnog zdravstvenog kartona tužitelja. Obzirom da je po prijemu u bolnicu isti bio kao pri svijesti ali da nije odgovarao na pitanja, nerazumljivo da je mrmljao, da je mišljenja obzirom da su mu ustanovljene teške cerebralne povrede, a nagnječenje moždane mase uz prijelom lubanjskih kostiju je teška tjelesna ozljeda pri dijagnostičkim kriterijima Američke psihijatrijske udruge, te postoje svi dijagnostički kriteriji za zadovoljavanje dijagnoze Postkontuzijskog poremećaja što da je objektivizirano psihijatrijskim obradama. Da su zaostale smetnje kao glavobolja, vrtoglavice, poteškoće koncentracije, razdražljivost. Nagnječenje mozga skoro pa da redovito ide s gubitkom svijesti pa stoga tužitelj da nije mogao percipirati neposrednu opasnost za tjelesni integritet, dakle primarni strah da nije bio. No kad je došao svijesti trpio je sekundarni strah jakog intenziteta u trajanja tjedan dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna, te strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim vremenskim intervalima da je mogao oscilirati nekoliko mjeseci uz različite psihičke smetnje, anksioznost, tjeskoba, osjećaj nemoći, umanjenoj životnoj radosti, otežanom funkcioniranju. Trajnih posljedica straha da nema. Ranije navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta zbog moždane traume što u postotku iznosi 10%, trajno sukladno Goretinim psihijatrijskim kriterijima. Povreda duševnog integriteta da se očituje pri trpljenju bolova, zbrinutosti, napetosti, straha, potrebom za mirovanjem, kontrolnim pregledima, potrebom za tuđom njegom i pomoći te konačno poradi trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti zbog ograničenja koje će tužitelj imati u budućem životu o kojem su se izjasnili prethodni vještaci. Obzirom da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja bio u mlađoj životnoj dobi on da će dosta dugo imati duševne boli i to treba uzeti u obzir kod konačne procjene. Vještakinja napominje da je u konačnu procjenu stupnja povrede duševnog integriteta inkorporiran i postotak koji je procijenio vještak neurokirurg s osnove teške traume glave u visini od 10%. Vještakinja potvrđuje činjenicu da se njezina procjena uklapa u ukupnu procjenu prethodnih vještaka.

33. Navedene nalaze i mišljenje vještaka dr. Jurinović, dr. Tripalo, dr. Ilić i dr. Batina ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budućim su isti zasnovani na medicinskoj dokumentaciji u predmetnoj spisu, a stranke na iste nisu imale posebne primjedbe.

34. Uvažavajući sve o čemu su se detaljno izjasnili navedeni vještaci kod donošenja svog nalaza i mišljenja ovaj sud je prilikom ocjene visine pravične novčane naknade koja bi pripadala tužitelja zbog predmetne ozljede na radu posebno uzeo u obzir dob tužitelja, težinu predmetnih tjelesnih ozljeda budući je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio krvni izljev ispod tvrde moždane ovojnice debljine 4 mm, krvarenje ispod paučinaste moždane opne sa lijeve strane mozga, višestruka natučenja - kontuzije moždanog tkiva i prijelom lubanje obe tjemene kosti, a ujedno je tužitelj zadobio prijelome 3 slabinska kralješka, prijelom desne lopatice, prijelom pet rebara sa desne strane, te je u tom smislu riječ o serijskoj frakturi od 6-10. Također je uzeto u obzir da je tužitelj imao zrak između porebrice i poplućnice sa desne strane te je pri prijemu u bolnicu bio pri ograničenoj svijesti te je spontano otvarao oči, ali nije odgovarao na pitanja. Kad je tužitelju učinjen CT mozga uz sva prethodno navedena oštećenja zabilježen mu je i edem mozga. Sve navedene ozljede spadaju u izrazito teške tjelesne ozljede koje je trebalo uzeti u obzir kod ocjene visine pravične naknade koja pripada tužitelja s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje. Također je pri ocjeni pravične naknade štete koja pripada tužitelja uzeto u obzir i umanjenje životne aktivnosti kod tužitelja u postotku kojeg su vještaci svi zajedno objedinili kao postotak od 30% umanjenja životnih aktivnosti, te su uzeta u obzir i izjašnjenja vještaka vezano za intezitet i trajanje fizičkih boli i straha. Iz nalaza vještakinje Sanje Batina posebno proizlazi da se tjelesne ozljede tužitelja mogu okarakterizirati kao postokontuzijski poremećaj te se umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja očituju u tom pogledu kao glavobolja, vrtoglavice, poteškoće koncentracije, razdražljivost. Ujedno je kod procjene pravične novčane naknade trebalo uzeti u obzir i povredu duševnog integriteta kod tužitelja koja se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, napetosti, straha, potrebe za mirovanjem. U navedenom smislu, a cijeneći nalaze i mišljenja navedenih vještaka dr. Jurinović, dr. Tripalo, dr. Ilić, te dr. Batina ovaj sud je mišljenja da tužitelja pripada s osnova pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje ukupan iznos od 16.356,75 Eur-a, od čega na ime bolova 3.609,09 Eura, straha 3.944,95 Eur-a, te umanjenja životne aktivnosti od 30% 8.759,71 Eur-a, dok je za više zatraženi iznos na ime neimovinske štete, a u iznosu od 10.187,81 Eur tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja na ime neimovinske štete, a u iznosu od 16.356,75 Eur-a tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dospijeva u konkretnom slučaju danom podnošenja tužbe, te se navedena zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023. godine pa do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

35. Osnovan je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete (tuđe pomoći i njege) u zatraženom iznosu od 955,60 Eur-a. Naime, temeljem odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U navedenom smislu u pogledu potrebe za tuđom pomoći i njegom ovaj sud je uzeo u obzir ono što su iskazali vještaci dr. Miro Jurinović i dr. Danči Tripalo. U tom pogledu dr. Danči Tripalo je istakla da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega i to nemedicinska kod obavljanja osobne higijene, pomoć kod odlaska na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede, te se vještakinja u tom pogledu izjasnila da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega jedan mjesec tri sata dnevno, jedan mjesec dva sata dnevno, te jedan mjesec jedan sat dnevno, dok je vještak dr. Miro Jurinović u tom pogledu istakao da je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega sa neurokirurške strane prvi mjesec dva sata u danu, drugi mjesec dva sata u danu i zatim još jedan mjesec jedan sat u danu. Kao sat tuđe pomoći i njege ovaj sud je uzeo da je sat tuđe pomoći i njege 35,00 Kuna, a prema podacima iz dostavljene potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret br. 74/03 od siječnja 2003.godine. U navedenom smislu prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) zatraženog iznosa od 955,60 Eur-a. Na navedeni priznati iznos imovinske štete (tuđe pomoći i njege) u iznosu od 955,60 Eur-a tužitelja pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate budući se sukladno odredbi članka 1089.stavka 2. ZOO-a visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Navedena zakonska zatezna kamata na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). U navedenom smislu trebalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi potraživanje zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) od podnošenja tužbe pa do presuđenja. Radi navedenog odlučeno je kao u točki III/ i IV/ izreke ove presude. Također ovaj sud je odbio kao neosnovan i zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete (troškova liječenja) u zatraženom iznosu od 663,61 Eur-a budući tužitelj nije pružio sudu nijedan dokaz iz kojeg bi se nedvojbeno morao izvesti zaključak da je tužitelj imao troškove liječenja u zatraženom iznosu, a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

36. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari uspio u postotku od 100% u odnosu na pravni osnov potraživanja te 61,47% u odnosu na visinu potraživanja, a koji se iznos dobije kad se u relaciju stavi ostvareni iznos na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od ukupno 17.312,35 Eur-a prema zatraženom iznosu od 28.163,79 Eur-a. U navedenom smislu je tužitelj uspio u postotku od 80,73%, dok je tuženik sukladno tome uspio u postotku od 19,27%. Kad se od postotka uspjeha tužitelja u iznosu od 80,73% oduzme postotak uspjeha tuženika od 19,27 % tad se dobije iznos od 61,46%, a koji iznos predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23), a uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 26.04.2018.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 29.08.2018.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 05.11.2018.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 14.02.2019.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 10.07.2019.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 04.11.2019.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 31.05.2021.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 04.10.2021.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 12.04.2023.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2.OT-a); zastupanja na ročištu od 30.10.2023.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 02.11.2023.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 13.03.2024.godine u iznosu od 250 bodova, trošak sastava podneska od 16.11.2023.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava žalbe od 24.04.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 10.12.2024.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 31.03.2025.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 10.09.2025.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 13.01.2026.godine u iznosu od 250 bodova, zastupanja na ročištu od 20.02.2026.godine u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 9000 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 18.000,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 4.500,00 Eur-a ukupno iznosi 22.500,00 Eur-a te što uz trošak vještačenja u iznosu od 684,45 Eur-a ukupno iznosi 23.184,45 Eur-a te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 61,46% tad se dobije iznos od 14.249,16 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki V/ izreke ove presude.

U Splitu, 31. ožujka 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pun. umješača