REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-2267/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, V. Nazora 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočač, Otočac, Ćirila i Metoda 4, OIB: 36162371878, radi izdavanja odobrenja za nabavku oružja u svrhu lova, 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: NK-UP/I-213-01/25-03/28155, URBROJ: 511-04-06-25-4 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I-213-01/25-03/28155, URBROJ: 511- 04-06-25-4 od 10. listopada 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavku oružja u svrhu lova uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 11. st. 2. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine broj 94/18., 42/20. i 114/22.; dalje: ZNPOG) jer je utvrđeno da je Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću protiv tužitelja podignulo optužnicu zbog jednog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesne ozljede i jednog zbog povrede djetetovih prava.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Smatra da rješenje nije u skladu s čl. 98. st. 1. i 5. Zakona o općem upravnom postupku jer da isto ne sadrži razloge odlučujuće pri ocjeni dokaza i donošenja zaključaka u tijeku postupka. Ističe kako protiv tužitelja nije pokrenut postupak za kazneno djelo protiv života i tijela u smislu čl. 17. Zakona o kaznenom postupku. Navodi kako je odbijanjem zahtjeva povrijeđeno načelo razmjernosti te ističe i povredu načela zakonitosti, načela utvrđivanja materijalne istine te samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS- a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu ni imale.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću protiv tužitelja podignulo optužnicu posl.br. KOz-DO-20/2025 od 17. srpnja 2025. zbog jednog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i jednog zbog povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona.

8. Navedeno među strankama nije ni sporno, no sporno je je li podizanjem te optužnice pokrenut kazneni postupak kao uvjet za odbijanje izdavanja odobrenja za nabavu vatrenog oružja.

9. Odredbom čl. 11. st 1. ZNPOG-a određeno je da će nadležno tijelo izdati podnositelju zahtjeva odobrenje za nabavu vatrenog oružja kategorije B radi bavljenja lovom, sportskim streljaštvom ili radi osobne sigurnosti ako ispunjava opće i posebne uvjete.

10. Povezano, odredbom st. 2. t. 3. istog članka propisano je da su opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi da nije pravomoćno osuđena i da protiv nje nije pokrenut postupak za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, kazneno djelo protiv strane države ili međunarodne organizacije, kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, kazneno djelo protiv života i tijela, kazneno djelo protiv opće sigurnosti, kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kazneno djelo protiv osobne slobode, kazneno djelo protiv spolne slobode, kazneno djelo protiv okoliša koje se odnosi na protuzakoniti lov i ubijanje ili mućenje životinja, kazneno djelo protiv zdravlja ljudi koje se odnosi na neovlaštenu proizvodnju i promet drogama i omogućavanje trošenja droga, te kazneno djelo koje u sebi sadrži elemente nasilja, a sadržano je u kaznenim djelima protiv imovine, kaznenim djelima protiv braka, obitelji i djece, kaznenim djelima protiv pravosuđa, kaznenim djelima protiv javnog reda, kaznenim djelima protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda, kaznenim djelima protiv privatnosti, kaznenim djelima protiv službene dužnosti, kaznenim djelima protiv Oružanih snaga Republike Hrvatske i u kaznenim djelima iz propisa o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima.

11. Tužitelj osporava zakonitost rješenja u bitnome navodeći da protiv njega nije pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo protiv života i tijela pozivajući se pritom na odredbe Zakona o kaznenom postupku i tvrdeći da podizanje optužnice ne predstavlja pokretanje kaznenog postupka. Ovaj sud takav navode ocjenjuje bez utjecaja u odnosu na konkretnu upravnu stvar.

12. Naime, sud je po službenoj dužnosti utvrdio (uvid u eSpis, podaci Općinskog suda u Gospiću) da je optužnica radi kaznenog djela zbog povrede djetetovih prava upisana zavedena u Upisnik za optužno vijeće za mladež Općinskog suda u Gospiću pod posl.br. Kovm-23/2025 te da je ista potvrđena, kao i da se postupak dalje protiv ovdje tužitelja vodi pod posl.br Kzd-22/2025.

13. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je protiv tužitelja kazneni postupak pokrenut u smislu čl. 17. Zakona o kaznenom postupku, i to u odnosu na kazneno djelo protiv prava djeteta koje je taksativno obuhvaćeno čl. 11. st. 2. t. 3. ZNPOG-a. U takvoj situaciji okolnost potvrđivanja optužnice, kao i eventualno drugačiji procesni status optužnice u odnosu na kazneno djelo protiv života i tijela iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, nije od odlučnog značaja jer je već ispunjen uvjet za odbijanje zahtjeva tužitelja za izdavanje odobrenja za nabavku vatrenog oružja.

14. U odnosu na tužiteljev prigovor povrede načela razmjernosti, ovaj sud je stajališta da je izrečena zaštitna mjera u ravnoteži između zahtjeva općeg interesa javnosti (država mora štititi javni poredak od nasilja i poduzimati sve potrebite mjere da se isto izbjegne) i zahtjeva za zaštitu temeljnih prava pojedinaca (tužitelja). U situaciji kada je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela protiv prava djeteta, ne može se isključiti mogućnost da bi tužitelj u nekoj drugoj situaciji, mogao zloupotrijebiti oružje. Javnopravno tijelo je u takvim situacijama dužno postupiti u skladu s kogentnom zakonskom normom i tim osobama odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavku oružja jer javni interes u takvim slučajevima treba biti ispred interesa prava pojedinaca. Sud stoga smatra da je takvo postupanje bilo nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji se treba postići te prigovore u tom dijelu smatra neosnovanim. Također, ovdje sud ukazuje i na stavove Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazane u odlukama broj U- I-676/2000 od 25. listopada 2000., broj U-I-3519/2007 od 10. veljače 2009. i broj U-III- 850/2021 od 26. listopada 2021., odnosno da je pravo zakonodavca da propisuje uvjete za izdavanje odobrenja za nabavku oružja, ali isto tako i pravo da propiše uvjete za oduzimanje oružja, streljiva, oružnog lista ili odobrenja za sakupljanje oružja te da takvo uređivanje ove specifične pravne problematike, kao što je nabavka, držanje, nošenje, sakupljanje, proizvodnja, popravljanje i prepravljanje oružja i streljiva, kao opasne stvari, Ustavni sud ne smatra protivnim ustavnim odredbama.

15. Dalje u odnosu na istaknute povrede upravnog postupka sud utvrđuje kako slijedi. Načelo zakonitosti (čl. 5. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) zahtijeva da javnopravno tijelo odlučuje na temelju i u okviru zakona i drugih propisa. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženik svoju odluku utemeljio upravo na odredbi čl. 11. st. 2. t. 3. ZNPOG, uz utvrđenje da protiv tužitelja postoji podignuta optužnica za kaznena djela koja ulaze u zakonom propisanu kategoriju. Slijedom navedenog, osporeno rješenje je doneseno na temelju važeće zakonske odredbe koja se na konkretni slučaj izravno primjenjuje pa se ne može prihvatiti tvrdnja da je povrijeđeno načelo zakonitosti.

16. Načelo materijalne istine obvezuje javnopravno tijelo da u postupku utvrdi sve činjenice i okolnosti koje su važne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari (čl. 8. ZUP-a). Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik raspolagao podatkom o postojanju optužnice protiv tužitelja te na temelju tih podataka utvrdio odlučnu činjenicu relevantnu za primjenu mjerodavne zakonske odredbe. Pri tome treba naglasiti da u situaciji kada je odlučna činjenica objektivno utvrđena, upravno tijelo nije dužno provoditi dodatne dokazne radnje koje ne bi mogle utjecati na drugačije rješenje upravne stvari. Stoga se ne može prihvatiti da bi činjenično stanje ostalo nepotpuno ili nepravilno utvrđeno.

17. Tužitelj prigovara da osporeno rješenje ne sadrži jasnu i potpunu ocjenu dokaza. Međutim, iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno je na kojim činjenicama i dokazima se temelji odluka, a koji su relevantni i odlučni za primjenu mjerodavne zakonske odredbe. Načelo slobodne ocjene dokaza (čl. 9. ZUP-a) ne zahtijeva da upravno tijelo izvede sve moguće dokaze, već da na temelju savjesne i brižljive ocjene raspoloživih dokaza utvrdi relevantne činjenice. U konkretnom slučaju odlučne činjenice su bile jasno utvrđene i dokumentirane, a tužitelj tijekom postupka nije iznio dokaze koji bi doveli u sumnju takvo utvrđenje.

18. Slijedom navedenog, sud ne nalazi da bi upravno tijelo povrijedilo pravila o ocjeni dokaza niti da bi obrazloženje rješenja bilo manjkavo u mjeri koja bi utjecala na zakonitost odluke. Tuženik je u postupku pravilno utvrdio odlučne činjenice i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Prigovori tužitelja su neosnovani i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

20. O trošku upravnog spora sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).