REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-1838/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu, 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništavaju se rješenje tuženika KLASA: UP/II-102-05/25-01/111, URBROJ: 344-116/7-25-2 od 2. rujna 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Karlovac, KLASA:UP/I-102-05/25-01/207, URBROJ: 2133-15- 214/12-25-03 od 10. lipnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-102-05/25-01/111, URBROJ: 344-116/7- 25-2 od 2. rujna 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Karlovac, KLASA:UP/I- 102-05/25-01/207, URBROJ: 2133-15-214/12-25-03 od 10. lipnja 2025., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti uz obrazloženje kako se nije mogao utvrditi razlog prestanka radnog odnosa tužitelja, a time ni otkloniti zapreke za ostvarivanje prava iz čl. 48. Zakona o tržištu rada (Narodne novine br. 118/18., 32/20., 18/22., 156/23., 152/24.; dalje: Zakon o tržištu rada).

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je od poslodavca Hagleitner Hygiene Hrvatska d.o.o. dobio usmeni otkaz te da vezano iz prestanak radnog odnosa nikada nije dobio pisanu dokumentaciju. Smatra da je tuženik relevantne dokaze trebao zatražiti od poslodavca. Osporava primitak Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je tuženik naknadno pribavio izravno od poslodavca. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti rješenje tuženika i donijeti meritornu odluku.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti i ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Ističe da tužitelj nije ni uz zahtjev ni po naknadnom pozivu tuženika dostavio dokaz o razlogu prestanka radnog odnosa, kao niti podatke o visini plaće, a što su odlučne činjenice za utvrđivanje prava na novčanu naknadu. Navodi da je teret dokazivanja na stranci sukladno članku 47. Zakona o općem upravnom postupku te da tuženik nije bio dužan po službenoj dužnosti pribavljati dokaze od poslodavca, no da je povodom navoda iz tužbe tijekom spora pribavio od poslodavca relevantnu dokumentaciju iz koje proizlazi da je tužitelju radni odnos prestao 2. travnja 2025. redovitim otkazom. Ističe da sadržaj odluke o otkazu upućuje na skrivljeno ponašanje radnika, zbog čega se ne može nedvojbeno utvrditi pravna osnova prestanka radnog odnosa, pa da bi zahtjev tužitelja bio odbijen i iz tog razloga. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora na koju je pristupio tuženik, dok uredno pozvani tužitelj i nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu ni imale.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj od 4. studenoga 2024. bio u radnom odnosu kod poslodavca Hagleitner Hygiene Hrvatska d.o.o., da je 2. travnja 2025. odjavljen s mirovinskog osiguranja putem eM-2P obrasca, da se 23. travnja 2025. prijavio u evidenciju nezaposlenih osoba te da je 30. travnja 2025. podnio zahtjev za novčanu naknadu zbog nezaposlenosti, ali da uz svoj zahtjev nije priložio dokaz o razlogu prestanka radnog odnosa, a niti je isti dostavio po pozivu prvostupanjskog tijela iz zaključka od 22. svibnja 2025. Stoga je taj zahtjev rješenjem prvostupanjskog tijela odbijen.

8. Navedeno među strankama nije ni sporno, međutim tužitelj kao razlog istome ističe objektivnu nemogućnost dostave tražene dokumentacije jer da istu ne posjeduje, odnosno da mu je poslodavac nije nikada dostavio.

9. Pravo nezaposlene osobe na novčanu naknadu uređeno je čl. 46. do 59. Zakona o tržištu rada.

10. Odredbom čl. 48. st. 1. Zakona o tržištu rada propisano je da pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao: 1. zbog toga što je otkazala radni odnos odnosno službu, osim u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu uzrokovanog ponašanjem poslodavca, 2. pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa odnosno službe, 3. sudskom nagodbom kojom je utvrđen prestanak radnog odnosa, 4. zbog toga što nije zadovoljila na probnom radu ili nije zadovoljila tijekom pripravničkog odnosno vježbeničkog staža odnosno nije u propisanom roku položila stručni ispit koji je posebnim propisom utvrđen kao uvjet za nastavak rada, 5. redovnim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanrednim otkazom zbog teške povrede radne obveze odnosno službene dužnosti ili prestankom službe po sili zakona zbog razloga uvjetovanih ponašanjem službenika ili 6. zbog izdržavanja kazne zatvora duže od tri mjeseca.

11. Slijedom citirane odredbe, za pravilno rješavanje upravne stvari nužno je utvrditi način prestanka radnog odnosa.

12. Sud je iz spisa predmeta utvrdio da tužitelj uz zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu nije dostavio dokaz o razlogu prestanka radnog odnosa niti je isti dostavio po pozivu prvostupanjskog tijela. Međutim, tijekom ovog upravnog spora pribavljena je relevantna dokumentacija od poslodavca (Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25. veljače 2025., Obrazac eM-2P, obračunske liste isplaćene plaće tužitelja za tromjesečno razdoblje koje je prethodilo prestanku radnog odnosa, preslika povratnice Odluke o otkazu, sve na str. 15/1-27/1 spisa) iz koje proizlazi da je tužitelju radni odnos prestao redovitim otkazom ugovora o radu osobno uvjetovanim razlozima.

13. Sud prihvaća da, sukladno odredbama čl. 47. st. 2. i čl. 47. st. 3. i st. 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.), teret dokazivanja odlučnih činjenica u postupku pokrenutom na zahtjev stranke leži na tužitelju te da upravno tijelo nije bilo dužno pribavljati dokumentaciju od poslodavca kao privatnopravnog subjekta. Međutim, nakon što je takva dokumentacija pribavljena tijekom sudskog postupka, sud je dužan uzeti je u obzir radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-2526/2021 od 19. listopada 2022. istaknuo kako je obveza sudova da, u cilju osiguranja načela pravičnog suđenja, svakoj stranci u postupku omoguće da iznese dokaze kojima potkrjepljuje odnosno utvrđuje svoje navode, a pogotovo one od kojih ovisi meritorno rješavanje spora. Iako su u konkretnom predmetu novi dokazi (Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, obrazac eM-2P, obračunske liste) dostavljene po tuženiku, navedene isprave su bitne za utvrđivanje materijalne istine, odnosno za utvrđenje načina prestanka radnog odnosa tužitelja, a koji način je odlučan za odluku ima li tužitelj pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti, s obzirom da citirane odredbe čl. 48. Zakona o tržištu rada koje isključuju pravo na novčanu naknadu nezaposlenoj osobi kojoj je radni odnos prestao redovnim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika. Stoga je sud, iako ocjenjuje pravilnost i zakonitost provedenog upravnog postupka te osporenih rješenja prvostupanjskog tijela i tuženika, prihvatio kao novi dokaz odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i obrazac eM-2P, a koje isprave su dostavljene tek u upravnom sporu.

14. Iz sadržaja Odluke o otkazu od 25. veljače 2025. nedvojbeno proizlazi da je poslodavac tužitelja izričito kvalificirao prestanak radnog odnosa kao osobno uvjetovani otkaz iz čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu, pri čemu je u samoj odluci naveo osobine i sposobnosti radnika zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć (točka 4. obrazloženja odluke). Okolnost da su u obrazloženju odluke navedeni i određeni prigovori na ponašanje tužitelja (čl. 3. obrazloženja odluke) ne mijenja pravnu narav otkaza, budući da je za pravnu kvalifikaciju odlučna volja poslodavca izražena u dispozitivu i ključnim razlozima odluke. Također, iz sadržaja Obrasca eM-2P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o prijavi prestanka osiguranja tužitelja kao razlog prestanka svojstva osiguranika je izričito naveden osobno uvjetovani otkaz prema čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu, dakle osobno uvjetovani otkaz zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti.

15. Budući da osobno uvjetovani otkaz zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti ne predstavlja zapreku za priznavanje prava na novčanu naknadu, a iz pribavljene dokumentacije proizlazi upravo takva pravna osnova prestanka radnog odnosa, sud nalazi da u konkretnom slučaju, s te osnove, nema zapreke za ostvarivanje prava tužitelja.

16. Stoga okolnost što tužitelj nije pravodobno dostavio potrebnu dokumentaciju ne može, u situaciji kada je tijekom spora nesporno utvrđeno odlučno činjenično stanje, biti razlog za odbijanje njegovog zahtjeva, jer bi takvo postupanje bilo protivno svrhovitosti upravnog postupka i načelu materijalne istine.

17. Slijedom tako nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, upravna tijela nisu dalje utvrđivala ispunjavala li tužitelj ostale pretpostavke za ostvarivanje predmetnog prava (čl. 46. st. 1. i čl. 47. st. 1. t. 1. Zakona o tržištu rada). Stoga ovaj sud nalazi da je potrebno da nadležno tijelo u ponovnom postupku, uzimajući u obzir sve raspoložive dokaze, jasno i nedvojbeno utvrdi pretpostavke za ostvarivanje prava te, uzevši u obzir pravnu osnovu prestanka radnog odnosa kako je utvrđeno u ovoj odluci, odluči o pravu tužitelja na novčanu naknadu.

18. Sukladno svemu navedenome, sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je predmet vratio na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS). U ponovnom je postupku prvostupanjsko tijelo obvezno donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a).

19. Prigovori tužitelja koji se odnose na primitak rečene odluke o otkazu, prestanak radnog odnosa i isplate zaostalih plaća nisu predmet ovog upravnog spora, već eventualno radnog spora, a koju pravnu zaštitu tužitelj može ostvarivati pred općinskim sudovima.

20. Stoga je, na temelju mjerodavnih odredbi ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

21. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelji nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), a pored toga stranke su u ovoj vrsti spora oslobođene plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP-a.

22. Kako je navodima obrazloženja ove presude djelomično sadržajno određena nova odluka koju će tuženik donijeti u ponovnom postupku, stoga je protiv ove presude žalba dopuštena (čl. 127. st. 2. ZUS-a).

U Rijeci 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 2. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).