Poslovni broj: Pr-215/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita br.4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po ZOU Aniti Vrkić i Ivi Vrkić, odvjetnice iz [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti tuženika, temeljem objave od 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Rijeka iz Rijeke, Krešimirova 42, OIB: 40237608715 da isplati tužitelju ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] novčani bruto iznos u visini 119,39 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

-na iznos od 3,43 EUR od 02.07.2019 do isplate

-na iznos od 7,19 EUR od 02.08.2019 do isplate

-na iznos od 22,68 EUR od 02.09.2019 do isplate

-na iznos od 03,65 EUR od 02.10.2019 do isplate

-na iznos od 37,51 EUR od 02.11.2019 do isplate

-na iznos od 10,23 EUR od 02.12.2019 do isplate

-na iznos od 22,96 EUR od 02.02.2020 do isplate

-na iznos od 11,74 EUR od 02.03.2020 do isplate

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, i sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće sadržanih u točki I izreke kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 675,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijela zatraženog troška postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je sa tuženikom u ugovornom odnosu od 18. ožujka 1996.g. temeljem Ugovora o radu, kasnije i Dodatka Ugovora o radu. Tužitelj se, prije podnošenja ove Tužbe, obratio tuženiku za dostavom sve potrebne dokumentacije temeljem koje je i sačinio preliminarni obračun, nastavno obrazlažući kako slijedi. Tužitelj je ostvario veliki broj prekovremenih sati. Imajući u vidu odredbe Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18, 56/22, u nastavku: TKU) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 95/15, 29/18, u nastavku: KU) kao i Dodatka I. (NN 96/15), Dodatka II. (NN 92/19) i Dodatka III. istome (NN 56/20), te uzevši u obzir odredbe ugovora o radu, obračunske isprave za isplatu plaće i evidenciju radnih sati tužitelja odnosno Strukturu ostvarenih sati po danima, tuženik kao poslodavac u razdoblju od srpnja 2019. godine pa do veljače 2023. godine tužitelju nije pravilno obračunavao plaću na način da mu nije obračunavao sve odrađene prekovremene sate te mu je neispravno obračunavao dodatke za posebne uvjete rada na osnovnu plaću na prekovremene sate, a nije mu obračunavao ni dodatke za posebne uvjete rada i na prekovremene sate. U tužiteljevim obračunskim ispravama za isplatu plaće, tuženik je prekovremeni rad prikazao u manjem broju sati nego što ga je tužitelj realno odradio ili ga uopće nije prikazao kao da u pojedinim mjesecima nije imao prekovremenih sati iako jest. Tužitelj je odradio više prekovremenih sati od prikazanih u obračunskim ispravama za isplatu plaće, što mu nije plaćeno, kao što mu nisu plaćeni ni dodaci na plaću u tom prekovremenom radu, čak ni na onaj prekovremeni rad utvrđen u obračunima plaće. Tuženik međutim, kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužitelju nije za tuženo razdoblje u ovom postupku isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Tužitelj je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštovao, misli se prvenstveno na niže citirana prava koja tužitelj ima ostvariti. Tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema članku 49. st. 9 KU, ranije čl. 51. stavku 9., 10. i 11. KU 143/13, odnosno članku 49. stavak 9., 10. i 11. KU 29/18, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 53 TKU i odredbama članka 49-58 KU (ranije čl. 51-60 KU) i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u posebnim uvjetima rada. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom naprijed navedenim člancima iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Sukladno naprijed navedenim odredbama, tužitelj je imao i ima pravo da mu se pored isplate dodatka od 50% za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu kumulativno isplate i dodaci za rad noću (40%), za rad subotom (25%), za rad nedjeljom (35%), za rad u drugoj smjeni (10%), za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa (150%) te dodatak za posebne uvjete rada (25%), kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (10% odnosno 12% nakon rujna 2015.). Prema navedenim odredbama, tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo. Navedeno je i u svezi s pravnim shvaćanjem revizijskog suda prihvaćenog na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. godine, a koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 . KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Međutim, tuženik kao poslodavac tužitelju je isplatio dodatke na plaću samo u redovnom radu, no onog trenutka kad je isti ušao u prekovremeni rad, oni mu više nisu plaćeni, iako je tužitelj i dalje radio u otežanim uvjetima te je i u prekovremenom radu imao iznimnu odgovornost za živote pacijenata. Kao što je već iznijeto, tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prethodnim točkama ove tužbe. Takvu su praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća pa se stoga pred sudovima u RH vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća. Sudska je praksa o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstveni stav, dajući za pravo radnicima koji potražuje sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Tako se u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Revr 206/2012 navodi da ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom mu rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Nadalje, identičnu odluku donio je Županijski sud u Zagrebu, na posl. broj Gž R-761/16 u kojoj sud navodi da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57 i čl. 59 iz KU-a 143/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, tim više što isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57 i čl. 59 iz tog KU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada. Odlukom Županijskog suda u Bjelovaru, na posl. broj Gž R-455/16 od 27.02.2017.g. navodi se da je tužitelju priznato uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu iz razloga što niti iz jedne odredbe KU/13 ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno ne proizlazi da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju. Također, valja istaknuti i odluku Općinskog suda u Zagrebu, na posl. broj Pr-3617/2019, koji je istaknuo obvezno pravni aspekt spora i prema kojoj je sud mišljenja da je tužitelj, kao vjerovnik novčane obveze, sukladno čl.65. st.1. ZOO-a ovlašten zahtijevati od tuženika kao dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan ispuniti obvezu, pri čemu ovaj odgovara čitavom svojom imovinom. Temeljem čl.9 ZOO-a, u svezi s čl.8., st.1. ZR/09, sud smatra kako je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, odnosno da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Prema tome, sud naposljetku zaključuje da je tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno podmirenje utuženog iznosa, a tuženik je dužan obvezu ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi, a sve sukladno odredbi čl. 9 ZOO-a i čl. 342., kojim je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan obvezu u cijelosti ispuniti. Slijedom svega navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije. Zaključno, tužitelj precizira visinu tužbenog zahtjeva, a na temelju izrađenog preliminarnog izračuna, s time da zadržava pravo konačnog preciziranja visine tužbenog zahtjeva po izvršenom vještačenju u ovom postupku, te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

2.U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na navodno neispravnom obračunu prekovremenih sati odnosno da mu u utuženom razdoblju na prekovremene sati nisu isplaćivani dodaci na plaću, već da su mu dodaci na plaću isplaćeni samo na sate redovnog rada. Tuženik ističe kako su svi dodaci koji tužitelju pripadaju uplaćeni na osnovnu plaću sukladno čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja: “Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.“ Nadalje člankom 51. Kolektivnog ugovora propisano je: Osnovna plaća radnika uvećat će se: …. - za prekovremeni rad 50%. Nadalje, Kolektivni ugovor propisuje da se dodacima na koje se tužitelj poziva (čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora) uvećava osnovna plaća. I sam tužitelj kroz cijeli tužbeni zahtjev navodi da ima pravo na povećanje osnovne plaće što je tuženik i ispoštovao. Zakonom o radu (NN 93/14), člankom 15. propisano je da Ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaći, a stavkom 2. Zakona propisano je da se umjesto navođenja podatka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputi na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik i učinio i time je ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Kao što je tuženik naveo jasno je propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Tužitelju su plaćeni svi dodaci koji mu pripadaju na osnovnu plaću. Isto tako analogno svemu gore navedenom tužitelj pogrešno navodi da mu je pogrešno obračunata naknada plaće. Evidentno tužitelj miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada. Stoga je nejasno na temelju čega tužitelj zasniva svoja potraživanja. Također, tužbeni zahtjev tužitelja je u potpunosti bespredmetan s obzirom da istim potražuje isplatu razlike plaće na ime pogrešno obračunatih dodataka na prekovremene sate za razdoblje od 1. srpnja 2019. pa do veljače 2023. godine, ignorirajući pritom činjenicu da je 5. svibnja 2020.g. zaključen Dodatak br. III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020). Navedeni Dodatak je u primjeni od 1. travnja 2020.g. te je njime točno definiran način izračuna jednog prekovremenog sata rada ovisno o dodacima koje radnik ostvaruje, a koji način izračuna tuženik primjenjuje prilikom obračuna i isplate plaće! Tako članak 2. spomenutog Dodatka glasi: U Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine« br. 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19, u daljnjem tekstu: Ugovor) u članku 49. iza stavka 12. dodaju se stavci 13., 14. i 15. koji glase: »Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.« Način izračuna jednoga sata prekovremenog rada nalazi se u Prilogu ovoga Dodatka III. i čini njegov sastavni dio.« Iz navedenog je, dakle, razvidno da je od 1. travnja 2020.g. jasno definiran način obračuna utuženih dodataka po kojemu tuženik i postupa pa su stoga u potpunosti nejasne tvrdnje tužiteljice da tuženik ne postupa u skladu s važećim odredbama kako Temeljnog tako i Granskog kolektivnog ugovora. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što tužitelj samo paušalno navodi visinu istoga bez specifikacije po mjesecima te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata. Tuženik u privitku dostavlja punomoć za zastupanje. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, a tužitelja obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

3.Tužitelj je nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze ĆL, dipl.oecc. iz Zagreba precizirao tužbeni zahtjev na način da glasi kao u izreci.

4.U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u platne liste, evidencije radnog vremena, strukturu ostvarenih sati, ugovor o radu, dodatak ugovoru o radu, te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze ĆL, dipl.oecc. iz Zagreba.

5.Među strankama je nesporno da je tužitelj djelatnik tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre-tehničara te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno. Među strankama je sporan pravni osnov, i visina tužbenog zahtjeva.

6. Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće za otežane uvjete rada uvijek kada je radnik, tj. tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, odnosno da li tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću uvijek kada radi u otežanim uvjetima, dakle i u prekovremenom radu ili samo u sklopu redovne mjesečne satnice. Predmet spora je i da li tužitelju pripada dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću i za vrijeme prekovremenog rada, pa i tijekom prekovremenog rada ili mu dodatci pripadaju samo u sklopu redovne mjesečne satnice. Također je sporno da li tužitelju naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora je trebala biti prema prosjeku plaća sa navedenim dodatcima.

7.Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela suda toga održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

8.Odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 86 Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14. Međutim navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće. Jedan od zakon kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ( NN27/1 i 39/09) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te TKU za službenike i namještenike u javnim službama, te granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja- KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13 i 96/15, 29/18).

9.Prema odredbi. čl. 4 Zakon o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0 5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaće za redovan rad.

10.Čl. 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

11.Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužiteljicu, plaća radnika je u čl. 51 definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

12.Odredbom čl. 47 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od 4 godine.

13.Odredbom čl. 51 citiranog KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, dok je čl. 57 tog KU-a propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.

14.Odredbom čl. 57. KU za djelatnost zdravstva zdravstvenog osiguranja iz 2013 godine navodi se u stavku. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. st. 2. se određuje da se osnovana plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok st. 3 se propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati.

15.U Dodatku I citiranog KU-a iz NN 96/15 koji je stupio na snagu 01.10.2015.g., u čl. 5 propisano je da se iza čl. 59 u Kolektivnom ugovoru dodaje čl. 59a koji glasi: "Iznimno od čl. 59 ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće", a Dodatkom KU 92/19 za razdoblje od 01.09.2019g. u iznosu od 8% od osnovne plaće.

16.Odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13 propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. St. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

17.Odredbom članka 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

18.Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način da:

-od 1.srpnja 2019. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13 – dalje: KU-143/13);

-od 1.srpnja 2019. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak je propisan odredbom članka 59. KU-143/13 i članka 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – dalje: Dodatak I) u omjeru od 4% od osnovne plaće, odnosno nakon 1. rujna 2019. u omjeru 8% od osnovne plaće;

19.U pogledu otežanih uvjeta rada iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1.srpnja 2019. do 28. veljače 2023. radio kao više medicinske sestre-teničara u otežanim uvjetima rada pa joj je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 17% dok je navedeno za razdoblje od 1.srpnja 2019. na identičan način propisano čl. 55. KU/18. Tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 17% zbog otežanih uvjeta samo na dio sati koje je tužitelj odradio (za redovan rad) dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio (za prekovremeni rad) iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

20.U pogledu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sud je utvrdio da je Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Tužitelj je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 neprekidno radio na radnom mjestu više medicinske sestre-tehničara i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1.srpnja 2019. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima više medicinske sestre-tehničara i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

21.Iz provedenog dokaznog postupka dakle nije sporno da tuženik nije tužitelju nije isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužitelj radio u prekovremenom radu.

22. Temeljem članka 59. KU 143/13 tužitelju kao više medicinske sestre- tehničara nesporno pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a sukladno odredbi članka 60. KU 143/13.

23.Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU-143/13 tužitelju pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

24.Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57., 59 i 60 KU-na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora ili drugog pozitivnog propisa.

25.Stav je suda da u slučaju kada Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 i čl. 59, kao i čl. 60 KU-a iz 2013.g. te čl. 54 st. 2 TKU-a zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih čl. 57 i čl. 59 KU- a, kao i čl. 60 KU-a iz NN 143/13 te čl. 54 st. 2 TKU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 citiranog KU-a te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59 KU-a, jer i tada kada radi prekovremeno, tužitelj odgovara za život i zdravlje ljudi, tj. pacijenata te radi na svom radnom mjestu za koje iznosi 17%.

26.Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze ĆL, dipl.oecc. iz Zagreba na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 1.srpnja 2019. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre-tehničara te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

27. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 01.srpnja 2019. do 28.veljače 2023.

28.Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužitelju nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

29.Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

30.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužitelja izračunata pod pretpostavkom da mu je za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

-dodatak za posebne uvjete rada,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

31. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelju jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalni sudski vještak je utvrdio da tužitelju nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, na sve efektivno odrađene sate rada. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada.

32.Stoga stalni sudski vještak navodi kako pod pretpostavkom da tužitelju za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci:

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 82,22 eura,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 37,17 eura, slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 119,39 eura.

33.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran u pismenom podnesku od 12.veljače 2026. osnovan u cijelosti.

34.Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze ĆL, dipl. oecc. iz Zagreba na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine ovaj sud tužitelju na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od 01.srpnja 2019. do 28.veljače 2023. dosudio bruto iznos od 119,39 eura.

35.Na dosuđene iznose ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

36.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

37. Iz dosuđenih iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

38.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP- a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 50,00 eura, sastava obrazloženih podneska od 19.03.2025. i 10.02.2026. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 2x50,00 eura, zastupanja na ročištu 29.11.2024., 16.02.2026.i 22.04.2025 (Tbr. 9.t.1) u iznosu od po 3x50,00 eura, sve odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 675,00 eura.

38.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO -a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

38.2.Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke presude.

39.Ovaj sud tužitelju nije dosudio preostali trošak zatražen troškovnikom obzirom da isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka i nije bio postavljen sukladno OT, pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke.

U Rijeci, 31. ožujka 2026.

S U D A C :

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

Po pravomoćnosti: Ministarstvo financija, Porezna uprava Rijeka